O R A Š K
E M A G L E
SVETOZAR
N. POPOVIĆ
PODGORICA,
2012.
Nova knjiga poezije”Oraške magle” autora Svetozara N. Popovića govori o
jednom vremenu koje je već dio naše istorije i priča o svjesnim i
podsvjesnim doživljavanjima sredine i vremena u kojem je autor pisao. Suočen
sa sukobom u sebi i oko sebe a razapet izmedju Albertovog apsurda i
Miljkovićevog besmisla završava na lomači istine u koju nosi sa sobom. Ovaj
rukopis otrgao je od zaborava i pripremio za štampu njegov sin Vladimir
Popović.
Autor ove zbirke, okrenut zavičaju i vremenu u kojem ovaj narod
nije bila dio svog identiteta, piše o Svetigorju kao zaboravljenom prostoru
a ciklusom Glavešine govori o onima koji su nas doveli u stanje
nepostojanosti a njega i njegov zavičaj utopili u interese nekih drugih koji
su, zarad sebe zanemarili tradiciju, istinu i uskratili živu pjesničku
riječ.
Ova zbirka je bunt autora protiv dnevnopolitičkih stvaralaca i
nada da vrijeme ostavlja proctor za one koji pišu istinu. U vrijeme
nastajanja ove poezije,sredinom sedamdesetih godina prošloga vijeka, autor
ove zbirke je izgorio u vatri svojih htjenja i poimanja poezije i skrasio se
u običnim, ovozivotnim prostorima svakodnevice. Prestao je da piše jer je
sukob u njemu izmedju stvarnosti i htjenja doživio brodolom njegove duše.
Njegov pokušaj da stvarnost uobliči u istinu koju je trebalo reći postala je
iskidana karika svake njegove napisane riječi. Bio je prognan, kako sam kaže,
sa ulice i iz vremena kome je pripadao. Iskoračilo je iz njegove utrobe
jedno vrijeme a uselila se borba za život i golo preživljavanje. Postao je
dio svakodnevice. U sukobu sa sobom i poetskim bićem u sebi završio je onako
kako je i započeo svoj život. Život koji u ovozemaljskim okvirima doživljava
kao jedinu moguću stvarnost uskraćuje ga za obične ljudske radosti u
porodici, u životu i oko njega, gubi sina jedinca, priredjivača ove zbirke
Vladimira Popovića. Autor i priredjivač ove zbirke još jednom potvrdjuju da
je jedina istina u nama a ne u životu oko nas. Vatra je sve ili ništa a voda
duboki ponor koji sve nas čeka danas ili sjutra u ovom ili onom životu.
“Oraške magla” nose jednu takvu poruku i upozoravaju da je sve u nama i oko
nas dio naše svijesti.
--------------------------------------
S I N U
Vladimiru za osamnajesti rodjendan
koji je tragicno izgubio zivot u dvadesetosmoj godini.
RODJENDAN TVOJ
JE SINE
TVOJE SU SVIJEĆE I GODINE
POSTAJEŠ ČOVJEK
SREĆNO SINE
SREĆNE TI
GODINE
IME ĐEDOVA I PRAĐEDOVA
BITKE I RATIŠTA
SREĆNO TI MOJE IME
IME BREMENA I
RASKRŠCA
KUĆA I KUĆIŠTA
OGNJA I OGNJISTA
SREĆNO TI SINE
NIJESI DA TE
MAZE I PAZE
NITI SI DA TE KUNU I ŠTITE
DA TE MILUJU I MIJU
OĐE SI DA TE BIJU
NO OGNJIŠTE ZA
SINA I TI ĆEŠ SVITI
I ČAŠU ZA NJEGOVO ROĐENJE POPITI
I NJEGA ĆE BITI ILI NE BITI
SREĆNO SINE
I TI ĆEŠ
ZDRAVICU DIĆI
ZA RODJENJE SINA
I TADA SVE SHVATITI
SREĆAN TI ROĐENDAN SINE
S V E T I G O R J E
I
NJENA RUKA IZRANJA IZ PAKLA
SVETO IME HRISTOVE MILOSTI
SA KANDILOM U IKONU
DA SAČUVA PRAĐEDOVE KOSTI
KAP PO KAP
KRVARE NEBESA
SUZE LIJU MRAMORNE LITICE
OVO NEBO ANDJELIMA DATO
SATANINE NADLIJEĆU PTICE
SUŽNJI KRSTOM
OD KRSTA U NAMA
DIVNU BOLOM RAKU SAZIDAŠE
PRETVORENU U SJETVU MILOSTI
ŽETEOCU SVETIGORE NAŠE
II
NOVI PONOR
KRVAVO OGNJIŠTE
ŽETEOCU ZRIJE U OTKOSE
PAKLA NEMA ĐE KRST ZAPOVIJEDA
ANĐELIMA ŠTO DAROVE NOSE
PRAG JE MOJA I
TVOJA SVETINJA
OLTAR SVETI IME PRAĐEDOVO
BEZ OLTARA I KRSTA U RUCI
BIJEDNA JE ZEMLJA SVETIGORJE OVO
PREKO PRAGA ĐE
KORAK PRESTAJE
VASILIJA I SVETOG ILIJE
ZAKOPANE OSTALE SU KOSTI
SVETIGORJU TAMJAN DA IH SNIJE
ORAŠKE MAGLE
VRIJEME
SAZRIJEVA KO KRV U MOJIM ŽILAMA
DA POSNO MIRNO I SVE TIŠE UMIREMO OD GLADI
JER GLAD JE JEDNOM PROKLETA ZBOG SUNCA
PA ISPOSNIČKE AVETI DOZIDA
U STEPENICE KOJIMA POKLANJAMO DIO SVIH VRAĆANJA
I RUKU UPOLA OKRENUTU K NEBU
KOJA JE ZABORAVLJENA KRAJ OLTARA
KANDILOM TRAŽILA POSLEDNJEG VJERNIKA
U SVETIGORJU NE ZABORAVI
NE ZABORAVI
ZAJEDNIČKU VIJAVICU GOLIM RUDINAMA
I KIJAVICU ISKIJANU U PRLJAVIM MARAMICAMA
KOJE JE NEŠTO OD ŽIVOTA ILI U NJEMU ZAPRLJALO
NE ZABORAVI
DALEKA PROMUKLA ZVONA
SA RASKRŠĆA KOJE NAM JE RUKE PODIJELILO
UZ RIKU POSLEDNJIH STADA
KOJA SU NESTALA ISČEKUJUĆI NEKA VRAĆANJA
...
