Program | O nama | Reagovanja, pisma...Prezimena u CG l Plemena u CG




Počeli smo od nule.
Ako njome i završimo,
na dobitku smo.


Da nemamo koga imamo,
imali bismo čega nemamo.


Nema toga neprijatelja
kojega mi nijesmo izmislili.


Narod je zaslužio
da mu vodja podigne spomenik.


Diktator u trendu
nosi čizme od prevrnute kože.


Vlast i opozicija
kriju intimnu vezu od naroda.


Čarapu na glavu,
pa novac u čarapu!


Dobrovoljci ginu u samoobmani.


Pije tursku kafu i škotski viski.
Jede bečku šniclu i rusku salatu.
Spava u francuskom krevetu,
a nosi englesku bluzu.
Naš čovjek!


Pokazali bismo i više,
ali nam skromnost ne dozvoljava.


Poraz je primljen sa olakšanjem,
jer je izbjegnuta katastrofa.


Kad čujem obećanje,
izgubim nadu.


Revolucija koja teče
nosi za sobom revolucionarne tekovine.


Crno nam se piše.
I daltonisti to vide.


Prevrtljivac mijenja mišljenje.
Ponude prima jednom dnevno.


Ne uključujte televizor!
Tako ćete trajati duže i vi i on.


Udžbenik istorije je knjiga
pisana biranim riječima.


Neovlašćena upotreba činjenica
kažnjava se po zakonu.


Smijenjen je urednik vijesti.
Nije bio dovoljno maštovit.


Postavljen je novi glavni, odgovorni
i odgovarajući urednik.


Kad su bili mali
htjeli su da budu žandarmi.
A pošto su odrasli,
postadoše lopovi.


Palome borcu čast,
a posrnulome mast.


Jeste bezličan,
ali ima izraženo naličje.


Politika dijeli svijet
na Istok i Zapad,
a ekonomija – na Sjever i Jug.


Na trgove su izvedeni tenkovi,
da se gradjani ne bi uznemirili.


Kad sam se vratio u domovinu,
shvatio sam da je nostalgija
bolje rješenje.


Ona nas je zavila u crveno.


Samoubica je, na kraju, izabrao
manje zlo.


Ne gubite glavu!
Dželati je ionako traže.


Tenkovska jedinica je izvršila zadatak,
a da ni mrava nije zgazila.


Čovjek na giljotini:
»Biću kratak!«


Kolektivno rukovodstvo izmislio je narod
kome je malo jedan tiranin.


Pojedinačni izgredi su masovna pojava.


Istoriju koju krvlju pišemo
neće imati ko da čita.


Branićemo vjekovna ognjišta
do posljednjeg nomada.


Klanjaju se do zemlje
da ne bi išli još dublje.


Boriću se za svoje ideale
do posljednjeg principa.


Počeo sam da se gubim.
A ne izlazim iz kuće.


Imam spreman odgovor.
Smislio sam citat.


Nikako da nadjem sebe.
A nikud se ne udaljavam.


Kad me ne primjećuju,
pravim se kao da me nema.


- Doktore, moj život je
u Vašim rukama!
- Držaću Vam palčeve!


Kad žena nije bijesna,
koža joj nije tijesna.


U duši nijesam boem.
Ali, na meni je sve boemsko.


Utakmica je bila fer.
O tome svjedoči
mali broj isključenih igrača.


Lako je mazohistima.
Drugi rade za njih.


I vaspitna palica ima dva kraja.
Ali, onaj što je drži
to nije osjetio.


Nema diskriminacije:
kad su veće snage reda,
i nered je veći.


Kad se dva Srbina mire -
prave se Englezi.
A kad se dva Engleza biju -
prave se Srbi.


Srbi i Kelti nijesu bili braća.
Nema dokaza da su se
medju sobom ubijali.


Narod koga policija ne štiti,
nema od koga ni da se brani.


Osudjeni na doživotnu robiju je tražio
da mu se kazna, iz zdravstvenih razloga,
smanji na polovinu.


Ubica je priznao mrlju na savjesti.


Organi gonjenja
igraju žmurke s lopovima.


Ne žalite za Kosovom!
Nama Kosovo ne gine.


Kosovo je unutrašnja stvar
spoljnih faktora.


Žena mi je pobjegla s prijateljem.
Nikad više neću naći
tako odanog prijatelja.


Ne mogu da razumijem što hoće žena
jer, uvijek viče.


Ne vjeruj ženi koja ne laže!


Ko laje –
živi kao pas.


Sramota je primati mito
na javnom mjestu.


Taman naviknemo na nestašice,
a pojave se nova obećanja.


Toliko sam lud
da mi sve izgleda normalno.


Danas je lako poznati muškarca.
Ima mindjuše.


Ne izlažite se trošku!
Jedite na plej-bek!


Uzimanjem hrane stvara se navika
koje se čovjek ne može odvići
bez pomoći zajednice.


Gladnima smo dali
punu moralnu podršku.


Javne kuće se najviše taje.


Ko nema koru hljeba,
neka jede sredinu.


Predsjednik Matice iseljenika je,
svojim djelovanjem, dao veliki doprinos
omasovljenju članstva.


Mjesečna primanja prilagodjena su
dnevnim potrebama.


Skrenimo na pravi put!


Komunisti su imali gvozdeni karakter,
ali rdja ide na gvoždje.


Što tašta rodi –
majka ne radja!


U rdjavom braku sve škripi –
osim kreveta.


Socijalizam je počeo dobrovoljnim radom,
a završio se prinudnim odmorima.


Poslije ovakvoga vremena,
dobro bi nam došlo i nevrijeme.


Kako da im progledam kroz prste,
kad su mi vezali ruke.


Pesnicu valja propuštiti kroz šake.


Zbog štrajka radnika gradskog saobraćaja,
vojska je dala autobuse.
Očekuje se pomoć i u tenkovima.


Prošlost mijenjamo lako,
a sadašnjost nikako.


Prebira po kontejneru u rukavicama.
Izgleda, neki gospodin.


Ne punite mi čašu ispod crte!
I bez toga znam
da je alkohol štetan po zdravlje.


Izdajemo u zakup vječne kuće.
Prolaznici imaju popust.


Policija nam nije spala tako nisko
da se obračunava s podzemljem.


Da nijesmo dovde dogurali,
daleko bismo stigli.


O mrtvima i o pijanima samo dobro!
Ja sam mrtav pijan.


Odnedavno se slabo orijentišem.
Bez mape ne izlazim ni na balkon.


Postignuto je čvrsto jedinstvo
da bratstvo više nije mogućno.


Prvo na sud, pa pošteno!


Na putu bratstva i jedinstva
došlo je do lančanog sudara.


Ministar sporta i omladine
aktivno se bavio trčanjem.
Još kao omladinac je
učestvovao u štafeti.


Pad potrošnje podstiče
rast prošnje.


Čvrsto sam odlučio
da budem elastičan.


Toples je samo polovično otkriće.


Naš frižider tako slabo hladi
da nam služi kao inkubator.


Neženja ne bi podnio samoću udvoje.


Bio bih bolji muž
da me ne ometa žena.


Da nije bilo mene,
nas dvoje se ne bismo ni sreli.


Nema hljeba bez motke!
                Sergej Bubka


Važno je da se kotrlja –
reče Sizif.


I mršavi mogu biti puni sebe.
Ne mnogo.


Na mitingu bi bilo više ljudi,
ali se nije moglo ni prići od organa reda.


Zakašnjenja imaju dobru stranu.
Veći su izgledi da uhvatimo posljednji voz.


