|
|
DROBNJACI
Drobnjaci
su vrlo staro i organizovano pleme, po mnogo
čemu karakteristično - vječiti slobodari i
ratnici, učesnici u svim bitkama, bojevima i
ratovima za slobodu i oslobođenje.
Granice su mu na istoku Šaranci i
Gornja Morača, na jugu Nikšićko polje i Župa, na
zapadu Piva i na sjeveru Rijeka Tara. Planina
Ivica dijeli Drobnjak na dva morfološki
različita dijela: Drobnjačko korito i
visoravan Jezera.
Glavna mu je varošica
Šavnik.
Drobnjak je oduvijek bio buntovno područje za
vrijeme turske okupacije i biva popaljen
nekoliko puta od hercegovačkih aga i begova. Do
1863. g. tamo su samo izgonili stoku, a otada su
počeli u Jezerima obrađivati i zemlju i stalno
se naseljavati. Visoravni i planine su omogućile
da se u prvom redu razvilo stočarstvo, a osim
njega i zemljoradnja. Ostale aktivnosti su
uključivale pčelarstvo i malo voćarstva. Kroz
Drobnjak je vodio put u srednjem vijeku, koji je
povezivao Kotor preko Onogošta, Lever – Tare sa
Požegom i dalje.
Prema nekim istorijskim izvorima, Drobnjaci su
neko vrijeme bili u sastavu zetske države.
Uspjeli su da sačuvaju svoju samostalnost prema
Turcima sve do sredine 15. vijeka, kada su
potpale pod vlast Osmanlija gdje su
ostali sve do sredine 19. vijeka, kada su
poslije Crnogorsko – Turskog rata od 1876.
do 1878. godine, Berlinskim mirom i zvanično
pripojeni Crnoj Gori.
Prvo naseljavanje slovenskih plemena počelo je u
8. vijeku, kada su se Novljani podijelili
u dvije velike grupe i jedna od njih se
zaustavila u predjelima koji ograničavaju
današnji Drobnjak, a druga naselila banjsku
visoravan. U neprestanim borbama sa plemenom
Kriča, koji su navodno potomci starih
Kelta, ovi doseljenici su uspjeli zauzeti
jezersku visoravan. Odlučujuća bitka odigrala se
pod vođstvom vojvode
Đurjana Kosovčića
s jedne i kričkog kralja
Kaloke,
na Ivici i na
Jezerima,
kojom prilikom je i poginuo
чувени крички војвода
Калока,
U Drobnjak se u 17. Vijeku preselilo iz
Nikšićkih rudina pet srodnih porodica,
Vulovići, Đurđići, Srdanovići
(nekad Kosorići), Tomići i
Cerovići, čija je po predanju dalja starina
iz Travnika. Od njihovog preseljenja počinje
osnivanje ovog plemena. Njihovim umnožavanjem i
naseljavanjem u Drobnjak i drugih jakih
bratstava, kao Karadžića, Jakšića
i Abazovića pleme je ojačalo, pa je
nastala oskudica u zemlji i paši.
BRATSTVA U DROBNjAKU
Drobnjaci se danas dijele na "starince",
koje čine ona bratstva koja su na Durmitor
doselila prije 16. vijeka i "novljane"
koji su doselili kasnije, potiskujući
starosjedioce na Tari i izvoru Morače.
STARINCI
Starinci ili starosjedioci su ona drobnjačka
bratstva koja su se u Drobnjak doselila prije
16. vijeka. Iz jednog turskog dokumenta iz 1477.
godine (Istorijski zapisi, knjiga 29), koji se
odnosi na Hercegovački sandžak, da se vidjeti da
je u Drobnjaku bilo 636 domova, što čini dobru
naseljenost. Ovu grupu bratstava u Drobnjaku
sačinjavali su:
Mandići,
Kujundžići,
Milašinovići,
Vukovići,
Perovići,
Džukići,
Batizići
i druga starosjedilačka bratstva u Drobnjaku.
NOVLJANI
„Novljani“ su, za Šibalića, najveće pleme
koje je organizovano došlo na Balkan, prvo u
okolinu Travnika, potom Novog i Banjana i,
konačno, u Drobnjak. „Novljanima“ se, po
predanju, zvalo jedno pleme koje se u vrijeme
doseljavanja na Balkan doselilo u Bosnu, a malo
docnije prešlo u Hercegovinu i nastanilo se na
Banjanskoj visoravni.