DANAS SU SVE
BIJELE SOBE RASPREMLJENE
BEZ OTKOSA U SJENOKOSIMA
ZA OVE NAPUŠTENE SVJETOVE JEDNO CE JUČE
ZA SJUTRA IZBRISATI SJEĆANJA
NE ZABORAVI
ZAJEDNIČKA SAMOUBISTVA
RIJEČI OBJEŠENIH U NAŠIM SOBAMA
I ISPRUŽENU RUKU ZADNJEGA OTKOSA
U DIVNO PRAZNO UZAVRELO SJUTRA
ČESTO PIŠEM
NA ISTU ADRESU ISTOM OLOVKOM
UKRADENOM OD LIŠĆA KOJE JE PROGNANO VJETROM
SABIJENO KRAJ STRMOG POTOKA
ZBOG PJESME KOJU PJEVAJU USTA BEZ RUŽA
SINOC SAM
PONOVO KIŠE SANJAO
I UBRISE VJETRA KAKO ME DAVE
ISKRADAJU CI MI STIJENJE POD NOGAMA
NE ZABORAVI
ALI I NEVJERUJ TELEFONU AKO ZAZVONI
BROJČANIK NE SANJA I O SNOVIMA NEZNA NIŠTA
JEDNAKO ZVONI NA SVA ZVONA
SA IZVORA UZLIJEĆU PTICE
ZBOG LISTA KOJEGA SU JEDNOM
OTELI ORAŠKIM MAGLAMA
O
R A Š J E
ZA BRDA SKIZLA
IZMEĐU SEBE
DOĐITE PTICE NA MOJIM KRILIMA
PROSPITE PERJE RASULOSTI NJIMA
STUDENOG IZVORA NAPOJ GRUDI
JEDINA TRAVKO IZ KAMENA NIKLA
POZOVI ŽEDNOG
IZVOR DA ISPIJE
DA ZAPROSI DUŠU OVOGA KAMENA
NEKA RUKE SVOJE IZMAGLICA ŽEDNA
NAD RASPUKLI PONOR NEKA MRAMOR KOSA
DOĐITE PTICE NA MOJIM KRILIMA
ŽEDNOGA ME RASELITE KRAJU
DOĐITE PTICE U MOJIM MISLIMA
G
A R Č I
ISKORAČI IZ
UTROBE MOJE
OD SVITANJA PROKLETO RASTINJE
O UTROBO GAVRAN ME KLEVEĆE
KO UŽEGLO PODNE U OČIMA
SAD MI VEŽEŠ
KO VAPAJ IZ KRILA
TVOJE KAVGE I LOMAČE MOJE
MODRI GARČU PREŽVAKANA LICA
OD LERE MI U OČI PRETAČEŠ
STARE KAVGE I POVRATAK PTICA
SAD PRKOSIŠ
PREZRELIH LATICA
SVIJAŠ PROPLANKE U UTOBU SELA
ŽULJAVIH RUKU KOSNIH SJENOKOSA
PREPRIČAVAŠ LICA I PROSLA RATIŠTA
S
U Š I C A
HRAPAVI JEZIK
ŽEDAN ROSE
ŽUBORI ŠAPAT ISTINA GODINA
MODROJ SUŠICI SRASLOJ U ORANICE
DA POGREB NE SVRATI U POGREBNO LISTA
URANJA JUTRO U
UTROBU SELA
BOLUJE SUNCE SMRCU LEPTIRA
KIKOT ISPRIČA JEDNU PRIČU
S TVOJIH OBALA I TUĐIH SVANUĆA
ŠAPATOM ŠAPNU
ISTINA GODINA
ŽEDNO PROZBORI KAMENITO NIŠTA
VIHOR DAŠKOM POTKRADE MATICU
POGREB SVRATI NA POGREBU LIŠĆA
SAZRI SJETVA
LJETOŠNJEGA ZNOJA
PROSU KLASJE OBRISIMA NEBA
OBRISA ČELO ILINSKA ŽEGA
UMORNE RUKE PRITIŠTE ŽETVA
ZNOJ POKAPA
OBALE TIŠINE
UZDAHOM VJETRA KIŠA UZDIŠE
SUVOM KORITU STARE SUŠICE
PRIČU ISPRICA POKROV OD LIŠĆA
J
A V LJ E N
JAVI MI SE
JAVLJEN SA IZVORA
SA POTOKA KOGA OPET MUTE
MUTNI PONORI S NAMA I U NAMA
UVIRU POLAKO U NAŠE SKUTE
DOŠAO JE
NIODKUDA
KO NEKI LJUDI NIODKOGA DOLAZE
DA OD NIČEGA STVORE NIŠTA
SKRIVAJUĆI I OVAJ IZVOR OD BOGA
EVO KAO NEKAD
DOLAZE I DANAS
DA ZAMUTE VODU KOJU PIJU
OČEVI NASI DJEDOVA UNUCI
KLETVOM MAJCINOM DA SE UMIJU
PROKLETI SMO
I UKLETI U KLETVI
KUNEMO NIKOGOVIĆI NIKOGA
ZBOG ONOGA ŠTO TREBA DA TEČE
UKLETA JE JAVLJENSKA KLETVA
IZVIRE IZVOR
JOŠ I DANAS
SVAKI GA DAN DANOM MIJE
JAVLJEN JE POTOK BEZ POČETKA
IZVIRE DA GA NIKOGOVIĆ NE ISPIJE
TU I TAMO DOK
U MAGLI SVIĆE
***
SVANUŠE ZORE
KOJE ŠAPAT TIŠTI
KORAK TROMI ULICE POMUTI
JESENJE LIŠĆE MATICOM ŽUBORI
GLADNI ISPISMO OGLADNJELE MISLI
ŽEDAN DRVORED
U MAGLI PROHODA
ULICOM KORAČA TIŠINA UMA
SKRŠTENE SU ŽULJAVE RUKE
OVAJ PROSTOR OBRASLA JE ŠUMA
