PROSLAVA U MOJKOVCU

Iako je prošle god.1996. tačno na banje veče, obilježena osamdesetogodišnjica mojkovačke bitke uz dužne počasti obje republike na saveznom nivou, povjerenje da organizuje ovaj jubilej pripala je društvu za njegovanje tradicija oslobodilačkih ratova do 1918 god iz Beograda .... opširnije


--------------------------------------------------------

 

DVA OKA POSTALA RAZROKA
 

Predsjednik Đukanović dao je intervju poznatom zagrebačkom publicisti i novinaru Peru Zlataru.
Zlatar se obratio rijecima: "G-dine predsjedniče, Vi vjerovatno znate da sam ja bio dugogodišnji predsjednik KK Cibona iz Zagreba, a čuo sam da ste vi dobar košarkaš. Da smo se upoznali ranije, možda vi nikada ne bi bili političar već bi vas ja, kao dobrog košarkaša, doveo u Cibonu."
Na ovu temu predsjednik Đukanović je odgovorio g-dinu Zlataru: "Kasno je sada kada sam u play of-u sa medjunarodnom zajednicom i EU, kako bih što prije povratio državnost CG i uveo je u prjedvorje  EU."




     

------------------------------------------------------------------

Najduži vladari

Poslije posljednjega kralja Nikole I Petrovića Njegoša sjedio je na prijestolu punih 58 godina (1860-1918) - najdugovječniji vladar Crne Gore bio je predsjednik republike i premijer Milo Đukanović koji se nedavno povukao iz političkog života. Nekima je vjerovatno poznato da je Đukanović veliki poklonik sporta, a nada sve nadareni košarkaš KK Ljubović iz Podgorice, nekadašnji rasadnik talentovanih košarkaša podgoričke Budućnosti čije utakmice i danas rado prati kao navijač iz gledališta sa suprugom Lidijom..... opširnije

--------------------------------------------------------------

Momir Bulatović otvorio Sajam knjiga u Beogradu



   



Mnogi posjetioci, izdavači, izlagači, književnici, pjesnici i poslenici javne i pisane riječi nijesu se mogli čudom načuditi čime je zavredio jedan političar da otvori ovako jedan vrijedan kulturni dogadjaj, manifestaciju pod svodovima hala beogradskog sajma i ako je ta čast trebalo da pripadne najboljem medju najboljima posleniku pisane riječi. Takvo je nepisano pravilo strukovnih kolega usvojeno svuda u svijetu. Ovaj čin je izazvao mnogobrojna negodovanja naučnika, književnika, publicista,  pjesnika i dijela demokratske javnosti Srbije, koji su se oglasili protestvujući u sredstvima javnog informisanja svojom ogorčenošću. .... opširnije

-------------------------------------------------------------
 

SPORTISTI SU UVIJEK NA STRANI PROGRESA


   

 



SAVIĆEVIĆ i MIJATOVIĆ PODRŽALI KOALICIJU"DA ŽIVIMO BOLJE"

Jugoslovenski fudbalski reprezentativci Dejan Savićević i Predrag Mijatović uputili su telegram podrške Koaliciji "Da živimo bolje - Milo Đukanović".
U presudnom trenutku za Crnu Goru i Jugoslaviju mi smo sa vama na pobjedničkom putu, uvjereni da će lista "Da živimo bolje - Milo Đukanović obezbjediti mir i prosperitet našoj voljenoj Crnoj Gori i zajedničkoj državi Jugoslaviji čije ćemo boje braniti na Svjetskom šampionatu u Parizu. "Sportisti su uvijek na strani progresa", stoji u telegramu.

PREDSJEDNIK PRIMIO SAVIĆEVIĆA I MIJATOVIĆA

Poslije neslavnih rezultata na Svijetskom prvenstvu za Jugoslaviju u Francuskoj (Mijatović promašio penal u odlučujućim trenucima za reprezentaciju), evropske vedete Dejan Savićević i Predrag Mijatović posjetili su predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji je u međuvremenu dobio sve političke utakmice na svom, domaćem, terenu sa koalicionom listom "Da živimo bolje - Milo Đukanović" i otpočeo pripreme za referendum. "Najbolji vas podsjetnik da treba da glasate za nezavisnu državu jesu vaši sjajni preci čija su imena urezana u istoriju Crne Gore i njenoj državnosti. Imali smo priliku da izvučemo nauk kako je kada drugi upravljaju nama.

