Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt


DIJALOG SA SOBOM

 

e p i f o r i z m i
 

 

UMJESTO UVODA

 

PITANJA ODGOVARAJU

 

 

Koja je ovo alineja?

Je li velikanu mala aleja?

Što je ono, ma to, onomatopeja?

Je li naerena Eritreja?

Skanja li se Skanteja?

Buni li se Vandeja?

Može li bez pompe Pompeja?

Koga kori Koreja?

Je li sveta Sent Andreja?

Ko ga piri nasred Pirineja?

Je li književnija Sumatra od Bornea?

Dokle seže Doklea?

Je li ko čekao Odiseja?

Ko stoji iza kominikea?

Patite li što više nema komiteja?

Valja li koriti korifeja?

Može li Euridika bez Orfeja?

Što je konj bez džokeja?

Jesu li u modi cipele bez blokeja?

Ko se još stidi dekoltea?

Je li ekavsko ime Mateja?

Škodi li koži solea?

Može li esejist bez eseja?

Ko je danas dilea?

Što će civilu tranšeja?

Je li brat mio kao seja?

Jeste li čuli za Pelea?

Valja li gol iz voleja?

Zna li šah Čokaltea?

Trči li brzo Menea?

Je li bezbjedna Sekuritatea?

Je li nizak nivo asambleja?

Smrdi li vam orhideja?

Je li opipljiva ideja?

Je li ružna Dulčineja?

Ima li svakog dana jubileja?

Prija li vam tuđa logoreja?

Jeste li čuli za muškarca Žana Ženea?

Pitam te ja što je PITAMTEJA?

 

       Autor

                                                                                    

Da li bi vam na početku dobrodošla

završna riječ?

Samo sloboda govora može da me spriječi da ne dođem do završne riječi.

 

Može li biti što biti ne može?

Može ako se moguće i nemoguće slože.

 

Može li izgubljen slučaj da nađe sebe?

Ne, jer za to on nema vijuge: Izgubljen slučaj traži druge.

 

Je li vam u tradiciji da poštujete običaje?

Imate li običaj da poštujete tradiciju?

Tradicija je danas u modi, iako pravo u prošlost vodi. A snobovima najviše godi kada su novi običaji u modi.

 

Ako se ukine smrtna kazna, da li će dželati zaprijetiti obustavom rada?

Među dželatima takav zakon vlada da im je sve preče od obustave rada.

 

Imate li naviku da kršite principe?

Principi glavnu ulogu i vrše upravo onda kada se krše.

 

Da li ste za uvođenje novih običaja?

Ako dočekamo novo vrijeme, što da se taji, doći će s njime i novi običaji.

 

Jeste li, u načelu, principijelni?

Da, u načelu. Teorijski više nego na djelu.

 

Ako ste na ledu, znate li na čemu ste?

Znam samo da padam u komu kad sam na ledu, još u toplom domu.

 

Da li ste spremni da platite ono što nema cijenu?

Uzalud jesam, baš istina je. No, što nema cijenu, to se ne prodaje.

 

Isplati li se raditi za slavu?

Kad-tad se isplati, momci. Tantijeme će ubirati potomci.

 

Da li ljuti ateisti vjeruju u boga?

Ateisti, a još ljuti, i nijesu tako kruti. Ne vjeruju, prije svega, ali kunu se u njega.

 

Ako imate težak život, nadate li se da neće dugo da traje?

Težak život, koliki god da je, čak i kratak – pa predugo traje.

 

Možeš li pred nepravdom da žmuriš, da ne trepneš?

Trepni ne trepni, ništa ne vrijedi:

u oba slučaja nepravda slijedi.

 

Zašto ozbiljan čovjek krije zube?

Ozbiljnom čovjeku prema zbilji i nema druge do da se uozbilji. Kad vidiš zbilju, da li ćeš i ti od tuđih očiju zube kriti?!

 

Da li ćete čekati novu godinu?

Čekao ne čekao, idu dani, pa će i sjutra biti lani.

 

Znate li koliko je sati kad je

minut do dvanaest?

Tada svak zna koliko je sati, no da li valja tako mnogo znati?!

 

Jesu li neodgovorni aforisti doveli aforizam u pitanje?

Količina da je manja, ne bi bilo tog pitanja.

 

Vjerujete li u boga i kad vam okreće leđa?

Bilo bi mi žao ako mu tada ne bih  vjerovao.

 

Je li se teško odreći nečega što nemate?

Po tome sudeći, nemam se čega odreći.

 

Može li da se živi od tuđe pameti?

Pametan čovjek se stalno dvoumi da li sam da se urazumi. I dok mu i to u glavu ne uđe, misli bolje je sve što je tuđe. Iako tuđa pamet je – namet.

 

Je li težak život od svoje pameti?

Od svoje pameti se najteže živi. Posna je ljetina na toj njivi.

 

Je li pametnije ćutati ili ne pričati?

Najpametnije je znati – kad i jedno i drugo izbjegavati.

 

Da li lovci u mutnom lažu ili varaju?

Lovac u mutnom i laže i vara. Stvar je u tome – kolika je bara.

 

Možete li da prestignete onoga koji je iza vas?

Ta mi enigma naročito smeta. Najviše me brine onaj iza peta.

 

Ko vam je odobrio da ne koristite svoja prava?

Odobrenje je dato od vodećih glava da ne koristim stečena prava.

 

Je li vam poznato da je neko pretekao smrt?

Nije neka muka biti brži od zvuka. A sve se oko toga vrti: biti brži od smrti. Samo onaj ko se života drži mogao bi biti od smrti brži.

 

Znate li koliko zavisi dužina od brzine života?

Brzina života, već u prvom činu, polako smanjuje njegovu dužinu.

 

Može li čovjek da upozna sebe

bez tuđe pomoći?

Ko misli da sve zna i sam može, zaslužuje ono: ''Pomozi mu, bože!''

 

Idete li u susret sudbini ili vas ona prati?

Linija je jedna, i moja i njena. A ko koga prati – tajna je, skrivena.

 

Je li racionalno tražiti izlaz iz nemoguće situacije?

Tu ne može izvući ni brat brata. Izlaza nema ni na mala vrata.

 

Možete li izaći napolje prije nego što uđete unutra?

Ako smo, onako, već svi ''unutra'', možemo izaći, al' malo sjutra.

 

Je li lako podnijeti teškoće?

Može onaj ko je svik'o. Vrlo teško drugi iko.

 

Znate li koliko ste izgubili ako nijeste ništa dobili?

A zna li iko koliko je – toliko?!

Dok svi dobijaju, na glavi da dubim – takav sam talenat da redovno gubim.

 

Može li čovjek, s godinama, naučiti da čuva mladost?

Čuvanje mladosti, kad je već pozno, malo je reći – je nebulozno.

 

Zašto je najstariji zanat spao na mlade?

Sudbu tu žreci svjetski kroje: Stari su odužili svoje. Sad im je uloga posmatrača data, jer su digli ruke od najstarijeg zanata. No ni neki mladi ''to'' ne rade – na drugi način organizam slade.

 

Možeš li ući napolje?

Možeš li izaći unutra?

Uz samo malo sreće, mogu i jedno i drugo – onda kad mi se neće.

 

Mislite li da je tiranija djelo jednog čovjeka?

Pravo na tiraniju, da budem zao, jednom je čovjeku cio narod dao.

 

Može li mediokritet da smisli veliku glupost?

Mediokritet, zbog mjera štednje, ne smišlja velike, nego srednje.

 

Treba li spojene sudove podići na viši nivo?

Da spojeni sudovi ikome sude, zapravo bi moralo tako da bude.

 

Može li se linija zaustaviti u tačku?

Može, ali ''svet'' da ti se ''smeje'', zato što ne znaš – tačka gdje je.

 

Je li lako nacrtati beskonačnu duž?

Nema ništa lakše od toga, ali je kraj – enigma do zla boga.

 

Za koga igra onaj koji je dao autogol?

Od onih što autogolove daju, svoji se odriču, a tuđi ih svojataju.

 

Da li je privid uvod u previd?

Protivniku se najviše sviđa kad ti se stvarno previd priviđa.

 

Može li se od poluge napraviti odskočna daska?

Zlatna poluga je, ne mislim ni časka, od svih drugih bolja odskočna daska.

 

Zašto lovci posljednji saznaju u kom grmu leži zec?

Lovce su druge brige pritisle: oni na ražanj prvo misle.

 

Stojite li na stanovištu da valja sjesti?

Stojim, al' prohtjev moj je malo veći: u prvoj prilici valja leći.

 

Može li čovjek da vidi sebe u mraku?

Može vraga. Iako čovjek ima manu – najmanje sebe vidi i po danu.

 

Je li dotle došlo da treba misliti srcem a ne glavom?

Nije, kolika god da je trauma. Jer to bi bio poraz uma.

 

Ako nijeste za prodaju, zašto toliko ističete svoju vrijednost?

Samo trgovačku logiku slijedim: Ne mari da kupac zna koliko vrijedim.

 

Pristajete li da se u naše unutrašnje stvari

miješaju spoljni faktori?

Pošto se mi ne miješamo u svoje stvari, pristajem da dođu strani emisari.

 

Mislite li da nema slasti pobjede bez gorčine poraza?

Nama je bliža ona druga fraza: gorčina pobjede i slast poraza!

 

Treba li po svaku cijenu tražiti izlaz iz idealne pozicije?

Idealna pozicija nema te mane: Izlazi vode na sve strane.

 

Zašto dozvoljavaš da te neko uznemirava pažnjom?

Navikao sam na drugo, pa potom – ne uznemiravajte me, molim, dobrotom!

 

Pristajete li da susjedi zavode red u vašoj kući?

U kući mora da bude reda, makar to zavisilo i od susjeda.

 

Je li normalan ko je moralan?

Je li moralan ujedno lud, o tome svako ima svoj sud. Puk misli tako, kao i gnjide, da jedno s drugim lako ne ide.

 

Treba li istinu reći samo u krajnjoj nevolji?

Istina je, više ili manje, veoma zgodna za izbjegavanje.

 

Da li vas i najmanji uspjeh baca u očajanje?

Ne baš. Ali, uvjeren budi: svaki me uspjeh samo čudi. Više ili manje – neuspjeh je moje redovno stanje.

 

Slažete li se da je laž vrhunac iskrenosti?

Budi iskren pa slaži! Takav ćeš mi biti još draži.

 

Je li odsustvo kiča u umjetnosti pogubno po nju samu?

 Umjetnost bez kiča – nemoguća priča!

 

Može li slobodan čovjek da zamisli život bez prinude?

Ako neće drugi, primjeri su česti, on će sam sebi prinudu uvesti.

 

Zamjerate li okorelom ubici ako nema smisla za humor?

Rođeni ubica se nikad ne šali. Brine kad će ''vic'' da mu opali.

 

Osjeća li se puritanac, u društvu ogrezlom u razvratu, kao riba u vodi?

Puritanac uvijek tjera svoje: razvrati ga samo onespokoje.

 

Držite li da je nepopravljivo sumnjalo onaj koji misli da u podzemlju nijesu sasvim čista posla?

Sumnjao ne sumnjao, preko zime i ljeta, u podzemlju posao jednako cvjeta.

 

Je li vam imalo sumnjivo kad ugledate naoružanog čovjeka kako, s čarapom na glavi, hita ka trezoru banke?

Ako je čarapa na glavi tanka  – može ostati netaknuta banka.

 

Je li razumno biti dosljedan samo u pravljenju gluposti?

Razumno dosljedan... gdje vi živite, pa zar gluposti nijesu vječite?!

 

Znate li koliko košta štednja po svaku cijenu?

Štednjom po svaku cijenu, znate, možete ostati i bez onoga što imate.

 

Je li razumno i nad provalijom ići do kraja?

Ići do kraja po svaku cijenu?! Pasti u bezdan, il' udariti u stijenu.

 

Treba li provjerene vrijednosti stalno dovoditi u pitanje?

Ne, što se tiče mene. Sve vrijednosti su u pitanje već dovedene.

 

Da li vam neko brani da rastete?

E ovdje moram iskreno reći: Niko mi ne brani da budem veći. A to što sam ostao mali – veliki mi nijesu dali...

 

Jesi li veći i od samoga sebe?

Da nijesam ovako mali, ne bi me tako zvali ni u šali. No, eto, i to imam reći: I mali od sebe može biti veći.

 

Može li težak čovjek da nosi sebe?

Težak čovjek, kao u vicu, umjesto jednoga – nosi dvojicu.

 

Je li vam neobično kad se na nešt priviknete?

Navići se na loše, i tome slično... i nije ništa neobično.

 

Jesi li od malih nogu tako veliki?

Ne, ali mi pali da s velikim nogama budem mali.

 

Zašto trošite život na uživanju?

Ne daju muke, pa nijesam u stanju da trošim život na uživanju. Ako drugo ne znam, e to bih znao – da mi taj trošak ne bi teško pao.

 

Je li nepodnošljiv san bez noćne more?

Za snom bez noćne more mogu da žudim. No tek je mora kad se probudim.

 

Je li vam poznato da su čvrsti moralni principi nekome donijeli dobro?

Principi, ali bez morala, daju dobit. Njima hvala!

 

Čini li vam se da je posjedovanje male imovine mnogo sumnjivo?

Mala imovina, što da se krije, nikome živom sumnjiva nije!

 

Da li prvi investitor treba da slijedi primjer posljednje ćifte?

E tu već može svako da bira: Ili da je ćifta, il' da investira.

 

 

Treba li upravo na krivom putu istrajati?

Na krivom putu valja stati, pa razmisliti: da l' istrajati?!

 

Može li čovjek preskočiti samoga sebe?

Preskočiti sebe možeš trčeći, ako ne misliš od sebe da si veći.

 

Je li se najsigurnije nasloniti na čovjeka koji je sklon padu?

I u čovjeku sklonom padu nekada valja potražiti nadu.

 

Je li preče od svega zavesti red tamo gdje ga već ima?

Gdje reda već ima, često ćete sresti, upravo tamo valja red zavesti.

 

Poštujete li zakon jačega i kad je na vašoj strani?

Zakon jačega nikad nije bio na mojoj strani, oduvijek sam znao. Zato i ne znam što bih ga poštovao.

 

Znate li odgovore i na pitanja koja još niko nije postavio?

Da bih o tome rekao svoje, morao bih znati da li ta pitanja uopšte postoje.

 

Može li se reći za čovjeka kome mala nužda nije veliki problem, da puca od zdravlja?

Kada je čovjek nesklon inatu, on nema petlju, pa trpi prostatu.

 

Zašto gladna sirotinja ne jede?

Siromasi za još crnje dane štede.

 

Da li ste leteće tanjire vidjeli i prije braka?

Samo što su se razišli svatovi, u mom su domu letjeli pjatovi.

 

Poštujete li obožavaoce? Obožavate li poštovaoce?

Obožavam poštovaoce, poštujem obožavaoce.

 

Da li ste u mladosti obećavali bilo što i bilo kome?

Ne nikome ništa. Pa sam, više ili manje, ispunio obećanje.

 

Je li vam ganutljivo kad je tuđa ruka u vašem džepu?

Tuđa ruka u mome džepu nema svrhe nimalo, jer je džep prazan. A i dno mu je propalo.

 

Vjerujete li da je najlakše ispraviti grešku prirode?

Grešku prirode ta ista Dama može ispraviti samo ona sama.

 

Je li toplina doma idealna za neženje?

Neženji je preko noći i dana idealan dom – topla kafana.

 

Treba li se nekad odreći principa i na svoju štetu?

Što se mene tiče, ja se samo na svoju štetu principa odričem.

 

Jeste li tronuti namjerom neprijatelja

da vam zada odlučni udarac?

Iskreno da kažemo, mi neprijatelju sami najviše pomažemo.

 

Da li je moda posljednje što treba prihvatiti?

Moj kredo: Najviše se isplati čekati da se moda ponovo vrati.

 

Plašite li se preduzimanja mjera koje mogu dati rezultate?

Za sve što može rezultata dati – sumnjivo je išta preduzimati.

 

Treba li biti najuporniji kad se najmanje isplati?

Biti uporan kad se ne isplati, uvijek će nekom za nešto valjati.

 

Znate li što nas još čeka u prošlosti?

Vidjeli smo što će biti. Prošlost ćemo tek otkriti.

 

Je li šteta imati mnogo?

Imati mnogo je velika šteta, naročito za ostatak svijeta.

 

Ko stoji iza onih koji su zasjeli?

Iza njih uvijek neko stoji. Ne pitaj koji. A završili su takve ''škole'' da ih noge nikad ne zabole.

 

Čini li vam se da je lako oponašati vaspitane?

Vaspitani su izuzeci, za oponašanje pogodni tek djeci.

 

Je li presudan vaš uticaj na sudbinu?

Na sudbinu ne utičem ni koliko mogu. Tu ulogu sam prepustio samome bogu.

 

O čemu sanja vojnik dok je na straži?

Vojnik na straži očajava, kad će doći red na njega da spava.

 

Jesi li, s vremena na vrijeme, postojan?

Nemojte misliti da se sprdam – postojan sam vazda kad ne mogu da vrdam.

 

Postoje li oni koji prijete: ''Ima da te nema!''?

Da mogu, glasno bih rekao svima: Sve dok me bude, ima da me ima!

 

Može li se pravda dijeliti?

Može. To zna svijet cijeli – pravda se na kašičicu dijeli.

 

Jeste li ikad dosad doživjeli i najmanju nepravdu?

Prvo vas molim, ne vjerujte mi: Nikad. Jer, imao sam sreću. I ne samo što nijesam, nego i neću.

 

Što više voliš: da si manji od većega ili veći od manjega?

Nažalost, volim i jedno i drugo. Neko će reći: ''Vidi ti njega!'' E, ali ja sam manji od manjega.

 

Može li se zatvorska ćelija otključati iznutra?

Ćelija se može otključati iznutra. Ne danas, no malo sjutra.

 

Je li zatvorskom stražaru teško biti fin, pa zato ne kuca na vrata ćelije?

Ko da kuca, ko da odgovori, kad stražar vrata može da otvori?!

 

Da stražar zakuca na vrata ćelije, koju bi riječ čuo od zatvorenika?

Stražar bi čuo, navodno, neprimjerenu riječ: ''Slobodno!''

 

Je li posmrtno odlikovanje dokaz da nikad nije kasno?

Posmrtna odličja, kažu priče, i služe da se potomci diče.

 

Može li čovjek biti otmjen u vršenju nužde?

Ako je vrši s leptir-mašnom i frakom, može samo nekom. Ne svakom.

 

Je li korisno imati malo?

Malo muke, jada i nevolje, u svakom slučaju je korisnije i bolje.

