Ništa novo: nacionalisti jedni druge hrane i pothranjuju.
Kakav gnjev izaziva direktor RTCG da tu kuću, na čijem je čelu,
zakonito preimenuje u Crnogorska radio televizija, sa sasvim
normalnim i prirodnim prisvojnim pridjevom – crnogorska. U
analoškom smislu ove reakcije poltičkih reakcionara i njihovu
anticrnogorsku kampanju možemo uporediti, kako to lijepo ističe
jedan crnogorski naučnik ovih dana, s „antičkim događajima i
vremenom brojnih teškoća u ekonomskom i političkom životu Atine,
kad protivnici njene demokratije i nezvisnosti nijesu propuštili
priliku da to iskoriste za svoje političke ciljeve: s jedne
strane, optuživali su demokratski poredak za sva zla i neuspjehe
i postavljali zahtev da se sklopi mir sa Spartom, a, s druge
strane, održavali su tajni savez sa tom istom helenskom
pokrajinom podrivajući atinsku državu iznutra“.
Analogija nas približava živoj slici atinske stvarnosti, od koje
nas dijeli velika vremenska udaljenost, koja se tako zrcali u
današnjoj savremenoj Crnoj Gori.
Nije tako davno bilo (18. aprila 2018.) kad sam kao tadašnji
predśednik Odbora za nauku prosvjetu Savjeta dijaspore Crne Gore
reagovao na nakaradni, neustavani i neadekvatan naziv „Ljetnje
škole jezika i kulture Crne Gore – Crna Gora moja postojbina“.
Već nekoliko godina (pa i danas!) raspisuje se konkurs za
prijavu đece crnogorskih iseljenika za koja se održava svake
godine na Ivanovim koritima, ispod Lovćena. Na prvi pogled ništa
neobično, ali sami naslov te škole nije adekvatan, a uz to nije
usklađen ni sa Ustavom Crne Gore.
Zapravo, nazivom „Ljetnja škola jezika i kulture Crne Gore“ na
perfidan i lukav način se prikriva naziv službenoga jezika u
Crnoj Gori. Prema Ustavu Crne Gore službeni jezik u Crnoj
Gori je crnogorski, a jezici u službenoj upotrebi su: srpski,
bosanski, albanski i hrvatski jezik.
Ustav Crne Gore, dakle, ne poznaje termin „jezik Crne Gore“, već
precizno definiše koji je to jezik u Crnoj Gori službeni, a koji
su jezici u službenoj upotrebi. Crnogorski ustav obavezuje sve
njegove građane, a samo po sebi se razumije da su Uprava za
dijasporu Crne Gore, Ministarstvo vanjskih poslova i Zavod za
školstvo dužni ne samo da poštuju Ustav Crne Gore, već da budu
garant njegova sprovođenja u život.
Sintagmom „jezik Crne Gore“ iz naziva ljetnje škole iza koje
stoje Uprava za dijasporu i Zavod za školstvo grubo je prekršena
jedna ustavna norma i na krajnje neprimjeren način demonstrirano
kako državne ustanove negiraju temeljne atribute državnosti Crne
Gore. Možda bi nepućeni mogli pomisliti da je riječ o slučajnome
propustu, no oni koji su posljednjih godina pratili rad te
škole, nažalost, mogli su se uvjeriti da neustavna formulacija
jezika iz naslova nije slučajnost.
Naime, da nosens bude veći na toj je ljetnjoj školi, ranije
nekoliko godina, kao profesor toga neimenovanog jezika bio
angažovan osvjedočeni negator, ne samo crnogorskoga, već i
bosanskoga i hrvatskoga jezika. Dakle, to je bio profesor koji
je u svome javnom angažmanu (što kao autor, što kao recenzent) u
posljednje dvije decenije propagirao u nauci odavno prevaziđenu
kvazi teoriju o štokavskome jezičkom sistemu kao isključivo
srpskome jeziku; grubo negirajući time postojanje crnogorskoga,
bosanskoga, pa čak i hrvatskoga jezika u Crnoj Gori.