NE PLAĆA ME MILO!

Popularni"GENIJE" Dejan Savićević, proslavljeni golgeter Crvene zvezde i Milana, predvodi grupu sportista koji podržavaju nezavisnu Crnu Goru. Mnogi u Srbiji ovo su shvatili kao izdaju, ali Genije tvrdi da nema razloga za ljutnju i da su "Zvezda, Delije i Beograd" vazda u njegovom srcu. Uvijek sam bio Crnogorac. Nemam nikakav biznis sa državom i nikakav materijalni interes. Ovo je pitanje državno, a ne partijsko. Vidio sam na svom primjeru i da može sve da se dogovori, ne bih jurio nezavisnost. Nijesam ja lud pa da mislim da budemo potpuno ravnopravni, ali neka doza respekta prema nama mora da postoji. Najsigurniji je svako na svome domaćem terenu pošto može da kreira samostalno svoju budućnost!

fotografije i tekst Vlado Crvenko

-------------------------------------------------------------

 

SLOBODNA CRNA GORA UMJESTO SLOBODANA



     



Povodom najavljenih promjena koje je usvojila Savezna Skupština SRJ, s obzirom na psihološku strukturu aktuelnog predsjednika SR Jugoslavije, njegovu porodicnu situaciju i hašku optužnicu, bila bi iluzija da raspiše izbore, da ih izgubi i mirno ode iz politčkog života. Postoji li neka vrsta nagodbe i rezervne varijante, koja bi lično njemu i njegovim omogućila odlazak sa vlasti. Predpostavljalo se teoretski da bi Slobodan Milošević mogao, na primjer, da postane savezni premijer. Ta funkcija bi mu omogućila čak više moći nego sadašnja predsjednička. Te teoretske prjetpostavke je na vrijeme uočio crnogorski predsjednik Milo Đukanović ukapiravši što bi to značilo za Crnu Goru. Na održanoj "Pobjedničkoj konvenciji "zajedničke koalicije "Da živimo bolje - Milo Đukanović" izjavljuje da Crna Gora odbija takvu mogućnost "do kraja odbiti da bude proširena Srbija, produžetak Užičkog okruga". Nema niti može biti Jugoslavije bez ravnopravnosti njenih federalnih država članica, naglasavajući da Crna Gora, u državno-pravnom smislu prdstavlja "tačno polovinu zajedničke države". "Problem nije nastao u odnosima srpskog i crnogorskog naroda, nego je problem isključivo u ličnoj vlasti Slobodana Mioševića, kazao je Đukanović o Miloševiću.



STO NAM JE ČINJET

Oglasio se tada i predsjednik Demokrantske stranke Zoran Đinđić, kojega je privremeno predsjednik Đukanović sklonio u Crnoj Gori, plašeći se za njegovu bezbjednost i fizičku likvidaciju od strane Miloševića. Đinđić se obratio intervjuima mnogim medijima "Kako je Miloševićev cilj da do kraja života bude predsjednik". Situacija se bitno promjenila u odnosu na onu kada je došao na vlast 1997.god, ušao u Titov mercedes, uselio Titovu kuću u Užičkoj ulici br.15 na beogradskom Dedinju i stao imperativno na čelo Savezne Republike Jugoslavije. U to vrijeme Milošević je još gajio iluzije da će na neki način privoljeti Đukanovića preko njega i Crnu Goru na promjenu saveznog Ustava. Tako da bi mogao njegovim trikovima izdejstvovati da predsjednika savezne države biraju gradjani na neposrednim izborima a ne parlament. Svojevremeno on je kao predsjednik Srbije uz pomoć tadašnjeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića mogao uspješno da vlada i Srbijom i Crnom Gorom. Kada je stao na čelo Crne Gore predsjednik Đukanović, Miloševićeva moć da upravlja Crnom Gorom odjednom je nestala i ako je još bio aktuelni predsjednik Savezne Republike Jugoslavije. Kao potpisnika i garanta sprovodjenja Dejtonskog sporazuma Dejton mu je predstavljao rezervnu varijantu u slučaju da njegova partija izgubi sledeće izbore. U medjuvremenu stvari su se rapidno promjenile u medjunarodnoj zajednici pošto ga je potraživao haški tribunal gdje je medjunarodna zajednica voljela da ga vidi, zato se grčevito borio za promjenu saveznog Ustava kako bi opet pobjedio Crnu Goru i medjunarodnu zajednicu.