Statistika tačno zna od čega se najviše umire.
I dalje je tajna od čega se živi.


Nama je socijalna pravda na prvom mjestu.
Nama je budućnost omladine na prvom mjestu.
Nama je budućnost djece na prvom mjestu.
Nama smo mi samima sebi na prvom mjestu.
Nama je, u stvari, sve na prvom mjestu.


Domaći patent: nepovratna štednja.


To su vanserijski podanici.
Kao da su pravljeni ručno.


Pali borci ovo ne bi preživjeli.


Da bih se prehranio,
odvajam od usta.


Teritorija bi bila sačuvana
da kopnena vojska nije
izgubila tlo pod nogama.


Zalutao je vodja puta.
Ali, to je samo njegova stvar.


Došao sam sebi,
iako ne volim nezvane goste.


Budala nikad nije sama.


Svoj čovjek je ničija briga.


Ko kaže da se od iluzija ne živi
- reče madjioničar.


Kad je već digao ruku na sebe,
stigla mu je podrška
šire društvene zajednice.


Bog na Zemlji je djavolov izum.


Nosio sam je na rukama
dok me ne izdadoše noge.


Volim lake žene.
Nemam više snage za druge.


Ponuda ostavki ne zadovoljava potražnju.


Organi prinude, iz dana u dan,
povećavaju broj dobrovoljaca.


Mi da budemo realni!?
O tome vi možete samo da sanjate.


Kakav imitator!
Prosto ga ne možeš prepoznati.


On je, prosto, nezamjenljiv.
Niko umjesto njega ne može
da obavi ni malu nuždu.


Ko ima posla s majmunima,
rodiće mečku.


Ja sebi više ništa ne vjerujem.
Sve što vidim – izmišljam.


Napisao sam autobiografiju
u velikom stilu.
Dok sam je čitao,
nijesam mogao da se prepoznam.


Malo je da se stvar okrene
za 180 stepeni.


Ne gubite glavu!
Poštenih nalazača je sve manje.


Nomadi su izumrli
od posljedica dužeg zadržavanja
na javnom mjestu.


Postaću član vaše Partije.
Ionako, o sebi nemam naročito mišljenje.


Vi nemate ništa!?
To je vaše neotudjivo pravo.


Učlanite se u našu partiju!
Obezbijedjeni stan, hrana i
mišljenje.


Nacrtao sam kameleona.
Još samo da ga obojim.


Prvi birači posljednji saznaju
koga su glasali.


Zajedno smo sami.


Zahvaljujući demonstrantima,
policija je postupila strogo po zakonu.


Ono što nekad nijesu znali ni proroci,
danas i djeca znaju.


Ako je vjerovati zvaničnim medijima,
kanalizacijom teku med i mlijeko.


Napunili su mu glavu.
Sad mu je prazna kapa.


Kakva budućnost!
Jesti korijenje iz zajedničkog kazana,
i to – na kašičicu.


Naša stvarnost je plod
nečije pokvarene mašte.


Nas početni neuspjesi
ne mogu obeshrabriti.
Srljaćemo i dalje.


Hajmo, hajte – svi na Zapad!


Kao pravi patriot,
dao sam devize domaćoj banci.
I ja u životu nemam što više da tražim.


Štedite u našoj, uvijek likvidnoj banci!
Za ulog jamči ulagač.


Milioneri su potomci milijardera.


Izjava jednog očevica: »Čim sam ih vidio
kako, sa čarapama na glavi, žure ka kasi
odmah mi je tu bilo nešto sumnjivo.«


Naša kockarnica vam garantuje
da će te iz nje izaći bogatiji.
Za jedno iskustvo.


Na sudu časti je najviše govora
o novcu, devizama, nekretninama ...
Uopšte – o materijalnim dobrima.


Kupili su ga za male pare.
I to – u vrijeme inflacije.

Nijesam stekao ništa.
I to sam skupo platio.


Nijesu nam sve galije potonule.
Neke su zaplijenjene.


Mladi idu iz domovine
s nadom da se u nju
neće brzo vratiti.


Svijet nam je sve dalji,
a granice sve bliže.


Vanredne okolnosti su
uobičajena pojava.


I tiranin je čovjek.
Ni on nije savršen.


Utakmica golih i bosih bila je fer.
Niko nije poslat u svlačionicu.


Nenaviknut na udobnost,
osjećam se gotovo prijatno.


- Porodica mi je gola i bosa!
- Ta fraza vam je ofucana!


Samokritika vam pruža priliku
da otkrijete neprijatelja.


Kad pišam niz vjetar,
osjećam se usrano.


Ćutim, da ne bih propjevao!


Piši kako hoćeš,
ali ne čitaj kako nam se piše!


Pošto nema ni sličnih,
uvijek biramo iste.


Jednoumac traži istomišljenika
radi razmjene monologa.


Vozovi kasne zato što im
nije prilagodjen red vožnje.


Dok rade, naše fabrike proizvode gubitke.
Srećom, gubitaka više nema.


Kad je nastalo društveno,
djavo je došao po svoje.


Ne budi kakav nijesi,
makar bio kakav si!


Odlučio sam da budem materijalist.
Pa, neka košta koliko košta.


Gledam svoja posla. Zurim u prazno.


Putnike je zahvatila panika
na vijest da će avion biti dignut u vazduh.
Oduševili su se kad su čuli
da će ga dignuti pilot.


Uvijek mi sipaju ispod crte.
To je prevršilo svaku mjeru!


Ne patim ja što sam impotentan,
no što ne mogu.


Dok nijesam postao bračni drug,
bio sam gospodin.


Ona je od njega napravila ono.


Kad se sjetim za što sam dizao dva prsta,
dodje mi da dignem ruku na sebe.


Sin je bolji od oca.
Otac je krao, a sin pozajmljuje.


Mogao sam i ja da padnem za otadžbinu,
pa da me Bog vidi.


Profesor matematike
daje visoke ocjene iz računa.


Na društvenoj ljestvici se
najbrže napreduje
ako se krene iz podzemlja.


Crnogorci gube ravnotežu
na Terazijama.


Bjegunac se predao,
ali je to organe gonjenja podstaklo
da nastave sa potjerom.


Ja sam patriot.
Drugim riječima,
domaći ne-plaćenik.


Kad bi vjerovali jedni drugima,
svi bi bili izdajnici.


Kad stigne prvi na cilj,
Crnogorac očekuje
da ga nose počasni krug.


Naš takmičar u trci na sto metara
napreduje iz minuta u minut.


Zasluženo smo ispali iz lige.
Nijesmo imali čime da platimo sudije.


Promašaj je pun pogodak u prazno.


Da naši preci nijesu bili ludi
vidi se i po tome
što ništa od njih nijesmo naslijedili.


Popijte i vi nešto, na moj račun! –
reče davljenik spasiocu.


»Kec na jedanaest«:
Držim dijetu, a nemam što da jedem.


Kad mi je dijete tražilo hljeba,
nijesam pravio pitanje.
Ali, mlijeko je prevršilo čašu.


Debeli, mršavite na naš račun!


Profesor djacima : «Što je ovo!?
Čim ja otvorim usta, neka budala
počne da priča.«


Pas lutalica je manje opasan.
Bez gazde je.


Zlopamtila imaju pune ruke posla.


Čovjek se naslanja na čovjeka,
kad je jedan od njih dvojice sklon padu.


Kod ljekara idem samo kad me nose.


Gdje nema mene,
ja tamo ne idem.


Drugo Kolumbovo jaje je
nepravedno zapostavljeno.