NA KRSTU SVIĆU
SVITANJA TROMA
GRANAMA SJEČA MAČ JE SAV OD KRVI
U CRNOJ ŠUMI SLEGLE SU SE PTICE
LISTA JE SJEČA SAZRELA U KRVI
PROGNANIH
PTICA PREPUNA SU JATA
VILICOM TUĐOM DANAS MRAVE KOTE
ZUBIMA PLETU POKROV MJESTO BLATA
RASVIT DA SKRATI OMČU OKO VRATA
***
KLEŠEM MAČEM
DOK JE MAČ U KRVI
ŽEDNOJ ZEMLJI PRIČU ISPRICAO
RAVNICU SU NADLEĆELE PTICE
GAVRAN KLJUNOM ZORU ISKLJUCAO
ENO GRAKĆE
OPOMINJE PTICE
SVIJA GNIJEZDO NADLIJEĆE GORE
PONOR TRAŽI SA STRME LITICE
KAMO VEČE ĐE SVANUŠE ZORE
ĐE RATUJE
MILOŠ SA MURATOM
SA ZVONIKA ZVONJAVA SE ČUJE
PRAĐEDOVE OSVJEŠTAŠE KOSTI
KANDILU SE PRASKOZORJE SMIJE
***
GOVORI TIHO
VRIJEME GODINA
ŽEDNO PROZBORI KAMENITO NIŠTA
VIHOR DAŠKOM PODKRADE LITICE
POGREB SVRATI NA POGREBNO LISTA
KRV POKAPA
PARKOVE TIŠINE
UZDAHOM VJETRA UZDAHNUŠE KIŠE
BOLESNA SUZA OPLAKA LEPTIRA
POGREB SVRATI NA POGREBNO LISTA
KIŠNO JE VEČE
POTOP CE U NAMA
ZAZVONI ZVONO SRUŠENA ZVONIKA
KRV JE NEBO NAD SVIMA NAMA
KAP PO KAP SRASTAJU NEBESA
HODOČASNICI
KLEČE NA KOLJENIMA PLAČU
MOLITVE PROSE DA ČOVJEK UKRSTI
SVA PREZRENJA I OHOLOST S NEBA
DA USTA ZEMLJOM ZALOŽE PARCE HLEBA
***
RASTRIJEŠE
SVANUĆA I ZORE
CRNE SLUTNJE AVETI OD BLATA
IZ PAKLA SU IZRONOLE GORE
OVA ZORA STISKA OKO VRATA
RASUTE SU
ZRAKE OD PAKOSTI
IZNAD POSNE ZEMLJE PRAĐEDOVE
ĐE OSTAŠE SA BOJIŠTA KOSTI
DA IH ČUVA KAVGA OD SINOVA
MAČ SU ĐEDOV O
KLIN OBJESILI
U KUĆIŠTE VIŠE KAMENICE
DA SVE SPERE I LICE UMIJE
JER TU SVRAĆU CRNE UDOVICE
VODE NEMA
POTOP JE U NAMA
SUŽNJI PERU IKONE SA ZIDA
S TUĐOM ISKROM DOGORIJEVA SLAMA
BOGOM SM SE ZAKLELI OD STIDA
TIHA PRIČA
USIDRENE BLUDI
ISKAPAVA BALAVOST IZ USTA
ZA BESČAŠĆA SUSRETE DOZIVA
NOVO SJEME ISPROŠENA ŽITA
NOĆAS KRADE
USNULE VIDIKE
OD VJEČITIH UDOVICA TMINE
I PRETRESA BIJELA SVANUĆA
POPRSANA ROSOM SA NJENIH BUTINA
TAMNE MAGLE
PARAJU VIDIKE
TE PIJANE UDOVICE TMINE
NAPUCENIM USTIMA OD RUŽA
SA KRETENOM LJULJALA BI SINA
DOK BALAVO
VAPAJEM BEZ LICA
SKRIVAŠ ZETVU PREZRELOGA ŽITA
ZA PROSJAK SA TVOJIH BUTINA
PLETES ČEŽNJU OD TVOJIH VITICA
**
PRIČA I OVO
ŠTO PRICA
O SJETVI O ŽETVI O DRVOREDIMA
I KORACIMA KOJI PROLAZE
OVO JE PRICA ONIH KOJI DOLAZE
TEČE I OVO ŠTO
TEČE
ŠTO ŽUBORI ŠTO ZBORI I IŠTE
ŠTO ŠAPATOM VJEKOVE PREPRIČA
OVO JE NJIHOVA PRIČA
ŠUMI I OVO ŠTO
ŠUMI
NOĆAS U ŠUMI U LISTU U ISTU
POLAKO PADA UMORNO VEČE
ŠUMI NJIHOVA PRIČA
PROLAZI I OVO
ŠTO PROLAZI
NESTAJE U SJENCI UVELIH GRANA
I POLAKO STISKA LI STISKA
MI CMO NJIHOVA RANA
U G O Š Ć E N O V E Č E
ZAKIŠILO DA I
NEBO PADA
TAMNI OBLAK PREKRIO SVANUĆE
MUNJE PALE VATRE OKO GRADA
LAJE KERČE ISPRED STARE KUĆE
LAJE KERČE NA
ZVIJEZDE NIJE
REPOM MAŠE I KISNE NA PRAGU
KOSKU GLOĐE ZA KOSKOM SE KRIJE
STARAC VEŽE OSTARELU RAGU
SKIDA SEDLO
OTPUŠTA KOLANE
SLAMU KUPI SA VRBOVA PLOTA
ĐE JE GUVNO RAZASTRO LANIK
TIHO IŠKA I ĆERA KOKOTA
ZAKIŠILO
KALJUGA JE PUSTA
IZ DVORIŠTA NA PRAG PRENIJETA
MAGLOM IDE A MAGLA JE GUSTA
NEMA PLAČA NJEGOVA ĐETETA
...
