|
Glavari su se makli na
stranu, a narod kolo vodi.
Kolo
Bog se dragi na Srbe razljuti
za njihova smrtna sagresenja.
Nasi cari zakon pogazise,
200
pocese se krvnicki goniti,
jedan drugom vadit oci zive;
zabacise vladu i drzavu,
za pravilo ludost izabrase.
Nevjerne im sluge postadose
205
i carskom se krvlju okupase.
Velikasi, proklete im duse,
na komate razdrobise carstvo,
srpske sile grdno satrijese;
velikasi, trag im se utro,
210
raspre sjeme posijase grko,
te s njim pleme srpsko otrovase;
velikasi, grdne kukavice,
postadose roda izdajice.
O prokleta kosovska vecero,
215
kud ta sreca da grdne glavare
sve potrova i trag im utrije;
sām da Milos osta na srijedi
sa njegova oba pobratima,
te bi Srbin danas Srbom bio
! 220
Brankovicu, pogano koljeno,
tako li se sluzi otacastvu,
tako li se cijeni postenje ?
O Milose, ko ti ne zavidi ?
Ti si zertva blagorodnog cuvstva,
225
voinstveni genij svemoguci,
grom stravicni te krune razdraba !
Velicastvo viteske ti duse
nadmasuje besmrtne podvige
divne Sparte i velikog Rima;
230
sva vitestva njina blistatelna
tvoja gorda misca pomracuje.
Sto Leonid oce i Scevola
kad Obilic stane na popriste ?
Ova misca jednijem udarom
235
prestol srusi a tartar uzdrma.
Pade Milos, cudo vitezovah,
zertvom na tron bica svijetskoga.
Gordo lezi veliki vojvoda
pod kljucevma krvi blagorodne,
240
kā malopred sto gordo idjase,
strasnom mislju prsih nadutijeh,
kroz divjacne tmuse azijatske,
gutajuc ih vatrenim ocima;
kā malopred sto gordo idjase
245
k svetom grobu besmrtnog zivota,
preziruci ljudsko nistavilo
i pletenje bezumne skupstine.
Bog se dragi na Srbe razljuti:
sedmoglava izide azdaja
250
i satrije Srpstvo svekoliko,
klevetnike grdne i klevetu.
Na razvale carstva junackoga
zasja sveta Miloseva pravda,
okruni se slava vjekovjecno
255
Miloseva oba pobratima
i lijepe kite Jugovicah.
Srpskoj kapi svud ime pogibe.
Postadose lafi ratarima,
isturci se plahi i lakomi
- 260
mlijeko ih srpsko razgubalo !
Sto utece ispod sablje turske,
sto na vjeru pravu ne pohuli,
sto se ne hce u lance vezati,
to se zbjeza u ove planine
265
da ginemo i krv prolivamo,
da junacki amanet cuvamo,
divno ime i svetu svobodu.
Sve su nase glave izabrane!
Momci divni, isto kā zvijezde;
270
sto su dosad ove gore dale,
svi padali u krvave borbe,
pali za cest, ime i svobodu.
I nase su utirali suze
vjesti zvuci divnijeh gusalah.
275
Proste nase zertve svekolike
kad je nasa tvrda postojbina
sile turske nesita grobnica.
Sto je ovo evo neko doba
te su nase gore umucale,
280
ne razlezu ratnijem klicima?
Pocinu ni rdja na oruzje,
ostade ni zemlja bez glavarah.
Nekrscu se gore usmrdjese...
Ujedno su ovce i kurjaci,
285
zdruzio se Turcin s Crnogorcem,
odza rice na ravnom Cetinju!
Smrad ufvati lafa u kljusama,
zatrije se ime crnogorsko,
ne ostade krsta od tri prsta!
290
Vojvoda Milija
Cujete li kolo kako pjeva?
Kā je ona pjesna izvedena,
iz glave je cijela naroda.
I imaju razlog Crnogorci
na nas dici prokletu gomilu.
295
Ne smijemo nista zapoceti
sto bi narod k vitestvu zazeglo,
sto bi svete kosti pradjedovske
ogranulo, da u grob igraju, -
a kā guske sve nesto cukamo.
300
Udri vraga, ne ostav mu traga,
ali gubi obadva svijeta!
Vojvoda Stanko (Ljubotinjanin)
Imas razlog, vojvoda Milija.
I dabogda trag nam se zatro
kad pod ovom zivjeli maramom!
305
Sto ce djavo u krscenu zemlju?
Sto gojimo zmiju u njedrima?
Kakva braca, ako Boga znate,
kada gaze obraz crnogorski,
kada javno na krst casni pljuju!
310
Serdar Ivan
Sto bi ovo te jost ne dodjose
Ozrinici, nasi krajicnici?
A bez njih se poslovat ne moze;
najedno se bolje razbiramo.
Vojvoda Milija
Otisli su na stanak Turcima
315
da nekakvo roblje mijenjaju;
ema sam im poslā poklisara:
tek se vrate, da ovamo idu,
da hitaju da ne dangubimo,
e ovome vec trajanja nije.
320
Vuk Tomanovic
Koje jade dangubite, ljudi ?
Pogibosmo ovdje cekajuci,
nestade ni arca u torbice,
a duhana nesta u toboce;
vrat iskrivih uz polje gledeci
325
da ako se niz njeg' pomolite.