Slogan privatne klinike:
»Zdravo za gotovo!«


Zapala me je ladovina.
I mene da ogrije Sunce!


Ne možete zakucati na vrata dobrih ljudi.
Uvijek su otvorena.


Sramotu Berlinskog zida oprali su grafiti.


Širimo krug prijatelja –
gradimo kinesku četvrt.


Kad napravih omču, izdade me petlja.


Samo paceri naprave poziciju
u kojoj su obojica izgubljeni.


Za šahistu-penzionera, pion je veliki gubitak.


Lošem potezu pacer ne može da odoli.


Pacer posljednji sazna da je dao mat.


Pacer nepogrješivo vuče najgore poteze.


Ništa nije moguće kao apsurd.


Kad on kaže ko dobija,
svakome je jasno ko gubi.


Ako mislite da uspijete,
ne preduzimajte mjere
koje mogu dati rezultate.


Iskustvo nas uči
da nije dobro sve što je loše.


U zaustavljanju progresa
postignut je značajan napredak.


Kad mi prijatelj postavi nogu,
prosto sam dirnut.


Vic je kad daltonist sudi utakmicu
kameleonima koji brane svoje boje.


Svega ima sve manje.
Ništa je neuništivo.


Tražim neistomišljenika.
Namjeravam da se s njim složim.


Cijenite tudje kao svoje,
a volite svoje kao tudje.


Kad pacer odigra dobar potez,
prvo što mu padne napamet je
kako da ga vrati.


Šahovski kibicer bi dao ruku
da umiješa prste.


Aforisti, zbijte redove!
Pišite jezgrovito!


U svakom zlu ima nešto dobro.
Kome nema lijeka – ne plaća participaciju.


Pošten i bogat je čovjek i po.
Bolje reći, to su dvojica.


Sad su Srbija i Crna Gora dva kiklopa.


Ujedinjeni separatisti su
prijetnja rasparčavanju.


Separatisti svih zemalja, ujedinite se!


Mene ćete lako poznati.
Imam ožiljak na duši.


Zapalo me je da služim gorega od sebe.
Tješi me što je on na to ponosan.


Teško je biti prvi,
ako ti rivali nijesu za petama.


Došlo je takvo vrijeme
da se čovjek ne može nakrasti
samo da izmiri reket.


TV antene su spravice
izmišljene za hvatanje laži.


Ljudi iz podzemlja
lako izbiju na površinu.


Glumac koji igra karakterne uloge
jedva čeka da se, poslije predstave, opusti.


Prvi sam zakasnio – reče Crnogorac,
zadovoljan mjestom na kome se našao.


Pola vijeka smo bili u mraku.
Ko upali svijetlo, ugasilo mu se!


Kako ne priznati sve
onima koji ne praštaju ništa!?


Ne mogu da zamislim nekoga
ko mi je sličan, a nije lijep i pametan.


Puna su im usta praznih obećanja.


Bog mi dao ono što brani Crkva!


Samoubica je do kraja ostao gospodin.
Objesio se o mašnu.


Prozaist sanja kako da živi,
a pjesnik živi da bi sanjao.


Kako god okreneš -
brže pada mrak, nego što sviće.


Ako je i prisilni rad stvorio čovjeka,
onda je riječ o silovanju.


Nudista-veteran je tako prirodan
da se na njemu ništa ne primjećuje.


Svako prodaje ono što mu ne treba.
Mi prodajemo pamet.


Ko hoće više časti, a manje masti
nek sidje s vlasti.


Zbog neočekivanog interesovanja publike,
predstava se odlaže.


Presudom je utvrdjeno da nijesam kriv.
Ali, ja njima i dalje ne vjerujem.


Niko kao mi s toliko mašte
ne izmišlja stvarnost.


Ostvarili smo zamisao i tu se više ništa
ne može učiniti.


Moj život je u njegovim rukama.
Zato je tako jeftin.


Važno je učestvovati! – reče maratonac,
napuštajući stazu u prvim metrima trke.


Ko ne služi gore od sebe,
ostane bez mušterija.


Ko ništa nema, dao bi sve što ima.


Ako si glup, pravi se lud!


Ja vam govorim aforizme,
a vi mi se smijete u lice! ...


Prevrnuću se u grobu.
Živog ćeme sahraniti.


Umrijeću od gladi.
Odvajam od usta, da bih pio.


Dezerterima nema mjesta medju nama.


Niko nam ne može ništa.
Mi možemo sve.


Kaže se: pametniji popušta!
Mi smo izuzetak.
Nijesmo pametniji, a popuštamo.


Mi nijesmo za prodaju.
Ali, o cijeni možemo da razgovaramo.


Kad dame biraju,
ja mogu samo da plešem.


Prepredenjak je kao porušeni most.
Niko ne može da ga predje.


Sudija mora biti objektivan,
ukoliko nije podmićen.


Kaže se da je svako sebi najmanje poznat.
A ja sebe imam u malom prstu.


Svoj čovjek pripada pogrešnoj osobi.


Šalu je Bog ostavio,
a vrag je odnio šalu.


Njihove bombe i rakete dočekaćemo na nož!?


Ako bude trebalo, svi ćemo izginuti –
da bi smo opstali.


Fašistička avijacija je pogodila
zgradu Policijske akademije,
koja je bila ponos naše
slobodarske arhitekture.


Svi na nas kidišu.
Jedino nam Rusi okreću ledja.


Bratska pomoć je kao ruski rulet.


Ne mogu oni da izdrže ono
što mi možemo da podnesemo.


Svi su položili ispit iz patriotizma.
A naročito oni koji su pali.


Radno vrijeme skloništa: non-stop!


Pobjegao sam iz spavaće sobe
da sačuvam obraz.
Usput sam sačuvao i glavu.


U svakom Srbinu krije se po jedan Tesla,
samo se to ne vidi - jer nema struje.


Ako je suditi po odrazu,
naš skakač u dalj
gubi tlo pod nogama.


Došlo mi je da razbijem ogledalo.
U meni više ne vidim sebe.


Neprijatelj može da misli što hoće.
Ali, mi smo na Kosovu dobili i drugu bitku.


Govori engleski i služi se crnogorskim.
Naš čovjek!


Da nije mene, što biste vi sa sobom!?


- Ne vidim ništa!
- Ja vidim mrak!?


Ako budemo davali stopu po stopu,
i veliki patrioti postaće lokal-patrioti.


Otadžbino, spreman sam za tebe da poginem!
Ali, ako i Ti mene voliš, učini nešto da umrem
prirodnom smrću.


Pozvao sam hitnu pomoć po ponoći,
a oni ljutito : »U ovo doba zovete!? Pa,
vi nijeste zdravi!«


Da sam nišandžija, uživao bih kad promašim.


Vraćam vam riječ koju ste mi dali.
Sad smo kvit!


I samoubica je živ čovjek.
Svašta mu pada na pamet.


Ko ne ište ništa, dobije što traži.


Tek kad riječi sprovedemo u djela,
vidimo da su to bile naše riječi.


Ne pravi se lud! Nema potrebe.


Modernizovali smo skloništa.
Sad živimo na visokom nivou.


Za razliku od njega, pritisak mu je normalan.


Praksa preživljavanja uhvatila je korijene.


Sudija bi bio još objektivniji,
ali je prema domaćinu imao moralnu obavezu.


Crnogorac neće prvi na cilj,
da ne bi trčao počasni krug.


Nije djavo toliko crn, koliko je crven.


Prazno sklonište!
Kako to avetinjski djeluje.