 

Možete li zamisliti nešto što je očigledno?

Kada to kažem, onda se ne stidim: Ne mogu zamisliti ono što vidim.

 

Zašto je, aman, čovjek neman?

Da kažem taman: va vjeki – zeman, čovjek je, aman, ne svaki – neman.

 

Mora li dobrovoljac da bude priveden?

Kad nije u pitanju oslobođenje, dobrovoljci i služe za privođenje.

 

Što je čovjek, ako to nije?

Ako to nije, nema mu lijeka – prometne se u nečovjeka.

 

Mogu li se kalupima praviti unikati?

E sad ću lupiti: Može li se unikat ukalupiti?!

 

Zaslužuje li medalja da bude obješena?

Kako koja. A da se pravedno sudi, ova bi moja okitila tuđe grudi!

 

Je li pravi trenutak da budete ravnodušni,

kad se postavlja pitanje opstanka?

Bože zdravlja, pitanje opstanka se uvijek postavlja. Zato javi – svaki je trenutak pravi.

 

Jesi li sve žedniji što više piješ?

A sad ovog momenta to isto pitaj apstinenta.

 

Bira li sudbina čovjeka ili on bira sudbinu?

Zagonetni su ''to dvoje''. Međusobno se biraju, ako uopšte postoje.

 

Zašto se mostovi uvijek grade poprečno?

Valja istaći: Poprečno su kraći.

 

Može li sredina da oprosti onome koji je iznad nje?

Sredina je, kažu, kao tašta: Ništa  što je dobro ne oprašta.

 

Je li bolje da si nikakav no nekakav?

Kakav sam da sam, takav sam.

 

Zašto si takav kakav nijesi?

Zato što češće jesam i kakav nijesam.

 

Možeš li sam uživati u sreći?

Da sam egoista, mogao bih doista.

 

Koliko je pola od beskonačnog?

Ako ti je do istine stalo, ni pola od beskonačnog nije malo.

 

Je li događaj ako se ništa ne desi?

Odgovor se na ovo svodi: Ako se nešto desi, valjda se i dogodi.

 

Vjerujete li u nešto što ne postoji?

Kamo lijepe sreće da vjerujem u ovo postojeće.

 

Je li sreća manja ako se s nekim podijeli?

Ne. Jer svakom diobom – sreća je veća.

 

Jesu li mediokriteteti u svemu izuzetni?

Ne. Jer, mediokriteti su zgodni za izuzeti.

 

Zašto ne postoji medalja za skromnost?

Skromnost je vrlina, il' šta je?! A za to se medalja ne daje.

 

Mirite li se sa onim što možete promijeniti na bolje?

Moram pomiren biti, jer ništa ne mogu promijeniti.

 

Možeš li da zamisliš (nečiji) život bez tebe?

Da sam malo drugačiji, mogao bih ne samo nečiji nego i svačiji.

 

Je li tačka početak ili kraj linije?

Ama, linija je sva u tačkama.

 

Može li se krvna slika uramiti?

Teško, sva je prilika. Posebno ako je ''lijepa'' krvna slika.

 

Da li o njihovom poštenju govori nešto naše siromaštvo?

Suvišno je pričati o tome. Govori mnogo, ali kome?!

 

Mogu li dželati da žive od svoga rada?

Uzaludna je nada da ćete sresti dželata na birou rada.

 

Ako smrtna kazna bude ukinuta, da li će dželati zaprijetiti obustavom rada?

Dželati za tako nešto neće ni da čuju. Oni ne postoje da prijete, no da prijetnje ostvaruju.

 

Ako smrtna kazna bude ukinuta, što će raditi dželati.

Oni će se među sobom poubijati.

 

Postoji li nešto što bi trebalo izmisliti?

To pitanje kao pitanje stoji. A može li se izmisliti nešto što već postoji?!

 

Je li vas strah da se istina o nama

ne prikriva dovoljno?

Ako bih htio iskren biti, istinu o nama vrijedi kriti.

 

Je li i najbolja izvjesnost gora od svake neizvjesnosti?

Može biti, ali ne mora. Izvjesnost je od neizvjesnosti uvijek gora.

 

Brine li vas rodna godina, zbog malih smještajnih kapaciteta?

Koliko mi godi, toliko me brine kad rodi.

 

Bojite li se da i najmanji pokušaj mijenjanja stanja na bolje može uroditi plodom?

Pa, ljudi moji, strah od boljega uvijek postoji.

 

Je li posljednji momenat da se činjenicama stane na put?

Da pravde ima, stalo bi se na put – činjenjima!

 

Plašite li se da su zlim ljudima odbrojani dani?

Uzaludno je plašljiv biti, jer zli ljudi su vječiti.

 

Bojite li se da su bolesni umovi izlječivi?

Još ne postoji takva apoteka u kojoj za bolesne umove ima lijeka.

 

Što samoubica ima od naknadne pameti?

To nikad nije bilo jasno – da li je za naknadnu pamet kasno.

 

Slažete li se da u odbrani časti ne treba koristiti nijedno raspoloživo sredstvo?

Kako god da je tvrda odbrana časti, kad-tad će i ta tvrđava pasti.

 

Da li je slobodouman čovjek pritajeni pristalica autocenzure?

Rekao bih, otkad svijet traje, sloboda se uzima, a ne daje!

 

Je li pametno davati mito bez  svjedoka?

Mito nije rat (al' pojava je česta) pa da za svjedoke ima mjesta.

 

Da li je jednakost s budalama vrhunac principa egaliteta?

Takva dilema nije baš mala. No, ''svi smo mi isti'' – rekla je budala.

 

Jesu li presudne stvari sporedne? Jesu li sporedne stvari presudne?

Nijedan odgovor ovdje me ne mami. Zato je najbolje – prosudite sami.

 

Imate li nekad osjećaj da vas nema?

Ovo već mogu kazati svima: češće ne osjećam ni da me ima.

 

Jeste li nekad izgubili ono što ste našli?

Našao ne našao, što god da čine, meni gubitak nikad ne gine.

 

Mislite li da je život po svaku cijenu dostojan poštovanja?

Ako je život sam po sebi dobar kao ''panja'', onda je nedostojan nepoštovanja.

 

Uživate li da s istomišljenikom razmijenite mišljenje?

Ne uživam da se gložim, a još manje da se složim.

 

Imaju li najljepši pogled na svijet oni koji ne vide dalje od nosa?

Ako se na stvar gleda iskosa, srećan je ko ne vidi dalje od nosa.

 

Jesu li polni organi smetnja za vođenje platonske ljubavi?

Platonskoj ljubavi, ako ste stari, nijesu smetnja ''one stvari''.

 

Je li tuđa dobrota nepodnošljiva?

Ako je osoba samoživa, tuđa dobrota joj je jako podnošljiva.

 

Imate li život dostojan žene?

Kao neko ko je postojan, takav je život za mene dostojan.

 

Da li je nevrijeme dobrodošlo u svako doba?

Svi očekujemo časak zgode – da nevrijeme konačno ode.

 

Jeste li nekad izgubili ono što nikad nijeste imali?

Bez slobode sam ostao, a ne znam da l' sam je imao.

 

Vjerujete li da je okorelom bigamisti mnogo i jedna žena?

I monogamist u nekom trenu može imati viška ženu.

 

Jesu li čovjekove vrline kobne po njegov karakter?

Ako pitaš ljude zlobne, vrline su vazda kobne.

 

Čini li vam se da ničije bolje sjutra nije pod znakom pitanja?

Bolje sjutra nam ga čika: Čik metnite znak uzvika!

 

Je li vas strah ako policijski čas počinje kasno?

Znam samo da viša klasa nema straha od policijskog časa.

 

Radujete li se kad policijski čas počne na vrijeme?

Uvodilac policijskog časa od cijele nacije očekuje gromoglasne ovacije.

 

Da li je briga o svojoj sudbini uzaludno trošenje emocija?

Ne volim na stvarima lošim svoje emocije da trošim.

 

 

Mislite li da je najbolja strategija rivalu unaprijed otkriti svoje slabe tačke?

To zna unaprijed rival naš svaki da ne otkrivamo ni ono gdje smo jaki.

 

Treba li protivniku unaprijed otkriti karte?

Drugačiji odgovor mi se ne da: Pa valjda protivnik treba da ih gleda.

Još ako pitate lično mene, naše su karte vazda otkrivene.

 

Stidite li se svakog svog časnog postupka?

Odgovor se sam po sebi kleše: Častan postupak – a što to bješe?!

 

Mislite li da sve što valja neprijatelju i nama dobro dođe?

Nama nije loše kad dobro ne prođe.

 

Isplati li se svaka šteta? Šteti li svaka korist?

Štetna korist, il' korisna šteta – nekome smeta, nekom ne smeta.

 

Je li manje zlo melem na ranu?

Uvijek ima dosta onog čega nema, pa i za malu ranu zafali melema.

 

Preporučujete li gladnima držanje dijete?

Preporuka!? Samo da se nasmijete.

 

Treba li propuštati samo prave prilike?

Bez ''tu i tamo'', mi samo takve prilike i propuštamo.

 

Ima li svrha smisla? Ima li smisao svrhe?

Rekao bih: nema. Al' ostaje dilema.

 

Treba li samo neodložan posao ostaviti za sjutra?

Da, da. Ali postoji mana: znaj da ''popodne nema dana''.

 

Sumnjate li u to da su samo ispravni televizori pokvareni?

Ne sumnjam, al' znadi: TV je pokvaren samo kad radi.

 

 

Treba li zabraniti ulazak u sudnicu krunskim svjedocima?

Krunski svjedoci mogu da budu, kakav je sud, suvišni sudu.

 

Ako ne valja pitanje, treba li mu prilagoditi odgovor?

To je kao ono ''u vinu''. Zavisi gdje želiš da smjestiš istinu. Zato, na znanje: Istinito je samo pitanje.

 

Ako ne valja odgovor, treba li mu prilagoditi pitanje?

Vještak sve prilagodi – da bude onako kako mu godi.

 

Jeste li se, konačno, uvjerili da su političari čiste duše?

Šalu na stranu, i političar, čak, može imati manu!

 

Treba li izbjegavati svako finale?

Ne. Ne treba isključiv biti, jer ćemo ga ionako izgubiti.

 

Nosite li se mišlju da zaustavite vrijeme?

Naravno. I tu nemam dileme. Baš mi tada ono na um pane: ''Sve je stalo što može da stane.''

 

Pada li vam na pamet da nije dobro, baš, sve što je loše?

E, moj pobro, ne mora biti loše ni ono što je dobro.

 

Šaljete li telegram saučešća prijatelju koji je unaprijeđen?

I žalost i radost, sve češće, zaslušuju saučešće.

 

Jeste li osjetili da je svako saznanje bolno?

Nekad me takva misao mori: da mi je da ne znam ništa, da malo odmorim.

 

Mislite li da bi impotentni bili dobra logistika u borbi protiv bijele kuge?

Bijelu kugu, kakva je prilika, i podstiče samo logistika.

 

Što će okorelom neženji brak?

Za neženju nema veće muke, nego što je držanje za ruke.

 

Treba li dovesti u pitanje samo najbolje odgovore?

Najbolji odgovori, čini se bar meni, u pitanje su već dovedeni.

 

Je li najbolji primjer rasipništva – svakome poželjeti sve?

Želje rasipaju altruisti samo, a kakvi su efekti, to bar svi znamo.

 

Treba li onemogućiti svako ispunjavanje želja?

Zavisi od toga kakve su želje. Ali to ne važi za neprijatelje.

 

Slažete li se da neprijatelju treba uvijek priređivati prijatna iznenađenja?

Neprijatelj naš nije u nebranom grožđu nađen, pa od nas nikad ničim nije neprijatno iznenađen.

 

Mislite li da baš u cajtnotu treba dobro razmisliti?

Kad nemaš vremena, valja iskren biti, tada je baš ''fora'' – dobro razmisliti.

 

Je li zaustavljanje progresa prvi uslov napretka?

Zaustavite progres, jer nema napretka! Bolje je poći opet iz početka.

 

Treba li čovjek koji vidi daleko da se pokrije po glavi?

Ko vidi daleko, taj je onaj pravi. Još dalje vidi kad se pokrije po glavi.

 

Jesu li zvuci himne prigodna muzika za uspavljivanje?

Ti zvuci gode uspavljivanju, ako vas prate u ležećem stanju.

 

Treba li isključiti svaku mogućnost?

Ne svaku isljučiti. Neku ostaviti za – proučiti.

 

Da li je išta moguće kao apsurd?

I jeste i nije. Iza tih se riječi i odgovor krije.

 

Što će išta onome koji nema ništa?

Tome nema rašta ni dati svašta.

 

Raznježite li se kad drugoga zbog vas boli uvo?

Ako ga boli jedno, onda mi je svejedno.

 

Da li manjak stranputica otežava čovjeku da izađe na pravi put?

Iz lavirinta, ako je pravi,  stranputica samo može da te izbavi.

 

Smatrate li da je nametnuta sloboda

gora od tiranije?

Nasilna sloboda i jeste i nije neki vid lake tiranije.

 

Da li je uživanje u bilo čemu, u svemu izopačeno?

Uživanje svako godi. No da l' čemu dobrom vodi?!

 

Škodi li zdrav razum mladom organizmu?

Škodi. Ali i tu ima neke nade: Zdrav razum nečesto napada mlade.

 

Brine li vas sporadično pojavljivanje dobronamjernih?

Dobronamjerni i jesu za brigu. Svaki je takav slučaj ''za knjigu''.

 

Je li vrhunac altruizma kad čovjek, sa svima oko sebe, dijeli teret koji nosi?

Nije vrhunac, s logikom se kosi, ako imalo tereta on sam nosi.

 

Zašto dozvoljavate da vaše zdravlje bude tuđa briga?

Zato, jer ima izreka stara: Bože zdravlja, biće ljekara!

 

Je li sve u redu kad je prva briga na posljednjem mjestu?

Što se mjesta tiče, prvo i posljednje mogu kao zec zecu da liče.

 

Jesu li ti zadnje namjere uvijek na prvom mjestu?

A kome nijesu?! – neko reče. Pa ima li od toga išta preče?!

 

Ima li smisla tajna, ako se ne oda?

Niti ima tajne, ni bilo je nije. Jer nema tog mjesta gdje da se sakrije.

 

Osjećate li grižu savjesti ako ne dozvolite drugome da vas iskoristi?

A vi – ako vas pitanje ne žesti – osjećate li grižu savjesti? Griže savjesti sve je manje. Ima li onda smisla pitanje?!

 

Saučestvujete li u bolu s neprijateljem koji vas je promašio?

Kad bih rekao: da, neiskren bih bio. No ne znam ni je li bolje što me promašio.

 

Osjećate li se udobno ako vam je broj prugaste košulje taman?

Tamničari kažu: Prugasta košulja udobna je samo ako te ne žulja.

 

Imate li osjećaj odgovornosti za učinjeno dobro djelo?

Za odgovornost stojim na raspolaganju. Sasvim svejedno, veću ili manju.

 

Osjećate li se komotno u svojoj ćeliji?

Onome ko spada u male ljude, u

ćeliji može komotno da bude.

 

Boli li vas tuđa briga o vašem zdravlju?

Ko brine moju brigu, toga se latio da bi zbog svoje brige manje patio.

 

Oprostite, gospodine, da li je slobodna stolica na kojoj sjedite?

Ako hoćete riječi poštene – stolica na kojoj sjedim slobodnija je od mene.

 

Može li čovjek biti gori od samoga sebe?

Može. I, gle neobičnosti: Ako u sebi ima dvije ličnosti.

 

Jesu li stari Grci bili mladi?

I jesu i nijesu, je li?! Zavisi koliko su prije toga živjeli.

 

Da li je vaš suprug dovoljno oženjen?

Ne znam kako on to shvata, ali jeste više no što sam ja udata.

 

Da li je vaša supruga u bilo kom smislu udovica?

Još uvijek nije, dabome. Ali uporno radi na tome.

 

Zašto vam nije do pjesme u trenutku kad svi pričaju istu priču?

Zato. Iako potrebu za pjesmom ni prozaisti ne poriču.

 

Zašto mi uvijek sipate ispod crte ako i sam znam da je alkohol štetan po zdravlje?

Molim da ubuduće pitate finije: Zašto mi sipate ispod linije?!

 

Tata, a jesam li i ja od majmuna postao?

A ko te to tako lijepo vaspitao?!

 

Kako možeš da živiš sa ženom koja te je ostavila?

A ona dok je bila sa mnom, samo se tako pravila.

 

Ako vam se nije dopala moja knjiga, zašto ste je čitali?

Čitaocu naknadno uvijek nešto fali.

 

Čemu uopšte služe pravila?

Da bi se u prekršajni postupak stavila.

 

Je li vaša supruga dovoljno udata?

Na to se pitanje uvijek smije, a onda tvrdi: jeste, al' dovoljno nije!

 

Ako nema slobode, što imate protiv zatvora?

Priznajem ogrješenje, u tom slučaju zatvor nije gore rješenje.

 

Da li je baš sve onako kako izgleda?

Nije, ako ima imalo reda. A kad bih to znao, ličio bih na vraga, jer on na sve gleda i spreda i straga.

 

Ako imate drugo ja, znači li da vam za dijalog nije potreban niko?

Upravo tada mogu da pričam sa njim toliko...

 

Ako ste siti, kako je moguće da nijeste gladni?

To može i ovako biti: Ako ste gladni, kako je moguće da nijeste siti?!

 

Što ima rob od zlatnog lanca?

Ima, ima, ako nema katanca.

 

Što će vam argumenti ako imate silu?

Pardon! Samo moment! Tačno: Sila je najbolji argument.

 

Bojite li se da bi glas razuma mogao prenuti ravnodušne iz dubokog sna?

Glas razuma, valjda, nikad nije glasan, pa odgovor na to ne može biti jasan.

 

Je li moguće ostvarenje bilo kakvog sna na ovakvoj javi?

Na ovakvoj javi, za sve nas, samo se u snovima može naći spas.

 

Da li je onaj koji ne poludi na vrijeme propustio šansu života?

Patnja zbog toga mora biti duža, jer takva se šansa dva puta ne pruža!

 

Je li moguća bilo kakva karijera bez bolesne ambicije?

Ovo su takve ere, da tek od zdrave ambicije nema karijere.

 

Čini li vam se da bi život bez muke bio nepodnošljiv?

Nad životom bez muke visi kazna prijeteća – da se sam život ništa ne osjeća.

 

Je li briga društva o malom čovjeku u srazmjeri s njegovom veličinom?

Društvo na tačnoj vagi mjeri da briga o malom čovjeku bude u njegovoj srazmjeri.

