Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CGReagovanja, pisma...Traže se l   Kontakt




Ana Pejovic, govor na patriotskom skupu u Nikšiću



 

 

"Svjedoci smo jedne nezapamćene anticrnogorske histerije, jednog anticivilizacijskog pogroma, jednog dehumanizovanog, prostačkog, drskog i sramnog unižavanja svega što nosi prefiks crnogorsko, i to ne na nekom udaljenom meridijanu, već ovđe, u sred nezavisne i međunarodno priznate države Crne Gore, koju srpski šovinistički trio (Beograd – Banja Luka – domaći izdajnici) separatistički sprovode nad našom crnogorskom crkvom, nad našim crnogorskim jezikom, nad našom identitetskom odrednicom – našim dukljanstvom i crnogorstvom.

Poznate su našoj prošlosti sve opsade i ograde koje su joj strane sile represivno nametale. Znali su Crnogorci kako se životima odvažno i hrabro brani i kruna knjaževine, i kruna kraljevine i ona najdragocjenija kruna slobode. Sada su nam bodljikavu žicu oko vrata zategli oni za koje su nam preci krv prolivali na Mojkovcu, oni koji su pod plaštom “bratske zemlje” još od vremena Bodinovog razor činjeli i gradove crnogorske sa zemljom sravnjivali, živllje naše utirali. I opet bi da im može biti, ali ne može jer su Crnogorci śeme  zetsko i soj dukljanski, koji pamti kako su od srbijanske žandarmerijske vatre goreli Zviceri, kao su od ruku srbijanskih dželata poharana Rovca, kako su ojađele starce jahali srpski vojnici a naše babe i prababe zanavijek sramotili silovanjem, kako su urinirali po zastavi crnogorskoj, koju evo nakon 100 godina ponovo pale i povrijeđuju.

Ne rade to bratske uzdanice, već nesoji nedostojni naše slavne oslobodilačke i antifašističke istorije. Nijesmo mi srbijanski akademiče Miroljube Jevtiću Srbi, no Crnogorci/ke i ne prijetite nam da moramo biti Srbi pravoslovci, jer mi jednako uvažavamo i hrišćanstvo, i islam, i judaizam, i ateizam, a iznad svega one vjerske slobode na kojima počivaju ideje antifašizma i semitizma, a ne svetosavlja i ostalih antihrišćanskih i antizivilizacijskih sekti koje razaraju zdravo tkivo slobodnomislećih umova 21.vijeka. 

Nijesmo mi nedovršeni srbijanski istoričaru Aleksandre Rakoviću narod s mentalitetskom falinkom kojima Srbi treba da urade fabričko podešavanje za “novi svet”, tu izjavu može opravdati samo predatorski nagon i nacistički poriv Geringovog nasljednika koji bi nedićevskim dekretom obnovio Sajmište i sve Crnogorce/ke smjestio u novi koncentracioni logor na prevaspitavanje ili moderniju dušegupku nakon koje bi od autohtonih Crnogoraca/ki izlazili fabrikovani Srbi/inje. Nijesu se Crnogorci plašili ni  Golog otoka, ni Velike Gradiške, pa neće streknuti ni pred tvojim poltronskim prijetnjama nasledniče mirotočivog koji je Dukljanima dobro s mačem u ruci dijelio.

Ovim putem se Koordinacioni odbor Lovćenskih straža obraća onim “identitetski nepronađenim”, ”ideološki izgubljenim” stanovnicima/ama Nikšića kojima su mit i lažna istorija plasirani od strane srbijanskih javnih i skrivenih zvaničnika i agenata, postali prijemčivo štivo za pogrešnu istoriju i odstupnicu od odbrane slavne, hiljadugodišnje crnogorske državotvorne povijesti i slave grada Onogošta. Ne gazi se tako po precima koji su životima branili svaki krš ove lijepe zemlje i ovog slobodarskog grada. Ne oblači se tuđe ruho pored svojih zlatnom srmom ukrašenih dolama od zelene svite, i ne stavlja se šubara sa kokardom na ponosno crnogorsko čelo pored kape crnogorske na čijem je tepelaku heraldički zlatovez slavne crnogorske dinastije, a ne krst sa četiri ocila koji su nam precima nasilno nametnuli nakon 1918. kovači lažnog novca s kojim nas pokušavaju kupiti.

Ne uznose se Crnorci na poniznu i mizernu donaciju srbijanskih spasioca. Ne padaju Crnogorci/ke nikome na koljena, niti su ikada u hrišćanskoj povijesti ljubili ruke popovima. Postoji nešto što se zove čojstvo, u njemu je i ponos i odanost i patriotizam i život nakon smrti. Znali su to Nikšićani i kada su unazad 30 godina ponosno stajali na braniku naše svete  planine Lovćen braneći rušenje Njegoševog mauzoleja i izgradnju crkve Aleksandra Karađorđevića. Vječnost je Lovćenskih straža u vašim rukama braćo i sestre Nikđićani/ke, jer sad se brani Nikšić od onih koji bi nam Ljuba ponovo stijeljali, istrgnuli njegov ponosni osmijeh i Jokin sedamnaestogodišnji prkos s kojim su pozdravili fašiste a nama ostavili amanet da ljubav prema rodnoj grudi nema cijenu. Znamo mi Nikšićani da izdaja košta potomstvo i da nedostojni komitskim Rubežima, Župi i Petrovoj glavici ne možemo potomstvu pred oči niti bogu na istinu. Ne možemo i nećemo jer je Nikšić uvijek bio grad bedem, grad pjesnik, grad boem, uzdanica crnogorstva i perjanica gospodstva.

Sabraće se Nikšićani/ke da opomenu 14. marta:

-         Dalje ruke od crkava, manastira i viševjekovnog sakralnog blaga crnogorskog. Oteli ste dosta!

-         Dalje ruke od grobova u kojima počivaju kosti svetaca i predaka crnogorskih. Raskopavali ste ih!

-         Dalje ruke od nikšićkog Bedema hrabrosti i neugaslog oreola čojstva! U našim su rukama ključevi        Onogošta!

-         Dalje ruke od zavičaja crnogorskih velikana i neustrašivih vođa antifašističke Crne Gore!

-         Dalje ruke od nikšićke kolijevke rasne, nacionalne i vjerske različitosti koja se istim bratskim stiskom grli!

-         Dalje ruke od probuđenog crnogorstva koje je ovaj grad i zemlju kroz vijekove branilo i odbranilo! Crtali ste nam mete od kame, žice i Srebrenice, nazivali ste nas Đilasovom kopiladi, milogorcima, turcima, nacistima, balijama, lažnim narodom!

-         Dalje ruke jer zvone u nama i nad nama zvona Ivanova, odjekuju na sve strane riječi svetog Petra Cetinjskoga! “u pamet se Crnogorci, ne budite tuđa metla i lopata!”

-         Sačuvaćemo rodni grade i potonja kućo naša tvoju majsku zoru!

-         Odbranićemo ljubav i slogu pod jednom, jedinom zastavom koja je s bedema Anderve dvoglavom orlu raširila krila!

-         Crnogorci ne ljube ni lance, ni katance! I neće dok je dok je među nama sunca, Grahovca i potonjeg Crnogorca!"

 


 

 

 
 

Odštampaj stranicu