POZIV IZ DUBROVNIKA

Češki predsjednik Vaclav Havel boraveći na godišnjem odmoru u naj elitnijam dijelu Dubrovnika Lapadu u nekadašnjoj vili i letnjoj rezidenciji bivšeg jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita uputio je hitan poziv predsjednicima Hrvatske, Stjepanu Mesiću, Slovenije, Milanu Kučanu i Crne Gore Milu Đukanoviću. Predsjedavajući Češke Vaclav Havel, Hrvatske, Slovenije i Crne Gore: Stjepan Mesić, Milan Kučan i Milo Đukanović potpisali su u Dubrovniku zajedničku Deklaraciju kojoj se ističe da bi ustavne promjene koje je usvojila Savezna Skupština SRJ da bi mogle da dovedu do nestanka Savezne Republike Jugoslavije. Ustavne promjene ugrožavaju demokratiju, dovode članice federacije u neravnopravan položaj i predstavljaju atak i negaciju međunarodno priznatih principa navedeno je u Deklaraciji. U Deklaraciji se ističe da bi bilo kakva riješenja uz primjenu sile i konfrontacije beogradskog režima nedopustiva jer bi mogla da dovedu do destabilizacije cijelog regiona. Samo građani članice zajednice imaju pravo demokratskim putem da odluče o sudbini Savezne Republike Jugoslavije. Oni imaju pravo da postanu dio demokratske Evrope koja se ujedinjuje. Scenario u regiji ne može odredjivati i diktirati čovjek koji je optužen za ratne zločine. Poslije sastanka crnogorski predsjednik Milo Đukanović je izjavio kako Crna Gora nikada nije bila bliža sazivanju referenduma o nezavisnosti i pozvao Zapad da pomogne kako bi se izbjegao vojni sukob sa Srbijom. Češki predsjednik Vaclav Havel je pozvao NATO da pokaže snagu kako bi jugoslovenski predsjednik Slobodan Milošević bio spriječen da upotrebi silu u Crnoj Gori. Havel je dodao kako govori kao lider jedne članice NATO-a. Kao što vidite na fotografiji gdje sam uhvatio lidere gdje malo odmaraju pored mora u vrtu vile na Lapadu poslije napornog sastanka smrknuta lica predsjednika Češke Havela i predsjednika Hrvatske i Slovenije Mesića i Kučana malo veselije lice predsjednika CG, Đukanovića koji je bio zadovoljan potpisanim sporazumom, objašnjavajući svojim kolegama da je ovo Balkan te da se bilo teško demokratski razići od jedne države i zajednice koja je bila dominantna 90. god, a razići se u kratkom roku nije bilo moguće, što je moralo samo strpljenjem bez žrtava i prolivene krvi na duže staze ekspresno otcepljenje koje je traženo i od mene dovelo do žrtava u cijelom regionu primjer, Hrvatske i Slovenije BIH ne trba ni pominjati kolike su žrtve pale na raznim etničkim stranama mislim da su poslije ovoga izlaganja lideri spustili glave, sjećajuci se kroz šta su njihove države prošle.

fotosi i tekst : Vlado Crvenko

---------------------------------------------------

 

SOLANA se redovno grebao za mobilni telefon....


     



KUCAO NA OTVORENA VRATA

Generalni sekretar Savjeta Evropske Unije i visoki pretstavnik za zajedničku i spoljnu i bezbjednosnu politiku Havijer Solana na aerodrom u Golubovcima slijetao je opušteno kao da prelazi prag svoga doma. I pored grdnji što je predvodio bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije, čija je članica bila i Crna Gora, znao je da dolazi medju prijatelje. No, nije bilo tako od samoga početka. Tadašnji ministar inostranih poslova Crne Gore Branko Lukovac trudio se da mu objasni da "kuca na otvorena vrata", jer se zalaže za demokratski dijalog zvanične Podgorice i Beograda, a Crna Gora je bila i ostala privržena takvom dijalogu. Još kada je Solana rekao da su "nove podjele na Balkanu suprotne točku istorije", valjalo se pokazati strpljenje, ali i upornost u namjeri da se Crna Gora konačno osamostali. Srbija je tada pokušavala da pridobije medjunarodne faktore da Podgorici onemoguće odrzavanje referenduma, a poslije da nametnu neka posebna pravila. Ipak, Havijer Solana je poslije brojnih slijetanja na aerodrom u Golubovcima shvatio dobro što za Crnogorce znači rasprava o budućnosti - nezavisna Crna Gora, a što za Beograd - zavisna Podgorica.