 

Je li individua suvišna u širokim narodnim masama?

Široke narodne mase u svakom času traže pojedinca da popuni masu.

 

Naježite li se kad vas zapadne hladovina?

Što hladovini manje težim, to se u njoj više naježim.

 

Je li vam poznato da je ikad ikoga

iznenadila loša vijest?

Loša se vijest nikad ne mijenja, jer nema svojstva iznenađenja.

 

Osjećate li nježnost kad vam neko vadi dušu na pamuk?

Prema nježnima sam slab, mogu da me uhvate za gušu. Odgovora nemam, jer ne znam imam li dušu.

 

Tješi li vas što su drugi ozbiljni dok ste vi smiješni, ili kad se drugi smiju, a vi ste tužni?

Ništa u tome ne može da me spriječi: Sve me tješi, sem utješne riječi.

 

Smatrate li velikim blagostanjem činjenicu da, za razliku od vode, vazduha još uvijek ima?

O, kakve zgode! Vazduha trenutno ima kao vode.

 

Biste li se radovali kad bi sjutra osvanuo jučerašnji dan?

Ako se na iskustvo oslanjam, dan od juče mogu samo da sanjam.

 

Vjerujete li da će nedostatak fobije od visine čovjeka uzdići na viši nivo?

Nemamo fobiju od visine, i tu su čari. Uprkos tome što smo rođeni ravničari. (Koji vole da se penju po stijenju.)

 

Smatrate li patriotskim stav vlasti da triježnjenje građana nije preporučljivo?

Trijeznog građanina vlast ne cijeni ni s jednim centom. Smatra ga stranim plaćenikom i disidentom.

 

Osjećate li olakšanje kad vam neko stane na žulj?

Osjetim olakšanje: Jedan žulj manje!

 

Jeste li dirnuti kad vas neko nagazi?

Više mislim o onom: Što je s njegovim đonom?!

 

Je li zamijenio tezu onaj koji ne puši lulu mira, zato što je ostavio duvan?

Tezu o luli mira, ratu i duvanu – valja gurnuti ne pod tepih no u stranu!

 

Je li pismen ko zna da čita i piše?

Jeste! Da! Čak! Štaviše!

 

Ako vam se nije dopala moja knjiga, zašto ste je čitali?

Evo još jednog kasnog pitanja: Nije mi se dopala prije čitanja!

 

Ima li širi pogled na svijet onaj kome progledaju cipele?

Ko je na bilo što kivan, pogled na svijet mu je relativan.

 

Mislite li da su štetne pauze u pravljenju gluposti?

Postoji savjet, oprosti: Ne propuštaj da praviš gluposti. Još se dodaje, valja znati: Glupost se najčešće isplati.
 

Uživate li kad vas muče?

Što su muke manje – veće uživanje!

 

Imenjače, kako se zoveš?

Bilo bi mnogo kad bih to znao. A ako ti ne znaš, tebe mi je žao.

 

Jeste li srećni kad stojite na jednoj nozi, samo zato što s drugom nemate gdje?

Stajanje na jednoj nozi ne shvatam kao tugu, jer to je raj (na zemlji) za onu drugu. Pitanje može da zavara – dok jedna trpi, druga odmara.

 

Čini li vam se da nema pravo baš svako da nas vuče za nos?

Nije dosjetka, ni neki štos: Mi sami sebe vučemo za nos.

 

Jesu li mazohisti i mučitelji prirodno upućeni jedni na druge?

Da, uživanja radi. Svako voli da se na svoj način sladi.

 

Ako vam izmakne epitet crne ovce, može li vas utješiti drugi, bijele vrane?

Ovce i vrane stavite sa strane. Jer nema epiteta koji mi smeta.

 

Mislite li da u eri opšte verbalne propagande ljubavi i prijateljstva među ljudima, nedostaje bilo kakva priznata državna javna institucija za mržnju?

Takva institucija zaista fali, jer broj njenih poklonika ne bi bio mali.

 

Je li vam prijatno saznanje da je drugome lijepo, samo zato što vama nije?

Ako mu to dobro prija, pridružujem mu se i ja.

 

Volite li da obradujete protivnika lošim potezom?

Ne. Baš ne volim. No nekad ne mogu da odolim.

 

Radujete li se tuđoj koristi na vaš račun?

Ne baš bićem cijelim. Mogu samo s njim radost da podijelim.

 

Obradujete li se kad ugledate prste svoje noge, kako vire iz čarape?

Naročito malom prstu, ako izviri. Slab sam prema malima, i to me smiri.

 

Osjećate li lagodnost ako vam je nepoznata osoba stalno iza leđa?

Ako to znači da imam leđa, ta me lagodnost ne vrijeđa.

 

Likujete li kad naiđete na zatvorena vrata?

Likujem do jutra. Naročito ako je preda mnom zatvor, pa ne mogu unutra.

 

Osjećate li dah svježine kad vam neko duva u vrat?

Dah svježine nije baš zgodan. Posebno ako je neprskan, prirodan.

 

Osjećate li toplinu kad vam kaplje iza vrata?

Kaplja iza vrata, na plus četrdeset, valja suva zlata.

 

Zašto nekad ne pogriješiš, i priznaš kako si i ti čovjek od krvi i mesa?

Griješim, priznajem, i to prvi – da sam čovjek od mesa i krvi.

 

Biste li za beznačajnu stvar, hladne glave, stavili ruku u vatru?

Bolje je i to napraviti, nego zbog ruke glavu u vatru staviti.

 

Prihvatate li rado trećega u vaš bračni dvougao?

Treća je sreća. A treći – unesreći.

 

Mirite li se sa sudbinom kad imate fiziološku potrebu, a nemate za žeton?

Rekao bih, bez pardona, da je biti i mokar i miran – važnije od žetona.

 

Obradujete li se uvijek, ne samo ljeti, kad ostanete kratkih rukava?

Samo kada se jednom ''proba'', moda kratkih rukava ne bira godišnje doba.

 

Što više volite: da vas biju cipele ili neko u komotnim cipelama?

Ovo drugo više, jer cipele me vazda biju. Ubiše!

 

Je li vam udobno u tijesnim cipelama, zato što su nove?

To je prilično kobno: voljeti novo, a neudobno.

 

Mislite li da je životni kredo – ''ostati normalan'', proizvod bolesne ambicije?

Životni kredo ''normalan ostati'' – po pravilu se nikad ne isplati.

Jer je ''gud'' – biti lud!

 

Vjerujete li da samo izopačen čovjek može podnijeti ono što je normalno?

Za podnošenje normalnih vrijednosti, izopačeni umovi su u velikoj prednosti.

 

Uživate li ako je nepoznati čovjek u intimnim odnosima s vašom suprugom?

Uživanja tu i nema i ima. Zavisi od toga kakva je intima.

 

Jeste li ponosni ako je s vašom ženom nerazdvojna poznata ličnost?

Ako neko mora, bolje onaj koga znate, nego s nepoznatim posla da imate.

 

Zna li iskusan otac kako je biti majka?

A zna li iskusna mati kako je ponekad tati?!

 

Čekate li raširenih ruku svakoga ko vam nudi dobre usluge miješanja u brak?

E tu su teze već stroge: Bolje je širiti ruke no noge.

 

Isplati li se brak iz ljubavi?

Ako traje vječno, tada se isplati. Ništa kao ljubav ne može da obogati!

 

Jeste li kad pokušali da naoružanog lopova zaustavite dizanjem ruku?

Dižem ruku radi opstanka, isključivo ako to traži stranka.

 

Čeznete li za ženom koja vas neće varati na svakom koraku?

Nijesam baš toliko lakom da me vara na koraku svakom.

 

Uživate li u nevjerstvu voljene žene?

Da nema nevjerstva i vjeru bih dao, pa tek potom uživao.

 

Mislite li da je tako lako zapamtiti po dva imena i jedno prezime svakom Kinezu?

Ne volim da pamtim, jer otkad dišem, lakše mi je da ih napišem.

 

Čeznete li da se oženite izbiračicom?

Izbiračica me je i zapala. Jer da nije našla mene, ne bi se ni udala.

 

Pognete li glavu kad se u vašu čast svira himna?

Ne baš. A dignete li vi glavu kad se svira posmrtni marš?!

 

Strahujete li da se zasluženo

možete naći na počasnom postolju?

Da. Ne mislim da je to specijalna zgoda. Jer postolje može da poda.

 

Živite li u nadi da nam daleka prošlost tek predstoji?

Pametniji je onaj ko živi u nadi nego onaj koji se boji.

 

Osjetite li prazninu pri pomisli da su naši planovi mogli biti ispunjeni?

Osjetim prazninu, jer sam uvijek znao: Čim se plan ispuni, drukče bih ga planirao.

 

Treba li dobro sjeme zatrijeti?

Ne, ne. Jer to već znamo, dobro se sjeme zatire samo.

 

Mislite li da se nedovoljno radi na istrebljivanju rijetkih sorti?

Opšte uvjerenje oduvijek vlada da nikad ne škodi malo više rada.

 

Uhvati li vas panika kad shvatite da imate vremena na pretek?

Kad dođe ono potegni-povuci, relaksiraju me posljednji trenuci.

 

Zašto dijagnozu kardiologa uvijek primate k srcu?

Svaku dijagnozu i oni zdravi primaju k srcu, a ne ka glavi.

 

Mislite li da su nule neopravdano zapostavljene?

Jesu, ali se desi, i to vrlo često, da se nule nađu gdje im nije mjesto.

 

Čini li vam se da premija nije najgore što vas može snaći?

Čini zbog toga, jer šteta je manja kad je u pitanju premija osiguranja.

 

Zašto ne uzimate sedative, ako ste normalni?

Da sam normalan – dijagnozu imam, i upravo zbog toga sedative uzimam.

 

Živite li u nadi da svako dobro ima svoj kraj?

Ako nijesi znao, onda znaj: Najlakše je s dobrom izaći na kraj!

 

Da li je opravdan svaki strah od bilo kakvog napretka?

Čini mi se baš i nije, jer napredak sam ''noge krije''.

 

Bojite li se da ćete povući dobar potez?

Ne, jer kad nastane potegni-povuci, dobar mi potez nije pri ruci.

 

Je li glasanje za najbolje nešto najgore?

Valjalo bi probati izbore – da biramo što god može gore!

 

Nadate li se dubokoj starosti tiranina?

Oduvijek se glasine šire: nada posljednja umire.

 

Je li apsurdno očekivati moguće?

Pitanje je malo čudno, jer moguće je već apsurdno.

 

Poželite li nekad da vas zaboli zub,

kako ne biste mislili na drugo?

Takvome čemu samo se nadam – u razmišljanje da ne upadam.

 

Ako ste krenuli daleko, a ne ide vam od ruke, što ne koristite noge?

Ne idem daleko, pa nemam muke. Tad pješačenje ide mi od ruke.

 

Mislite li da riječi – ''prije svega'', treba čuvati za kraj?

Problem nije onda ni manji ni veći: ''I poslije svega...'' – na početku reći.

 

Da li njegovanje ukusa ide naruku kiču?

Nema sjaja bez kičeraja.

 

Mislite li da, uprkos svemu, postoje mogućnosti?

Uprkos svemu, kazaću svoje: Možda mogućnosti, čak, i postoje.

 

Imate li običaj da nekome, ko vam drži palčeve, prijetite kažiprstom?

Ne, ali mislim da istina je: Pravi kažiprst se po putu poznaje.

 

Kad ste posljednji put čuli pitanje:

''Što vam treba?''

Pamtim pitanje još iz obdaništa: Slobodno kaži, treba li ti ništa?!

 

Kad ste posljednji put čuli riječi: ''Oprosti'', ''izvini''?

Ala ste vi nešto s pitanjima fini...

 

Jeste li dirnuti kad vam prijatelj podmetne nogu?

Ako sam pao na meko, nijesam od toga daleko.

 

Uliva li vam povjerenje vođa stisnutih vilica?

Pa On od moći puče – s vilicom ''a la Duče''.

 

Osjetite li olakšanje kad vas opterete?

Da, da i jedno i drugo. Samo se bojim da ne traje dugo.

 

Opteretite li se kad vas olakšaju?

Malo. Jer mnogi tereti i dalje ostaju.

 

Nadate li se da su mogućnosti već iskorišćene?

Nada je spala, da bog oprosti, isključivo na male mogućnosti.

 

Ima li svrhe pokloniti se ukrućenome?

Pošto su ukrućeni uglavnom svi isti, nema svrhe, ali može da koristi.

 

Ako ste kruti, zašto se ne poklonite?

Kruti bi morao fleksibilan biti da bi se mogao pokloniti.

 

Zavidite li prijatelju koji je u nezavidnom položaju?

Ko hoće malo bolje da vidi – prije će prijatelj meni da zavidi.

 

Obuzima li vas ushićenje kad vam saopšte tužnu vijest?

Nije mi neka naročita želja da, tim povodom, sretnem mnogo prijatelja.

 

Živite li u nadi da postoje samo male mogućnosti?

Male mogućnosti, bar za nijansu, pružaju nama mnogo veću šansu.

 

Mislite li da je u vanrednim okolnostima svako stanje redovno?

Za nekoga je vanredno stanje, ni manje ni više, no blagostanje.

 

Da li je imovno stanje sirotinje, ipak, sumnjivo?

Nesumnjivo, sirotinjsko stanje nije drugo do – veliko nemanje.

 

Polažete li nadu u bilo koga ko obećava?

Možda za ovo neki i znadu: Kad čujem obećanje, izgubim nadu.

 

Osjetite li sigurnost kad ugledate stisnutu pesnicu?

Stisnuta pesnica me liši muke, jer je produžetak čvrste ruke.

 

Zaslužuje li privatni život veću pažnju javnosti?

Najmanje se sviđa mojoj ženi da javnost ne zna ništa o meni.

 

Nadate li se da nikad nećete biti iznevjereni od odanog neprijatelja?

Manje se nadam, a više bojim, jer teže mi je s prijateljima svojim.

 

Jeste li najsigurniji u sebe kad vas uhvate na krivoj nozi?

Siguran sam u sebe, jer neka su žive, obadvije noge su mi krive.

 

Je li baš toliko smiješno sve što je časno?

E ovo baš moram kas'ti: Čast smijehu, a smijeh – časti!

 

Jeste li spremni da priznate svoje saučesništvo u bilo kakvom dobročinstvu?

Dobročistva ne priznajem. Moj je problem zašto dajem.

 

Razumijete li išta ako vam je sve jasno?

Ako tako reći smijem, sve mi je jasno što ne razumijem.

 

Umirete li od straha pri pomisli da su ideali vaše mladosti mogli biti ostvareni?

Naprotiv. Tako se vladam da se praidealima nadam.

 

Vjerujete li da ima mnogo razloga da nam ne odgovara idealna pozicija?

Pozicija i još idealna... Držati je, to je briga stalna.

 

Zašto tapkate u mjestu ako je sloboda kretanja zagarantovana?

Nenaviknut na slobodu kretanja, držim se – ''s noge na nogu'' premetanja.

 

Zašto nama nikad ne odgovaraju

protivnici?

Protivnici i sami znaju – ne postoje zato da nam odgovaraju.

 

Da li tonovi iz stomaka podstiču muzikalnost?

Za tonove iz stomaka inspiracija je vazda jaka.

 

Da li su neuspjesi vrijedni žrtvovanja?

Ako se držimo svoje uloge: Za neuspjeh se valja ''bacati u noge''.

 

Je li posan hljeb uz tuđe maslo?

Istina se tu ne krije: Kad je  hljeba – gladi nije.

 

Je li uputno ne povinovati se?

Nije, ali treba znati: Valja se i povinovati.

 

Je li najbolja vijest ako nema loše?

Dobra je vijest svaka, ako ti ne fali dlaka...

 

Može li želudac da svari pretjerano ukusno jelo?

Ukusno, još pretjerano... Za izbjeći – bogomdano.

 

Može li lopta stajati nakrivo?

Možda ragbi... Al' ne da joj đavo da stoji pravo.

 

Što mislite o podvrgavanju individualnog mišljenja režimu upotrebnih dozvola?

Mišljenje je, a još lično, uz dozvolu baš odlično.

 

Što ostaje od samoće ako se s nekim podijeli?

Zavisi s kime. Kad hoće nesreća, ako se podijeli, može bit' i veća.

 

Jesu li pacifisti rođeni za vojsku spasa?

Jesu, kao ofiricir do oficira, a uz to i za – misiju mira.

 

Imate li utisak da je prijeki sud, ipak malo prenaglio?

Za taj sud nema Gordijevog čvora. Lako mu je, jer nema izbora.

 

Što si zabrinut ako si optužen samo za veleizdaju?

Briga je ipak manja: Što će mi toliko ležanja?!

 

Mislite li da svaka smjena vlasti

izaziva kakve-takve efekte?

Ovakva mišljenja slove: Došlo je do smjene vlasti, na opštu radost nove!...

 

Ako vas budi savjest, što će vam budilnik?

Ja sam partijski aktivist: za razliku od savjesti, budilnik mi je čist.

 

Stojite li čvrsto na jednoj nozi?

Stojim, jer se staram da drugu odmaram.

 

Čini li vam se da je veliki teret nositi takvu glavu na ramenima?

Svoja glava, a tuđe mišljenje jeste teška, ali je – rješenje...

 

Zavidite li onome kome je svaki broj kape mali?

Ne pitaj, bre, nego idi: Pa, ko takvome ne zavidi?!

 

Je li šteta propuštiti priliku za ulazak u pogrešan voz?

Valja se i s takvim slučajem sresti: Možda će me pogrešan voz na pravo mjesto odvesti.

 

Može li se čovjek osloniti na samoga sebe?

U sebe moraš polagati nadu, naročito ako si sklon padu.

 

Čini li vam se da postoji lak način da se pobjegne od sudbine?

Ne, ali – bježao ne bježao – biće ti žao.

 

Đe se đedoše đeca komunizma?

Na akciji su izgradnje kapitalizma.

 

Postoji li bojazan da stopa inflacije ne mrdne s mjesta?

Pa, stopa ne mrda, iako se čini. Dobija samo na visini.

 

Da li je pretvaranje čovjeka u amebu, takoreći, gotova stvar?

Ameba čeka upravo – čovjeka.

 

Držite li da nužnu odbranu treba preskočiti, a ne prekoračiti?

Da li to možda ovo znači: Što preskočiš, ne prekorači!

 

Znate li da su, upravo, rječiti izmislili ćutanje?

Rječitima je najdraže stanje izraziti se kroz mudro ćutanje.

 

Da li je maler postići pogodak?

Biću pametan: I toga ima, ako si gol dao svojima.