Taj se nije rodio,
kome je Tesla držao svijeću.


Od masovnih štrajkova gladju
dijeli nas samo formalnost.


Domaći izdajnik je, drugim riječima,
čovjek u kome se krije opasan patriota.


Za otadžbinu bih dao život,
ali sam, ionako, jedva živ.


Pobijedili smo ih bez opaljenog metka.
I nije nas sramota.


Naš patriotizam je prešao sve granice.


Kad muž nosi jaja, žena mu ne kvoca.


Budite realni, bar dok sanjate!


Sam čovjek ne može da učini ništa,
jer sve zavisi od jednog čovjeka.


I ja bih trčao počasni krug
ali, ne mogu da dodjem na red.


Kosovo je Srbija.
A Srbija je
Kosovo.


Gradjani su zasuli cvijećem tenkove
koji su se kretali ka vojnom otpadu.


Posljednja želja: prirodna smrt.


Savršen zločin: Svi znaju sve,
a ubica se pravi da ne zna ništa.


Kune se da će i mrtav biti crven. Crnjak!


Mršavi umiru od gladi,
a debeli svoj grob kopaju kašikom.


Danas sirotinja živi kao sav ostali svijet.


U ovim uslovima života,
ukidanje smrtne kazne bilo bi nehumano.


Globalni plan radikala:
globus Velike Srbije.


Ne dao mi Bog
da padnem šaka ženi-isljedniku.
Ne bih mogao da dodjem do riječi.


Mijenjamo lični opis gradjana.
Za diskreciju jamči tajna služba.


Tiranin je spreman da podnese ostavku
posljednjem podaniku.


Da bi znali koliki su Srbi,
Crnogorci se mjere na Terazijama.


Već treći dan štrajkujem gladju,
a da to niko od ukućana nije primijetio.


Daću krv na analizu, ali je vaš savjet
da prije toga ne jedem – izlišan.


Kune se u život da mu je majka nevina.
Da mi priča o ženi, ja bih mu vjerovao.


Nama pod Turcima – nekako.
Nama pod nama – nikako.


U slučaju opasnosti,
ne preporučuje se preduzimanje mjera.


Samo u Velikoj Srbiji
On bi bio izdajnik po mjeri.


On i Ona su, jednom riječju, ono.


Volio bih da vidim Hag.
Ali mi nije sudjeno.


Ni smješnijeg naroda, ni tužnijih lica!


Da imaju obraza, skinuli bi maske.


Don Kihot je porijeklom naš čovjek..
Zovu ga »Vitez tužnog lica.«


Ona strana je uvijek u teškom položaju.
Ako to nije poza.


Oni koji idu iz otadžbine u svijet
trbuhom za kruhom – imaju srca.


Pobjeda bi bila veća, da neki mediji
nijesu pali na ispitu iz patriotizma.


Pesimist je rodjen da bude prorok.


Prosječan Srbin ima prizemnu kuću,
a živi na nebu.


Snob ima kuću na spratu
da mu se ne bi moglo reći
kako živi prizemno.


Radim po cijeli dan i ne mogu se požaliti.
Na kraju mjeseca mi, redovno, kažu : »Hvala!«


Ovdje možete slobodno pričati za vrijeme jela.
Ako imate što da jedete.


Nekad je bio moralno podoban,
a danas – materijalno.


Uvjeravaju nas da živimo dobro.
A nama, ni dobro ne valja.


Čovjek praznog želuca, a nakljukane glave
je običan gusan.


Odbio sam da primim odlikovanje
jer, ionako, uživam mali ugled.


Renovirao sam toalet.
Sad mogu da serem kao čovjek.


Cijeni neprijatelja! To ga ubija u pojam.


Državna televizija je tako savršena
da sliku idealne stvarnosti
može dočarati jednom kamerom.


Ko kaže da vlast nije tolerantna?
A odnos prema sirotinji, mafiji? !...


Neprijatelj bi pretrpio veći poraz,
da mi nijesmo potpisali mir
u posljednjem momentu.


Ljekove plaćam skupo,
a pijem ih džabe.


Kosovo je kolijevka srpstva.
Ali se tamo, umjesto kolijevke,
ljulja srpstvo.


Ovdje je sve moguće.
Kola su krenula nizbrdo
i u ravnici..


Izbjegavam loše društvo.
Ali, od sudbine se ne može pobjeći.


Naša sredstva za kontracepciju
su tako dobra da štite i od »bijele kuge«.


Opet nestašica mesa!
Da čovjek muda pojede.


Kapetan je prvi napuštio brod koji tone,
uz izgovor: “Ja sam težak čovjek!”


Izgubio je pravo na repliku.
Sad priča sam sa sobom.


Ne možemo vam dati invalidsku penziju.
Vi ste, nažalost, zdravi!


Nikome nećemo dozvoliti
da nam proda otadžbinu ispod cijene.


Da bih živio kao čovjek
počeo sam da prosim.


Radim kao lud. A lud sam što radim.

Spao sam na ništa bez išta, ali sam,
kao pravi patriot, zahvalan otadžbini
za sve što sam stekao.


Možda sam ja, ipak, živ
a da toga nijesam svjestan.


Tužan je narod kome su jedina nada
igre na sreću.


Da ja imam petlju, ne bih trpio prostatu.


Imam ja petlju da pišam uz vjetar.
Ali, neće da dune.


Radim kao crnac
i ne mogu se požaliti
na rasnu diskriminaciju.


Policija je bila brža.
Kradljivac je uhvaćen na djelu
još dok je kovao plan pljačke.


Stavio bih tačku na i,
ali pišem ćirilicom.


Prestaću da pišem.
Aforizam mi je dugačak,
a pravu riječ ne mogu da nadjem.

 

BILJEŠKA O PISCU


SAVO MARTINOVIĆ je rodjen 26. januara 1935. godine u Begovinama, kod Danilovgrada.
Gimnaziju je učio u Podgorici (ondašnjem Titogradu), a maturirao u Beogradu, gdje je studirao pravo.

Humorom i satirom, novinarstvom i šahom bavi se od rane mladosti.

Objavio je knjige aforizama: NIŠTA IZMEDJU, HAZARDNI RJEČNIK i PUNA KAPA, knjigu epigrama MRTVI UZAO i autobiografske romane od priča – SAGA O SAGU i NOVELA O NOVELJI, o istoimenim mitskim ličnostima crnogorskog duha.

Objavio je i knjigu o šahu, a, u ovoj igri dubokog uma, ima titulu majstorskog kandidata i zvanje učitelja šaha.

Piše jezgrovitim, sažetim, metaforičnim, aforističnim stilom, pa mu je jedan kritičar dao titulu doktora ekonomije riječi.

Više puta je nagradjivan na Medjunarodnom festivalu humora i satire “Zlatna kaciga”u Kruševcu za satiričnu poeziju i za aforizam. Dobitnik je nagrade za aforizam godine. Najznačajnije priznanje – Domanovićevu nagradu, za poseban doprinos u oblasti satire i izražajnost u književnom delu, dobio je od Udruženja književnika Srbije, u okviru Domanovićevih dana satire DODAS, za 1999. godinu.

Na Prvom crnogorskom festivalu humora i satire u Danilovgradu – 2000.godine, dodijeljena mu je specijalna nagrada za rječitu potvdu djelom o posebnosti crnogorskog duha i jezika.

Zastupljen je u antologijama humora, satire i poezije.
Prevodjen je na ruski, italijanski i nekoliko balkanskih jezika.
Član je Udruženja književnika Srbije.
Živi u Beogradu i Danilovgradu.