TELEFONSKI RAČUN

Dok je Havijer Solana, uoči crnogorskog referenduma za nezavisnost lećeo mnogo puta na liniji Brisel - Podgorica, Podgorica - Beograd, Beograd - Brisel izvještio se toliko da mu tokom razgovora, pregovora, pa i ubjedjivanja, nijesu bili potrebni nikakvi papiri. Sve je držao u glavi i pod kontrolom. No, ni Solana nije bio baš tako savršen. U pamet mu nije mogao stati mobilni telefon! Redovno ga je zaboravljao i redovno se za isti "grebao". Ovaj put s računom je zaplatio Milan Roćen, tadašnji savjetnik predsjednika Mila Đukanovića, a danas prvi ministar inostranih poslova nezavisne Crne Gore. Dok se Milan Roćen žalio prijateljima da ne zna ko će platiti telefonski račun, jer se njegovim mobilnim aparatom Havijer Solana često "šetao" kroz cio svijet, od političke centrale Starog kontinenta, pa sve do Vašingtona i Bijele kuće, Filipa Vujanovića nijesu morile slične brige. Tadašnji predsjednik crnogorske vlade, a sadašnji prvi čovjek nezavisne Crne Gore, više je volio da zna da li je Havijer Solana u toj velikoj svjetskoj "šetnji" telefonom na pravoj liniji. U rezidencijalnoj vili Gorica u Podgorici uoči večere koju je priredio za partnera iz Brisela, odomaćenog "Letećeg Španca" njegovo oko sokolovo se tada uvjerilo da Solana ne skreće sa zadate rute: zacrtanog puta u nezavisnost Crne Gore. Ni Roćenu nije baš bilo svejedno kada je krajem mjeseca vidio konačnu cifru. Jer, impulsi su tekli kao ludi. Smirio se tek poslije referenduma i srećno zaključio: račun je ipak platio neko drugi! Vjerovatno je mislio na Beograd!


VEČERA NACIONALNA ZNA SE

Njeguška pršuta i njeguški sir vazda su služeni Havijeru Solani kada je stizao da nešto stavi u usta prilikom brojnih posjeta Podgorici. Njih se nije htio odreći ni po koju cijenu. Uvijek spremnog evropskog šefa za bezbjednost ipak je mučila jedna dilema: hoće li prije fantastičnih crnogorskih specijaliteta uzeti lozu, ili će odmah preći na najbolje crnogorsko vino "vranac". Pred ondašnjim predsjednikom vlade Filipom Vujanovićem, a sadašnjim prvim čovjekom Crne Gore, i tadašnjim ministrom inostranih poslova Brankom Lukovcem nije bio nimalo težak zadatak. Baš kao što su Havijera Solanu očas posla ubijedili da Podgorica u Evropu može solo, bez Beograda, tako su "Letećem Špancu" skratili muke i dilemu razmišljanja oko pića. I jedno i drugo, takav je red, objasniše Solani. Što bi naši rjekli: naredjenje - izvršenje! Havijer Solana se nije odrekao ni loze ni vina.

fotografije i tekst : Vlado Crvenko

...........................................

 

DOBRE VIJESTI ZA NOVOG PREDSJEDNIKA
 

   



Sjedinjene Americke Države su prekinule zvanične diplomatske odnose sa Saveznom Republikom Jugoslavijom, povukavši svog poslednjeg ambasadora na službi u Saveznoj Republici Jugoslaviji Vorena Cimermana obavjestivši svoje građane, diplomatska i trgovinska predstavništva da napuste SRJ pod oznakom Hitno! Diplomatski onosi su svedeni na nivo otpravnika poslova, u znak protesta zbog izbijanja rata, postavivši ekonomskog atašea Ričarda Majlsa za otpravnika poslova Sjedinjenih Država, poznatog kao "donosilac loših vijesti".
Protokol je nalagao da je Majls glavna ličnost, te je tako i bio tretiran. Uzaludni su bili mnogobrojni pokušaji da bude primljen kod Slobodana Miloševića (prema nekim izvorima čak 11 puta!). Tu priliku je iskoristio bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović i primio šefa Američke misije u Beogradu. Bulatović je Majlsu naglasio da su se brojne nezakonitosti odvijale kada su pripadnici nacionalnih etničkih grupa gotovo u cjelini podržali jednog prjedsjedničkog kandidata na izborima za predsjednika Crne Gore i to aktuelnog predsjednika vlade!