 

Imate li osjećaj da život vješto prikriva svoje čari?

Takve su mu date i uloge. Život čari skriva kao zmija noge.

 

Je li jezik pitanja istinitiji od svih jezika?

E baš mi prija – da pitam se i ja.

 

Mislite li da su krivi samo učinioci?

Isto je to i u mojoj glavi: Učinioci su krivi, ako su pravi.

 

Je li nečinjenje opasno djelo?

Zavisi od toga što se ne čini. Pa nije jasno – je li opasno.

 

Treba li dekretom ukinuti svako zadovoljstvo?

Ukinuto je bez dekreta. I ne zna se tačno kolika je šteta.

 

Jeste li zapanjeni koncentracijom rasijanih?

Nijesam zapanjen. Zna se, dosta često, rasijani se sjate na jedno mjesto.

 

Brine li vas slab rast stope izgrednika?

Po statistici, može se reći, broj izgrednika je sve veći i veći. I još dodati, radi znanja, stopa im je sve manja i manja.

 

Da li se probirači žene odreda?

Ako tako rade, to onda znači i nijesu bogzna kakvi probirači.

 

Je li majka udata žena?

Majka je onoliko udata, koliko je oženjen tata.

 

Ima li svrhe praviti tačku oslonca za kratku polugu?

Tačku za kratku polugu pravi ko ima slugu.

 

Kad vas izda glas, jeste li zabrinuti za sluh vašeg doušnika?

Zbog toga sam sav u miru. Sve će dobiti na papiru.

 

Je li ljudski vijek suviše kratak da bi se ukazala šansa života?

Nije, vala, ako je šansa mala!

 

Je li svako postojanje lišeno smisla?

Je li svaki smisao lišen postojanja?

Ko za odgovor pita, neka još jednom pitanje pročita.

 

Može li linijski sudija da dijeli pravdu krivo?

Prema jednima je grublji, prema drugima finiji. Zavisi od toga – na čijoj je liniji.

 

Možete li, iz ličnog iskustva, zaključiti da dobrotvori pretjeruju?

Svi koji su meni išta dali, tvrdim da su pretjerali.

 

Golica li vas znatiželja: što se može vidjeti kroz ključaonicu vrata raja?

Ne, tako mi moje vjere. To je ''rupa'' za voajere.

 

Da li je primjereno okupatora gađati cvijećem?

Da. Ta slika je fina, ako se u cvijeću krije mina.

 

Zaslužuje li agresor topao prijem?

No što?! Ko god hoće da te zatre, zaslužio je što više vatre.

 

Kako obuzdavate tolike pristalice?

Baš nikako. Na sebe sam kivan što nijesam više agresivan.

 

Jeste li kad vidjeli bjegunca kako trči u susret organima gonjenja?

Ne baš. Ali gonioci vole kad im bjegunac ide u susret, jer nema – busole.

 

Mislite li da je morsko dobro zanemarljivo malo?

Morskoga dobra toliko ima, koliko ga nema među ljudima.

 

Možete li iščekati veći trošak?

Čovjek je proklet, u tom se ne mijenja: ni za kakvo čekanje nema strpljenja.

 

Jesu li dobročinitelji prava napast?

Možda može i tako da bude – kad napadaju pogrešne ljude.

 

Da li estetika pretjeruje u formi?

Hajde, neka se i ovo čuje: Estetika je u formi samo kad pretjeruje.

 

Mogu li se prekršioci zakona izbrojati na prstima jedne ruke?

Ipak ne. Oni su brojčano jači. Druga je stvar što ih zakon ne kači.

 

Imaju li dobrovoljni davaoci krvi nehumane namjere?

Ko krv daje, za namjere ne haje.

 

Mislite li da je onaj koji vidi mrak kratkovid?

Ko vidi mrak, vidi daleko i duboko. Čak, to je – sokolovo oko!

 

Da li je umjetnost bez kiča previše nakinđurena?

Nijesam tako mali pa da ne znam da i kiču nešto fali. A umjetnost bez kiča – to je druga priča.

 

Znate li da je sporazuman razvod braka plod dubokog nesporazuma?

Gdje ima razuma, sporazum je plod nesporazuma!

 

Ako tradicionalno volite sve što je rusko, spada li tu i ruski rulet?

Ruski rulet nijesam probao, pa shvatite me, molim, ne znam da li ga volim.

 

Je li se lako napiti iz prazne čaše?

Nije lako to saznati, ali valja pokušati.

 

Da li čovjeku s malim zaslugama pripadaju najviša državna i društvena priznanja?

Da, ako davalac nije lakom, pa odličja dijeli i kapom i šakom.

 

Tješi li vas saznanje da stanje ne može biti gore?

Ne može se reći da tu utjehe nema, makar koliko i straha da se nešto gore sprema.

 

Da li vas i najmanje priznanje dovodi do očajanja?

Nije bilo prilike za očajanje. Jer uslov je da dobijem priznanje.

 

Je li vam žao kad skvasite novi kišobran?

Nešto manje... Naročito ako mi je glava prispjela za pranje.

 

Kako vam se mogla dopasti predstava u kojoj igraju samo neki prerušeni tipovi?

Ja sam kao zaćorela mlada: Nekad mi se sviđa ono što mi se ne dopada.

 

Zašto ne volite patinu na zlatnom nakitu?

To sam odmah shvatio. Patina me podsjeća na vrijeme kad sam patio.

 

Očekujete li da vam se klanjaju i kad ulazite u crkvu?

U crkvu ne idem, pa ne bih znao da l' bi mi se neko tamo klanjao.

 

Zašto uvijek negdje izlazite ako je kod kuće najgore?

Izlazim protiv svoje volje, iako mislim da je to bolje.

 

Što trčite ako vam se žuri?

I ovo valja znati: Nekad je teško stati.

 

Strahujete li da će grobari izgubiti posao prije no što riješe vaš slučaj?

Odgovor je odrečan, jer samo je grobar vječan.

 

Živite li u nadi da je ljudski život dovoljno kratak?

Kad čovjek vidi što mu sve rade, za kratak život nema nade.

 

Mislite li da altruisti treba da gledaju svoja posla?

Mislim, izistine, jer oni upravo baš to i čine.

 

Ponosite li se svojim stidom?

Stidite li se svog ponosa?

Teško se sa tim nosim. Ne volim da se stidim, još manje – ponosim.

 

Ko je otkrio izum?

Ko je izumio otkriće?

Koliko znamo, otkriće se izumilo samo.

 

Bi li bilo bolje da je kako nije ili da nije kako je?

I ovo valja reći što prije: Bilo bi bolje, no baš zato nije!

 

Vidi li išta onaj koji gleda samo sebe?

Ne ništa. Zato neko ko vidi sebe – vidi daleko.

 

Zašto se samci ne ujedine?

Da rečem radi vica: u posljednje vrijeme negdje se ujedinjuju po dvojica.

 

Zar nije dobro da vam iza leđa rade oni koje ne možete vidjeti očima?

Zar takvih ima koje ne mogu vidjeti očima?! Čovjek gleda i kad mu se ne da.

 

Naježite li se pri pomisli da bi vas moglo ogrijati Sunce?

Ne. Jer, kao da drukče ne smije – Sunce me samo bukvalno grije.

 

Da ste nudista, biste li se svlačili iza paravana?

Pa nudisti sa svih strana su i ustali radi rušenja paravana.

 

Da li karakterna uloga obavezuje glumca samo tokom predstave?

Pa on jedva čeka da posljednju riječ na sceni izusti, da se poslije toga što više opusti.

 

Osjećate li se prazno kad postignete pun pogodak?

Ne osjećam se prazno ni ''pod razno''.

 

Grize li vas savjest ako ste zbog majke zapostavili taštu?

Zapostavljena tašta samo je nečija mašta. Zato svačija majka prašta.

 

Slažete li se da bjeguncima i lopovima ne treba udarati na trag?

Vraga. Iza njih obično nema traga.

 

Treba li pooštriti kaznene mjere prema bezopasnim prekršiocima?

Sve što nije opasno, nauči tu školu, treba staviti pod strogu kontrolu!

 

Smije li se zloupotrijebiti ma koje sredstvo u borbi protiv terora?

Ne može se ni zloupotrijebiti, jer teror se sam najbolje štiti.

 

Je li privid da se nudista nema za što uhvatiti?

Kako koji, zavisi – da li mu stoji ili visi.

 

Vjerujete li da žeton može biti zamjena za fiziološku potrebu?

Može neka – za onog ko ima petlju da čeka.

 

Zanosite li se idejom da otkrijete Ameriku s ove strane Okeana?

S one il' s ove, svejedno. No sjetih se ovog trena – za mene Amerika nije dovoljno ni otkrivena.

 

Iritira li vas čovjek koji se nikad ne nakašlje?

Takav može da bira koga će da iritira.

 

Žurite li najviše kad nemate nikakvih obaveza?

Žurim, tako bih rekao. Jer, zašto bih na dokonost čekao?!

 

Da li vas nevina žena dovodi pred velika iskušenja?

Za iskušenje – nevina žena više je nego božanstvena.

 

Čini li vam se da se dijete može napraviti malim prstom?

Da se ne hvalim, ja mogu nečim drugim malim...

 

Zanosite li se idejom da iz ničega stvorite nešto?

Ništa od zanosa, jer pitanje je mnogo vješto.

 

Čini li vam se da je perpetuum mobile prosta sprava?

Perpetuum mobile je jednostavna sprava, koja pronalazaču ne da da spava.

                                                                      

Odakle vam averzija prema svemu što valja?

Averzije najviše ima na ono što valja drugima.

 

Je li po vama elementarna nepogoda prerijetka pojava?

Pitanje je interesantno, no pogoda je rjeđa znatno.

 

Zar i okorjeli kriminalci nijesu ljudi od krvi i mesa, a naročito emocija?

Ne pitajte me ništa za te bauke, oni su predmet interesovanja nauke.

 

Znate li kad je otkriven zar?

E, to je već zagonetna stvar.

 

Je li, s vaše tačke gledišta, svaka perspektiva bezizgledna?

Kad perspektivu gledam sa strane, teško joj mogu naći mane.

 

Koliko pravi ugao ima stepeni, gledano iskosa?

Ni više ni manje, no što pretpostavlja pitanje.

 

Je li elipsa ugrozila savršenost kruga?

Kad bi krug imao oblik jaja, ne bi imao toliko sjaja.

 

Zna li iko živ koliko mrtvi ugao ima stepeni?

Ne, ne može ni da se procijeni.

 

Zašto se žalite na slobodu govora kad su vam vezane samo ruke?

Da se ne stekne pogrešna slika: Nije to samo stvar jezika!

 

Učini li vam se da ste dobro jeli, ako naknadno ugledate masnu fleku?

Molim da shvatite i budete fini: A što ako vam se fleka pričini?!

 

Radujete li se susretu s kordonom policije u nadi da će neko preći na vašu stranu?

Ko god čvrstim korakom gazi, na moju stranu nikad ne prelazi.

 

Da li bi vam odgovarala početnica sa iskustvom?

I početnice imaju vješte ruke, a još su uz to samouke.

 

Ako ste se istakli, što se pravdate da vam se omaklo?

I ovom pitanju sam ga doakao: A što ako sam se u krađi istakao?!

 

Zorite li se kad prišijete novu zakrpu?

Čemu pitanje ovo, ako se zna da novo je – novo!

 

Bi li objava rata vodećoj sili svijeta kod vas izazvala izvjesnu zabrinutost?

Ne. Nevjeran si. Al' tu mi ne glumi: Velika sila može da me urazumi.

 

Bi li vas obuzeo ponos da zaratimo sa cijelim svijetom?

Prije bih prosio. Predugo sam se time dičio i ponosio.

 

Stojite li na stanovištu da su uzroci žrtve posljedica?

E tu već ne postoji dilema: Uzroci su žrtve – kad posljedica nema.

 

Strahujete li od dobre vijesti zbog toga što iza nje ide loša?

Ne. Jer toliko imam sreće da dobra vijest na mene neće...

 

Je li  kucnuo čas za ostvarenje ideala mladosti naših pradjedova?

To je kao ono: mijenjam vijek dvocifreni za bilo koji jednocifreni.

 

Jeste li zapazili da se uzgoju korova ne poklanja dužna pažnja?

Uprkos tome što ga slabo gaje, pogodno je tlo, pa lako opstaje.

 

Imate li potrebu da se akomodirate, upravo kad vam dođu gosti?

Tim se pitanjem nikad ne morim: Dok gosti jedu, ja se odmorim.

 

Isplati li se dići dva prsta, samo zato da biste rekli kako nemate riječi?

To sam već oduvijek znao: Za neku riječ ni nokat ne bih dao.

 

Jeste li odustali od maratona iz straha od trčanja počasnog kruga?

Ne. I kad sam najbrži, tako ispada, počasni krug me opet ne zapada.

 

Ako ste oboje sigurni u sebe, zašto se držite za ruke?

Ne zato, al' tako ispada da se držimo iz straha od pada. To je nešto kao premija, kada kroz ruke struji ''hemija''.

 

Što da uradi pošteni nalazač kad nađe sebe?

Moglo bi mu biti i žao, jer ne zna što je pronašao.

 

Zašto žurite, ako je već kasno?

Ni meni nije jasno. Žurba je uvijek u maniru onoga ko hoće da radi na miru.

 

Dokle će pronalazači stalno nešto da izmišljaju?

Do kraja, ako ga ima. Toliko o pronalazačima.

 

Nalazite li da su pronalazači izmišljeni?

Nalazim. A l' da bih precizan bio, niko ih nije izmislio.

 

Možete li zamisliti istoričara bez mašte?

Ono što moraš znati i ti: Pobjednici su baš maštoviti.


Jesu li logaritamske tablice proizvod nečije mašte?

Ovdje se neki šabloni ruše: Tablice su izum pjesničke duše.

 

Da li je učenje na greškama osnov svake nauke?

Uprkos pustoj želji, nauka se na učenju na greškama i temelji.

 

Zastupate li stav da su ujedinjeni separatisti prijetnja rasparčavanju?

Razjedinjeni unionisti su po svemu – isti.

 

Jeste li primijetili da su vrata na zgradi Udbe uvijek odškrinuta?

Odškrinutim vratima signal se daje: Dobro došli u naše odaje.

 

Da li je prava prilika da se uznesete, ako ste u blatu do guše?

Iz blata do guše se uznijeti – još dublji upad u blato prijeti.

 

Treba li za, svaki slučaj, vrata od kuće držati otključana, jer može naići lopov bez kalauza?

Ne brini i o tome: Lopovi su dovoljno vješti. Izuzetak su samo furešti.

 

Da li je, u načelu, sumnjiv svaki humanizam?

Valja u humanizam sumnjati – ako se humanistima isplati.

 

Tišti li vas i najmanji uspjeh?

Nije ni tu opstala dilema: Kako da me tišti ono čega nema?!

 

Jeste li hladni na vijest da vaš prijatelj ima visoku temperaturu?

Kako – ja hladan, a on vreo?! Pa i da mogu, ne bih htjeo.

 

Nadate li se li da se borba za opstanak bliži kraju?

Ako je glava u torbi, bliži se kraj i borbi.

 

Političari, što ne brinete malo i o sebi, a ne samo o narodu?

Ne, ne, nije to cinizam: Ubiće ih altruizam.

 

Ima li preživljavanje ikakvog smisla?

Ne, jer pitanje je je li sramota ne domoći se bilo kakvog života.

 

Junačite li se sa svojim strahom?

Strahujete li od svog junaštva?

Ako vam ovo nešto znači: Mudar se više boji, no što se junači.

 

Ima li čari život između četiri zida, ako na jednom od njih ne visi Njegova slika?

Kako stoje stvari, ima čari. Naša slika, znači, ne može ni da se okači. Jer, za sliku o nama – nema rama.

 

Biste li, umjesto slike, objesili Njega?

Ne, ne. To ne dam. Ne bih volio da ga gledam.

 

Čini li vam se da je lako danas zamisliti nekoga ko je normalan?

Nije lako znati, ali valja pokušati.

 

Što je tu loše – kad odigrate dobar potez?

Ko dobar potez smisli, il' odgovor sroči – kako da izađe protivniku na oči?!

 

Bojite li se da možete postati ''dobar'' suprug?

Niti se bojim, nit mi je žao, jer baš sam takav već postao.

 

Zabrinete li se kad vam neko podmetne poklon?

Ne, nijesam te sreće. Meni se nešto drugo podmeće.

 

Osjećate li se nelagodno u svojoj kući?

Toliiko se vrpoljim da dok ne izađem, to ne mogu da ispoljim.

 

Je li vam neprijatno kad vas dočekaju raširenih ruku?

Ruke se šire dragim gostima, iako dosta folova ima.

 

Obožavate li neukusne šale na vaš račun?

Izraženost ukusa mi je jako mala, pa zato ne znam ni kakva je šala.

 

Što vam više prija: nesnosna vrućina ili nepodnošljiva zima?

Zimi – ljeto; ljeti – zima. No, da l' toga negdje ima?!

 

Zašto vjerujete da ima boga samo kad gubite?

Zato, jer za zeru, kad gubim nadu – ne izgubim vjeru.

 

Je li vam sumnjiv ukus osobe kojoj se dopadate?

Ako i takvih ima, neka je budibog s njima!

 

Brine li vas slab rast vaše stope?

Ne, jer kolika god da je, komotno mi u cipelu staje.

 

Ako znate kuda sve ovo vodi, zašto se ne vratite tamo odakle ste krenuli?

Samo da budem shvaćen: Bio bih srećan da nazad budem vraćen!

 

Jeste li realni bar dok sanjate?

Ne, ali se trudim. Sve dok se ne probudim.

 

Je li sreća u nesreći, ako imate sve manje i manje novca koji sve više i više vrijedi?

To pamtim od davnine: Mene samo velika količina novca i brine.

 

Jeste li ubijeđeni da je strpljenje pogubno po demokratiju?

Ako slušamo bratiju, strpljenje je – čekati demokratiju.

 

Zašto ne vjerujete da najmanje košta ono što je skupo?

Ne vjerujem zato – što to nije glupo.

 

Ko vas je učio da je nepoznavanje stvari važno za sticanje iskustva?

Ko ne zna, više ili manje, lako proširuje neznanje.

 

Je li oštroumno svakome se jadu dosjetiti?

Ne, naročito toga radi, ako su mali jadi.

 

Jeste li se nekad zapitali što bi vašoj ženi da vas uzme?

Kad god joj se za to obratim, kaže nešto što ne mogu da shvatim.

 

Da li je u ovakvoj stvarnosti uopšte mogućan pesimizam?

Da. Jer dok god mi biramo onog koji vlada, za veći pesimizam postoji nada.