Odatle Novljani, zajedno s još nekim plemenima,
potisnu starosjedelačko stanovništvo na Tari i
izvoru Morače, a na jug ka Podgorici. Osvojenu
teritoriju podjele među sobom i nasele. Tada je
Novljanima pripalo i prostrano zemljište koje je
zahvatalo plemena Banjane i Drobnjake.
Veći dio Novljana koji su preselili u Drobnjak,
zauzeo je cio predio između grada Onogošta i
rijeke Tare, i od tadašnje pivske granice do
gornje Morače.
Drobnjaci su od 1360. do početka sedamdesetih
godina bili pod vlašću
Vojislava Vojinovića
i Nikole
Altomanovića.
Poslije su ušli u sastav Tvrtkove države
nakon podjele zemlje N.
Altomanovića,
koju su izvršili knez Lazar i bosanski
ban Tvrtko.
Od kraja 14. vijeka, Drobnjaci spadaju u oblast
velikaša Sandalja
Hranića,
koji je umro 1435. godine, a naslijedio ga je
sinovac Stjepan
Vukčić Kosača,
odnosno Hercog
Stjepan. Po njemu se ta oblast
nazvala Hercegovina, kako se i danas naziva njen
veći dio. Tako su Drobnjaci ostali u sastavu
Hercegovine sve do sredine 19. vijeka, kada su
ušli u sastav Crne Gore.
Drobnjaci su na Đurđevdan 1604. godine dobili
Turke, kada su se svi pobratimili i uzeli da
slave Đurđevdan kao glavnu slavu i prislavu.
Zbog
starine ovog plemena koje se u raznim spisima
pominje duže od jednog milenijuma, nije jasno da
li su ime dobili po svom rodonačelniku ili
navedenom značenju riječi Drobnjak.
Ime pripadnika ovog plemena postalo je sinonim i
za veoma mudre ljude cemu ide u prilog i podatak
da je najpoznatiji balkanski geograf upravo
jedan Drobnjak -
Jovan Cvijić!
I tvorac novog pravopisa književnog jezika bio
je Drobnjak - Vuk
Stefanović Karadžić!
Odavde je je i jedan od najvećih književnika 20.
vijeka
Borislav Pekić i čuveni slikar
Vojo Stanić kao i pjesnik i
akademik
Miro Vuksanović.
Sa
ovih prostora je i jedan od najvećeg vojskovođa
minulih vjekova na Balkanu - vojvoda i
jugoslovenski feldmaršal
Živojin Mišić.
Slavni Drobnjaci bili su i vojvoda
Novica Cerović i čuveni junak
Šujo Karadžić koji su po nalogu
Petra II Petrovića
Njegoša
uhvatili i
pogubili osmanlijskog zulumčara
Smail Agu Čengića.
Među drobnjačkim junacima pominju se i
Đurica
i
Živko Kosovčić, kao i
vojvoda
Mileša Mandić.
Veliko junaštvo Drobnjaci su potvrdili i u
Drugom svjetskom ratu, a među poznatijim
ličnostima iz ovog perioda su proslavljeni
predratni novinar i profesor književnosti
Stojan Cerović koji je poginuo
na bici na Neretvi, kao i devet puta ranjavani
armijski general i neimar Danilo
Jauković.
Drobnjaci, raseljavajući se, nosili su to ime sa
sobom, I ime Drobnjak, Drobnjački nalazimo: u
Lici i na Glasincu kao prezime, u Banjanima kao
ime mjesta (Drobnjačka međa), u Risnu, u okolini
Beograda, u Podrinju, u porječju Zapadne Morave,
kao prezime u Skopskoj Crnoj Gori, (kao ime sela),
na Kosovu se čitav kraj između Štimlja i
Nerodimlja zove Drobnjaci, u Kuzminu i Vučitrnu,
kao prezime, nekoliko sela u Ibarskom Kolašinu
naseljavaju Drobnjaci i tako se zovu, oko Novog
Pazara, kao prezime itd.
Drobnjak se prvi put pominje kao prezime (Bran
Drobnjak) 1354. g.. a kao pleme 1390. g.
