piše: prof. dr. Milorad Nikčević






Još je 09. 10. 2017. godine Ljubo Radović, tajnik (a ne predśednik!?) Saveza Crnogoraca u Republici Hrvatskoj pod preuzetim i zaštićenim logotipom naučne udruge Hrvatsko-crnogorskog društva prijateljstva „Croatica – Montenegrina“ (iz 2000. god.) saopštio na Sajtu Uprave za dijasporu (www.dijaspora.mvpei.gov.me/naslovna) u Podgorici o predstojećoj promociji knjige „Benedektinci na području Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije (9. stoljeće – 1571)“ autorke Katarine Mitrović.

Njihovu najavu u cjelosti prenosimo:

„Ministarstvo kulture Crne Gore, Savez Crnogoraca Hrvatske, Centar za kulturu 'Nikola Đurković' – Gradska biblioteka i čitaonica Kotor, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka i Narodni muzej Zadar iz programa međunarodne razmjene kulturnih manifestacija CROATICA – MONTENEGRINA 2017. organizuju predstavljanje knjige: BENEDIKTINCI NA PODRUČJU BARSKE NADBISKUPIJE I KOTORSKE BISKUPIJE (9. stoljeće – 1571) autorice Katarine Mitrović. Rijeka: utorak 10. oktobra 2017. godine u 18,30 sati Mramorna dvorana Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, Muzejski trg 1. Na predstavljanju učestvuju: Milan Zagorac, prof. dr. Meri Zornija i autorica. Zadar: srijeda 11. oktobra 2017. godine u 19,00 sati Gradska loža Narodnog muzeja Zadar, Narodni trg 2. Na predstavljanju učestvuju: prof. dr Meri Zornija i autorica.“

I dalje nastavlja:
„Javna ustanova kulturni centar 'Nikola Đurković'/Gradska biblioteka i čitaonica Kotor, u cilju promovisanja kulturne baštine Boke i Crne Gore, objavila je naučnu publikaciju dr. Katarine Mitrović 'Benediktinci na području Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije (9.stoljeće – 1571)', koja se bavi društvenom i vjerskom istorijom jednog monaškog reda na jasno omeđenom prostoru i u konkretnom vremenu. Ova publikacija pruža cjelovit pregled istorije benediktinskog monaškog reda na području Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije u razdoblju od druge polovine 9. vijeka do 1571. godine. Područje Barska nadbiskupije i Kotorske biskupije tek je ovim istraživanjem potpuno obrađeno i uklopljeno kao značajan segment u istoriji reda benediktinaca, čime je značajno unaprijeđeno poznavanje istorije hrišćanske crkve u srednjovjekovnom periodu na ovim prostorima. Publikacija je realizovana u sklopu projekta Kulturna baština Boke i Crne Gore – evropska kulturna baština koju je finansiralo Ministarstvo kulture Crne Gore u okviru Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara Ministarstva kulture Crne Gore – Direktorata za kulturnu baštinu za 2015. godinu“.
„Ovo je jedna u nizu manifestacija kojom Savez Crnogoraca Hrvatske predstavlja kulturnu baštinu Crne Gore, Crnogorcima, njihovim potomcima i građanima Republike Hrvatske, rekao je Ljubo Radović sekretar Saveza Crnogoraca Hrvatske.
U saradnji sa svojim suorganizatorima: Društvo crnogorsko-hrvatskog prijateljstva Dubrovačko-neretvanske županije Dubrovnik, Dubrovačke knjižnice Dubrovnik i Matica Hrvatska – Ogranak Dubrovnik. Radović je najavio skoro predstavljanje ove knjige u Dubrovniku.“

Radović je inače poznat po tome što je previše glasan i što je u zadnje vrijeme rasturio i bacio u stečaj (s više od nekoliko hiljada kuna duga!) svoju raniju Primorsku–goransku zajednicu Crnogoraca u Rijeci, što je u vrijeme Domovinskog rata, kako kažu Riječani, vozio brašno svojim znancima i zemljacima na području bivše Jugoslavije, a u novije vrijeme što je na citiranom sajtu Uprave za dijasporu CG u Podgorici često reklamirao dosta oskudne kulinarske delicije iz svojih Kosijera i šire cetinjske oblasti. Prije nekoliko godina pokušao je
na konferenciji za štampu otuđiti međudržavni projekt „Ivan Mažuranić i Crna Gora“ (2009), a u novije vrijeme upire se da producira kulturne i naučne dosege RH i CG putem masovnih folk sajmišta i preko kulturnih institucija Cetinja.

