VRIJEDAN JUBILEJ .... 26.12.2018. NAVRŠILO SE 22 GODINE
OD OSNIVANJA PRVE CRNOGORSKE ETNIČKE ZAJEDNICE AUSTRALIJE
Godišnjica osnivanja Crnogorske etničke zajednice Australije
26.12.2018. navršavaju se 22 godine od osnivanja
prve etničke zajednice Crnogoraca u Australiji. Valja se
podsjetiti da su se u to vrijeme mogle na prstima jedne ruke
nabrojati crnogorske zajednice koje su od prvog dana osnivanja
nedvosmisleno stale u borbu za obnovu crnogorske drzavnosti.
Predstavlja nam posebnu čast što je Crnogorska etnička zajednica
Australije jedna od njih i što je i do današnjeg dana ostala
uzor većini naše dijaspore širom svijeta i na isti način kao
takva prepoznata od mnogih značajnih ličnosti i institucija u
samoj Crnoj Gori.
Ti prvi koraci našeg organizovanja i način djelovanja bio je
snažan impuls našoj dijaspori, a trn u oku protivnicima Crne
Gore i negatorima njene državnosti i nacionalnosti.
Od njih smo znali da se odbranimo kao što ćemo se odbraniti i od
novokomponovanih turbo folk aktivista koji pokušavaju da
obezvrijede svima znane uspjehe ove Zajednice.
Zato je ovo i vrijeme i način da se podsjetimo na neka od
udruženja i pojedince koji su bili u tom prvom ešalonu borbe za
nezavisnu Crnu Goru!
Šta je značio naš web sajt montenegro.org.au koji je sa preko
500 dnevnih posjeta najposjećeniji sajt naše dijaspore najbolje
govore riječi jednog od crnogorskih negatora (Aleksandar
Raković) kojemu je zabranjen ulazak u Crnu Goru, kada je u
jednoj prepisci davne 1996. izjavio:
-“Konačno, ako biste me pitali za skromno misljenje kao
Internet profesionalca, bio bih slobodan da zaključim kako imate
najbolji separatistički (ili kako ga Vi god nazivali, recimo
etnički crnogorski) sajt na Internetu. Molim Vas prihvatite to
kao kompliment, ako Vam nije neprijatno od Srbina”.
Sada smo svjedoci da su se u cijelom svijetu formirala
mnogobrojna udruženja koja vode porijeklo iz Crne Gore. Nastala
je jedna hiperprodukcija koja je proizvela mnoge negativnosti.
Kako je očito da se polagano brišu tragovi djelovanja udruženja
i pojedinaca koji su svoj život poklonili borbi za crnogorsku
nezavisnost osjećamo potrebu da i o ovome iznesemo svoje
mišljenje.
Djelovanje naših udruženja, treba, ipak, razdvojiti u dvije
grupe.
Jedna je ona koja je slijedila zavičajna okupljanja i uglavnom
su se družili uz svoje pjesme i igre, upoznavali i
razmijenjivali iskustva. Generalno gledajući - njih politika
nije interesovala (zvanično) ili bolje rečeno nijesu se miješali
ni u šta niti izjašnjavali po bilo kojem pitanju, pa se ima
osjećaj da bi nastavili sa pjesmama i igrama da je Crna Gora
postala i dio Tunguzije ili promijenila ime u sasvim neko novo!
Druga grupa je bila ona koja je u odlučujućim vremenima ustala u
odbrani crnogorskih nacionalnih interesa i otvorenoj borbi za
crnogorsku nezavisnost.
Prvi su se družili i čekali rasplet, drugi su organizovali
Susrete, Kongrese, slali peticije, reagovanja, saopštenja,
deklaracije itd itd. - budili iseljeničku svijest ka crnogorskoj
nezavisnosti i jasno slali poruku gradjanima Crne Gore o putu
koji slijedimo.
I upravo to početno organizovanje crnogorske dijaspore na
svjetskom nivou, okrenutih nezavisnoj i medjunarodno priznatoj
Crnoj Gori, predstavljao je jedan revolucionarni pokret. U tu
borbu, bez ikakve pomoći od strane naših vlasti u Crnoj Gori -
izuzimajući Maticu Crne Gore, PEN Centar i tadašnje medije koji
su bili na istim talasima i koji su objavljivali naše apele,
reagovanja, podrške, a koja su sva bila samo i jedino doprinos u
borbi za nezavisnu Crnu Goru: Monitor, Liberal, Republika,
Crnogorski knjizevni list, Pobjeda (nakon onog huškačkog ratnog
perioda) pa u početku list Vijesti i pojedina studentska glasila
- mi smo borbu i povezivanje naše dijaspore vodili putem
nekoliko web sajtova koji su dobro poznati crnogorskoj dijaspori,
ali ne i našima ovdje u Crnoj Gori. Čak i oni kojima je dužnost
da prate rad naših udruženja, nemaju dovoljno saznanja šta je
sve naša pomenuta dijaspora do danas uradila.
Nabrojat ću ih, uz izvinjenje ukoliko sam neko ili nekoga
propustio:
Crnogorski kulturni centar NY,
Kulturni centar Rumija Čikago,
Udruženje Crnogoraca iz San Franciska,
Društvo Crna Gora - Toronto,
Montenegrin Association of Amerika,
Montenegrin ethnic association of Australia,
Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske,
a od pojedinaca se sjećam sledećih imena: Vesna Radunović,
Bosa Bakrač, Sreten Djuretić, Blažo Sredanović, Rašo Kršikapa,
pok Vojislav Rašović, Branko Aleksić, Savić Rašović, Jovan
Radonjić, moja malenkost koji je predstavljao i evropsku
zajednicu Crnogoraca pod nazivom Monteuro uz odobrenje tadasnjeg
predsjednika i dr Nenada Popovića koji je dio i ove dijaspore,
Bećo Čubić, Fado Redzović, Ivo Djukanović, Stanko Bubanja, Dušan
Petranović, Ruždija Jarović i još ne tako veliki broj naših
iseljenika.
Crnogorska etnička zajednica ostaje posvećena promociji Crne
Gore u pravom smislu te riječi i otvorena za saradnju sa svim
udruženjima koji Crnu Goru doživljavaju svojom domovinom.
Dipl el ing Mihailo Mandić
predsjednik CEZA
decembar 2018.