 

Mislite li da je i malo praštanje velika zaloga?

Na praštanje nije velika naloga.

 

Čemu strah da je tiranija opasno ugrožena od demokratije?

Valja činjenice iznijeti: Tiraniji baš ništa drugo i ne prijeti.

 

Može li skroman čovjek preživjeti izobilje?

Skroman čovjek nije na toj meti. Izobilje njemu nikad ne prijeti.

 

Odakle vam moralno pravo da pravite ustupke?

Neću da perem ruke (ni da se kupam): Eto, i odgovor vam ustupam.

 

Je li dalekovido poljubiti popadiju u ruku?

Da. Ljubi popadiju u ruku, da te pop ne bi stavio na muku.

 

Mislite li da je dušebrižnike najbolje prepuštiti samima sebi?

Dušebrižnici nemaju vijuge – da budu za sebe, no samo za druge.

 

Može li se očekivati nečiji povratak, prije nego što ode?

Takav povratak bi samo škodio onome ko nigdje nije odio.

 

Priznajete li zasluge?

Zaslužujete li priznanja?

Ovo je jedino moje priznanje: Tuđa odličja zaslužuju poštovanje.


Plašite li se da strani plaćenici nemaju ni za hljeb?

Ne, ali treba oni da imaju i uz hljeba.

 

Dopadaju li vam se oni koji su vam slični?

Ne. A imam razlog lični: Nijesu mi jasni, ako su mi slični.

 

Volite li uvijek da držite nivo, naročito kad nijeste u visokom društvu?

Ne, jer se nadam da visokom društvu i ne pripadam.

 

Jeste li kad imali zadovoljstvo

da se svlačite pred striptizetom?

Ne. A ima tu nešto: Ne umijem to kao ona vješto.

 

Mislite li da su nudisti neukusno odjeveni?

Onako preplanuli, po cijelom tijelu, izgledaju kao u kožnom radničkom odijelu.

 

Je li vam savjest mirna kad se ne bunite?

Ne volim bundžiju da izigravam. Jer, kako poslije mirno da spavam?!

 

Možete li zamisliti ustanike koji sjede skrštenih ruku?

Ne, jer ne bi ličili na ustanike, nego na naše fabričke radnike.

 

Pridajete li ikakav značaj kapitalnim djelima?

Kapitalno djelo kakvo god da je, ima značaja samo dok traje.

 

Zar je važno na čijoj je strani pravda, ako su njeni djelioci na suprotnoj?

Djelioci i pravda, nema smisla kriti, na istoj strani rijetko mogu biti.

 

 

Bi li bilo bolje da ste propuštili postignuto?

Bi li bilo gore da ste postigli propušteno?

Propušteno nam je sve bliže i bliže, a postinuto se ne postiže.

 

Brine li vas dobro zdravlje?

Postoji tu jedan problem mali: Vazda je dobro kada nešto fali.

 

Imate li običaj da namjerno zaboravljate?

Da se mnogo pametan ne pravim – često nemam što ni da zaboravim.


Da li se radujete slavlju vaših rivala?

Zašto ne, ako su me rivali na slavlje zvali?!

 

Čini li vam se da je praznu torbu lako nositi?

Nagađanja su razna: Koliko je teška torba, ako je prazna?!

 

Jeste li zapazili da vas najlakše nađu oni koji vam nijesu potrebni?

Malo logike tu ima. Ali me više čudi – što ću ja njima?!

 

Nosite li se mišlju da odmorite glavu?

Prije bih potpisao da nosim glavu, a odmorim misao!

 

Može li se mršaviti na tuđoj dijeti?

To neko treba da pita onoga ko nema apetita.

 

Mine li vas uznemirenost kad ugledate kolonu tenkova?

Ne. Tek kad kolona prođe, meni uznemirenost dođe.

 

Može li se tradicija očuvati preko noći?

Ne ni preko dana. No, možda će i to vrijeme doći.

 

Kako to da na svakog patriotu dođu po tri unutrašnja neprijatelja?

Da ne spominjem vraga – takav je odnos snaga.

 

Zašto kudite konja kojega ste jahali?

Mogu da ga kudim, i još da mašem: Kakav je to konj kojega ja jašem?!

 

Jeste li kad vidjeli naivca koji nije namazan svim bojama?

Svim bojama namazani – nijesu od juče, a ni od lani.

 

Zašto dozvoljavate da vam pune glavu oni kojima je prazna?

Izdavanja dozvola mogu biti razna!

 

Kako možete da spavate dok vam pričaju bajke?

Dok padam u san, zamišljam da su to majke.

 

Jeste li primijetili da se iza kulisa bračne drame uvijek krije neko treći?

Lako ga vidjeti nije, jer treći se uvijek vješto krije.

 

Mislite li da za svaku sitnicu treba zalagati glavu, pošto male stvari život čine?

Neko bi pitao: A zar i glava nije mala stvar?!

 

Mislite li da je pametno razmišljati o glupostima?

Vrlo je pametno znati o bilo čemu razmišljati.

 

Zašto kudite nešto što vam se dopada?

A nekad me spopada da hvalim – što mi se ne dopada.

 

Zašto uvijek birate jednu stranu svijeta?

Razmišljam nešto: Ostatku svijeta valja ostaviti rešto.

 

Je li koincidencija slučajna?

Je li slučaj koincidentan?

I jedno i drugo, s vremena na vrijeme. Ali ne za dugo.

 

Ako na izlazu iz kuće pravite osmice, koje će brojke biti prilikom povratka?

Zavisi koliko ćeš još piti, da li će povratka i biti?!

 

Ako volite da skitate, zašto pitate?

Volim da skitam tek pošto pitam.

                    

Ako uživate u apstinenciji, zašto pijete?

I ovdje ono pravilo važi: Ni svako uživanje nema draži.

 

Da li više uživate u seksu ili u apstinenciji?

Ja lično, naizmjenično.

 

Zašto ne pokušate sa štednjom, pa da djeci svojom rukom crtate filmove?

Nijesam tako vješt štediša da crtam rukom mačku i miša.

 

Imate li talenta da se nacrtate protivniku?

Imam talenta da se nacrtam i ''za sliku''.

 

Je li mali čovjek dorastao velikom zadatku?

U povoljnoj društvenoj klimi mali čovjek može na visoko da se primi.

 

Mislite li da je neučtivo čitati tuđe misli?

Ne, nije lijepo čitanje na slijepo.

 

Zašto su vam zadnje namjere uvijek na prvom mjestu?

Nekad, ne često, meni je prva namjera – zadnje mjesto.

 

Volite li više da dijelite bol s drugim nego drugi s vama?

Hoću sam da se pitam. Podjela bola nije stvar zelenog stola.

 

Zašto žurite na voz, kad znate da vozovi redovno kasne?

Neka, neka. Znate za ono: Ko čeka – dočeka.

 

Da li je, po vašem skromnom uvjerenju, svaki dalji komentar izlišan?

Razmišljam pomno, imam li uopšte uvjerenje, pa još skromno. A imam dara da ostanem bez komentara.

 

Nadate li se da možete biti iznevjereni?

Ko god da mi sudbinu kroji – za mene nada uvijek postoji.

 

Imate li osećaj da vam je tuđe sve što je vaše?

Svaki je čovjek nečije oruđe, pa to što je njegovo – uvijek je tuđe.

 

Na čemu se zasniva vaše uvjerenje da nije važno povjerenje?

Možda je važno, ako nije lažno.

 

Imaju li gdje doći vaši od njenih?

Imaju, ali neće. Zbog njenih umiru od sreće.

 

Mislite li da mala briga zaslužuje veliku pažnju?

Ne dao bog da se čuje kako mala briga pažnju ne zaslužuje.

 

Može li nadređeni shvatiti doušnika, ako sve što kaže i ne nacrta?

Može i više ako mu se sve nacrta i napiše.

 

Što član kolektiva ima da misli?

Hajde reci: Ne smije misliti, kao, ni o djeci.

 

Treba li, u principu, poštovati načela?

Da, teorijski. Nije obavezno na djelu.

 

Što pravite pitanje ko je odgovoran?

Odgovor je pravi: Sigurnije je čekati sam da se javi.

 

Zašto su onanisti prepušteni sami sebi?

Glasovi kruže da će i oni da se udruže. I još gaje nadu da će im odobriti paradu.

 

Sviđa li vam se kad vam nije lijepo?

Ko takvo pitanje postavlja, hoće o ukusima da raspravlja!

 

Je li kratkovido mjerkati izlaz na samom ulazu?

Ko kratkovido gleda, tako stoje stvari, nosi debele naočari. A – uđi napolje, izađi unutra... tako se može pričati do sjutra.

 

Zaslužuje li laž tako masovnu upotrebu?

Laž zaslužuje mnogo veću pažnju, nego što ima javnu potražnju.

 

Je li svaki pogodak pun promašaj?

Pa i takvo mišljenje ima. Ne, ako si ga dao svojima!

 

Smatrate li uspjehom preventivne medicine – rano otkrivanje smrti?

Ko god da porani, na pravoj je strani.

 

Ako ste našli sebe, jeste li se uvjerilili da još ima poštenih nalazača?

Pronaći sebe, u povjerenju, ne može biti riječi o poštenju.

 

Postoje li dublji razlozi za impotenciju?

Uvijek nešto postoji. Zavisi da li visi, ili stoji?!

 

Ako živite u izobilju, mori li vas sitost?

Ako me pitaš za to, jadan, veća mi je želja da budem gladan.

 

Je li humano pomoći čovjeku koji stoji ispod drveta i drži konopac u rukama?

Red je, kao prvo, da mu pridržiš drvo.

 

Je li nemoral bolji kao sredstvo ili kao cilj za ostvarivanje ideala?

Ni tu nijesam u dilemi: I nemoral kao sredstvo nečemu stremi.

 

Da li biste stali iza svake riječi vašeg neistomišljenika?

Ne samo stao, no ih i potpisao.

 

Može li nemaštovit čovjek da zamisli našu stvarnost?

U snu može, dok ne iskoči iz kože.

 

Uživate li u bolu, pošto nema ljubavi bez bola?

Najslađe je stanje – kad boli uživanje.

 

Zaobilazite li istinu samo zato što je neprijatna, ili postoje prijatni razlozi?

Drugi odgovor ne može ni prići: Prijatno ju je u oba slučaja zaobići.

 

Može li se iskorijeniti bijela kuga ako o njoj brinu impotentni?

Može k vragu. Sem ako najme radnu snagu.

 

Da li je rođen čovjek s kojim biste mijenjali pamet?

Da. Mislim u sebi: Samo budala ne bi.

 

Mislite li svojom glavom, ili vam služi u druge svrhe?

Katkad. A valja iskren biti: Ni svrhu pranja i šišanja ne treba zanemariti.

 

Brinu li vas privremene, povremene, prolazne i slične teškoće?

Sve što nije postojano, prilično je meni strano.

 

Kad vas neko odmjerava, imate li osjećaj da ste laka osoba?

To može uvijek svako da proba. Sam čovjek ne zna kakva je roba.

 

Boli li vas kad kažu da bi vas mogli priviti na ranu?

Imam krupnu manu: Nijesam praktičan za priviti na ranu.

 

Jeste li sigurni da vam pripada manji komad?

Siguran, jer veći prije može uteći.

 

Uzrujate li se ako vas napadne roj osa?

Ne. Jer da bih se uzrujao, valjda znaš i ti, morao bih prije toga neuzrujan biti.

 

Dičite li se time što imate savitljivu kičmu?

Kičma, naročito savitljiva, dokaz je da je dio čovjeka živa.

 

Mislite li da ljuska od oraha nije neka naročita mjera?

Zna se toliko da čak i guske najviše valjaju zbog onog iz ljuske.

 

Je li predaja beznačajan ustupak?

Kako ko shvati: Zavisi da li se prihvati.

 

Zaslužuje li posljednja prilika da se iskoristi?

Treba čuvati sve što je posljednje, onako, radi mjera štednje.

 

Biste li dali ruku da umiješate prste?

Ako mislite kao ja, tu ste u pravu: Ni za živu glavu...

 

Je li nehumano ne priteći u pomoć čovjeku koji je digao ruku na sebe?

I pomoći i priskočiti. Nije lijepo sebičan biti.

 

Jeste li ubijeđeni da se velike stvari mogu napraviti malim prstom?

Možda i mogu da se prave malim prstom čovjeka velike glave.

 

Ako je otkazana premijera, zašto pravite predstavu?

E da smo znali kakva je drama, ne bi ni bilo toga blama.

 

Je li učtivo čitati tuđa pisma, iako su adresirana na vaše ime?

Učtivosti preskloni ''nismo'', pa rado čitamo tuđe pismo.

 

Što vas toliko brine ako vam fali dlaka s glave?

Brine me, zaista. Jer glava sa dlakom manje nije više ista.

 

Je li opasno uživati opšte simpatije?

E takve opasnosti u meni nije.

 

Maštate li da čitate logaritamske tablice?

Maštam svašta, ali nema rašta.

 

Jesu li prizemni ljudi skloni fantaziji?

Ko čvrsto na zemlji s tabanima stoji, po cijelu noć zvijezde broji.

 

Biste li dali mito da sačuvate obraz?

Zar me pitate i to?! Korisnije je dati obraz da se sačuva mito.

 

Zabrinete li se kad vam protivnik nije ni do ramena?

Brine me tako mali, ako bismo klikera igrali.

 

Je li nenadoknadiv gubitak naći sebe?

Da nađe sebe, čovjek se ubi. I najlakše se tako izgubi.

 

Je li opravdano zbog male nužde upadati u veliku?

Dobro je pitanje: Bez velike nužde – tanko olakšanje!

 

Da li beznačajni zloupotrebljavaju položaj?

Zloupotrebe svuda ima. A što je ne bi bilo i među njima?!

 

Jeste li se kad zapitali što su vaši slušaoci bogu zgriješili?

A da zaćutim, bi li se utješili?!

 

Je li lako prepoznati čovjeka koji ima ožiljak na duši?

To pitanje je teško i duboko. Možda, ako ga gledaš u suzno oko.

 

Je li mala vještina nešto staviti lijevom rukom u desni džep?

Protiv te vještine nema sile. Pomoću nje se najlakše zidaju kule i vile.

 

Jeste li nekad upoznali nekoga kome nijeste potrebni?

Mnogo njih, i svi su zborili: ''Ti nam ne trebaš.'' Poslodavci su to bili.

 

Jeste li hladni kad vidite s mjerom popunjene vruće pantalone?

Mrtav hladan. A osvojen, takoreći, savladan...

 

Biste li se obradovali da vidite sebe na televiziji, uživo?

Pa valjda svak jedva čeka da na TV vidi živa čovjeka.

 

Jeste li opterećeni idejom da bi vam dobrodošlo izvjesno rasterećenje?

Ne, nije to rješenje za onoga ko voli opterećenje.

 

Ako volite muziku, uživate li da slušate štimovanje instrumenata?

Nekad dođem prvi zato što mi prija neponovljiva kakofonija.

 

Sumnjate li da mjesečna primanja

odgovaraju dnevnim potrebama?

Za sumnju tu ne bi bilo mjesta da su mjeseci rijetki, a primanja česta.

 

Je li naporno raditi po svome?

Naravno. Jeste. Dabome.

 

Desi li vam se da plačete kad se slikate?

Ko se rijetko slika a često plače, desi se. Jer, to je od njega jače.

                                                                                        

Da li fotogenični zloupotrebljavaju pozu?

E tu su stvari čiste: samo je koriste.

 

Namrštite li se kad ugledate nasmijana lica?

Jao! Da imam takve prilike i ja bih se smijao. Kao za slike.

 

Ako ste muškarac, što se ženirate?

Je l' to neko nešto pita hermafrodita?!

 

Zašto okolišate, ako volite da se izražavate metaforično?

Kad  imam s kim, pričam s njim kao ''dimom u dim''.

 

Mislite li da se svi problemi mogu riješiti preko knjige žalbi nadležnoj upravi?

A da l' bi, da l' bi bilo bolje da nema knjige žalbi?!

 

Biste li stavili ruku u vatru da sačuvate prst?

Ne bi mi bilo muka da mi je gvozdena ruka.

 

Mislite li da je briga društva o budućnosti mladih, ipak, malo pretjerana?

Velika je briga, u biti, što ih mladi mogu smijeniti.

 

Jeste li sigurni da zelene površine djeluju štetno, jer su jednobojne?

Zelenih površina je sve manje, pa nijesu opasne za gledanje.

 

Može li čovjek bez mračne prošlosti napraviti uspješnu karijeru?

Takva je ''sunčeva'' sfera: Prvo mrak pa onda karijera.

 

Je li ovo era karijera?

A nije valjda – ljudi od pera?!

 

Mislite li da ste na sigurnom, ako je stvarnost svuda oko vas?

Svašta! Da nije veća sigurnost kad se mašta?!

 

Čini li vam se da su dirigenti nevaspitani,

zato što publici okreću leđa?

To me pitanje vrijeđa. Nijesam ja Zubin Mehta da vam okrećem leđa.

 

Može li čovjek biti gori od samoga sebe?

Ako i za tako nešto sposoban nije – bolje je da se samoubije.

 

Jesu li vaše brige manje kad brinete tuđe?

Ako vam paše, brinite vi moje, a ja ću vaše!

 

Rastete li kad se popnete na postolje?

Možeš privremeno porasti. Al' s postolja se može i pasti.

 

Treba li stati na put svima koji s njega skreću?

Treba stati. A ako ćemo pravo skretati.

 

Je li poluga suviše prosta mašina?

Zavisi je li poluga kratka ili duga. Po tome osta da je duga prosta.

 

Kako natjerati pronalazače da poštuju samo priznata dostignuća?

Teško, ali ako se neko zainati, i njima će ga doakati.

  

Čini li vam se da ništa nije lakše nego misliti?

Našli ste pravu temu: Zavisi o čemu!?

 

Treba li za dželata birati samo onoga

ko se ne uživljava u ono što radi?

Da. Jer, za dželata je sreća kad ne saosjeća.

 

Strepite li da će nauka uspjeti da produži ljudski vijek?

Ne. Jer nauci je na meti samo onaj ko će to doživjeti.

 

Možete li iščekati dan kada će o vama govoriti sve najljepše?

Mogu, jer nijesam toliko lakom. Lijepoj riječi je mjesto – nad rakom.

 

Čini li vam se da su, za razliku od vas svi ostali fotogenični?

Čini. Jer ja u kakvoj god da sam pozi, fotografi me uhvate na krivoj nozi.

 

Zavidite li čovjeku kome je mali broj taman?

Ne, jer mali čovjek mi je mio, zašto bih mu zavidio?!