Počeli smo od nule.
Ako njome i završimo,
na dobitku smo.


Da nemamo koga imamo,
imali bismo čega nemamo.


Nema toga neprijatelja
kojega mi nijesmo izmislili.


Narod je zaslužio
da mu vodja podigne spomenik.


Diktator u trendu
nosi čizme od prevrnute kože.


Vlast i opozicija
kriju intimnu vezu od naroda.


Čarapu na glavu,
pa novac u čarapu!


Dobrovoljci ginu u samoobmani.


Pije tursku kafu i škotski viski.
Jede bečku šniclu i rusku salatu.
Spava u francuskom krevetu,
a nosi englesku bluzu.
Naš čovjek!


Pokazali bismo i više,
ali nam skromnost ne dozvoljava.


Poraz je primljen sa olakšanjem,
jer je izbjegnuta katastrofa.


Kad čujem obećanje,
izgubim nadu.


Revolucija koja teče
nosi za sobom revolucionarne tekovine.


Crno nam se piše.
I daltonisti to vide.


Prevrtljivac mijenja mišljenje.
Ponude prima jednom dnevno.


Ne uključujte televizor!
Tako ćete trajati duže i vi i on.


Udžbenik istorije je knjiga
pisana biranim riječima.


Neovlašćena upotreba činjenica
kažnjava se po zakonu.


Smijenjen je urednik vijesti.
Nije bio dovoljno maštovit.


Postavljen je novi glavni, odgovorni
i odgovarajući urednik.


Kad su bili mali
htjeli su da budu žandarmi.
A pošto su odrasli,
postadoše lopovi.


Palome borcu čast,
a posrnulome mast.


Jeste bezličan,
ali ima izraženo naličje.


Politika dijeli svijet
na Istok i Zapad,
a ekonomija – na Sjever i Jug.


Na trgove su izvedeni tenkovi,
da se gradjani ne bi uznemirili.


Kad sam se vratio u domovinu,
shvatio sam da je nostalgija
bolje rješenje.


Ona nas je zavila u crveno.


Samoubica je, na kraju, izabrao
manje zlo.


Ne gubite glavu!
Dželati je ionako traže.


Tenkovska jedinica je izvršila zadatak,
a da ni mrava nije zgazila.


Čovjek na giljotini:
»Biću kratak!«


Kolektivno rukovodstvo izmislio je narod
kome je malo jedan tiranin.


Pojedinačni izgredi su masovna pojava.


Istoriju koju krvlju pišemo
neće imati ko da čita.


Branićemo vjekovna ognjišta
do posljednjeg nomada.


Klanjaju se do zemlje
da ne bi išli još dublje.


Boriću se za svoje ideale
do posljednjeg principa.


Počeo sam da se gubim.
A ne izlazim iz kuće.


Imam spreman odgovor.
Smislio sam citat.


Nikako da nadjem sebe.
A nikud se ne udaljavam.


Kad me ne primjećuju,
pravim se kao da me nema.


- Doktore, moj život je
u Vašim rukama!
- Držaću Vam palčeve!


Kad žena nije bijesna,
koža joj nije tijesna.


U duši nijesam boem.
Ali, na meni je sve boemsko.


Utakmica je bila fer.
O tome svjedoči
mali broj isključenih igrača.


Lako je mazohistima.
Drugi rade za njih.


I vaspitna palica ima dva kraja.
Ali, onaj što je drži
to nije osjetio.


Nema diskriminacije:
kad su veće snage reda,
i nered je veći.


Kad se dva Srbina mire -
prave se Englezi.
A kad se dva Engleza biju -
prave se Srbi.


Srbi i Kelti nijesu bili braća.
Nema dokaza da su se
medju sobom ubijali.


Narod koga policija ne štiti,
nema od koga ni da se brani.


Osudjeni na doživotnu robiju je tražio
da mu se kazna, iz zdravstvenih razloga,
smanji na polovinu.


Ubica je priznao mrlju na savjesti.


Organi gonjenja
igraju žmurke s lopovima.


Ne žalite za Kosovom!
Nama Kosovo ne gine.


Kosovo je unutrašnja stvar
spoljnih faktora.


Žena mi je pobjegla s prijateljem.
Nikad više neću naći
tako odanog prijatelja.


Ne mogu da razumijem što hoće žena
jer, uvijek viče.


Ne vjeruj ženi koja ne laže!


Ko laje –
živi kao pas.


Sramota je primati mito
na javnom mjestu.


Taman naviknemo na nestašice,
a pojave se nova obećanja.


Toliko sam lud
da mi sve izgleda normalno.


Danas je lako poznati muškarca.
Ima mindjuše.


Ne izlažite se trošku!
Jedite na plej-bek!


Uzimanjem hrane stvara se navika
koje se čovjek ne može odvići
bez pomoći zajednice.


Gladnima smo dali
punu moralnu podršku.


Javne kuće se najviše taje.


Ko nema koru hljeba,
neka jede sredinu.


Predsjednik Matice iseljenika je,
svojim djelovanjem, dao veliki doprinos
omasovljenju članstva.


Mjesečna primanja prilagodjena su
dnevnim potrebama.


Skrenimo na pravi put!


Komunisti su imali gvozdeni karakter,
ali rdja ide na gvoždje.


Što tašta rodi –
majka ne radja!


U rdjavom braku sve škripi –
osim kreveta.


Socijalizam je počeo dobrovoljnim radom,
a završio se prinudnim odmorima.


Poslije ovakvoga vremena,
dobro bi nam došlo i nevrijeme.


Kako da im progledam kroz prste,
kad su mi vezali ruke.


Pesnicu valja propuštiti kroz šake.


Zbog štrajka radnika gradskog saobraćaja,
vojska je dala autobuse.
Očekuje se pomoć i u tenkovima.


Prošlost mijenjamo lako,
a sadašnjost nikako.


Prebira po kontejneru u rukavicama.
Izgleda, neki gospodin.


Ne punite mi čašu ispod crte!
I bez toga znam
da je alkohol štetan po zdravlje.


Izdajemo u zakup vječne kuće.
Prolaznici imaju popust.


Policija nam nije spala tako nisko
da se obračunava s podzemljem.


Da nijesmo dovde dogurali,
daleko bismo stigli.


O mrtvima i o pijanima samo dobro!
Ja sam mrtav pijan.


Odnedavno se slabo orijentišem.
Bez mape ne izlazim ni na balkon.


Postignuto je čvrsto jedinstvo
da bratstvo više nije mogućno.


Prvo na sud, pa pošteno!


Na putu bratstva i jedinstva
došlo je do lančanog sudara.


Ministar sporta i omladine
aktivno se bavio trčanjem.
Još kao omladinac je
učestvovao u štafeti.


Pad potrošnje podstiče
rast prošnje.


Čvrsto sam odlučio
da budem elastičan.


Toples je samo polovično otkriće.


Naš frižider tako slabo hladi
da nam služi kao inkubator.


Neženja ne bi podnio samoću udvoje.


Bio bih bolji muž
da me ne ometa žena.


Da nije bilo mene,
nas dvoje se ne bismo ni sreli.


Nema hljeba bez motke!
                Sergej Bubka


Važno je da se kotrlja –
reče Sizif.


I mršavi mogu biti puni sebe.
Ne mnogo.


Na mitingu bi bilo više ljudi,
ali se nije moglo ni prići od organa reda.


Zakašnjenja imaju dobru stranu.
Veći su izgledi da uhvatimo posljednji voz.


Statistika tačno zna od čega se najviše umire.
I dalje je tajna od čega se živi.