Drobnjak je imao neku polu-autonomiju i čuvao je
svoju staru plemensku organizaciju, koja je bila
demokratska i počivala na opštem pravu glasa,
sve do prisajedinjenja Crnoj Gori. Na čelu
plemena je bio nasljedni knez, a na čelu vojske
vojvoda, koga su birali plemenici na saboru, a
potvrđivao ga vezir u Travniku. Saboru je
predsjedavao knez, a pravo biranja imali su svi
plemenici koji su nosili i koji nose oružje.
Odluke su morale biti jednoglasne. Pleme su
osnovali:
Vulovići,
Đurđići,
Kosorići,
Tomići
i Cerovići,
koji su se u 17. Vijeku doselili iz Banjana u
katune Drobnjak.
Najpoznatija Drobnjačka bratstva su
Smolovići,
Medojevići,
Kosorići,
Karadžići,
Krstajići
(slave Nikolj-dan),
Čupići,
Žugići,
Cerovići,
Zarubice,
Memedovići
i Jaukovići.
Plemenska slava Drobnjaka je Sv Đorđije (23/4).
Skoro sve su crkve i manastiri u Drobnjacima
posvećeni Sv Đurđu i svaki pravi Drobnjak mora
slaviti Sv Đurđa. Ali da bi mogli ići jedan
drugome u posjetu o slavi, mnogi slave preslavu,
i o preslavi sijeku kolač, a o Đurđev – danu
samo šalju Punjapunje i svijeću u crkvu. Tako
jedni Krstajići,
Janjići
i Tomići
u Drobnjacima slave Sv Nikolu,
Karadžići
Sv Aranđela,
Abazovići Savin – dan,
Kosorići
Nikolj – dan itd.
Đukići
su jedno od najstarijih bratstava. Ne zna se
tačno kada su neki odselili u Pivu, a iz Pive
dalje, u 17. Vijeku u
Cerovu.
Drobnjačko korito
Drobnjačko korito je velika uvala ispresijecana
kosama i koritima nekoliko rijeka, koje se
slijevaju u Bukovicu, a ova pritiče
Pivi. Od Nikšićkog polja ga odvaja planina
Vojnik i visoravan Krnovo, a od Morače
planine Javorje i Lola. U ovoj
oblasti nalazi se grad Šavnik, a od većih
sela Duži, Previš, Pošćenje,
Godijelja, Dobra Sela, Petnjica
i Komarnica. Južno od Šavnika se nalaze
četiri sela koja takođe pripadaju Drobnjaku:
Mokro, Miloševići, Gornja Bijela
i Donja Bijela – ova poslednja dva
se oslanjaju na padine Krnovske glavice, dok se
Mokro sa manjim selom Gradac nalazi na
zaravni iznad Šavnika i rijeke Pridvorice, a
ispod Vojnika.
Jezera
Jezera zahvataju sjeverositočni
dio plemena. To je visoravan srednje visine oko
1500 metara, ograđena planinama Durmitorom,
Ivicom, Sinjajevinom i rijekom Tarom. U Jezerima
je gradić Žabljak, a kraj njega ispod Durmitora
je Crno Jezero.
Uskoci
Podgrupa Drobnjaka (neki kažu i zasebno pleme)
su Uskoci, koji uglavnom čine sela istočno od
Šavnika u pravcu Morače, a u južnom slivu rijeke
Bukovice: Boan, Timar, Bare
i Krnja Jela, koju dijeli od Gornje
Morače prijevor Semolje.
Kuriozitet za ovo pleme jeste da je poslednji
zvanični slučaj krvne osvete bio zabilježen
upravo ovdje 1931. godine.
Na visoravni Krnovo je u proljeće 2017. Godine
počeo sa radom prvi vjetropark u Crnoj Gori.
Vjetropark Krnovo je vjetropark izgradjen na
najvećoj nadmorskoj visini do tada u Evropi.
Predstavlja veliki proizvodni obekat u oblasti
elektroenergetike od izgradnje oljevaljske
Termoelektrane 1982. Godine.
Drobnjaci u širem smislu obuhvataju i pleme
Uskoci i pleme Šaranci.
U Drobnjacima je 1927. godine bilo 40 naselja do
2200 kuća sa 14000 do 15000 duša.
Odštampaj stranicu
|
|
