Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

Pogibija Danila I Petrovića Njegoša, crnogorskog kneza 1851-1860, prvog svetovnog vladara Crne Gore. - Mučko ubistvo tvorca moderne države

U pismu Vuku Karadžiću pop Vuk Popović ga izveštava o pogibiji crnogorskoga kneza Danila: "Knjaza Danila svaki put pozivali su i šiljali mu naročitu svoju barku s jednim vojničkim kapetanom. Šetajući se Knjaz i Knjaginja preko poljane u velikom društvu, vazda bi se radostan svakom javljao i sa svakim razgovarao.

Na ovu večer došao je s Prčanja (selo kraj Kotora - pr. pr.) ranije i krenuo kasnije nego ikad, i za vrijeme šetnje tako se bio nešto zanio u razgovoru sa samijem agentom našeg konzula iz Skadra da mu nije na um padalo ni na sviranje muzike, ni na uhvaćeni mrak, ni na Knjaginju đe je, ni da se ide doma, nego Knjaginja pođe k njemu pak mu reče: ’Dano, već je kasno’.

U osam ura prateći ga gospoda do barke, i tek da zakorači u nju, pukne puška između društva i Knjaz padne na tle i poviče: ’Ah, pogiboh!’. Knjaginja, skubeći kosu, prostre se nad njim. Silni narod pobježe u grad i ubica nepripažen bježao je s narodom do vrata gradskih, vičući kao i ostali: ’Ferma!’ a otole odvoji se i trčeći sam da umakne u krše, slučajno ustavi ga straža na kraj poljane, i s pomoću dva đendarma uhvate ga i svežu. Pri njemu nađu nekoliko fišeka i kapsula, a pušku malu kuburu konjičku bacio je odmah na krvavom mjestu.

Od Knjaževih valjanih i pouzdanih povjerenika, za sreću ili nesreću mnogijeh, nije se desio tu nijedan. Petar Stevanov bio je za poslom poslat u Dubrovnik, Ivo Rakov pošao je dan prije na Njeguše, ađutanti, majordomi, kamerijeri, delije i levente s jataganima i sabljama provodili su vrijeme u gradu i izvan po kafanama pri igri i na druga mjesta pri jelu i piću i drugim veselim i ugodnim zabavama.

"Bogme je junak ko me ubi!"

Knjaza ponesu u grad kod Bjeladinovića. Putem šikćala je krv iz rane kao iz ibrika, i trljajući se po zapoćenom čelu, govorio je: ’Bogme je junak ko me ubi!’.

Postave mu na vrata straže, umnože straže i oko kuće okružnog našeg kapetana, kome je Knjaz usput onako ranjen ležeći rekao: ’Ukloni se, molim te, dok nijesi pravedan poginuo!’

U ovoj gunguli bilo je nekoliko, dva-tri Crnogorca, koji su trgli noževe i izmetnuli u nebo po jednu pušku i kukajući nad njim rekli su: ’Gospodaru, hoćemo li te osvetit?’ On im je odgovorio: ’Stojte s mirom, zaboga!’

Ranjen je usred rbata, pa mu je izišlo sniže pupka. Lječnici, vadeći zrna, rekli su odmah da ne može ostat nikako; punu je šaku olova zasuo krvnik u njega.

Knjaz je svojim mukama sveđer preporučivao mir, naredio je odmah da Nikica (kasnije knjaz Nikola, sin vojvode Mirka Petrovića - pr. pr.), Mirkov sin, bude mjesto njega, i da ne izlaze iz kuće, niti da slaze dolje, da se vrati svaki Crnogorac doma, i da ne napuštaju grad.

Pri sebi je bio u čistoj pameti sve do sjutridan u četiri ure po podne, a poslije, buncajući, izgovarao je ovo: Čevo - Grahovac, stidni, drži, Cuca, puška, naprijed, zorom, sablja, kruna, bjež - tan - bum - bum! itd. U isti dan, u poneđelnik, u sedam i po izdahne mirno.

Vladika s Cetinja sišao je dolje i zatekao ga je živa, ma Knjaz nije ga htio na oči, govoreći: ’Ne puštajte ga da dođe k meni, zaboga!’

Izdišući Knjaz, prispije i Petar Stevanov iz Dubrovnika i nad njim ubije se šakama kukajući: ’Kuku, naše sjajno sunce, đe pogibe od krvničke ruke!’ U poneđelnik došao je s vaporom iz Dubrovnika i đeneral Rodić, ma nije pred živim Knjazom izlazio; malo za njim doleteo je i iz Zadra vapor g. Mamule s jednim najboljim lječnikom, da izvida Knjaževe rane. Knjaz je htio i imao je svog gorskog lječnika, ma zaludu svi dolaziše.

Pošto je pijenuo, obukli su ga u svečanoknjažeskom odijelu, za vidjeti ga nije se branilo. Knjaginja iskraj njega nije se micala".

Odstampaj stranicu