Takav „naučnik“ bio je odabran da đecu naših iseljenika, među
kojima ima i Crnogoraca i Bošnjaka i Hrvata i Albanaca, podučava
nekakvom „jeziku Crne Gore“.
Na tu sam skandaloznu činjenicu već i ranije ukazivao, no bez
prave reakcije od strane nadležnih organa sve do nedavno.
Ukazivao sam ukoliko i ovaj put reakcija izostane, biću prinuđen
da se obratim javnosti.
Crnogorski jezik je službeni jezik u Crnoj Gori i kao ustavna
kategorija obavezni smo da ga poštujemo i promovišemo. To
nije jezik jednoga naroda ili nacije, već državni jezik po kojem
se prepoznajemo svi, đe god da nas je sudbina nanijela, od
Australije do Amerike, Rusije, Srbije, Albanije i Kanade. Kao
službeni jezik on mora imati adekvatan status u nastavnim
programima koje organizuju crnogorski državni organi, čime se ne
umanjuje značaj i vrijednost svih kulturnih, jezičkih,
konfesionalnih i nacionalnih komponenti koje obogaćuju savremenu
multikulturalnost Crne Gore.
Svoj životni vijek posvetio sam afirmaciji multikulturalizma kao
najvrednijeg temelja moderne Crne Gore. No multikulturalizam se
ne promoviše „neznanjem“ i kršenjem Ustava, negacijom temeljnih
državnih identitetskih atributa i angažovanjem ljudi koji su
promoteri prevaziđenih hegemonističkih koncepcija. Prema tome,
predložio sam da se postojeći naslov preimenuje, te da se u
skladu s ustavnim
određenjem službenoga jezika i uvažavajući multikulturni
karakter savremene Crne Gore, program nazove „Ljetnja škola
crnogorskoga jezika i multikulturalnih sadržaja Crne Gore“!
I još o jednoj neustavnoj pojavi: pod ustavnim grbom Turske i
Crne Gore, prije nekoliko godina otvorena je Crnogorska soba u
Kirklareliju, gradu u Trakiji blizu Jedrena o čemu su pisali
crnogorski mediji (https://crna.gora.me/vijesti/cg-dijaspora/crnogorska-soba-otvorena-u-kirklareliju
), ali je njen „adekvatan“ naslov ispisan na ploči: „KARADAČ
ODASI, MONTENEGRIN ROOM“ i na nepostojećem jeziku: „Soba CRNE
GORE“, umjesto ustavno „CRNOGORSKA SOBA“.
No izgleda za onoga ko je tako nakaradno imenovao tu sobu, za
njega pridjev „crnogorski“ ne postoji. On je rezervisan za druge,
ali ne i za oficijelne dužnosnike Crne Gore!? Prisjetimo se samo
napada na Petra II Petrovića Njegoša i njegovo veličanstveno
djelo, i na državne simbole koji emaniraju samu suštinu
crnogorskog bića i prošlost crnogorskog naroda. Odioznost prema
svemu što nosi crnogorski predznak kulminirala je sprečavanjem
da se 13. novembar, dan Njegoševog rođenja proglasi za državni
praznik crnogorske kulture, što je prevršilo svaku mjeru jer
pokazuje drsko nepoštovanje najsuptilnijih vrijednosti i dometa
crnogorskog naroda koji je stvarao, čuvao i branio Crnu Goru
kroz vjekove te bez kojih ista nema života i smisla da postoji.
Ima još ovakvih specifičnih bisera, o kojima ćemo prozboriti
jednom drugom zgodom.
Akademik prof. dr Milorad Nikčević (s. r.),
Preds’ednik Odbor za jačanje kulturnog i državnog
identiteta Savjeta dijaspore Crne Gore