Nama je socijalna pravda na prvom mjestu.
Nama je budućnost omladine na prvom mjestu.
Nama je budućnost djece na prvom mjestu.
Nama smo mi samima sebi na prvom mjestu.
Nama je, u stvari, sve na prvom mjestu.


Domaći patent: nepovratna štednja.


To su vanserijski podanici.
Kao da su pravljeni ručno.


Pali borci ovo ne bi preživjeli.


Da bih se prehranio,
odvajam od usta.


Teritorija bi bila sačuvana
da kopnena vojska nije
izgubila tlo pod nogama.


Zalutao je vodja puta.
Ali, to je samo njegova stvar.


Došao sam sebi,
iako ne volim nezvane goste.


Budala nikad nije sama.


Svoj čovjek je ničija briga.


Ko kaže da se od iluzija ne živi
- reče madjioničar.


Kad je već digao ruku na sebe,
stigla mu je podrška
šire društvene zajednice.


Bog na Zemlji je djavolov izum.


Nosio sam je na rukama
dok me ne izdadoše noge.


Volim lake žene.
Nemam više snage za druge.


Ponuda ostavki ne zadovoljava potražnju.


Organi prinude, iz dana u dan,
povećavaju broj dobrovoljaca.


Mi da budemo realni!?
O tome vi možete samo da sanjate.


Kakav imitator!
Prosto ga ne možeš prepoznati.


On je, prosto, nezamjenljiv.
Niko umjesto njega ne može
da obavi ni malu nuždu.


Ko ima posla s majmunima,
rodiće mečku.


Ja sebi više ništa ne vjerujem.
Sve što vidim – izmišljam.


Napisao sam autobiografiju
u velikom stilu.
Dok sam je čitao,
nijesam mogao da se prepoznam.


Malo je da se stvar okrene
za 180 stepeni.


Ne gubite glavu!
Poštenih nalazača je sve manje.


Nomadi su izumrli
od posljedica dužeg zadržavanja
na javnom mjestu.


Postaću član vaše Partije.
Ionako, o sebi nemam naročito mišljenje.


Vi nemate ništa!?
To je vaše neotudjivo pravo.


Učlanite se u našu partiju!
Obezbijedjeni stan, hrana i
mišljenje.


Nacrtao sam kameleona.
Još samo da ga obojim.


Prvi birači posljednji saznaju
koga su glasali.


Zajedno smo sami.


Zahvaljujući demonstrantima,
policija je postupila strogo po zakonu.


Ono što nekad nijesu znali ni proroci,
danas i djeca znaju.


Ako je vjerovati zvaničnim medijima,
kanalizacijom teku med i mlijeko.


Napunili su mu glavu.
Sad mu je prazna kapa.


Kakva budućnost!
Jesti korijenje iz zajedničkog kazana,
i to – na kašičicu.


Naša stvarnost je plod
nečije pokvarene mašte.


Nas početni neuspjesi
ne mogu obeshrabriti.
Srljaćemo i dalje.


Hajmo, hajte – svi na Zapad!


Kao pravi patriot,
dao sam devize domaćoj banci.
I ja u životu nemam što više da tražim.


Štedite u našoj, uvijek likvidnoj banci!
Za ulog jamči ulagač.


Milioneri su potomci milijardera.


Izjava jednog očevica: »Čim sam ih vidio
kako, sa čarapama na glavi, žure ka kasi
odmah mi je tu bilo nešto sumnjivo.«


Naša kockarnica vam garantuje
da će te iz nje izaći bogatiji.
Za jedno iskustvo.


Na sudu časti je najviše govora
o novcu, devizama, nekretninama ...
Uopšte – o materijalnim dobrima.


Kupili su ga za male pare.
I to – u vrijeme inflacije.

Nijesam stekao ništa.
I to sam skupo platio.


Nijesu nam sve galije potonule.
Neke su zaplijenjene.


Mladi idu iz domovine
s nadom da se u nju
neće brzo vratiti.


Svijet nam je sve dalji,
a granice sve bliže.


Vanredne okolnosti su
uobičajena pojava.


I tiranin je čovjek.
Ni on nije savršen.


Utakmica golih i bosih bila je fer.
Niko nije poslat u svlačionicu.


Nenaviknut na udobnost,
osjećam se gotovo prijatno.


- Porodica mi je gola i bosa!
- Ta fraza vam je ofucana!


Samokritika vam pruža priliku
da otkrijete neprijatelja.


Kad pišam niz vjetar,
osjećam se usrano.


Ćutim, da ne bih propjevao!


Piši kako hoćeš,
ali ne čitaj kako nam se piše!


Pošto nema ni sličnih,
uvijek biramo iste.


Jednoumac traži istomišljenika
radi razmjene monologa.


Vozovi kasne zato što im
nije prilagodjen red vožnje.


Dok rade, naše fabrike proizvode gubitke.
Srećom, gubitaka više nema.


Kad je nastalo društveno,
djavo je došao po svoje.


Ne budi kakav nijesi,
makar bio kakav si!


Odlučio sam da budem materijalist.
Pa, neka košta koliko košta.


Gledam svoja posla. Zurim u prazno.


Putnike je zahvatila panika
na vijest da će avion biti dignut u vazduh.
Oduševili su se kad su čuli
da će ga dignuti pilot.


Uvijek mi sipaju ispod crte.
To je prevršilo svaku mjeru!


Ne patim ja što sam impotentan,
no što ne mogu.


Dok nijesam postao bračni drug,
bio sam gospodin.


Ona je od njega napravila ono.


Kad se sjetim za što sam dizao dva prsta,
dodje mi da dignem ruku na sebe.


Sin je bolji od oca.
Otac je krao, a sin pozajmljuje.


Mogao sam i ja da padnem za otadžbinu,
pa da me Bog vidi.


Profesor matematike
daje visoke ocjene iz računa.


Na društvenoj ljestvici se
najbrže napreduje
ako se krene iz podzemlja.


Crnogorci gube ravnotežu
na Terazijama.


Bjegunac se predao,
ali je to organe gonjenja podstaklo
da nastave sa potjerom.


Ja sam patriot.
Drugim riječima,
domaći ne-plaćenik.


Kad bi vjerovali jedni drugima,
svi bi bili izdajnici.


Kad stigne prvi na cilj,
Crnogorac očekuje
da ga nose počasni krug.


Naš takmičar u trci na sto metara
napreduje iz minuta u minut.


Zasluženo smo ispali iz lige.
Nijesmo imali čime da platimo sudije.


Promašaj je pun pogodak u prazno.


Da naši preci nijesu bili ludi
vidi se i po tome
što ništa od njih nijesmo naslijedili.


Popijte i vi nešto, na moj račun! –
reče davljenik spasiocu.


»Kec na jedanaest«:
Držim dijetu, a nemam što da jedem.


Kad mi je dijete tražilo hljeba,
nijesam pravio pitanje.
Ali, mlijeko je prevršilo čašu.


Debeli, mršavite na naš račun!


Profesor djacima : «Što je ovo!?
Čim ja otvorim usta, neka budala
počne da priča.«


Pas lutalica je manje opasan.
Bez gazde je.


Zlopamtila imaju pune ruke posla.


Čovjek se naslanja na čovjeka,
kad je jedan od njih dvojice sklon padu.


Kod ljekara idem samo kad me nose.


Gdje nema mene,
ja tamo ne idem.


Drugo Kolumbovo jaje je
nepravedno zapostavljeno.


Slogan privatne klinike:
»Zdravo za gotovo!«


Zapala me je ladovina.
I mene da ogrije Sunce!