 

Je li teško malom čovjeku da održava nivo?

Veliki čovjek misli tako da je malom čovjeku vrlo lako. No kako je sada – s visokog se najlakše pada.

 

Mislite li da u otvorenom pokeru treba kriti karte?

Ako pitate mene, naše su karte uvijek otkrivene.

 

Postoji li nepostojano ''a''?

Ko će znati?! Ne, a moglo bi postojati.

 

Je li krut čovjek pogodan za svaku vrstu saradnje?

Ako su u pitanju samo temelji, krut čovjek je najbliži toj želji.

 

Mislite li da je važno učestvovati i u apstinenciji?

Ko će i to znati? I u apstinenciji se može učestvovati.

 

Može li se do pravde doći prečicom?

Valja i ovo na umu imati: Prečicu na  putu ka pravdi treba izbjegavati.

 

Bojite li se doušnika bez mašte?

Ako on nema takve moći, eto kakav sam, ja ću mu pomoći.

 

Može li budala biti sama?

Reći ću o tome samo dvije: Može, a zato – nikad nije!

 

Je li prirodna nostalgija za surovim zavičajem?

Čovjek je proklet, ne od juče: Surov ga zavičaj najviše vuče.

 

Što vam vrijedi pravo zanimanje, ako nemate dobar posao?

Takvo je vrijeme: Posao ne zanima posebno onoga ko ga ima.

 

Raduje li vas to što svako zakašnjenje stiže na vrijeme?

Nijeste sasvim jasni: Da l' svako vrijeme kasni?!

 

Je li  perpetuum mobile zastarjela ideja?

Odgovor se na ovo svodi: Sve što nije moguće – uvijek je u modi.

 

Zaslužuje li krivac da određuje pravac?

Ne zna se da li zaslužuje, no on ga najčešće određuje.

 

Obuzima li vas osjećanje ponosa kad služite gorega od sebe?

Uh! Sad opet dilema! A što ako gorega nema?!

 

Mislite li da ste odani?

Ako jeste, ko vas je odao?

To je, mislim, u redu. Odan sam u svakom pogledu.

 

Što tražite od života više, ako vam je bog dao sve ono što brani crkva?

Ne tražimo ni manje ni više – rekoše vjernici, pa se bogu pomoliše.

 

Kajete li se pošto dignete ruku na sebe?

Ne znam ni sam. Nemam iskustva, pa ne znam.

 

Može li rođeni globtroter da pati od nostalgije?

Odgovor dajem u prvom minutu: Može samo kad nije na putu.

 

Mislite li da je najlakše nečujno stisnuti zube?

Odgovor kao da je pao s neba: Lako je samo kad ne treba.

 

Kome smeta pravna država u kojoj svako može da radi što hoće?

Ne smeta mi takva država. Smetaju mi isključivo takva prava.

 

Iritira li vas tuđi kašalj?

Iritira ako taj uz kašalj pjeva ili svira.

 

Prezirete li stečena prava?

Služim se odgovorom čistim: Ne prezirem, ali ih i ne koristim.

 

Je li akt otpora – povinovati se?

To zna svak: Jeste, a ne naročito jak.

 

Ko vam je dao pravo da zauzmete stav?

To mogu i ovako da uzmem: Ko mi je dao stav da pravo zauzmem?!

 

Zorite li se s manom?

Neka je mana bogomdana.

 

Nose li vas na rukama kad izgubite moć?

Čovjek izgubi moć i muku samo kad ga nose u sanduku.

 

Je li miting idealno mjesto za samoću?

Ako te neko na miting opet namami, iskoristi priliku pa se osami!

 

Treba li odustati samo onda kad je najvažnije?

Ako te zla sudbina prati, najpreče je odustati.

 

Mislite li da je gest altruizma dati nekome nogu?

Nekoga možeš zadužiti samo time što ćeš mu ruku pružiti. A da bi došao do toga, tebi je potrebna noga.

 

Jesi li čovjek, ili te u tome sprječava pol?

Daj bože, da jesam. A ne pola-pola. Ne sviđa mi se takva rola.

 

Volite li da gledate knjige?

Volite li da čitate slike?

Nemam priliku da čitam sliku, a ni brigu da gledam knjigu.

 

Jeste li toliko veliki da vam je svaki broj mali?

Možda i toga ima, mada je više stvar u brojevima.

 

Strepite li da bi istina o nama mogla izaći na vidjelo?

Strepim, hoću da ''odlepim''!

 

Nadate li se da će istina o nama pasti u zaborav?

Ako mu bog da zdravlja, čovjek sve zaboravlja.

 

Je li česta upotreba mozga zdrava?

Možda je više u pravu ko se drži onog: Mozak na otavu!...

 

Smeta li vam ako mediokriteti ne uživaju opšte simpatije?

Smeta, jer to je baš osrednja šteta.

 

Je li kupanje u znoju doprinos higijeni?

Ko po svaku cijenu održava higijenu, svejedno je koju: kupanje u mlijeku ili znoju!...

 

Ako je pametnom dovoljna jedna riječ, zašto nam drže tolike govore?

Govori i jesu dokaz prije, da pametnom jedna riječ dovoljna nije.

 

Odakle vam vjerovanje da u našoj kući rijetko puca bruka?

Da rijetko puca bruka, teško je reći, makar se to zbivalo u kući – ćuteći.

 

Postoji li bojazan da đavo neće doći po svoje?

Nemojte zbog toga kukati ni lelekati – dolazak đavola najmanje ćete čekati.

 

Može li čovjek biti sam, ako ga nesreća nikad ne ostavlja?

Sreća je za čovjeka, bože zdravlja, što nikad nije sam, jer ga nesreća ne ostavlja.

 

Po čemu nam ne odgovara društvo, ako je bog s nama?

Opet je to ona iskonska tema: Bog je s nama samo kad ga nema.

 

Vjerujete li da za čovječanstvo ima nade dok god je posljednji idiot u životu?

To je pravo pitanje pučanstva. Uvijek će biti nade, a da li će biti čovječanstva?! A što se tiče idiota, njima nikad neće faliti života.

 

Da se vi pitate, biste li vođenje države povjerili političaru bez iskustva?

Da nije mog prisustva, tu bih ulogu povjerio čovjeku bez iskustva.

 

Slažete li se da je prva generacija kretena trajno zadužila potomstvo?

Ako vam je do tačnog odgovora stalo, od prve generacije kretena se još manje očekivalo.

 

Može li se od crnog ispod nokata skamčiti komad zemlje?

Ne mogu vam tačno jamčiti koliki se komad može skamčiti.

 

Jeste li upoznali nekoga kome ste potrebni?

Ne znam da li i takvih ima, a znam da sam nepotreban poznatima.

 

Je li pošten i bogat čovjek i po, ili će prije biti da su to dvojica?

Ako rečem dvojica, ljutiće se obojica.

 

Zaslužuje li istina da se o njoj progovori na rebra?

Pun istine mora rebra da čuva. Neka se na drugi način izduva.

 

Zavidite li onoma ko ima snage da digne ruku na sebe?

Takve ne mogu ni da vidim, pa ne znam da li im i zavidim.

 

Učini li vam se nekad da, za razliku od drugih, samoubica bira manje zlo?

Najviše me iritira što ne znam zna li samoubica uopšte da bira.

 

Što vi vidite u praznoj omči?

Mišljenja su razna. Kad ne vidim glavu, ljepša mi je prazna.

 

Možete li da zamislite nekoga ko vam je sličan, a nije lijep i pametan?

Kako ne mogu?! Bolje je, u biti, da su svi od mene različiti.

 

Jeste li zapazili da je egoista digao ruku na sebe?

Egoista, ako je pravi, može da digne ruku na sebe, samo da se počeše po glavi.

 

Prija li vam ono što prethodi riječima:

''A imao sam najbolju namjeru''?

Ta me rečenica na brigu tjera. Jer ko zna tek kakva je bila namjera?!

 

Priliči li čovjeku bez kape da nakrivi glavu?

Čovjek bez kape zbog toga živi – kako što više glavu da nakrivi.

 

Postojiš li kao takav?

Kakav god da sam malo se bojim, ako  kao takav baš i postojim.

 

Ako vam nije do smijeha, zašto plačete?

Čuo sam i to da plač ljudi, od smijeha manje njih probudi.

 

Zašto izbjegavate da se učite na svom primjeru?

Za to je razlog prilično znatan: Moj primjer je možda unikatan.

 

Kakav ste to vi patriota, bez računa?

Skroman. Kome su prsli opanci, nema računa u banci.

 

Ako volite sebe, može li se reći da volite čovjeka?

To pitanje nijesam ček'o: ne znam za sebe. Možda voli neko.

 

Ako zanemarimo činjenice, da li nam sve drugo ide naruku?

Naruku nam ide sve što nema značaja, jačine i snage. Možda su još i ove riječi blage.

 

Je li moguće da ste nezadovoljni sami sobom?

Neka mi Onaj oprosti: Tu su velike mogućnosti.

 

Ima li života i prije smrti?

I meni se u glavi vrti – ima li života i prije smrti.

Kako za koga, to znate i vi: ima za onog ko zna da živi.

 

Imate li ideju kako da je ostvarite?

I da imam, ne valja je ostvariti. Jer to ideja više neće biti.

 

Ima li koristi od žene gole kao pištolj?

Imaju najviše od gole oni koji je  takvu vole.

 

Mrzi li vas da volite?

Volite li da mrzite?

Ne, ne, ni jedno ni drugo. I najbolje da to traje dugo.

 

Znate li da su nomadi izumrli od posljedica zadržavanja na jednom mjestu?

Možda su nomadi svjesni toga bili, pa su zato i otaborili.

 

Kako je moguće da vam je skupo ono što ne namjeravate da kupite?

Da se zna je li skupa neka roba, ne mora uvijek da se proba.

 

Mislite li da opšta mjesta  prave nekreativni?

Opšta su mjesta – česta. Svejedno, nije šala doći do originala.

 

Jesu li frazeri originalni?

Da li je fraza nova, zavisi kakvog je frazer kova?!

 

Je li olovka patent?

Znam to od pamtivijeka: Jeste nečiji, i jeste neka.

 

Da li se specijalista razumije baš u sve?

Po mome, specijalista opšte prakse je najbliži tome.

 

Jeste li čuli da pronalazak može biti izgubljen?

Što se pronađe, samo u sudnjoj uri može da se zaturi.

 

Je li vam nekad neki majstor nešto pokvario?

Ruku bih u vatru stavio – da je još manje popravio.

 

Vjerujete li najviše onima koji obećavaju kule i gradove?

Zašto im čovjek vjerovao ne bi, ako ih obećavaju sebi?!

 

Koliko ima stanovnika na pustom ostrvu?

Znam, nije naseljeno gusto. No ako ima ijedan, više nije pusto.

 

Da li racionalan čovjek treba pamet da svede na razumnu mjeru?

Da se pamet baždari, nisko bi stajale stvari. Ko duma, zna –  niže od razuma.

 

Odakle vam pravo da me pitate je li mi krivo?

Nemojte mi se diviti, no, ne morate me makar kriviti.

 

Može li vam se dijagnoza dati na prvi pogled?

Dijagnozu mi može dati samo onaj ko me dobro ne shvati.

 

Ako hoćete više časti, a manje masti, što ne siđete s vlasti?

Sve bih to htio, ali sam se od vlasti  odrodio. Shvatite me kako god, ja u vlasti nemam rod.

 

Ako imate ukusa, zašto se žderete?

Takva mi je uloga, jer ne mogu da žderem drugoga.

 

Može li iza slabe ograde biti dobrog susjeda?

Dobri susjedi se mogu izbrojati na prste – tamo gdje ograde nijesu čvrste.

 

Kajete li se kad stignete na cilj?

Vi kao da ne znate, zbilja, kakvog sve ima cilja.

 

Ko je izmislio hladnu vodu?

Da znate odsad pa ubuduće: Neko kome je bilo vruće.

 

Kanite li se da zamislite neku namjeru?

U težnji da ne zastranim, prvo mjerim, pa mislim kako da se nakanim...

 

Kakva je to mašta koja liči na stvarnost?

Luda. Ima čuda.

 

Može li se ludi uvjeriti da je budala?

Možda i može, ako je mala!

 

Je li otkačen čovjek uopšte prije svega zakačen?

Odgovor ću odbačiti: Ne volim se ni skim i ni s čim kačiti.

 

Od čega hram božji brane gromobrani?

Ateisti zbore: Od Onoga gore!

 

Da li je svoj čovjek društveno biće?

Postoji takva nada, ukoliko bilo kakvom društvu pripada.

 

Kako se troši vrijeme ako je neograničeno?

Zna se, od prve stranice, da vrijeme nema granice. Pa samo oni loši misle da se troši.

 

Koliko traje istorijski trenutak?

Onaj kome taj trenutak služi, može koliko hoće da ga produži.

 

Kako da pošaljem sina jedinca u bratoubilački rat?

Da. A ima li toga – rat protiv nikoga?!

 

Volite li da se ponašate?

Lijepo bih vas molio, da me pitate a zašto bih to volio?!

 

Jeste li čuli za slučaj da je žena uzjahala džokeja?

Kaži ti meni, pitam te ja!

 

Zašto ulaziš u slijepu ulicu, ako imaš oči?

Pa i to može plodom da urodi. I slijepa ulica donekle vodi.

 

Može li se čovjek utopiti u rijeci dubokoj prosječno pola metra?

Može ako je manji. Ili, rečeno grublje, može ako zađe u dublje.

 

Ko vam je napunio glavu da nije sve u najboljem redu?

To se zna još od ranije: Onako, malčice – nije da nije.

 

O čemu misli onaj koji o koncu visi?

''Volio bih ovo da mine, samo da se konac ne otkine.''

 

Ko uklanja tolike ruže s našeg puta?

Onaj što sumnja i pita: ''Je li ova staza trnovita?''

 

Zašto idete u pozorište ako imate predstavu u kući?

Ne žalim para za promjenu repertoara.

 

Ako je vođa bio slijep, koliko tek narod nije vidio?

Slijepog vođu prati narod koji nema namjeru da se vrati.

 

Bi li volio da uživaš do kraja života?

Da. Ali što čovjek da radi, ako mu uživanje dosadi?!

 

Je li tvoja žena pronicljiva baš zato što je u tebi našla nešto?

Baš tako mislim i ja da je – najpronicljivija.

 

Zašto se tako ponašaš ako ne znaš pravila?

Samo da prijavim: Kad ne znam pravila, moram da se pravim...

 

Može li se prst sudbine metnuti na čelo?

Ne. Ali o tome imam sumnju čvrstu: Neko mi sudbinu drži u malom prstu.

 

Profesore, zašto pitate, ako znate odgovore?

Priznaću ti kao brat bratu: Pitam zato da zaradim platu.

 

Jesi li ikad pokušao da ideš za onim koji te prati?

Da te ne gonim, to moraš znati: Ne idi za onim koji te prati!

 

Jesi li kad pokušao da kušaš sebe?

Priznajem, jesam. Ali ovo moraš znati zacijelo: Nije svaki pokušaj isto što i djelo.

 

Da li onaj koji dubi na glavi izvrće stvari?

Ne moraju ove teze biti obrnute: Možda su, po njemu, stvari same po sebi izvrnute. Tako ih on, zapravo, vraća napravo.

 

Jeste li kad čuli davljenika da traži čašu vode?

Kad bi davljenik imao duha, tražio bi čašu vazduha!

 

Odakle bogatima toliko poštenja?

Za sve koji su bogati bili, narod veli: ''Mnogo su se opoštili!''

 

Ako je danas lijepo vrijeme, kako vjerovati u ljepše sjutra?

Ko je danas bio ''unutra'', mora vjerovati u bolje sjutra.

 

Može li vam iko poskupljennjima ogaditi hljeb?

Što sve ne rade da mi hljeb ogade?!

Poskupljenja hljeba mi sve jače i jače ogađuju samo poskupljivače.

 

Da li u hljebu ima više brašna ili politike?

Ta činjenica je, gotovo, strašna – da se i u hljebu može pojaviti nestašica brašna!

 

Postoji li iluzija?

Tu već nemam, ne tri no, nijednu čistu. Morao bih prvo da pitam iluzionistu.

 

A zašto uvijek obuvaš i drugu cipelu?

Drugi put me poštedi, molim te k'o brata: Pa nijesam invalid ni rada ni rata.

 

Kako možeš da živiš sa ženom koja te je ostavila?

Ne mogu baš reći da se držimo za ruke, ali vežu nas mejlovi i poruke.

 

Treba li poslije pranja ruku oprati sapun?

Treba ga prati. A prije toga dobro nasapunati.

 

Boli li vas uvo, grlo, nos?

Ima i toga. Pitajte otorinolaringologa.

 

Je li se rodio ko je nama ugodio?

Ne. A takve smo sreće, da se ni roditi neće.

 

Kako da saznaš što je iza, ako se držiš podalje od nedokučivog?

Ne držim se podalje, to mani. Nego samo po strani.

 

Možeš li pobjeći od sudbine, ako ne vjeruješ da ona postoji?

Ne. Jer sudbinu, mrznu ili dragu, čovjek će imati uvijek na tragu.

 

Zašto čovjek čuva zdravlje, ako zdravlje čuva čovjeka?

Ima, kao, teorija neka: čovjek je više čuvar zdravlja, no zdravlje čovjeka.

 

Da li si nekad u društvu osjetio usamljenost?

Ako je družina veća, usamljenost se sve više osjeća.

 

Osjećate li usamljenost samo kad ste s nekim?

Samo s nekim. Da rečem, dalekim.

 

Jesi li sama kad si s njim?

Ona kaže: ''Dobro mi je rekla mama – dok budeš s njim, bićeš sama.''

 

Jeste li sami vas dvoje?

Neka treće pati: Sami smo, samcijati.

 

Znaš li s kim si kad si sam sa sobom?

Vjerujem da bih se utješio kad bih tu enigmu riješio.

 

Je li žalosno duhovitog čovjeka uozbiljiti?

Žalosti može da ima, ako se duhoviti ''prima''.

 

Imate li ono što nemate?

Toga imam na tone i milione.

 

Ako imate sve, imate li i ono čega nema?

Ko ima sve, kažite svima, nema ni onoga čega, kao, ima. Ako ga pitaš: ''Imaš li želju?'' –  neće ti znati ništa kazati.

 

Jesu li altruisti sebični?

Jesu li egoisti nesebični?

Nijesu ludi. Kako bi se onda busali u grudi?!

 

Imate li svoj stav o položaju žene ili se služite njenim?

Mene najviše osvaja žena koja nema ni stava ni položaja.

 

Možeš li išta što ne možeš?