ŠAKU GLEDA IZ
ŠAKE SE MIJE
SVA ŽULJAVA OD LJETOŠNJEG ZNOJA
ČELO BORA ZA ČELOM SE KRIJE
PALI SVIJEĆU OD UŽEGLA LOJA
LULU FUĆKA DIM
ZA DIMOM VUČE
OD DIMA SE SAKRILO SVANUĆE
POLOG TRAŽI ĐE SNESOŠE JUČE
DVIJE MORKE ŠTO NOSE KOD KUĆE
POROD MU JE
OKO KUĆE LANIK
ŽITORODNA POLJA RASPRODAO
PA ON GRADI OGRAĐUJE DANE
KERČE HRANI ŽULJEVE TIMARI
TIHO BROJI
PREBROJITI NEĆE
ŽULJ DO ŽULJA IZBORANOM LICU
PRŠUT VADI IZ PLETENE VREĆE
GOSTA NEMA U SVOJU KUĆICU
GOSTA NEMA
UGOSTIT ĆE VEČE
KERČE ĆAVNU OTVORI SE LJESA
GUSTA MAGLA NAZVA DOBROVEČE
SKLOPI OČI SIJEVNUŠE NEBESA
P
R O P L A N A K
NA PROPLANKU
VIŠE PUTA
PORED STARE KUĆE TROŠNE
VRIJEME ČUVA ISPOD SKUTA
SVE LIVADE SJENOKOSNE
ČUVA VRIJEME
VJETAR MRSI
U KLASJU JE VRTLOG POZNI
RASKOPČAO SJETVOM PRSI
PROCVJETALI KALEM LOZNI
PROCVJETAŠE
VINOGRADI
LIST KRAJ LISTA KALEM SRASTA
VIČAN SJEČI BRDUN MLADI
IZRASTAO ISPOD PLASTA
IZRASTAO PA
SAD RASTE
POKRAJ PUTA ĐE PROGNANE
DOLIJEĆU POZNE LASTE
CVRKUTIMA DA SE HRANE
...
ŽITA ZOROM
ZORA TRAŽI
U PUPOLJKU OD
SVANUĆA
SATKANI SMO
SVI OD LAŽI
NA PRAGOVE
STARIH KUĆA
NA PROPLANKU
KOSNOM JUČE
PROPE PARIP
DVA KOPITA
PROŠLOST RANI
STARO KUČE
BRDUN KROŠNJU
PRIUPITA
PRITKOM KOJA
SNOPLJE VIJE
I SAVIJA U
SNOPOVE
DA PUTALJU
SAMAR SLIJE
DA GA JAŠU NIZ
DOLOVE
NIZ DOLOVE
SADA SVIĆE
UZAVRELA
ČEŽNJA NOĆNA
SVITKA NEMA
RAKA BIĆE
OVA ZEMLJA SVA
NEMOĆNA
ĐE JE ONO
ĐE JE ONO ŠTO
GA NEMA
ZAŠTO OPET
NEKO KRIJE
ĐE JE VODA SA
POTOKA
KOJA ROSOM
ROSU MIJE
UMIVA NAS TUĐA
RUKA
UGONEĆI ČAĐ U
NAMA
PROKLASALO
PRAZNO ŽITO
DA OTKOSE
STRNJINAMA
ĐE JE ONO ŠTO
SAD ZRIJE
POKOŠENO KO
PRED KIŠU
ZRELO ŽITO U
OTKOSE
DA ZORAMA ZORE
PIŠU
...