PRIJEM U PODGORICI

Ričard Majls je sa delegacijom SAD, koja je bila u njegovoj pratnji, naišao na veoma topao prijem novoizabranog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i njegovih saradnika ministra spoljnih poslova Branka Perovića i savjetnika predsjednika republike Milana Roćena. Tom prilikom su se zadržali u dužem srdačnom i prijateljskom razgovoru uz dosta postavljenih pitanja i odgovora. Ricard Majls sa svojom delegacijom je na kraju konstatovao da je to: unutrašnja stvar Crne Gore i ponovio stav da pitanje predsjedničkih izbora predstavlja unutrašnju stvar Crne Gore uz konstataciju: da mirni građanski protesti predstavljaju demokratski oblik manifestovanja političkih stavova i borbe za njihovo ostvarivanje. On je izrazio nadu da će se političke prilike stabilizovati te da će Crna Gora nastaviti putem demokratskih i ekonomskih reformi.


VAŽNO PISMO

Poslije završenih razgovora otpravnik poslova američke ambasade u Beogradu Ricard Majls je iskoristio priliku da uruči predsjedniku Đukanoviću pismo američkog predsjednika Bila Klintona, da mu poželi dobro zdravlje i uspješno da obavlja funkciju predsjednika države Crne Gore. Tom prilikom uručio mu je i poziv da se u što kraćem vremenskom periodu susretnu, što je predsjednik Crne Gore sa zadovoljstvom prihvatio.

fotografije i tekst: Vlado Crvenko

-----------------------------------------------
 

SLAVKO I VESNA...ODE SANAK PUSTI





Utemeljivaču i bivšem političkom lideru Liberalnog saveza Crne Gore Slavku Peroviću ne može se osporiti da je bio u prvim borbenim redovima za nezavisnu državu. Poslanik u višestranačkoj Skupštini Crne Gore od njenog konstituisanja 1990.godine, u prvo vrijeme optuživan, jer je idejno - politički neprikladan. Bio je i jedan od osnivača "Narodne sloge" zajedno sa tadašnjim "narodnjakom", književnikom Novakom Kilibardom.
Slavko Perović je bio na raznim funkcijama. Izmedju ostalog bio je član Komiteta Saveza komunista na na Cetinju, ali i predsjednik književne opštine Cetinje...
Neko bi rekao da se od sjedenja u više fotelja dobrano umorio, ali ova fotografija jasno pokazuje kako stoje stvari. Naime sa svojom nekadašnjom potpredsjednicom, Vesnom Perović, inače i prvom ženom predsjednicom Skupštine u istoriji Crne Gore, zadrijemao je ka dijete niđe drugdje do u crnogorskom parlamentu! I to dok je borba za samostalnu državu trajala!
Kada su se probudili sve je već bilo gotovo: održan je referendum i vraćena državnost Crnoj Gori.
Posao je obavila Demokratska partija socijalista sa Milom Đukanovićem na čelu.
Da je načisto izigran kao "predvodnik" borbe za nezavisnu Crnu Goru, ali i da je otišao sanak pusti da će pokupiti istorijske lovorike, shvatio je tek kada su njemu i Vesni u skupštinskoj kantini skuvali jaku otrežnjujuću kafu.

Fotografija i tekst Vlado Crvenko

-------------------------------------------

 

OVAKO JE POČELO







S početka na kraj beogradske Užičke ulice - tako bi se mogla nazvati ruta evropskih diplomata koji su, bez rezervi, podržavali put zvanične Podgorice u obnovljenu nezavisnost. Prvo su ministri inostranih poslova Njemačke i Francuske, Klaus Kinkel i Iber Vedrin išli kod Slobodana Miloševića, predsjednika Savezne Republike Jugoslavije, da mu prenesu očekivanja Evrope, a potom su svraćali u tadašnju crnogorsku vilu, a današnju ambasadu, da Milu Đukanoviću kažu kako se osamostaljenje Crne Gore nikako ne može dovesti u pitanje. I dok je Slobo brisao znoj sa čela od muke, Milo Britva, kako su ga prozvali Crnogorci zbog nepristajanja na bilo kakav kompromis kada je država u pitanju, kulirao je što bi rekli mladi, sve u šesnajest!

