Navršava se godina dana od našeg prvog sastanka i moram reći da ne osjećam zadovoljstvo kojem sam se nadao. Pozitivno je to što smo sklopili nova prijateljstva i upoznali divne osobe te me novi susreti sa njima posebno raduju. Medjutim, nijesam baš siguran da mi je najjasniji način djelovanja ovog Savjeta. Formirali smo i previše odbora, postavili odredjene rokove i bojim se da se sva priča ne završi usvajanjem zaključaka i donošenjem novih planova, a da se svi pobrojani prijedlozi jednostavno zaborave. Naš odbor se trudio da otvori mnoga značajna pitanja i dali smo konkretne prijedloge da se striktno odrede osobe ili tijela u vladi Crne Gore koji bi u uskoj saradnji sa odredjenim članovima našeg odbora pokušali da dodju do zajednički prihvatljivog rješenja. Članovi našeg odbora očekuju da dobijemo odgovore po svakoj priloženoj tačci našeg Izvještaja. Samo tako će se valorizovati rad našeg odbora u sklopu Savjeta.  

Drugo o čemu sam želio da kažem riječ dvije tiče se naše dijaspore i pojava koja zaslužuje našu pažnju. Svjedoci smo da su se u cijelom svijetu formirala mnogobrojna udruženja koja vode porijeklo iz Crne Gore. Nastala je jedna hiperprodukcija koja je proizvela mnoge negativnosti. Kako je očigledno da se brišu tragovi djelovanja udruženja i pojedinaca koji su svoj život posvetili borbi za obnovu crnogorske nezavisnosti ja osjećam potrebu da i o ovome iznesem svoje mišljenje.

Pripadam, kao jedan od osnivača i predsjednik udruženja Crnogorske etničke zajednice Australije, manjoj grupi koja je u odlučujućem vremenu ustala u odbrani crnogorskih nacionalnih interesa i otvorenoj borbi za crnogorsku nezavisnost. Dio sam, dakle, udruženja koja su organizovali Susrete, Kongrese, slali peticije, saopštenja, podrške, deklaracije, reagovanja itd itd – budili iseljeničku svijest ka crnogorskoj nezavisnosti i jasno slali poruku gradjanima Crne Gore o putu kojeg slijedimo.

I upravo to početno organizovanje crnogorske dijaspore na svjetskom nivou, okrenutih nezavisnoj i medjunarodno priznatoj Crnoj Gori, predstavljao je jedan revolucionarni pokret. U tu borbu, bez ikakve pomoći od strane naše vlasti izuzimajući Maticu crnogorskku, PEN Centar i tadašnje medije koji su bili na istim talasima i koji su objavljivali naše apele, reagovanja, podrške, a koja su sva bila samo i jedino doprinos u borbi za nezavisnu Crnu Goru: Monitor, Liberal, Republika, Crnogorski književni list, Pobjeda (nakon onog huškačkog ratnog perioda) pa u početku list Vijesti i pojedina studentska glasila – mi smo borbu i povezivanje naše dijaspore vodili putem nekoliko web sajtova koji su dobro poznati crnogorskoj dijaspori, ali ne i našima ovdje u Crnoj Gori. Čak i oni kojima je dužnost da prate rad naših udruženja, nemaju pojma šta je sve naša pomenuta dijaspora do danas uradila.

Nabrojat ću ih uz izvinjenje ukoliko sam neko propustio: Crnogorski kulturni centar NY, Kulturni centar Rumija Čikago, udruženje Crnogoraca iz San Franciska, društvo Crna Gora – Toronto, Montenegrin Association of Amerika, Montenegrin Ethnic  Association of Australia, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, a od pojedinaca se sjećam sledećih imena: Vesna Radunović, Sreten Djuretić, Blažo Sredanović, Rašo Kršikapa, pok Vojislav Rašović, Branko Aleksić, Savić Rašović, Jovan Radonjić, moja malenkost koji je zastupao i evropsku zajednicu Crnogoraca Monteuro – toga bi se trebalo sjecati i dr Nenad Popovic koji je dio ove dijaspore, Bećo Čubić, Fado Redžović, Ivo Djukanović, Stanko Bubanja, Ruždija Jarović, Dušan Petričević i još ne tako veliki broj naših iseljenika.