ISPISUJU ČELO
VJETRU
PROMAJA JE U
LOBANJE
PLAVO MORE
VALOM VALJA
POSTAVISMO
NOVO ZDANJE
IZRASLO JE IZ
ISTINE
IZ RATIŠTA I
RATOVA
USELJIVA SKORO
BIĆE
SAZIDANA KUĆA
NOVA
U TEMELJU
HANDžAR KLEŠE
RUKOM ĐEDA I
PRAĐEDA
ISKLESAŠE SVE
DO KROVA
PROSTRANA JE
KUĆA NOVA
KANDILOM SU
OSVJEŠTANA
SVE IKONE I
IMENA
ISKLESAN JE
OLTAR NOVI
I SVETINJA
SVAKA NJENA
OTKUD OPET
OTKUD OPET KAD
TE TRAŽE
ŠTO NASTADE
NEBILOTE
ZAŠTO NOĆAS
ZAMNOM HODAŠ
IZANĐALI MALI
SKOTE
BOLEŠLJIVOST
TVOJ JE POROK
PRAZNA ČAŠA
ŠTO UGOSTI
NE OTRUJ MI
NOĆAS PLOČNIK
DUŠE MOJE BEZ
MILOSTI
NA KALDRMI
PORED PUTA
MOJA RUKA RUKU
PROSI
DINAR VIŠE
NEVOLJNIKU
STASAO SMO DO
MOLOSTI
NIJE OVO KAKO
BJEŠE
ŠTO JE RASLO I
IZRASTA
POSJEČENO
KRIVO STABLO
SRASTALO SE
PORED HRASTA
SVE JE ŠUMA I
U MENI
OD VIŠNJEGA OD
MILOSTI
ISPOSTIO JOŠ
SAM JUČE
MOJE POSTI IZ
PROŠLOSTI
SAD JE OPET
STRAH I TAMA
PUNUNU KUĆU
OKUĆIO
OKUĆNICU DA NE
PROSPEM
SVE SAM
GRIJEHE ISPOSTIO
ROSNA ZRAKA
EVO JUTROS
ROSNOG ZRAKA
SA ISTOKA
OBRIS PARA
SVITI SVITAC U
OČIMA
I SA KAVGOM
RAZGOVARA
PROGOVARA
KRAJU TAMA
ZRAKA NOVA
IZISKRILA
IZRASLI SMO
KRAJ POTOKA
SAVIJENI OKO
KRILA
POVIJENI U
POVOJU
MUTNOG NEBA
TAMNE KIŠE
SA NOĆENJEM U
KOLIJEVKU
IZRASLI SMO
JOŠ I VIŠE
PA RASTEMO KO
DA NIJE
ONO TUDJE
NIKAD HTJELO
OTKUD KRSTOVI
NA VIDIKU
KRSTITI SE
NIJE SMJELO
OSTALO JE DA
SE SANJA
PRAĐEDOVO IME
SVETO
ZRAKA NOVA
NOVO SIJA
ZASIJALO TOPLO
LJETO
TU I TAMO U
NAMA KAO U MAGLI
***
OPET SANJAM
NOVU ŽURBU
I MRAMORNU
TVOJU KOSU
TRAŽIM NEKI
HLADAN KAMEN
SA SVITANJA
PIJEM ROSU
OBILAZIM STARE
STAZE
I VRTOVE NAŠIH
RUŽA
SA CVIJEĆEM IZ
KAMENA
CVJETA TVOJA
MRTVA DUŠA
TIŠINA JE
KRIJE TAMA
U KAMENU TVOJA
SLIKA
KOJA RUKE ZA
ČAS SKLAPA
OKO MOGA
HLADNA VRATA
BAGREMOVI MIR
SAD CVJETA
OVA NOĆ ME
HLADNO VREBA
TIJELO TI
NEMIR SANJA
SREST ĆE MO SE
KRAJ KALANJA
***
O BIJESNA
NESITA LATICE
KO TE ŽANJE
DOK SU ŽETVE TROME
DOK TE KOSE
SJENOKOSI POSNI
ZAR TI RUKE
UKRADOŠE PTICE
O BIJESNA
NESITA LATICE
KO TE VEŽE U
LANCE OD MITA
KO TI OMČU
SVRH OMČE UKRADE
KO LI ZEMLJI
MOJE RUKE DADE
O BIJESNA
NESITA LATICE
STALNO GLEDAM
U NEMOĆNU SJETVU
TVOJE DOJKE
KAKO MLIJEKOM HRANE
MOJU POSNOST I
MOJE OLTARE
I KAD HOĆU DA
OPLODIM ŽITA
MOJA POSNOST
BREMENIMA SKITA
NEĆE SJETVA DA
MI RODI MUŠKO
NEĆE VJETAR DA
MI SVEŽE LICE
O BIJESNA
NESITA LATICE
***
SJETI SE I AKO
ODLAZIŠ
MOJA SJEĆANJE
IZ DVADESAT DRUGE
SJETI SE
I ŠESNAJESTE I
SEDAMNAJESTE
I SVIH DODIRA
I DODIRA
JER NEMOGU DA
TE SPRIJEČIM
OBEĆANU
CVIJETNIM POLJIMAĐ
I GRANAMA KOJE
ČUVAJU TVOJU TIŠINU
OPOMINJUĆI ME
DAHOM VJETRA
DA VJERUJEM
MISLIMA KO BIJELIM SLUTNJAMA
SJETI SE
VOLJELI SMO SE
PO PLOČNICIMA I DRVOREDIMA
LUTALI
POGLEDIMA
DOK KRADEŠ
CRVENE DAROVE MOJE MATICE
I OBLIZUJEŠ
DVA STRMA ČEKANJA
I ONO VJEČITO
NE ZABORAVI
***
VEČE SAM U
TVOJIM OČIMA
JUTRO U TVOJIM UZDASIMA
DALEKO SAM U KIŠI LUTALICA
SUZA SAM IZ
MRAMORNOG OKA
PRAMEN OBLAKA SPRAŠNJAVA DRUMA
DALEKO SAM U KIŠI LUTANJA
ROSA SAM U
RASPLETENOJ KOSI
PRAMEN KOSE NA TVOME ČELU
DALEKO SAM U KIŠI LUTANJA
CVIJET SAM POD
KRILIMA LEPTIRA
KAMEN POD NJENIM NOGAMA
DALEKO SAM U KIŠI LUTANJA
***
PROGONJEN