U drugim uvjetima pojavu knjige koja sintetizira saznanja o djelovanju benediktinskoga monaškog reda u Crnoj Gori tokom srednjega vijeka, prvi bih, kao autor brojnih monografija i studija o kulturnoj istoriji Crne Gore i crnogorsko-hrvatskim kulturnim odnosima, preporučio javnosti. Neću ovom prilikom detaljnije pisati o knjizi koja zaista ima svojih vrlina, ali i mana koje se očituju u nekritičkome slijeđenju literature što rezultira i
takvim zaključcima po kojima se prilikom pokrštavanja istočnojadranske obale u ranom srednjem vijeku tu javljaju nekakva „srpska plemena“, iako je još veliki češki istoričar Konstantin Jireček autoritativno pisao da su se srpska plemena prilikom dolaska na Balkan nastanila „daleko od mora i Dunava“, niti ću opsežnije komentirati pomen „srpskoslovenskoga“ jezika u vezi s dukljanskim vladarima, što je filološki nonsens i sl. Sama monografija, uza sve balaste velikosrpske istoriografije kojima djelomično robuje ipak je vrijedna sinteza saznanja o jednome iznimno važnom fenomenu crnogorske povijesti i kulture (iako se u njoj pridjev crnogorski niđe ne može naći). No prepoznatljivi manipulativni prsti Ljuba Radovića nagone me da znanstvenoj i laičkoj javnosti skrenem pozornost na još jedan pokušaj obmane skrivene iza kulisa znanosti. Jer niti je Ljubo Radović, sa svim svojim lažno legitimiziranim titulama i fantomskim udrugama, ičim pomogao objavljivanje knjige, niti joj je bio urednik, niti recenzent (dapače da to nije ni mogao biti!?), a siguran sam čak ni čitatelj, ali se nametljivo gura u prve redove njenih promotera, ne bi li još jednom priskrbio sebi valjanu samoreklamu i nove nezaslužene grantove od državnih ustanova crnogorskih i hrvatskih. Tako je agresivnu kampanju koju provodi u vezi s promocijom ove knjige, Radović uklopio u širu akciju u kojoj se nastoji predstaviti kao vrhunski znanstveni autoritet. Zaista mu se pritom mora priznati vještina da obmane i crnogorske i hrvatske ustanove i zvaničnike, od njih iskamči znatna sredstva, a za uzvrat ponudi samo maglu i dim u vidu putujućih turneja knjige i slika ili famoznoga znanstvenog skupa koji ovih dana organizira u Crnoj Gori, bez organizacijskoga odbora, odgovorne osobe recenzenata ili bilo kakvih kriterija uobičajenih u metodologiji i znanosti i zakonski obaveznih. I sâm sam svojedobno, kao organizator jednoga od najvećih znanstvenih skupova održanih u Crnoj Gori „Ivan Mažuranić i Crna Gora“ (2009), bio žrtva Radovićevih manipulacija, kad se na margini organizacije simpozija ušunjao da prigrabi zasluge za njegovo „organiziranje“ iako je jedini njegov zadatak bio baš iz domena njegove struke – da se stara o prijevozu biste Ivana Mažuranića iz Novog Vinodolskog do Cetinja. Danas se taj prevoznik brašna, slika i bisti bahato predstavlja kao organizator toga znanstvenog skupa iako i o znanosti i o Mažuraniću zna taman onoliko
koliko mu je potrebno da zbroji cijenu prijevoza po pređenom kilometru. Taman toliko Radović zna i o benidiktincima, povijesnome monaškom redu koji je na crnogorske prostore zaslužan za širenje kršćanstva, pismenosti, prosvjete i zapadnoeuropske kulture, no to mu poslovično neznanje ne smeta da manipulira i autorom i knjigom za račun samopromocije i novih apanaža. U toj prijevarnoj igri Radović se šlepa uz znanost i prezentira kao njen promoter, samo da bi još jednom, a po ko zna koji put, obmanuo javnost, crnogorske i hrvatske ustanove i legitimizirao kao kulturni i znanstveni pregalac, iako za tako nešto nema
niti reference niti stvarnoga duhovnog interesa. Jedini njegov interes je izmanipulirati, zbuniti ljude i „članove“ u tobožnjim udrugama, zlouporabiti i priskrbiti sebi materijalnu korist.

Zato ovo reagiranje nije usmjereno na samu knjigu koja je samo povod, već je apel hrvatskim i crnogorskim znanstvenim i kulturnim ustanovama i djelatnicima da ne dozvole biti izmanipulirani od kosijerskoga alazona, spremnog na sve samo da se okoristi o hrvatski i crnogorski državni budžet. Pristajanje na epizodnu ulogu u Radovićevim bestijalnim improvizacijskim priredbama pod krinkom znanstvenih projekata, nije ništa drugo do saučesništvo u toj sramnoj raboti!

prof. dr. Milorad Nikčević
predsjednik Odbora Savjeta svjetske dijaspore i akademik DANU