Godina iza nas, od prošlog sastanka, nam je donijela dosta razočarenja. Umjesto da gradimo zajedništvo na principima poštenih zasluga na površinu je isplivala naša pizma, zavist, ljubomora i lažavina!

Veliko razočarenje, ne samo za našu zajednicu, predstavlja uplitanje NVO agencije iz Bara koja je unijela veliku dozu nervoze i podjele u dijaspori. 
Dugujem izvinjenje pojedincima koji su se naivno upleli u njeno vrzino kolo (doduše, pojedini su vrlo brzo uvidjeli o čemu se radi pa su napustili tu tzv asocijaciju brže no što su u nju i ušli), ali moram da ponovim da ponašanje gospodje NVO i njeno djelovanje putem društvenih mreža predstavlja jednu sramotu za cijelu dijasporu.

Da li se bilo ko zapitao na osnovi kojih aktivnosti je ova famozna Asocijacija za dijasporu uopšte stekla pravo da se kandiduje za člana Savjeta? Koje su to NVO Asocijacije za dijasporu koje su je preporučile da se ubaci i kvari odnose medju našim udruženjima? Nekakva udruženja, koja su  je kupila nominovanjem za članstvo u Savjet, zajedno sa pojedinim udruženjima iz Njemačke su na sličan način izrugivali ostale članove Savjeta, a i samu Upravu za dijasporu. Koji je to magični trik upotrijebljen da bi se pojavom dotične gospodje sva negativna energija i prizemni napadi okrenuli prema onima koji nijesu pristali na saradnju sa NVO gospodjom kako bi im pisala pisma i savjetovala sa kime da saradjuju i diktira kako da udruženja funkcionišu.
Zaista čudi ovakav meteorski uzlet do nedavno sasvim anonimne, u okvirima dijaspore, NVO gospodje. 

Gospodja o kojoj je riječ je namirisala i tipovala dijasporu kao ovcu za šišanje pa je tako, vrlo smišljeno, i, vjerovatno, po nečijim uputima, krenula u osvajanje položaja. Dotična se, tako, pojavila na prvoj Konstitutivnoj sjednici Savjeta za saradnju sa dijasporom kako bi napravila što više kontakata, snimila situaciju i ostvarila osvije ambicije. U periodu između dvije sjednice ista se ušunjala u članstvo odbora pod vrlo čudnim okolnostima – na sjednici na kojoj njen predmet i nije bio na dnevnom redu i sa samo jednim ili dva glasa - eto i nje medju članovima! Kratak period do početka Druge sjednice Savjeta ova NVO gospodja je iskoristila da se poveže sa par porodičnih udruženja formiranih jedino iz razloga medijske reklame.

I tako imamo udruženja sa jedinim ciljem da se šalju ‘saopštenja’, slike sa copy-paste porukama i da se olajavaju pojedinci, a gospodja NVO sve te lažavine i uvrede objavljuje i sakuplja informacije od takvih i sličnih kako bi donijela, zaboga, svoj sud! I nije samo Crnogorska etnička zajednica Australije predmet omalovažavanja i vrijedjanja podržavanih od strane NVO gospodje. Dakle, takvi skorojevići su se umrežili i našli dobru podrsku u njenoj NVO zvucnog naziva “Asocijacija crnogorske dijaspore” (ako sam se dobro sjetio)! E, ta gospodja NVO je povezala naše insajdere i osobe željnih slave poput nje te je svoje FB stranice otvorila za postiranje najodvratnijih laži  po nama bez i jednog jedinog argumenta. Takvi su doprinijeli da se sroza ugled i dostojanstvo institucije Kongresa crnogorske dijaspore u čemu zasluge ima i neozbiljna priprema njenog organizatora čime je ubijena jedna lijepa institucija. Dakle, Kongres crnogorske dijaspore je MRTAV! 
I kao da ubijanje Kongresa nije bilo dovoljno, sada se u Savjet ubacuju pojedinci koji svojim djelovanjem unose nove podjele medju našom dijasporom.

