Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

Iz prosle godine izdvajamo tri primjera koja nam govore da je Crna Gora na dobrom putu da izadje iz nacionalnog ludila i zakoraci u zajednicu modernih gradjanskih drzava. Dok je nama osoba poput Ane Ponoš, Fahrudina Melića i Bajrama Begzića Crna Gora ne treba da brine za svoju budućnost. Zašto smo ih izdvojili govore sledeći prilozi o njima:

Ana Ponoš,
Njen epitaph: - Dalmatinka po porijeklu, Crnogorka po opredjeljenju

rođena je 10. aprila 1985. godine u Šibeniku, u Hrvatskoj. Novo je lice u novom sazivu crnogorskog parlamenta, strastveni korisnik društvenih medija i jedan od osnivača tviter zajednice u Crnoj Gori. Diplomirala je engleski jezik i književnost, a zatim i prevodilaštvo na Univerzitetu Crne Gore.

Daljim usavršavanjem na polju obrazovanja stekla je titulu mastera u oblasti marketinga na Univerzitetu Mediteran, u okviru Tempus projekta Evropske unije i u saradnji sa Univerzitetom Debrecen iz Mađarske. Tako je sebe okrila – ili pronašla - u polju odnosa sa javnošću, marketinga, brendinga, društvenih medija...

Radno iskustvo sticala je na mjestu klijent i projekt menadžera, u sektorima za odnose s javnošću, marketingu i na internetu. Bila je zaposlena u marketinškim agencijama, u Koordinacionom timu za implementaciju komunikacione strategije o evroatlantskim integracijama i u PR službi Ministarstva odbrane Crne Gore. Danas je PR Pozitivne Crne Gore i poslanica ta stranke u Skupštini.

Na njenoj stranici about.me/anaponos, Ponoš sebe opisuje sljedećim riječima: „Vječno gunđalo. Progresivno iskrena. Obožavateljka visokih potpetica. Posvećena sestra i opsesivna tetka.“ Dodaje i da je cijelog života bila - i ostala - strastveni čitalac knjiga, časopisa i blogova.

Fahrudin Melić,
Osjećam se kao Crnogorac, himnu pjevam iz sveg srca

Ne samo igrama, već prvenstveno odnosom prema dresu reprezentacije Crne Gore, Fahrudin Melić je za kratko vrijeme zavrijedio veliko poštovanje svih ljubitelja rukometa u Crnoj Gori.

Uvijek daje sto odsto svojih mogućnosti, “gine” na terenu, a posebna je priča na koji način rođeni Prijepoljac, pjeva himnu zemlje u kojoj nije rođen.

"Evo konačno da i ja kažem nešto na tu temu. Osjećam se zaista počastvovanim što sam reprezentativac jedne države kakva je Crna Gora. Svaki put se iz sveg srca odazovem pozivu i kada dođem dajem sve od sebe da uspijemo. Takav sam na svakom treningu i na utakmici", kaže Melić.

Melić je crnogorski dres obukao u vrijeme dok je branio boje sarajevske Bosne, na nagovor tadašnjih saigrača Petra Kapisode i Ratka Đurkovića. Svojevremeno je bio na spisku reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali zbog birokratskih razloga nije dobio pasoš, pa je prihvatio poziv Crne Gore.

"Kada sam prvi put dosao u Crnu Goru, veoma sam lijepo primljen i to se nastavilo svaki naredni put. Svi momci u reprezentaciji su stvarno ekstra ljudi, takođe stručni stab i ljudi u Rukometnom savezu, posebno Blažo Lisičić i Predrag Pavićević. Jednostavno, uz sve njih ja se osjećam kao Crnogorac i pjevam iz sveg srca himnu koju doživljavam kao svoju! Kod mene je bila čudna situacija, jer živim u Sarajevu sa porodicom skoro cijeli život, ali eto put me je doveo u Crnu Goru, što se na kraju ispostavilo kao odličan potez", zaključio je Melić, koji je za Crnu Goru debitovao 29. oktobra 2008. godine protiv Poljske u gostima, na startu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Austriji.


 

Bajram Begzić
OBJAŠNJAVA KAKO JE  DOŠLO DO INCIDENTA SA PREDSTAVNIKOM BS-a MUSTAFIĆEM

Nijesam htio Sulju da pružim ruku Starobaranin Bajram Begzić reagovao je juče na tekst objavljen u „Danu” pod naslovom „Maltretirali su me aktivisti DPS-a” i informacije koje je saopštio funkcioner Bošnjačke stranke Suljo Mustafić. On, kao akter incidenta sa Mustafićem u nedjelju na dan izbora, ima drugačije viđenje nemilog događaja.
– Ozbiljan sam čovjek, imam 70 godina i želim da javnost zna istinu o onome što se desilo na dan parlamentarnih izbora u Starom Baru. Tog dana prišao sam da se javim prijatelju koji je slučajno stajao sa Mustafićem. Na moje „dobar dan” i rukovanje sa prijateljem, Mustafić je uz podsmijeh, na neki način zlurado, odgovorio „dobar dan” i pružio mi ruku koju ja nisam prihvatio. Obrazložio sam da ne pružam ruku onome ko je protiv mene i mojih sugrađana po bilo kom osnovu. Naime, opšte je poznato da izlaskom na političku scenu BS-a, kome pripada i sam Mustafić sa svojim istomišljenicima, na jedan neprimjeren način određuje se nečija nacionalna pripadnost, pa i nacionalna pripadnost nas u Starom Baru. Dakle, to je jedina istina našeg verbalnog sukoba – tvrdi Begzić.
On smatra da „Mustafić u ovim trenucima to želi prikazati onako kako njemu odgovara i naravno sa dosta neistina”.
– Tvrdim da iza ovog incidenta ne stoji niko i ja nisam nikakav instrumentalizovani aktivista DPS-a, kako me on nazvao, već slobodni građanin koji glasa za građanski orijentisanu koaliciju. Siguran sam da nacionalne stranke kojoj Mustafić pripada nisu nikome donijele dobro u građanskoj državi – ocjenjuje Begzić.
On negira i da su incidentu prisustvovali Mustafićevi roditelji.
– Bili smo samo Suljo i ja. Na sreću, nije došlo do većeg incidenta jer je moj prijatelj, odbornik DPS-a, stao između nas. Očigledno je da je Mustafić nezadovoljan izbornim rezultatom BS-a u Starom Baru, što naravno ide na njegov račun, pa vjerovatno želi svoj neuspjeh da opravda napadajući mene i DPS Bar. Mustafić mora znati da dok je odrastao u svom selu Turčini, u Starom Baru se pisao bukvar bratstva i jedinstva, a pisale su ga tri vjere naroda, uz puno međusobno uvažavanje kako nacionalne tako i vjerske pripadnosti – zaključio je Begzić. D.S