Ne možete zakucati na vrata dobrih ljudi.
Uvijek su otvorena.


Sramotu Berlinskog zida oprali su grafiti.


Širimo krug prijatelja –
gradimo kinesku četvrt.


Kad napravih omču, izdade me petlja.


Samo paceri naprave poziciju
u kojoj su obojica izgubljeni.


Za šahistu-penzionera, pion je veliki gubitak.


Lošem potezu pacer ne može da odoli.


Pacer posljednji sazna da je dao mat.


Pacer nepogrješivo vuče najgore poteze.


Ništa nije moguće kao apsurd.


Kad on kaže ko dobija,
svakome je jasno ko gubi.


Ako mislite da uspijete,
ne preduzimajte mjere
koje mogu dati rezultate.


Iskustvo nas uči
da nije dobro sve što je loše.


U zaustavljanju progresa
postignut je značajan napredak.


Kad mi prijatelj postavi nogu,
prosto sam dirnut.


Vic je kad daltonist sudi utakmicu
kameleonima koji brane svoje boje.


Svega ima sve manje.
Ništa je neuništivo.


Tražim neistomišljenika.
Namjeravam da se s njim složim.


Cijenite tudje kao svoje,
a volite svoje kao tudje.


Kad pacer odigra dobar potez,
prvo što mu padne napamet je
kako da ga vrati.


Šahovski kibicer bi dao ruku
da umiješa prste.


Aforisti, zbijte redove!
Pišite jezgrovito!


U svakom zlu ima nešto dobro.
Kome nema lijeka – ne plaća participaciju.


Pošten i bogat je čovjek i po.
Bolje reći, to su dvojica.


Sad su Srbija i Crna Gora dva kiklopa.


Ujedinjeni separatisti su
prijetnja rasparčavanju.


Separatisti svih zemalja, ujedinite se!


Mene ćete lako poznati.
Imam ožiljak na duši.


Zapalo me je da služim gorega od sebe.
Tješi me što je on na to ponosan.


Teško je biti prvi,
ako ti rivali nijesu za petama.


Došlo je takvo vrijeme
da se čovjek ne može nakrasti
samo da izmiri reket.


TV antene su spravice
izmišljene za hvatanje laži.


Ljudi iz podzemlja
lako izbiju na površinu.


Glumac koji igra karakterne uloge
jedva čeka da se, poslije predstave, opusti.


Prvi sam zakasnio – reče Crnogorac,
zadovoljan mjestom na kome se našao.


Pola vijeka smo bili u mraku.
Ko upali svijetlo, ugasilo mu se!


Kako ne priznati sve
onima koji ne praštaju ništa!?


Ne mogu da zamislim nekoga
ko mi je sličan, a nije lijep i pametan.


Puna su im usta praznih obećanja.


Bog mi dao ono što brani Crkva!


Samoubica je do kraja ostao gospodin.
Objesio se o mašnu.


Prozaist sanja kako da živi,
a pjesnik živi da bi sanjao.


Kako god okreneš -
brže pada mrak, nego što sviće.


Ako je i prisilni rad stvorio čovjeka,
onda je riječ o silovanju.


Nudista-veteran je tako prirodan
da se na njemu ništa ne primjećuje.


Svako prodaje ono što mu ne treba.
Mi prodajemo pamet.


Ko hoće više časti, a manje masti
nek sidje s vlasti.


Zbog neočekivanog interesovanja publike,
predstava se odlaže.


Presudom je utvrdjeno da nijesam kriv.
Ali, ja njima i dalje ne vjerujem.


Niko kao mi s toliko mašte
ne izmišlja stvarnost.


Ostvarili smo zamisao i tu se više ništa
ne može učiniti.


Moj život je u njegovim rukama.
Zato je tako jeftin.


Važno je učestvovati! – reče maratonac,
napuštajući stazu u prvim metrima trke.


Ko ne služi gore od sebe,
ostane bez mušterija.


Ko ništa nema, dao bi sve što ima.


Ako si glup, pravi se lud!


Ja vam govorim aforizme,
a vi mi se smijete u lice! ...


Prevrnuću se u grobu.
Živog ćeme sahraniti.


Umrijeću od gladi.
Odvajam od usta, da bih pio.


Dezerterima nema mjesta medju nama.


Niko nam ne može ništa.
Mi možemo sve.


Kaže se: pametniji popušta!
Mi smo izuzetak.
Nijesmo pametniji, a popuštamo.


Mi nijesmo za prodaju.
Ali, o cijeni možemo da razgovaramo.


Kad dame biraju,
ja mogu samo da plešem.


Prepredenjak je kao porušeni most.
Niko ne može da ga predje.


Sudija mora biti objektivan,
ukoliko nije podmićen.


Kaže se da je svako sebi najmanje poznat.
A ja sebe imam u malom prstu.


Svoj čovjek pripada pogrešnoj osobi.


Šalu je Bog ostavio,
a vrag je odnio šalu.


Njihove bombe i rakete dočekaćemo na nož!?


Ako bude trebalo, svi ćemo izginuti –
da bi smo opstali.


Fašistička avijacija je pogodila
zgradu Policijske akademije,
koja je bila ponos naše
slobodarske arhitekture.


Svi na nas kidišu.
Jedino nam Rusi okreću ledja.


Bratska pomoć je kao ruski rulet.


Ne mogu oni da izdrže ono
što mi možemo da podnesemo.


Svi su položili ispit iz patriotizma.
A naročito oni koji su pali.


Radno vrijeme skloništa: non-stop!


Pobjegao sam iz spavaće sobe
da sačuvam obraz.
Usput sam sačuvao i glavu.


U svakom Srbinu krije se po jedan Tesla,
samo se to ne vidi - jer nema struje.


Ako je suditi po odrazu,
naš skakač u dalj
gubi tlo pod nogama.


Došlo mi je da razbijem ogledalo.
U meni više ne vidim sebe.


Neprijatelj može da misli što hoće.
Ali, mi smo na Kosovu dobili i drugu bitku.


Govori engleski i služi se crnogorskim.
Naš čovjek!


Da nije mene, što biste vi sa sobom!?


- Ne vidim ništa!
- Ja vidim mrak!?


Ako budemo davali stopu po stopu,
i veliki patrioti postaće lokal-patrioti.


Otadžbino, spreman sam za tebe da poginem!
Ali, ako i Ti mene voliš, učini nešto da umrem
prirodnom smrću.


Pozvao sam hitnu pomoć po ponoći,
a oni ljutito : »U ovo doba zovete!? Pa,
vi nijeste zdravi!«


Da sam nišandžija, uživao bih kad promašim.


Vraćam vam riječ koju ste mi dali.
Sad smo kvit!


I samoubica je živ čovjek.
Svašta mu pada na pamet.


Ko ne ište ništa, dobije što traži.


Tek kad riječi sprovedemo u djela,
vidimo da su to bile naše riječi.


Ne pravi se lud! Nema potrebe.


Modernizovali smo skloništa.
Sad živimo na visokom nivou.


Za razliku od njega, pritisak mu je normalan.


Praksa preživljavanja uhvatila je korijene.


Sudija bi bio još objektivniji,
ali je prema domaćinu imao moralnu obavezu.


Crnogorac neće prvi na cilj,
da ne bi trčao počasni krug.


Nije djavo toliko crn, koliko je crven.


Prazno sklonište!
Kako to avetinjski djeluje.


Taj se nije rodio,
kome je Tesla držao svijeću.


Od masovnih štrajkova gladju
dijeli nas samo formalnost.