Češće ne mogu ni ono što mogu.

 

Znaš li išta od onoga što si zaboravio?

Možda ću znati ako mi se pamćenje vrati.

 

Jesi li zaboravio kakvo si pamćenje imao?

Ne treba čovjek mnogo da se pravi, pamćenje i služi da se zaboravi.

 

Pamtiš li od kad si počeo da zaboravljaš?

Mutne me brige muče: Od lani ili od juče?!

 

Treba li praštati samo ono što je neoprostivo?

Kao što čovjek bira – vino ili pivo – može i da prašta samo neoprostivo.

 

Je li razuman čovjek koji poštuje zakon jačega?

Da nema razuma, e ima: Što manje posla s jačima!

 

Na čemu si, kad nijesi ni na čemu?

Po mome, upravo na tome!

 

Jeste li sami, u bilo kom pogledu?

Nekad da, nekad ne. Je li u redu?!

 

Postoji li nestašica?

Ništa nije veliko kao Ona. Vidi se iz aviona.

 

Ako ste gladni, kako je moguće da nijeste siti?

To sad ne znam, a moguće je da ću nekad naučiti.

 

Je li rupa na zidu dokaz da čovjek ima glavu?

Jeste, ako je rupa veličine ''njenog'' kalupa.

 

Zašto pravite pitanje samo zato što vas niko ništa ne pita?

Zato što ne volim da taj ''niko'' ne skita.

 

Jeste li čvrsto opredijeljeni da budete neodlučni?

Niti crnim niti bijelim zbog neodlučnosti da se opredijelim.

 

Možete li zamisliti amalina kojega neko nosi?

Okolnosti su bitne: Jesu li nosači iz ''Hitne''?!...

 

Jeste li čvrsto odlučili da odustanete od namjere da bilo što učinite?

Ne baš tako, jer odustati – nije lako.

 

Nosite li se mišlju da, uvijek kad treba, nekome kažete da se nosi?

Nosim, takoreći, jer ''imam nos'' kome to reći.

 

Jesi li pri sebi, kad si sam?

Kakvo pitanje, za ime boga: Daleko od toga.

 

Kad si mrtav hladan, mjeriš li temperaturu?

Ne mjerim, ne volim da se uvjerim...

 

Ako si težak samome sebi, zašto ne pokušaš da nosiš nekoga drugog?

Ma, ajde, bježi! A što ako je taj drugi teži?!

 

Jesi li u nekom trenutku imao svoj dan?

Jesam, i to je ličilo na spas. Ali, taj trenutak prođe za čas.

 

Mislite li da kupci ne bi zakidali na mjeri?

Bez srama i stida, ko god se lati vage – zakida!...

 

Dobija li kockar ono što zasluži?

Zaslužuje li kockar ono što dobije?

Da, da. I to mu se ''na pamet odbije''.

 

Nastojite li da postojite?

Nastojim, no čudno – ne i uzaludno.

 

Može li se živ čovjek prevrnuti u grobu?

Ako dosad nijesi znao, onda znadi: Danas živ čovjek, prenosno rečeno, ništa drugo i ne radi.

 

Može li se haos dobro organizovati?

Što se tiče naše nacije, ona je ekspert za takve organizacije.

 

Zašto pitate, ako ne vjerujete u odgovore?

Baš zato što se staram da na pitanja i ja odgovaram.

 

Bojite li se od straha?

Strahujete li od boja?

I strahujem i bojim, samo zato što postojim.

 

Ima li svoj čovjek roditelja?

Ima, al' je in: Nije tatin sin. (Ako nije fraza – ni mamina maza.)

 

Je li pleonazam suvišna stvar?

Grešan odgovor vreba – da je pleonazam prijeka potreba.

 

Ima li u vašem životu trenutaka koji traju čitavu vječnost?

Odgovor se ne može dati, ako se vječnost ''malo'' ne skrati.

 

Volite li više da izvodite najstrožu kaznu ili da se napenalite?

Takve sam krvi: Izvolite, pucajte prvi!

 

 

Ako obožavaš muziku, zašto ne voliš da ti pop pjeva?

Ne da ne volim, no takav strah to je, da živ nijesam kad mi pop poje!

 

Koliko ima onoga čega nema?

Nije jasno svima: Milion puta više od onoga čega ima.

 

Je li vam u tradiciji da prihvatate sve što je novo?

Ne meni, izvini. Tradicija to sama čini.

 

Može li se produbiti jednostrano prijateljstvo?

Zamislite da piše: ''Može se produbiti naviše!''

 

Ako hoćeš ono što nećeš, zašto nećeš ni ono što hoćeš?

Igram hoću-neću. Kao, tražim sreću.

 

Čemu služi ono što ne služi ničemu?

Još jednom, dabome: Upravo služi tome.

 

Može li se umjetničko djelo napraviti od balvana?

Pitanje je pravo i cijelo: Može li balvan napraviti umjetničko djelo?!

 

Ima li ranoranilac vremena da kasni?

I ima i nema, ako ste mi dovoljno jasni.

 

Ko stoji iza čovjeka koji se izležava?

Neko, a ne niko. Toliko.

 

Zašto posljednji ne trči počasni krug?

Shvatio sam u razmišljanju dugom i on bi volio da časti publiku – počasnim krugom.

 

Cijenite li odanog neprijatelja?

Više nego nevjernog prijatelja.

 

Može li se izgubiti tlo pod nogama

na pobjedničkom postolju?

Ovdje još može da se doda: Samo ako postolje poda.

 

Je li dobro kad skakači u dalj gube tlo pod nogama?

Odgovor može ovako da se sroči: Da, ako se isključivo takmiče – ko dalje skoči.

 

Je li važnije biti ili ne biti?

Dilema je oko ovoga: Je li stvar postojanja, ili biti koga?! Ako je ovo drugo prije, nevažno nije.

 

Je li probirljiv onaj koji bira manje zlo?

Tu odmah valja istaći: Ko ga duže bira, teže će ga naći.

 

Može li manje zlo biti veliko?

Malo može veće, a veliko manje. A nije u pitanju – pakovanje.

 

Je li se vaša supruga bolje udala nego što ste se vi oženili?

To dokazati nije lako, iako oboje mislimo tako.

 

Imaju li zlopamtila slabu memoriju?

Ne, al' je logika zdrava – da im je puna glava.

 

Da li vam stisnuta pesnica govori nešto?

Za razliku od onog što ''grmi'' i dreči, ona najviše govori bez riječi.

 

Možeš li se osloniti na samoga sebe?

O tome ću vam ovako kas'ti: mogu ako mi je namjera – pasti.

 

Krije li se u stisnutoj pesnici malo malaksalosti?

Naravno, krije, ako čvrsto stisnuta nije.

 

Što vas prije obori s nogu: zgodna žena ili nezgodno piće?

Ko me prvi uhvati. Pitanje je – otkriće.

 

Mora li grdan dužan biti ružan?

Možda samo tako izgleda, zato što je tužan.

 

Je li zdravstvo preležalo dječje bolesti?

Pa što je s vama? Zdravstvo da leži, a pacijenti – na nogama?!

 

Kako ste zadovoljni s drugim mužem vaše prve žene?

Pitajte njega. Cinično je pitati mene. Pitanje bi još bilo klasa, da ne gađa ispod pojasa!

 

Ko stoji iza usamljenog čovjeka?

Ovakav odgovor da se usvoji: Iza usamljenog čovjeka može samo on sam da stoji.

 

Je li te nekad ostavila tuđa žena?

Priča o tome je malo duža. Ni svoja žena nekad ne ostavi muža.

 

Može li biti nezgodna žena koja je zgodna?

Što je zgodnija – to je nezgodnija.

 

Je li vam se nekad dogodilo nešto što se uopšte nije desilo?

Samo u virtuelnoj zgodi ne mora da se desi ono što se i dogodi.

 

Možete li opisati ono za što nemate riječi?

Za odgovor riječi biram: Mogu ako nekoga animiram.

 

Jesi li nekad osjetio porođajne muke?

Ne mogu reći - ni liječka. To se osjeća kad se rađa mečka.

 

Je li vam preči put ili dolazak na cilj?

Ka mome cilju nema puta prijeka, pa su i vremena dolaska daleka.

 

Što fali čovjeku bez žene?

Neženje su na stanovište stali da im ništa ne fali.

 

Imate li običaj da iznenadnom gostu raširite ruke?

Ne mogu reći da baš u trans padam zbog gosta kome se uopšte ne nadam.

 

Jeste li se nekad uhvatili za slamku u čaši koka-kole?

Takva je sudbina meni data da se za drugu slamku hvatam.

 

Jesi li nekad skupo platio nešto što nijesi kupio?

Ne volim da lupim, ali: Uvijek skupo platim ono što ne kupim.

 

Možeš li se vratiti, ako ne pođeš?

Ne, ali mi je žao što nijesam ostao.

 

Što fali čovjeku bez mane?

Aha! Samo malo straha!

 

Jesi li kad čuo nešto što niko nije rekao?

Pitanje sam namah ''smazao'':

To je kao – rekao-kazao!...

 

Je li ti se kad vratilo nešto što nijesi nikome dao?

Kao da me neko za to plaća – sve mi se vraća!

 

Odakle vam pravo da ne prihvatite naše ustupke?

Nemojte mnogo da me dirate: Vi što ustupate, ustupke birate!

 

Ima li ljudi u kojima nema čovjeka?

Takva je gramatika neka: Gdje je pet ljudi, tu nema čovjeka!

 

Je li ti kad kijavica izašla na nos?

Nos najprije čovjeka naruži, zato je najljepši kad samo kijavici služi.

 

Je li vam ikad dosad išta bilo zadnje?

Jeste mnogo čega, ali se gura. Samo da ne bude – zadnja ura!

 

Je li vas ikad dosad išta koštalo glave?

Pitanje ima formu uvijenu, al' glava nema naročitu cijenu.

 

Jeste li konačno saznali od čega nema hljeba?

Lakše mi je da kažem svima, još nijesam saznao od čega ga ima!

            Jeste li nekad nosili svoju glavu u torbi?
            Kad god moćnima prkosim, glavu u torbi nosim.

Je li pošteno svoju bruku razglasiti na sva zvona?

Jeste, a rekao je neko: ''Šteta što se zvona ne čuju daleko!''

 

Može li zabavljanje da pređe u dosadu?

Da je pametnom na biranje, rekao bi: Bolje da dosada pređe u zabavljanje.

 

Zašto stojiš, ako ti se ne ide?

Samo prežim: Mogu li da sjedim ili ležim?!

 

Kako da se pomire braća, kad im đavo ne da mira?

Odgovor se može dati iz prve: Teži je slučaj ako im ne daju jetrve.

 

Možeš li ići naprijed ako ti ništa ne ide za rukom?

Lakše je stati, no ići s mukom.

 

Kako da stojiš čvrsto na zemlji kad se Zemlja kreće?

Takav je zakon. Stoj i ako ti se neće!

 

Maštate li o stvarnosti?

Ima misao, ne tako ''opičena'': Za razliku od stvarnosti, mašta je ograničena.

 

Mogu li stvari same doći na svoje mjesto?

Mogu i to ne čudi. Zavisi što im se nudi.

 

Čini li vam se da je lako stati na svoje noge?

Lako je pitati. No lakše je na tuđe noge stati.

 

Je li starije jaje ili mućak?

Kako stoje stvari, i jaje i mućak su – prastari. A ima izreka neka: Nije baš od juče ni mućak od čovjeka.

 

Jesu li vam pune uši praznih priča?

Ako sam u pravu, prazne priče više pune glavu.

 

Koliko ima ničega?

Toliko, ili nikoliko.

 

Jesu li senzacije svakodnevna pojava?

Ako se tiče naše nacije, ona je kao stvorena za senzacije.

 

Da vas, slučajno, pogodi metak, biste li se zabrinuli zbog rupe na odijelu?

Naravno. A vi, zdravi bili, onu bi na tijelu ljekari zakrpili.

 

Imate li svoje mišljenje ili se oslanjate na tuđe?

Morao bih iskren biti: Možda je sigurnije na tuđe se osloniti.

 

Da li su obožavaoci čuli za svog idola?

Neko ga je čak i takao, da bi od radosti zaplakao.

 

Jeste li poznati policiji?

Možda je ova misao bezvezna: Poznat sam po tome što me niko ne zna.

 

Kako ćeš stati na noge ako ležiš?

Samo vješt može ležati i na noge stati!

 

Je li vam tijesno u svojoj kožnoj odjeći?

Ne nimalo. O tome bore najbolje govore.

 

Da li nešto zavisi od nečega?

Ako ima ičega, kao i ništa od ničega.

 

Hoćete li nekad baš ono što nećete?

I kad ne biram hoću-neću, s reda, ni jedno ni drugo tada mi se ne da.

 

Mislite li da bi zakone trebalo prilagoditi prekršiocima?

Odgovori su za to kao rođeni: Zakoni su prekršiocima već prilagođeni.

 

Kad neko zalaže glavu, je li to mala zaloga?

Kolika je zaloga? Kolika je glava – zavisi od toga.

 

Jesu li za konačnu istinu dovoljna dva svjedoka?

Da, jer bi treći bio – nevažeći.

 

Ko  po vama, ima prednost: pravda ili krivda?

Ako srca imate, ne pitajte ono što znate!

 

Mislite li da je čisto ono što je umiveno?

E ovo smatram posebnom zgodom. A što ako je umiveno prljavom vodom?!

 

Je li ti krivo kad je drugome pravo?

Je li ti pravo kad je drugome krivo?

Pitanje je jasno i čisto: Svodi se na jedno te isto.

 

Imaju li činioci ikakvog značaja?

Možda su istog značaja činioci kao i nečinioci.

 

Mislite li da je malo onih koji nijesu ništa učinili?

Ni tu nije dilema: Više ih ima nego što ih nema.

 

Jeste li kad bili žrtva sporazuma?

Jao! Ne samo bio, no i ostao.

 

Može li neuzvraćena ljubav biti obostrana?

Kao što može uzvraćena – jednostrana.

 

Što nalazite u neuzvraćenoj ljubavi?

Nešto što mi se često javi.

 

Je li vaša riječ – zakon,ili se može i drugačije tumačiti?

Ukoliko to ima značenja: I samo pitanje je stvar tumačenja.

 

Znate li nekoga koga niko ne zna?

Takvoga možete znati, samo ako ga ni majka ne može prepoznati.

 

Zašto jak kolektiv zavisi od jednog čovjeka?

K vragu. Cio kolektiv mu je dao snagu.

 

Može li se otkriti nešto što ne postoji?

Pronalazač se toga najviše i boji.

 

Je li vam krivo kad vas neprijatelj kudi?

Busam se u grudi.

 

Jesi li nekad odsutan kad si prisutan?

Samo – tu i tamo.

 

Da li ste spremni da prihvatite sve naše ustupke?

Ne, iako je zeman – da budem spreman.

 

Jeste li rođeni za život kakav nemate?

Reći ću čim prije: A ko nije?!!!

 

Izvinite, a kog ste vi pola?

Najvažnije je ako kaže ona: ''Vidi se iz aviona.''

 

Da li je tvoja supruga, još uvijek, nevina?

Zašto nevina ne bi bila, nije nikoga dosad ubila.

 

Je li se lijepo kititi manama?

Ko se manama kiti, mora običan biti.

 

Miješa li vam se supruga u brak?

Što me pitate, joj! Manje no ja njoj.

 

Miješa li se neko treći u vaš drugi brak?

Brak skoro svaki od trećega ''vrvi'', pa bio drugi ili prvi.

 

Postoji li vlast koju narod nije kadar da izabere?

Kunem se kao pred krstom: Postojeću može izabrati malim prstom.

 

Je li narod zaslužio da mu vođa podigne spomenik?

Odanom narodu je dika – ''milion'' vođinih spomenika.

 

Je li iskren onaj koji o sebi ne misli sve najgore?

I jeste i nije. Ovakav stav je: Zavisi od toga – čovjek kakav je?!

 

Stojite li na stanovištu da život oblacima nema oslonca?

Oslonac u oblacima je ''luk i voda'' – nebeskog naroda.

 

Podnosiš li lako kad ti kažu da si težak?

Nije baš svak težak, ako je lak.

 

Može li se ići pravim putem nazad?

Gremo, gremo! Mi takvim pravcem najčešće idemo.

 

Ima li nekad i besmisao smisla?

Svijet je ovaj opakost pritisla – pa samo besmisao ima smisla.

 

Je li normalan ko nije kao ostali svijet?

Svijet kakav je – i on takav je.

 

Možete li ući u parlament ako ne izađete nakraj sa biračima?

Ko je kadar da namami birače, naglavačke u parlament uskače.

 

Zašto vam je smiješan djed sa minđušom?

Zasad je još uvijek dobro pitanje. A biće smiješan sve manje i manje.

 

Da li vas razonoda zabrinjava?

Razonoda me brine, no utješno je što brzo mine.

 

Ima li masti ko je lojalan?

Lojalan ima toliko masti, da bi mogao sve nas da časti.

 

Je li embrion krajnji cilj našeg razvoja?

Ne u svemu. No kako stoje stvari, težimo njemu.

 

Jesu li Trojanci imali konje?

Da smo mi živjeli u njihovoj eri, bili bismo u tome rekorderi.

 

Isplati li se svaka šteta?

Šteti li svaka korist?

Često se šteta isplati, a korist zna – ne valjati.

 

Ako medicina produži ljudski vijek, brinete li da će grobari ostati bez posla?

Ljudski vijek se može liječiti, ali su grobari jedino vječiti.

 

Volite li da ugađate mazohistima?

Ne, oni najbolje znaju sami sebi da ugađaju.

 

Divite li se velikoj gluposti?

Svaka je veličina dostojna svečanog čina.

A i bila bi šteta prema nečemu velikom nemati pijeteta.

 

Družiš li se s glupima samo zato da se vidi kako si pametan?

Zabluda je da dil s glupima ne može da služi ničem. Ja se družim samo zato, jer ne volim da se ističem.

 

Je li pristojno biti prvi, ako znaš ko ti je za petama?

To mi toliko smeta, i kada shvatim ko mi je iza peta, tođe mi da se vratim.

 

Bojite li se mraka po danu?

I takvi se u životu srijeću. No ipak im ne treba dati fenjer ni upaliti svijeću.

 

Može li se u svijetlu budućnost gledati širom otvorenih očiju?

I ovako odgovor može da se sroči: Zdravije je pred velikom svjetlošću zatvoriti oči.

 

Da li je vaša supruga udata žena?

I jeste i nije, pa je jedinstvena! Kad joj se prohtije – udata je žena.

 

Dičiš li se ako ti je supruga bolja, ljepša i pametnija od tebe?