KUCNUO JE ČAS







Nijesu to Klaus Kinkel i Iber Vedrin pogledali na sat kako bi javili ženama kako će zakasniti na večeru u BON odnosno Pariz. Njemački i francuski šefovi diplomatije svoje ponašanje, što bi neki zlonamjernik mogao reći da je nediplomatsko, su lako objasnili znatiželjnicima, dok je Milu Đukanoviću, naravno sve bilo jasno. Ovim gestom htjeli su zapravo reći: Kucnuo je čas Montenegrini, država je opet na dohvat ruke!



MEDIJSKA ZVIJEZDA





Toga dana, kada se u vili Crnogorka Milo Đukanović sastao sa sefovima Njemačke i Francuske diplomatije, Klausom Kinkelom i Iberom Vedrinom, bio je mali milion predstavnika sedme sile. Fotoaparati su beskonačno škljocali. Pažnja usmjerena na lidera obnovljene crnogorske države ni u jednom periodu nije popuštala. Svakodnevno se, što u Crnoj Gori što u Srbiji, što u regionu, ali i šire, u Evropi, Americi pojavljivao bezbroj tekstova o više nego odlučnom Đukanoviću. Neko je izračunao da je pretekao debelo sve estradne i sportske zvijezde koje su do tada okupirale veliko medijsko nebo, a samo nakon ovog susreta zabilježeno mojim aparatom izašlo je u štampi ravno 367 prigodnih tekstova.

------------------------------------

 

Fotografije Njegoševog groba
 

   

Vlado Crvenko nam šalje veoma rijetke fotografije Njegoševe grobnice na nultoj tačci mauzoleja.

-------------------------------------

SVEČANOST OTVARANJA NOVE ZGRADE CNP-a

Veliki događaj za kulturu Crne gore bilo je svječano otvaranje Crnogorskog narodnog pozorista 25. maja te 1997.god. Upravo taj datum se poklopio sa danom Mladosti, nekadašnje nam zajedničke države, koja je sačinjavala šest republika i dvije pokrajine, te poslije drugog svjetskog rata dala obrise nekadašnje države Crne Gore koja se utopila u tu neprirodnu zajednicu. Često su Crnogorci pitali tadašnjeg vladara kraljevine Jugoslavije, Aleksandra I Karadjordjevića, kako je to moguće da se niđe ne pominje ime Crne Gore, u kraljevini Jugoslavije, a ona je najstarija priznata država u toj zajednici, priznata 13 Jula 1848.god na berlinskom kongresu, kada ni jedna članica Kraljevine Jugoslavije nije imala atribut državnosti čak nije ni postojala kao država. K.S.H.S. Je postala država u Versaju (Francuska) 1. XII 1918.god, a ostale članice koje su sačinjavale Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca bile su okupirane od Austro-Ugarske monarhije kako su je zvale "tamnice naroda" i svojevoljno se priključile kraljevini SHS što većinska Crna Gora nije željela, već je izmanipulisana manjinskim dijelom, nezakonitom "podgoričkom skupštinom". Na to im je kralj Aleksandar obično odgovarao riječima: "Ništa vam to ne treba, kada vi imate svoga kralja", aludirajući na sebe, kao na unuka već ostarjelog crnogorskog kralja Nikole I Petrovića, kojemu je, zajedno sa Nikolom Pašićem liderom radikala, trasirao put bez povratka u izgnanstvo. Kao što smo rekli, poslije drugog svjetskog rata, poslije masovnog organizovanog ustanka u borbi protiv fašizma u porobljenoj Evropi što je priznao cijeli svijet, Crna Gora dobija status republike u socijalističkoj Jugoslaviji, obrise državotvornosti što će se potvrditi Saveznim Ustavom iz 1974. god, koji daje pravo svakoj federalnoj jedinici republici da formira vlastitu državu. 

No da prjedjemo na centralni dogadjaj otvaranje Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici. Sredinom Oktobra1989. god u katastrofalnom požaru izgorjelo je do temelja staro zdanje, zgrada Crnogorskog narodnog pozorista, jedino profesionalno pozorište koje je Crna Gora imala i uvjek je djelovalo sa svim atributima nacionalnog teatra. Crnogorsko narodno pozorište je okupljalo veliki broj afirmisanih glumaca i reditelja sa crnogorskog prostora ali i iz drugih sredina tadašnje zajedničke države Jugoslavije. Prijed tako konstituisan decenijama jedini profesionalni teatar postavljeni su izuzetno ozbiljni zadaci uz obavezu da njeguje nacionalno dramsko stvaralaštvo. Ne treba preskočiti prvu postavku Njegoševog "istoričeskog sobitija "Lažni car Šcepan Mali" koju je na scenu CNP postavio reditelj Blagota Eraković.  