Neposredno prije početka zasijedanja Druge sjednice Savjeta za dijasporu gospodja NVO se usudila da na memorandum svojih ulizica piše ogavna pisma pokušavajući na sve načine da ospori moj legitimitet kao izabranog člana Savjeta. Njene marifetluke su vrlo brzo prepoznali svi sa kojima sam dolazio u susret što je mnogima izgledalo tragikomično - koliko se neko može prizemno spustiti. No takvo ponašanje i ne čudi kada se ima u vidu njeno poslovanje i povlačenje po barskim sudovima o čemu su izvještavali i crnogorski mediji.

Čudi i da je dotična uspjela naknadno da ubaci svoj prijedlog promjene Pravilnika koji je naišao na oštru osudu većine članova Savjeta pa je isti povučen bez da se o njemu i raspravljalo. Interesantno je da se po njemu trebalo uvesti i kažnjavanje onih članova koji ne ispunjavaju na adekvatan način svoje ‘obaveze’! I da li treba naglašavati da bi u toj kaznenoj ekspediciji jedna od glavnih sudija bila upravo gospođa NVO!

Ko snosi odgovornost da dotična gospođa uopšte bude dio ovog Savjeta? Zar su naša udruženja debilna da im je potreban broker – posrednik u odnosima sa našim vlastima? Ko ima koristi od ovako destruktivnog ponašanja ove NVO? Gospodja se, vjerovatno, nada da će malo prošetati do Amerike i Australije kako bi se njeno veličanstvo uvjerilo u pravo stanje medju udruženjima u dijaspori. Ko je ONA da mjeri i utvrdjuje odnose i način  našeg djelovanja?
I tu nije kraj njenom uplivu u structure Savjeta – ona je jedna od glavnih koja i nagrađuje naše iseljenike, predlaže nagrade i dijeli pehare. Ona je ta koja se ubacila u medjuprostor Odbora za privrednu djelatnost gdje je došlo do nesporazuma pri imenovanju Refka Radončića za predsjednika, pa se ista potrudila da već objavljene Vladine projekte naslovi pod svojim imenom i predloži njihovo pojašnjavanje na okruglim stolovima širom naše dijaspore!!!
Lično nemam ništa protiv da joj pojedinci plaćaju troškove putovanja i boravka, ali ću kao član Savjeta i predsjednik Odbora za zaštitu prava i položaja iseljenika zahtijevati transparentnost svih troškova koje dotična ostvari.


Iz svega rečenog lično osjećam mučninu zbog  ovako neozbiljnog odnosa prema svima onima koji su se žestoko borili za nezavisnu Crnu Goru, pri čemu smo svi zajedno bili izloženi velikim neprilikama, maltretiranjima i uvredama da bi nakon svega doživjeli da nas sada jedna neobrazovana, frustrirana i iskompleksirana grupa blati i vrijedja uz pomoć i podršku onih koji bi trebalo dobro da znaju i vrednuju učinak dijaspore koja je bila u prvim redovima borbe za obnovu crnogorske državnosti.

Na kraju mislim da bi dotična NVO gospodja trebala da shvati da nema šta da traži sa dijasporom. Neka nas i naše djelovanje ostavi nama, a svoj biznis pokuša ostvarivati ne uplićući u njega dijasporu.
To su trebali da znaju i oni koji su joj pomogli da stekne imidz umišljene veličine iza koje, sve su prilike, neko debelo stoji!