SUNCEM
NESNOSAN SAM
KAO TAMA POSLIJE KIŠE
KO VRIJEME
UŽEGLO U PRSTIMA DJEVOJČICE
PROGNAN SAM
JOŠ JEDNOM SA ULICE
DANIMA KOJI
PERU PRLJAVE RUKE
BAGREMOM KOJI
SIPA SJAJ U LICE
SVE JE MALO I
BESMISLENO KAO RASTINJE
PROGNAN SAM
JOŠ JEDNOM SA ULICE
***
PROSIM PO
IZGUBLJENIM TRAGOVIMA
DOZIVAM TE
SKRŠTENIM RUKAMA
OČIMA KO
SAVIJENIM TOPOLAMA
PROSIM DOK
ODLAZIŠ ODLUTALA MIRISIMA
KASNO JE VRATI
SE SA PUPOLJCIMA
SADA TE SVI
PROSE
I SVIJAJU
PROSIDBU OKO DVIJE RIJEČI
DOĐI BEZ
PROSCA SI SAMNOM
BEZ VJETRA U
IZMAGLICAMA
U AUTOBUSU
KOJI PROLAZI
BESMISLENO SE
VUČEŠ ULICAMA
PROSE TE SA
JESENJIM LIŠCEM
JUTARNJOM ROSOM NA PROPLANKU
TUĐIM MILOVANJEM NA PERONU
BEZ MENE SI U VOZU MOGA ČEKANJA
PROSIM TE ZA NOVA SJEĆANJA
***
JUTRO NA DLANU
ISPLJUNU SEBE
DIO MORA I NEŠTO ŠAPATA
PA PUTNIK PROSTRIJE OBALU
I USELI SE U NJENA SVITANJA
AUTOBUS POKUPI
VRIJEME
DESET JE IL NEŠTO VIŠE SATI
SVETIONIK OSTAVIŠE BEZ KARTE
DOK SUNCE NE OKAČE O ZID
POLA JEDAN JE
PROŠLO DAVNO
VELIKA GUŽVAJE SVI ŽURE NEKUD
PROKLINJU MJESTO VIŠE ILI DVA
ŽAMOR JE SVE VEĆI NEKI SE SMIJU
KORPE I TAŠNE
NA RUKAMA DJECA
SVI ŽURE NEKUD NEČEMU SLUTE
NEKO NEKOGA ČEKA U HODU
A SVI ĆE PCI IL DOĆI U POLA TRI
***
KRPICE KRPICE
I SVA DJECA
U NARUČJU
MAGLE I STIDA
KRPICE KRPICE
I RUŽE USPOMENA
KRPICE KRPE
KRPETINE OD STIDA
PREBROJAVA SE
NEKO OPET
JEDAN DVA TRI
PET KRPICA NEMA
NOGE SU U
PIJESKU OCI U TROUGLU
U UGLU U KRUGU
ZBOG KRPICA
PONOVO SVI
BROJE JEDAN DVA TRI
NEMA KRPICA
NIŠTA OD KRPA
NI RUŽA SA
STABLOM BEZ LISTA
NESTAĆE KRPICA
KRPA KRPETINA
***
KADA JE SUNCE
SIJALO VIDIO SAM TE U ZRAKU
KADA JE KIŠA
PADALA BILA SI U KAPI
KADA JE DUŠA
GORELA U PEPELU SI BILA
KADA JE DOŠLO
PROLJEĆE BILA SI U CVIJEĆU
NA POGREBU SI
BILA MEĐU MRTVIMA
NA NEBU SI
BILA MEĐU ZVIJEZDAMA
SADA SI DOŠLA
SA KIŠOM I VJETROM
I OPRALA MI
LICE TOPLIM SUZOMA
G L A V E Š I N E
1.
DIŽE BUNU
BUNILO OD GLASA
DA NE SANJA ĐEDA DRUGAČIJE
NO ŠTO ONO PRIČA ISPOD PASA
BOŽU PRAVDU KOLJENIMA KRIJE
SVE SVOJE
SKRIVA NA PLOČNIKU
JEFTINO PRODAJE NA BUVLJAKU
ISTAČE FIRMU SVE UNOVČI
RIJEČ OFITA I OBRAZ OKOLČI
OBIDJE OPET
OKO ISTINE
ZAUZETU BUSIJU SAMO OKROČI
KORIJEN LISTU STABLO DA RAZVUJE
I ODUVA DAŠKOM PRAGOVE DA SJEDNE
PROSTORI
POSIJEDAŠE USRED ŠIRINE
NESTASE SVETINJE I OLTARI
IZVORI ZAŽUBORIŠE ŠAPAT ISTINE
ONO OD ONOGA POSTAŠE GLAVEŠINE
2.
MARAME SRIČU
SLUTNJE CRNE
NE ŠAPUĆU ŠAPATI GODINA
RIJEČ SA OLTARA KOJA TRNE
NEKA SE ZAPIŠE A VEĆ PIŠE
KAKO SE NOVI BOGOVI UGNIJEZDIŠE
PA ZBORE KAKO
SE ZBORITI NESMIJE
PA KREĆU ĐE SE KRETALO NIJE
PA PIŠU ŠTO NAPISANO NIJE
PA PIJU ŠTO SE POPITI NESMIJE
OD SVEGA ŠPO
OSTA ISTINU DA ČUVA
SATKAŠE DVORE STAROGA OGNJIŠTA
U NJEDRIMA MOLITVA DA KRIJE
STARU PRIČU SA NOVOG RATIŠTA
3.
NESREĆNI SMO
SINOVI DOBRIH OTACA
ĐEDU ZA POMEN
UŽEGLI SVIJEĆU
KANDILOM
SVETIM OLTAR I SVENUĆA
URAMISMO
UMJESTO RAĐANJA
ĐEDOVU MEDALJU
OBILIĆA
I ZLATNI KRST
PETROVIĆA
POKUŠAVAJUĆI
PRED TOM SLIKOM
NA KRSTU
POKRSTITI NIKOGOVIĆA
KRSTIMO OD
POČETKA DO KRAJA
DESNOM I
LIJEVOM PA OPET
IKONOM KO
VRATA VELUKA
GLAVNOG JUNAKA
KOJI PROKLET
TOJ SLICI
OKRENU LEĐA OPET
4.