Na svečano otvaranje ove veoma važne institucije za crnogorsku kulturu, bile su pozvane ugledne zvanice iz javnog, kulturno društvenog sportskog i društveno političkog života Crne Gore predsjednici republike, Momir Bulatović i predsjednik vlade Milo Đukanović, investitori projektanti i predstavnici izvođaca radova na ovom prelijepom i luksuznom "hramu kulture "Svi koji nešto znače u Crnoj Gori skupili su se u novoj "zgradi pozorišta" kako bi svojim prisustvom uvećali ceremonijal svečanog otvaranja novoizgrađenog crnogorskog "hrama kulture". I ako je tv Crne Gore direktno prenosila ovaj svečani ceremonijal iz neobjašnjivih razloga se kasnilo, mnogi su se uznemirano pitali zašto se kasni kad je po protokolu sve besprjekorno organizovano u do najsitnijih detalja. Svečana mjesta bila su obilježena i rezervisana u sali za visoke zvanice vrijeme je bezuvjetno isticalo. Saznalo se da predsjednik Crne Gore Momir Bulatović nije došao na zakazanu svečanost i ako je bio uredno obavješten. Nije se udostojio da se javi barem da će kasniti što je dovelo do negodovanja mnogih uglednih zvanica. Pristojno vrijeme za čekanje je produženo a pošto se predsjednik Crne Gore nije pojavio - Crnogorsko narodno pozorište je svečano proglasio otvorenim tadašnji ministar kulture Goran Rakočević. Poslije svečanog otvaranja organizovan je koktel za visoke zvanice u V.I.P. salonu zgrade pozorišta. Predsjednik CG.

Vidite na mojim fotografijama prazne stolice koje su za tu priliku bile rezervisane u prvom redu za Bulatovića i njegovu suprugu Nadu, odmah do premijera Đukanovića koji je  na svečanosti zauzeo počasno mjesto u prvom redu namjenjeno za njega. Dva mjesta dalje od njega sjedio je poslanik narodne stranke Dragan Šoć, umjesto prjedsjednika Bulatovića, u salonu je primjećen Milorad Vučelic-Vučela, visoki funkcioner Socijalističke partije Srbije. Umjesto na "pozorišnu scenu" sve oči javnosti bile su uprte na "političku scenu" da li će doći do razrješenja političke krize razlog toga je i pojavljivanje Milorada Vučelića- Vučele. Ako je Vučelić bio otstranjen u jesen 1995 god. od Miloševića kada je borba za samo opredeljenje zamjenjena mirom srpskog naroda koji nema alternativu a on kao promoter ratnohučkaških ideja koji su njegovi novinari na RTS-u po nalogu sijali nacionalnu mržnju. Posto je Milošević objelodanio svoju kandidaturu za šefa SRJ, vratio je Vučelića na srpsku predizbornu scenu, da obavi prvi zadatak, koji će kandidaturu obznaniti u Podgorici pošto je Vučelić ponovo u milosti, jer Miloševiću treba čovjek"za vezu" sa neposlušnim Crnogorcima (Đukanovićem i Marovićem). Da zavirimo malo aparatom u V.I.P. Salon na fotografiji vidite Vučelića u društvu Đukanovića i Marovića kako bi im u ovim svečanim trenutcima objavio kandidaturu Slobodana Miloševića za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije što oni nijesu htjeli da prihvate ni pod tačkom "razno". Na prijemu se našao dežurno oko i uho crnogorske "tajne službe" državne bezbjednosti Vukašin Maraš i prosto izdvojio izvukao Vučelića da ih ovaj ne bi "smarao" u ovim svečanim trenutcima za crnogorsku kulturnu scenu već im je to prepustio da to riješe na političkoj sceni i izborima ovo je dokaz da Milošević nije birao ni mjesto ni vrijeme kako bi ostvarivao svoje ciljeve.

VELIKI TRANSFERI "BUDUĆNOSTI"

 


VELIKI TRANSFERI "BUDUĆNOSTI"