Domaći izdajnik je, drugim riječima,
čovjek u kome se krije opasan patriota.


Za otadžbinu bih dao život,
ali sam, ionako, jedva živ.


Pobijedili smo ih bez opaljenog metka.
I nije nas sramota.


Naš patriotizam je prešao sve granice.


Kad muž nosi jaja, žena mu ne kvoca.


Budite realni, bar dok sanjate!


Sam čovjek ne može da učini ništa,
jer sve zavisi od jednog čovjeka.


I ja bih trčao počasni krug
ali, ne mogu da dodjem na red.


Kosovo je Srbija.
A Srbija je
Kosovo.


Gradjani su zasuli cvijećem tenkove
koji su se kretali ka vojnom otpadu.


Posljednja želja: prirodna smrt.


Savršen zločin: Svi znaju sve,
a ubica se pravi da ne zna ništa.


Kune se da će i mrtav biti crven. Crnjak!


Mršavi umiru od gladi,
a debeli svoj grob kopaju kašikom.


Danas sirotinja živi kao sav ostali svijet.


U ovim uslovima života,
ukidanje smrtne kazne bilo bi nehumano.


Globalni plan radikala:
globus Velike Srbije.


Ne dao mi Bog
da padnem šaka ženi-isljedniku.
Ne bih mogao da dodjem do riječi.


Mijenjamo lični opis gradjana.
Za diskreciju jamči tajna služba.


Tiranin je spreman da podnese ostavku
posljednjem podaniku.


Da bi znali koliki su Srbi,
Crnogorci se mjere na Terazijama.


Već treći dan štrajkujem gladju,
a da to niko od ukućana nije primijetio.


Daću krv na analizu, ali je vaš savjet
da prije toga ne jedem – izlišan.


Kune se u život da mu je majka nevina.
Da mi priča o ženi, ja bih mu vjerovao.


Nama pod Turcima – nekako.
Nama pod nama – nikako.


U slučaju opasnosti,
ne preporučuje se preduzimanje mjera.


Samo u Velikoj Srbiji
On bi bio izdajnik po mjeri.


On i Ona su, jednom riječju, ono.


Volio bih da vidim Hag.
Ali mi nije sudjeno.


Ni smješnijeg naroda, ni tužnijih lica!


Da imaju obraza, skinuli bi maske.


Don Kihot je porijeklom naš čovjek..
Zovu ga »Vitez tužnog lica.«


Ona strana je uvijek u teškom položaju.
Ako to nije poza.


Oni koji idu iz otadžbine u svijet
trbuhom za kruhom – imaju srca.


Pobjeda bi bila veća, da neki mediji
nijesu pali na ispitu iz patriotizma.


Pesimist je rodjen da bude prorok.


Prosječan Srbin ima prizemnu kuću,
a živi na nebu.


Snob ima kuću na spratu
da mu se ne bi moglo reći
kako živi prizemno.


Radim po cijeli dan i ne mogu se požaliti.
Na kraju mjeseca mi, redovno, kažu : »Hvala!«


Ovdje možete slobodno pričati za vrijeme jela.
Ako imate što da jedete.


Nekad je bio moralno podoban,
a danas – materijalno.


Uvjeravaju nas da živimo dobro.
A nama, ni dobro ne valja.


Čovjek praznog želuca, a nakljukane glave
je običan gusan.


Odbio sam da primim odlikovanje
jer, ionako, uživam mali ugled.


Renovirao sam toalet.
Sad mogu da serem kao čovjek.


Cijeni neprijatelja! To ga ubija u pojam.


Državna televizija je tako savršena
da sliku idealne stvarnosti
može dočarati jednom kamerom.


Ko kaže da vlast nije tolerantna?
A odnos prema sirotinji, mafiji? !...


Neprijatelj bi pretrpio veći poraz,
da mi nijesmo potpisali mir
u posljednjem momentu.


Ljekove plaćam skupo,
a pijem ih džabe.


Kosovo je kolijevka srpstva.
Ali se tamo, umjesto kolijevke,
ljulja srpstvo.


Ovdje je sve moguće.
Kola su krenula nizbrdo
i u ravnici..


Izbjegavam loše društvo.
Ali, od sudbine se ne može pobjeći.


Naša sredstva za kontracepciju
su tako dobra da štite i od »bijele kuge«.


Opet nestašica mesa!
Da čovjek muda pojede.


Kapetan je prvi napuštio brod koji tone,
uz izgovor: “Ja sam težak čovjek!”


Izgubio je pravo na repliku.
Sad priča sam sa sobom.


Ne možemo vam dati invalidsku penziju.
Vi ste, nažalost, zdravi!


Nikome nećemo dozvoliti
da nam proda otadžbinu ispod cijene.


Da bih živio kao čovjek
počeo sam da prosim.


Radim kao lud. A lud sam što radim.

Spao sam na ništa bez išta, ali sam,
kao pravi patriot, zahvalan otadžbini
za sve što sam stekao.


Možda sam ja, ipak, živ
a da toga nijesam svjestan.


Tužan je narod kome su jedina nada
igre na sreću.


Da ja imam petlju, ne bih trpio prostatu.


Imam ja petlju da pišam uz vjetar.
Ali, neće da dune.


Radim kao crnac
i ne mogu se požaliti
na rasnu diskriminaciju.


Policija je bila brža.
Kradljivac je uhvaćen na djelu
još dok je kovao plan pljačke.


Stavio bih tačku na i,
ali pišem ćirilicom.


Prestaću da pišem.
Aforizam mi je dugačak,
a pravu riječ ne mogu da nadjem.

 

BILJEŠKA O PISCU


SAVO MARTINOVIĆ je rodjen 26. januara 1935. godine u Begovinama, kod Danilovgrada.
Gimnaziju je učio u Podgorici (ondašnjem Titogradu), a maturirao u Beogradu, gdje je studirao pravo.

Humorom i satirom, novinarstvom i šahom bavi se od rane mladosti.

Objavio je knjige aforizama: NIŠTA IZMEDJU, HAZARDNI RJEČNIK i PUNA KAPA, knjigu epigrama MRTVI UZAO i autobiografske romane od priča – SAGA O SAGU i NOVELA O NOVELJI, o istoimenim mitskim ličnostima crnogorskog duha.

Objavio je i knjigu o šahu, a, u ovoj igri dubokog uma, ima titulu majstorskog kandidata i zvanje učitelja šaha.

Piše jezgrovitim, sažetim, metaforičnim, aforističnim stilom, pa mu je jedan kritičar dao titulu doktora ekonomije riječi.

Više puta je nagradjivan na Medjunarodnom festivalu humora i satire “Zlatna kaciga”u Kruševcu za satiričnu poeziju i za aforizam. Dobitnik je nagrade za aforizam godine. Najznačajnije priznanje – Domanovićevu nagradu, za poseban doprinos u oblasti satire i izražajnost u književnom delu, dobio je od Udruženja književnika Srbije, u okviru Domanovićevih dana satire DODAS, za 1999. godinu.

Na Prvom crnogorskom festivalu humora i satire u Danilovgradu – 2000.godine, dodijeljena mu je specijalna nagrada za rječitu potvdu djelom o posebnosti crnogorskog duha i jezika.

Zastupljen je u antologijama humora, satire i poezije.
Prevodjen je na ruski, italijanski i nekoliko balkanskih jezika.
Član je Udruženja književnika Srbije.
Živi u Beogradu i Danilovgradu.

 

 

Odštampaj stranicu


Vrati se na početak
www.montenegro.org.au