KAZNOM HRANE A
KAZNA OBLAČI
SINU SPREMNA KAZNIONA NJINA
BIĆE STASIT OD OČEVA JAČI
VEĆ JE SPREMAN DA PRIČA RATIŠTA
UKLETA KAZNA
BIJEDNO POMILOVANJE
USMRĐELO SVAKOJAKO SRANJE
OKRUŽILI I U KRUG SE VRTE
NEŠTO NOSE U KONOPE PRTE
UPRTILI KNJIŽURINE NAKE
I KNJIŽICE S NJEGOVIJEM LIKOM
SKRIVAJU SE ZA NJEGOVOM SLIKOM
USLIKALI POHOD
NA MITINGE
OD SLIKANJA
NEBO SE POMUTI
ONI SU REKOH I
SVI NA NJIH LIČE
MOJ KUM I ON
JE PLJUNUTI ONI
NA SVAKOM
KORAKU KO IZ ZEMLJE
NEKO RASTE
IZRASTA I PONOVO NIČE
5.
ENOGA ON OD
ONOGA
NASLIJEDIO SVE
PLJUNUTO ONO
OD PRIJE
KA DA IH JE
JEDNA MAJKA RODILA
NO SE ONI NE
RAĐAJU
IZMIGOLJE SE
PA LIČE JEDAN NA DRUGOG
KO JAJE JAJETU
SVI SU ISTI
NACRTANI KO
CRTANKA ZA PRVI OSNOVNE
PA TAKVI NAMA
I OKO NAS
DOLAZE DA NAS
I U KREVETU PAZE
PRLJAVO TUĐOM
RUKOM MAZE
ZDRAVE I
BOLESNE OBILAZE
6.
TO TI JE TO
REKOŠE JEDNOM ONI
OD TOGA TI JE
TO NEPOSLUŠNIČE
ZA TO TI JE TO
PLEMENIČE
TAKO CE TI
BITI OD TOGA ZEMLJAČE
NO NIJESAM
SMIO OD KOMITETA
A PLUNUO BIH U
DLANE
PA JEDNOM KO
ONO LANE
VESELOM ROĐAKU
KOMITETLIJI
UMJESTO OLOVKE
BATINOM
ZASUKAO
PERČIN U VITICE
PREBROJIO ZUBE
U VILICE
PA NEKA PUKNE
ĐE PUCALO NIJE
NEKA SE OMLATI
ĐE SE MLATILO NIJE
ĐEDOVE DA MU
OPSUJEM KOSTI
NEMOGU NO BOŽE
BOŽE TI MU OPROSTI
7.
ĐEDOV JE UNUK
OD SOJA ON
SKOROJEVIĆA
OLTAR SAZIDAO
KUĆIŠTE ĐE
KOLIJEVKU KRIJE
KRIJUĆI ISTINU
OD PROLAZNIKA
SA SUKOBOM BEZ
RATIŠTA
IGRA JOŠ JEDNU
IGRU BUNJIŠTA
HTJEDOH JEDNOM
REĆI UGLAS
ONO ŠTO
NIJESAM ZBORIO PRIJE
NO SE ONO OPET
UKEKEČI
ISTURI PRSTE
ISPRED NOSA
POGLEDA ONO
ŠTO GA OBLIJEĆE
PROZBORI PREKO
USTA RIJEČ DVIJE
PA MU SE REĆI
NESMIJE
NI ONO ŠTO JE
NAPISANO
JER SHVATI ILI
ĆEŠ SHVATITI
LEBOM TE HRANI
DJECU OBLAČI
REKOŠE JEDNOM
I MORA BITI TAKO
NIJE SA NJIMA
NI NJEMU LAKO
SEBE OD NJIH I
NJEGA OD NIČEGA
I NIŠTA OD
NIČIJE VLASTI SAKRITI
8.
KAKO SE SAMO
OD SILINE
UKEKEČIO ON
VELIKI I MALI VEĆI OD JUČE
TIHO ZBORI I POVREMENO SKAČE
U RIJEČ DVIJE SVE REČE
SLUŠAJ
O TEBE I TEBE ZBORIM
NESMIJEŠ REĆI NIKOME NIŠTA
SVI SU KAO JA ON I ONI
ENO GA PONOVO
SA DVA PRSTA
SLOVO DRŽI
SAMO JOŠ MALO
PA DA ZAKEVĆE
JER SU GA ZA
TO U ŠKOLU SLALI
DIPLOMU JEDNU
DRUGU TREĆU
DOBRO SU GA
IŠKOLOVALI
IŠKOLOVALI
MOGA I TVOGA ŠEFA
I NAMAZALI
ŠKOLAMA SVIM
PA ZBORI LI
ZBORI DA ZBORI
TRESE LI TRESE
I GAĆE ISTRESA
ČINI MU SE A I
TAKO TREBA
U GAĆE JE
SPUSTIO NEBESA
SAV JE TAKAV
OD PASJEGA KOTA
KOTI GAMAD DA
LAJU NA LJUDE
KERUŠE JE
OKOTIO SVOJE
KEVĆU PAŠČAD
NE KVASE JEZIKE
9.
NIJE OVO OD
ONOGA VEĆE
NAUČILO NIŠTA DA NE SMIJE
GOVOR PIŠE I ZA GOVOR SE KRIJE
POKRI SE NI NOS MU NE VIRI
KOLIKO JE PREPRDIO JUČE
JUTROS VAZDUH OD TOGA ZASMRDI
SKOROJEVIĆ
SMRDI IZ OPANKA
OD BOGA JE GLAVU ZAKLONIO
CINI MU SE A NIJE NI ČUDO
BOG SA NEBA I SVI SVECI MOCNI
OD NJEGA SU MANJI I NEMOĆNI
NO NI ON NIJE
GORI I LOŠE ĆUDI
OD ONOME ŠTO GA OBLIJEĆE
SKUTE NOSI MIR BOŽI DARUJE
MALO ZBORI I U VREĆU MEĆE
JEDNOM MEĆE
DRUGOM PROGLAS PIŠE
ĐE SE ZBORI IMA GA NAJVIŠE
OPISMENI NA SLOGOVE SRIČE
SA DIPLOM SA NOVOG RATIŠTA
SRIČE MOJU A ZA TVOJOM KLIČE
POSNOM ZEMLJOM KRVAVOGA ZNOJA
10.