Najviše se dičim, kad na nju ne ličim.

 

Da li vam neko brani da patite?

Na tu je zabranu stavljen veto. Upravo tako je to, eto.

 

Jesu li filipike napad ili odbrana?

To je jasno kao bistra voda: Napada se tiran' a brani sloboda.

 

Može li vam neko poskupljenjima ogaditi hljeb?

Poskupljenja hljeba mi sve jače i jače mogu ogaditi samo poskupljivače.

 

Da li onaj koji dubi na glavi izvrće stvari?

Po njemu su stvari same po sebi izvrnute. Tako ih on, zapravo, vraća napravo.

 

Znaju li da plivaju svi članovi vaše vaterpolo reprezentacije?

Pa, reprezentativac se, valjda, zato i rodi da bi se kako-tako održavao na vodi.

 

Ako ste bez posla, što tražite na ulici?

Pošto nijeste znali, znajte sada: Ulica je kao nikad dosad – berza rada!

 

Da li je, po vašem iskustvu, i sloboda za ljude?

To bolje znaju oni koji sude – da li je, uz zatvor, i sloboda za ljude.

 

Zašto uvijek obuvate i drugu cipelu?

Zar i od toga pravite dramu?! Pa tužno je vidjeti cipelu samu.

 

Odakle vam pravo da nemate ništa?

To pravo su mi dali proleterski ideali. Potom su oni što imaju iza mene stali.

 

Jesi li hladan kad ti žena kaže da si mlakonja?

To opeče samo na tren, jer nijesam baš ni vatren.

 

Ako ste zdravi, zašto posjećujete ljekara?

Nemoguće da nijeste znali: Može i ljekaru nešto da zafali.

 

Da li vam se nekad desilo nešt neobično?

Pa zar vi ne znate, najviše mi liči baš ono što se oneobiči.

 

Jeste li nekad sreli nekoga koga nikad niko nije prevario?

Ne, nikad! Ali, u istom pravcu smo se i kretali.

 

Može li čovjek koji je pun sebe da se osjeća prazno?

Takav ne, vala, kažu, ni pod razno.

 

Zašto se čovjek koji je prepun sebe ne isprazni?

Neki bi tim činom napunio vagon, ali što mu vrijedi kad mu fali nagon.

 

Voliš li više da ugađaš sam sebi ili da ti to drugi rade?

Da ne volim, volim. No samo stanite u red, molim!

 

Zašto pijete ako nijeste žedni?

Tačno, nijesam. Al' samo grlo vlažim, i u toj ''vlagi'' – utjehu tražim.

 

Ima li slobode u zatvoru?

Pitanje može da se postavi. Al' odgovor je u ključu i bravi.

 

Još jednom pitam, da li u zatvoru ima slobode?

Pa, čekaj, čovječe, stani! Pravo je pitanje ima li slobode vani!?

 

Da li slobodnjake biraju po ključu?

Koliko god sloboda pušta krake, postoji ključ i za slobodnjake.

 

Jeste li kad bili u kafani koja ne ''prokišnjava''?

Ne. Al' ako kad uđem znaću: Kafana je krov za mokru braću.

 

Da li vas, uopšte, neko sprečava da se mučite?

Onaj ko bi htio da me spriječi, ne može nikako da dođe do riječi.

 

Bi li bilo bolje da je kako nije, ili da nije kako je?

Da nije kako je:  bolje! – tako je.  Da je kako nije – još idealnije.

 

Je li umro Život(a)?

Ako je Život(a) oduvijek bio, valjda nam to nikad ne bi učinio.

 

Ima li konac kraja?

Ima li kraja koncu?

Mene kraj od početka prati, pa ima li ga, još ne mogu znati.

 

Da li je početak teži od kraja?

I ovo može da se zabilježi: Ako je kraj, onako, lak – onda je teži.

 

Ja te pitam: Što je PITAMTEJA?

Možda knjiga opipljivih ideja.

 

  

OVO –  DA SE ČITA

(DIJALOG SA SOBOM  Sava Martinovića)

 
     Savo Martinović je napisao originalnu satiričnu knjigu Dijalog sa sobom. Uz kratak uput – epiforizmi. Napisati knjigu nekad je bio kreativni napor sam po sebi dostojan poštovanja, ali danas to nije dovoljno. Mnogo je knjiga a malena snaga, pa se kreativnost izgubila u jedinoj pohvali –  pismenosti puka. Na nedavnom konkursu za aforizam prijavljeno je hiljadu i dvesta tih "dela", što je neobično kad se zna da je ovaj narod svoje aforizme, poznate pod imenom poslovice i prezimenom narodne mudrosti, klesao godinama i brusio decenijama tražeći u njima mudro rešenje za svoje psihološke, društvene, moralne, ekonomske, filozofske i sve druge dileme, a ovovremeni pojedinac, svesni deo tog naroda, rasipa u hiljadama mudrost na samo jednom konkursu ne obazirući se ni na dileme, ni nedoumice, pa ni na narod.

     E, na sreću ima jedan pisac koji se pita – duhovito, provokativno – lucidno i koji s lakoćom iskoračuje izvan korica. Svojim upitnim aforizmima i odgovornim epigramima, stvara u stihu mudrost koja čini čast jeziku na kome piše. Savo Martinović je napisao brojne knjige aforizama za velike i malene, što samo po sebi govori o ovom književniku, ali on oseća da je ta forma nedovoljna da izrazi njegovu misao i njegov duh. Zato sam tragalački izmišlja nove oblike i time se naslanja na starorimski satirični žanr "mim" koju je pisao Herond i u stihu, u formi pitanja koje je neretko retorsko, Martinović svoje filozofske poslastice ne okončava tačkom. On nastavlja u stihu i novim aforističkim obrtom – daje odgovor koji dovodi u pitanje – postavljeno pitanje. Ovom neočekivanom jezičkom arabeskom Martinović niže svoje epiforizme, ili aforepigramizme. On želi da nađe novo ime za to novo prozno-stihovano izražavanje. Njegovoj muzi potrebna je nova senzibilnost i nova reč. Da li ste spremni da platite ono što nema cijenu? Je li ovo pitanje? Da li ste u to sigurni? Ovo je martinovićevski pitamteja aforizam. Ovo je vreme potrošačko, sve je na prodaju, a opet nije o tome reč. A šta kažete na ovo – Ako nijeste za prodaju, zašto toliko ističete svoju vrijednost? Vrstan pesnik, koji kao Fransoa Vijon postavlja moralna pitanja, koja dovode u pitanje i samog čitaoca. I to je aforistička novina – ulazak u direktan dijalog s čitaocem. Ne ćaskanje već: ako nijeste za prodaju dobijate žestok odgovor posred lica – ono što nije za prodaju ima veću vrednost i baš stoga nije za prodaju, a vi – ako nijeste za prodaju – zašto toliko ističete svoju vrednost? Znači i niste baš toliko vredni, čak niste uopšte vredni već – imate svoju znatno nižu cenu. To su te igre rečima, igre u rečima. Možete li zamisliti nešto što je očigledno? I sledi odgovor – Kada to kažem, onda se ne stidim: ne mogu zamisliti ono što vidim. Odgovor jeste koliko satiričan, toliko i neočekivan. Ono što je očigledno ne mora da se zamišlja, ali Martinović vešto poentira. I duhovito, čak smešno. Vjerujete li u nešto što ne postoji? Kamo lijepe sreće da vjerujem i u ovo postojeće. Savo Martinović se ne nameće, on se nametnuo svojim serioznom duhovitošću i humornošću, dvosmislenošću i igrom rečima. Paradoks, neočekivan obrt, gipkost koja paradoksalno omogućava lakoću razumevanja... i na nekim stranim jezicima, čine ono čime Martinović prelazi granicu bez carinjenja i prevoda.

 

      Biste li za beznačajnu stvar, hladne glave, stavili ruku u vatru?
      Bolje je i to napraviti, nego zbog ruke u vatru glavu staviti.

       Zaslužuje li agresor topao prijem?
       No što?! Ko god hoće da te zatre, zaslužio je što više vatre.

       Isplati li se brak iz ljubavi?
       Ako traje vječno, tada se isplati. Ništa kao ljubav ne može da obogati!

       Je li šteta propustiti priliku za ulazak u pogrešan voz?
       Valja se i s takvim slučajem sresti: Možda će me pogrešan voz na pravo mjesto odvesti.

 

     Može se reći da je Martinoviću svuda tesno, u formi – aforizam mu nije dovoljan pa ga je pretvorio u pitanje, ni pitanje mu nije dovoljno već sam nudi odgovor, ni odgovor mu nije dovoljan već i pitanje i odgovor pretvara u stih, ni stihovi mu nisu dovoljni već izmišlja nove reči – pitamteja, rimada, epiforizam, aforepigramizam... ni reči mu nisu dovoljne već im daje nova značenja... da li je ovo, ovako i ovoliko dovoljno za "ono". To se može objasniti ne samo ličnim, individualnim, kreativnim, rečju intelektualno subverzivnim, što u socijetetu gde vekovima dominira kolektivno nad pojedinačnim i gde to pojedinačno, ta lucidna, duhovita, filozofska, subverzivna misao koja vidi i više i dalje, i dublje i što je paradoksalno, smešnije, sve se može objasniti i zavičajem. Iz tog kraja ljudi govore mirno, govore umno, govore jasno, govore kratko, govore britko, govore lucidno... kažem tako govore ljudi, a Martinović je veoma uljudan čovek, njegovo ponašanje i govor su uljuđeni, njegove misli "ljucke" (tako se tamo kazuje), nekad bi se reklo: ada jednom jedinom riječju – diplomata! Ali... diplomate nisu više ono što ta reč podrazumeva. Nijedna mu nije suvišna, nijedna predugačka, nijedna nije okratka, nema sumnje šta je hteo da kaže, a opet niko nije siguran da je samo TO i baš TO rekao, a i to KAKO je rekao, za umetnost i literarne delatnike jeste ponajvažnije – TO je originalno, dosad neizrečeno, dosad nepoznato, pa ovaj žanrovski i poetski iskorak nije vezan samo za aforizam već se nastavlja na satirične forme koje poznaje, već pomenusmo "mim", u ova prebrza, prenapregnuta vremena gde su i brza hrana, i brz posao, i brza ona rabota, i brze – aforističke kratke, najkraće forme, taman ga osetiš... a ono – gotovo. Aforizam nije slučajno dominantan u ovo vreme. Eh, moj Tolstoje, Štajnbeče, ko bi vama pored aforizma spleo vence. Ko bi slušao išta duže od rečenice-dve, pa još ako nije duhovito. Ne – smešno, smešan može biti i glupak, ali duhovit, e to je tanka crvena linija koju Savo, čije ime na hebrejskom znači starac, mudrac, pretvara u meru za meru. Ono ispod nikako nije kao ono iznad. Otuda ima pravo onaj što pisaše: ko na brdu ak i malo(m) stoji više vidi no onaj pod brdo(m). A onaj ko vidi, na staroslovenskom vjedjeti, tj. videti znači – znati. Eto, šta sve pokreću lirski, poetsko-filozofski, umetnički, literarni iskazi bjelopavlićkog sina od Danilova grada, Sava Martinovića, kod koga nema ništa između, već mu je puna kapa, pošto je kocka okrugla. On je onaj koji je razrešio mrtvi uzao, onaj kome rijetke čestice nisu prosvetlile da je mala glava –  puna kapa  i da baš zbog toga progovori hazardnim rječnikom već ga je to nizom dela o Sagu i Novelji dovelo ne samo do "Domanovića", "Đonovića", "Kaciga", časti i počasti, već do toga da je vrhunac smisla - spoznaja o sebi u svetu oko sebe izražena na satiričko poetski način kroz DIJALOG SA SOBOM.

      Stoga preporučujem ovo delo da se čita, s dubokim uverenjem da je čast obostrana. I piščeva i čitaočeva.

       Dragan Uskoković, u Beogradu, na Tri Jerarha, 2011. godine

 

         ISTINA JE (I) U ODGOVORU

  (DIJALOG SA SOBOM – epiforizmi Sava Martinovića)

     Svi znamo da su naši majstori kratkih satiričnih formi u svetskom vrhu. Već pripadanje tom sazvežđu je veliki domet, a kamoli blistati u njemu, kao što je slučaj sa Savom Martinovićem.              

     Ono što posebno ističe Martinovića je njegovo ogledanje u čitavom nizu žanrova – aforizmu, epigramu, priči, pesmi, mikro-zapisu, mini-eseju, pitalici, odgonetalici, čak i romanu... On je jedan od retkih satiričara koji sa vrhunskim umećem plovi u raznim žanrovskim vodama. Očigledno su njegovoj znatiželji i literarnom gabaritu tesni  svi okviri, zato ih neprestano menja i razmiče.

      Pre reči o knjizi epiforizama (afograma) Dijalog sa sobom neophodno je nešto reći o Martinovićevoj knjizi aforizama od pitanja Pitamteja, ovenčanoj najvećim priznanjima. Pitamteja je knjiga godine u oblasti humora i satire u Crnoj Gori, a u Srbiji je dobila Domanovićevu nagradu kao najbolja satirična knjiga godine. Po oceni jednog uglednog  žirija, to je ''neobična i izuzetna knjiga u obliku pitanja, a specifična je po tome što pitanja daju odgovore.'' Isti žiri se pita da li će nas Martinović i narednom knjigom iznenaditi?! Evo potvrde da je pitanje žirija bilo više retorsko nego supstancijalno –  i velika želja i pouzdana prognoza.                   

     Nakon tematski i značenjski složenih i zahtevnih knjiga jednog upečatljivo profilisanog i izgrađenog pisca, pred nama je nova Martinovićeva knjiga – zbirka epiforizama/afograma Dijalog sa sobom. Epiforizam ili afogram, amalgam koji čine epigram i aforizam, vrlo je redak oblik kratke književne forme, a kod Sava je originalan po tome što se sastoji od pitanja u formi aforizma i odgovora u formi epigrama. Pitanjima su suprotstavljeni odgovori. I to kakvi! Odgovori koji postavljaju nova pitanja! Novim rukopisom, poput najzrelijih pisaca zagledanih koliko u svet toliko i u svoju svest i savest, Martinović se  suprotstavlja i samome sebi, neprestano suočavajući svoje dileme sa  novim odgovorima, ali i odgovore sa novim dilemama. Savo ide dalje od prethodne knjige, istina nije više izvor i utoka u beskraju pitanja, nego je i u odgovoru, večnoj potrazi za izvesnošću i spokojem! U neprestanom kolopletu i smenljivosti neizvesnosti i izvesnosti, haosa i logosa. Veliko je estetsko i intelektualno zadovoljstvo kako Savo tematizuje i varira ovo večno filosofsko pitanje, kako dinamičku prirodu logosa, načelo dijalektike, konkretizuje stotinama književnih slika i duhovitih parada.

      Sukob mita i uma, odgovora pre pitanja i pitanja iznad svakog odgovora, večne istosti i neprekidne promenljivosti, tematski je i poetički okvir, duhovni i moralni agon Martinovićeve upitanosti o društvu u kome se životari umesto da se živi punim plućima u raskoši bogomdane prirode.

       Mnogo je lucidnih primera paradoksalnosti postojanja, pustinjske oskudice na rubu bujne prašume, beskrvne egzistencije kraj punokrvne esencije, nultog aktuala spram beskrajnog potencijala... Makar koliko sudbina zavisila od usuda, od neke više i nama neprozirne datosti, Martinović ne pristaje na fatalizam... A temu slobode imperativno osporava kao pravo na pasivnost, pristajanje na ulogu žrtve. Satiričar nas upozorava da je svako odricanje od svog prava gubitak i čak greh – mi zavaravamo sami sebe kad mislimo da nas pasivnost ništa ne košta!

      Tolerancija, temeljna i ujedno krovna vrednost, sinteza humanističke supstance i njene vrhunske emanacije, razumevanje drugog kao oplemenjivanje svog identiteta mogućnošću i zračenjem drugačijeg, pisac nam predočava pitanjima i odgovorima koji imaju težinu porazne dijagnoze našeg većinskog životnog stava.

     Dodajmo još, umesto rezimea:

     Dijalog sa sobom je nastavak i blistavo zaokruženje ideje Pitamteje...

     Ako je Pitamteja pisana pod geslom ''U pitanju je istina, samo je u odgovoru laž'', Dijalog sa sobom maestralno pokazuje da se istina veoma razgranala i, razmahom ljudske mudrosti i iskustva, već zamašnim delom svog bića naselila i ukotvila i u odgovorima.

     U sedamdesetpetoj godini života dosegnuti stvaralački nivo Sava Martinovića, njegovo vrhunsko književno umeće i renesansna znatiželja, njegova tematska i stilska raznovrsnost, misaonost koja zrači iz njegovog raskošnog vatrometa duha... zadivljuju nas i vredni su najvećih pohvala i priznanja. Pred nama je knjiga koju možemo označiti kao stvaralački zenit, ali to za Sava Martinovića ne smemo reći – iako je pregrmeo već tri četvrtine stoleća, ne prestaje da nas zadivljuje vrhunskim dometima.

    Čitaocima svesrdno preporučujemo Dijalog sa sobom Sava Martinovića, knjigu lucidnih uvida i raskošnog humora.

    U Beogradu,15. februar 2011.    Vitomir Teofilović

 

               BILJEŠKA O PISCU

     Savo Martinović rođen je 26. januara 1935. godine u selu Begovine kod Danilovgrada.

     Objavio je knjige aforizama Ništa između (1991), Hazardni rječnik (1994),  Puna kapa (2000), Mala glava puna kapa aforizmi za one koji rastu (2005), Pitamteja aforizmi od pitanja (2008); knjige epigrama Mrtvi uzao (1994) i Kocka je okrugla epigrami za one koji rastu (2005);  romane od priča Saga o Sagu (1996) i Novela o Novelji (2000) o istoimenim mitskim likovima narodnog duha, kao i monokomediju Novelja ničiji (2006). Koautor je Antologije crnogorskog aforizma Rijetke čestice (2006).

     Dobitnik je Nagrade za životno djelo Pavle Đonović, dvije Domanovićeve nagrade – za doprinos satiri i za najbolju satiričnu knjigu godine (Pitamteja), dvije Zlatne kacige za najbolje aforizme, Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za nesebičan, predan i dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture.. Zastupljen je u antologijama humora i satire. Prevođen je na ruski, engleski, poljski, italijanski i neke balkanske jezike. Član je Udruženja književnika Srbije, Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade, Udruženja humorista i satiričara Crne Gore i Beogradskog aforističarskog kruga.

     Živi u Beogradu.

 

 

Odštampaj stranicu