NA PROPLANKU
KATUNIŠTA NAŠEG
ĐE UGIČI NE
NOSE ČAKTARE
ISPRIČAŠE S
PRAGA ISPRED KUĆE
OVU PRIČU SA
MOGA OGNJIŠTA
GOVOR DRŽI
OPET PUNA PRIČA
PREPRIČAVA
LJUDE U PRIČAMA
PRIČA PRIČU A
REĆI NESMIJE
OVOM PRIČOM
SVOJE DUPE KRIJE
PRIČA PRIČU
UTEĆI NEMOŽE
OD ISTINE
POTOK DA ISPIJE
NJEMU SE OMAČE
PA OPET REČE
JAKI SMO I
JAČI OD ISTINE
LAJANJEM BRANE
ŠTENAD PORED KUĆE
SVOJE LANCE
STEGLE OKO VRATA
NA UZICU
NAMIČU KOČIĆE
REPOVIMA MAŠU
POVJETARCU
POVILI SU IME
U PELENE
NA KAPIJI
ISPRED SVAKE KUĆE
KEVĆE KERČE
PAZI DA NE LANE
ČUVA SVOJE I
NJEGOVE DANE
V A T R A
***
DOK VRIJEME
PLOČNICIMA LUTA
PROCVALE SU KRVAVE LOBANJE
SA PRSTIMA NESTALIM U VATRU
TIHA ŽETVA IZ PEPELA ŽANJE
***
VATRA ZEMLJI
ISPIJA MIR
ISPISUJE GRANE LISTOM
VATRA KLJUČEVIMA TAMNICE
U NOCNOM MIRU
OPIPAVA ZGARIŠTE SKELET
IZGARANOG IZ OČNOGA VIDA
***
DANAS NA
POGREBU
SAHRANA RUKU I VILICA
LELEK DO NEBA
KRV SU SAHRANILI
NEKO IME SRELO SE SA SMRĆU
JUTROS U DVORIŠTU
OTRGLO TE JE OD KOSTIJU
SMRTI BLATNJAVA
ŠTO ŽIVIŠ ZA SUSRET
LOBANJE SA KRSTOVIMA
***
DANAS NA
GROBLJU
ZA DVIJE GLAVE U JEDNOM SANDUKU
UVIJENE U POKROVU OD TKANJA
TRAŽIMO SMRT ZA SMRT PRETICANJA
VEČE EVO NAS
PONOVO NA GROBLJU
MILUJEMO BUNILO U KRILU
LOBANJAMA PREBROJAVAM ZUBE
KROZ PRIČU ISPRIČANIH SJEĆANJA
***
NA KRŠTENJU
SUDBINE GORA
PO PIJESKU I PEPELU
U KRVI ZATVORENIH VULKANA
SUDBINE SA UZDAHOM MJESEČINE
KORAČA VOJNIK NOGAMA VIHORA
---------------------------------------------------
Svetozar N. Popović
Svetozar N. Popović rodjen je sredinom prošlog vijeka u Danilovgradu gdje je
i završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Ulcinju. Studirao je na
Nastavničkom Fakultetu u Nikšiću. Živi i radi u Danilovgradu. Poeziju je
počeo da piše kao srednoškolac i student. U tom vremenu bio je aktivan
sudionik svih kulturnih i literarnih zbivanja u zemlji. Objavljivao je u
mnogim književnim časopisima toga vremena. Najčešce, sukob sa samim sobom
prenosio je na sukob sa sredinom u kojoj je stvarao. Mnogo je očekivao od
života stvaralaštva u njemu. Pisao je za “Pobjedu”, “Korake”, “Omladinski
pokret” “Univerzitetsku riječ” i mnoge druge, danas nepostojeće listove i
časopise. Osnivač je dramskog studija “D” u Danilovgradu i režiser prve
prestave tog studija, Drame “Mladost pod suncem”. Osnovao je i bio prvi
predsjednik kluba pisaca “Mihailo-Miho Vuković u Danilovgradu. Osnovao je i
studensku eksperimentalnu scenu Nastavnickog fakulteta u Nikšiću i kao
dramaturg i režiser počeo da eksperimentiše sa stvarnošću. Ostale su
zapamćene njegove, vrlo uspjele kreacije: dramatizacija poeme “Jama” Ivana
Gorana Kovačića, parodije “Čegović na ljuljašci” i eksperimentalnog igrokaza,
drame “Anastazija” čije je prikazivanje, tada zatalasalo kulturnu javnost
Crne Gore. Pokrenuo je mjesečni almanah “Pedagog” koji je povremeno izlazio
do njegovog življena u Nikšiću. Bio je aktivni sudionik toga vremena:
predsjednik omladine Nastavničkog Fakulteta, sekretar omladine Univerziteta
tada u Titogradu . Postao je poligon za razračunavanje eksperimenta i
stvarnosti.
Umoran od svega prestaje da se bavi pisanjem i omladinskim
aktivnostima.
Okrenuo se običnim životnim temama. Njegovi rukopisi polako
nestaju i bivaju uništeni njegovom nemarnošću osim zbirke poezije “Oraške
magle” koju, iz zaostalih a neuništenih rukopisa sakuplja i priprema za
štampu njegov sin jedinac Vladimir Popović koji nije doživio njeno
objavljivanje. Tragično je stradao 2011. godine kao uspješan
novinar, producent i izdavač. Njegovih 28 godina preselilo se u vječnost a
Svetozar Popović je ostao sa dijelom svojih objavljenih rukopisa i
uspomenama na jedno vrijeme u kojem je živio radio i na kraju tragično
stradao.
Sudbina je uništila njegov talenat, stvaralačku nit i njegovu
porodicu.
Doživio je da se njegov život završi prije biološke smrti.
Danas živi
od uspomena i radi u “Auto moto Danilovgrad”.
 Odštampaj stranicu
|