Serdar Vukota
Hitali smo da prijed dodjemo,
ma nikako ne mogasmo brze:
no Pecirep i stari Baleta
sakupili dvadest tridest drugah,
330
pa u Dugu s cetom zapadnuli,
docekali karvan od Niksicah;
pokolji se na drum sa Turcima,
cetrnaest posjeci Turakah
i uzmi im sedamdeset konjah
335
i dvije tri uhvati robinje.
Pa ni dodje knjiga od Niksicah,
i u knjzi deset pobratimstvah
na Poljane da se sastanemo,
da im damo robje na otkupe;
340
pa smo bili na stanak Turcima,
stoga smo se malo zadocnili.
Knez Bajko
Sto zborase Hamza i Niksici?
Scase li im mila vjera biti
da izdizu mirno u Rudine?
345
Serdar Vukota
To znas, Bajko, bi im mila bila,
od dobra se jost bjezalo nije.
Kā ne zele Turci dobrovanje,
da u miru rasiruju ovce?
Knez Rogan
Rijecanja bi li medju vama
350
oko roblja al' oko drugoga?
Knez Janko
Bi, Rogane, grdna razgovora!
Da li ne znas Turke od Niksicah?
U malu se dlaku ne isklasmo,
da pās pasu dovijek kazuje
355
za krvavo nase sastavanje.
Vuk Markovic
A s cesa se to malo svadiste?
Ko najprvi smuti na sastanku?
Knez Janko
Kā iz ruge to bi u pocetku.
Vuk Mandusic i Vuk Micunovic
360
zapocese s Hamzom kapetanom
oko vjere nesto popovati;
dok odjednom oni zagustise,
uljegose u krupne rijeci.
Rece Hamza Micunovic-Vuku:
365
"Ja sam bolji, cuj, Vlase, od tebe,
bolja mi je vjera nego tvoja!
Hata jasem, britku sablju pasem,
kapetan sam od careva grada,
u njem vladam od trista godinah;
370
djed mi ga je na sablju dobio
dje su carstvo sablje dijelile,
te mu tragu osta za gospodstvo".
Raspali se Micunovic Vuce,
pa se Hamzi poprimace blizu:
375
"Kako Vlase, krmska poturice!
Dje izdajnik bolji od viteza?
Kakvu sablju kazes i Kosovo?
Da l' na njemu zajedno ne bjesmo,
pa ja rvā i tada i sada?
380
Ti izdao prije i poslijed,
obrljao obraz pred svijetom,
pohulio vjeru pradjedovsku,
zarobio sebe u tudjina!
Sto se hvalis gradom i gospodstvom
- 385
svi gradovi sto su do nas turski,
jesam li ih opsuo mramorjem,
te nijesu za ljude gradovi
no tavnice za nevoljne suznje?
Bic sam bozi ja spleten za tebe,
390
da se stavljas sto si uradio!"
Mnozina
Micunovic i zbori i tvori!
Srpkinja ga jost radjala nije
od Kosova, a ni prijed njega.
Knez Janko
Jost nijesam lijepo kazao
395
oko sta se na stanak poklasmo.-
Utrkmismo Vuka s kapetanom.
Znate nasu momcad ozrinicku:
dje god dodju, svud zamecu salu.
Vrag donio na sastanak bjese
400
i staroga odzu Bruncevica;
i u njega nekakva sisana,
lakat u njoj bjese al' ne bjese.
Objesio pusku o ramenu,
pa cepuka, tamo i ovamo,
405
po poljani kao svi ostali;
a odovud neki od nasijeh,
umimogred, pokraj odze mini
i tisni mu od lakta rozinu
njegovojzi u grlic sisani.
410
Boze jedan, tri stotine drugah,
sve popada mrtvo od smijeha!
A odza se cudi setajuci
sto se radi od toliko ljudih,
dokle vidje u pusku rozinu.
415
Tu se odmah pomutismo grdno,
pobismo se ognjem iz pusakah;
napravismo petnaest nosilah,
sest nasijeh, devet njihovijeh.
Bogdan Djuraskovic
Vrijeme je da se okupimo,
420
vrijeme je da sto uglavimo.
Nas se posā svuda procukao.
Kad opaze braca nekrscena,
nece oni kā mi rastezati.
Serdar Radonja
Svak je dosā ko je od potrebe,
425
al' nijesu pet Martinovicah.
I nije im bez neke nevolje,
a bez njih se nikako ne moze.
Knez Bajko
Hajte, ljudi, da sto poslujemo,
ali doma hajte da idemo,
430
da se s nama djeca ne rugaju;
pa s Turcima kako koji moze,
a ja znadem, dje mi sake padne.
A evo smo kao oni misi
te za macku zvono pripravljahu.
435
Dodjose
Martinovici
Vuk Micunovic
Evo i vi, vec se nacekasmo!
A evo se, ljudi, okupljamo
kā svatovi, pjani sto se prica.
To je vama doista sramota,
jer je vama ponajblize doci.
440
Tomas Martinovic
Nemoj, Vuce, i ostala braco!
Davno bismo na sastanak dosli,
no se nesto ruzno dogodilo,
te smo vi se malo odocnili.
Knez Rogan
Je li vino goste posvadilo,
445
kā je vama ovo krsno ime?
Tomas Martinovic
Nije svadje medju goste bilo,
no ni Turci zenu ugrabise.
Vuk Micunovic
Kakvu zenu, rugas li se
zbilja?
Danu pricaj sto se dogodilo,
450
a ne boj se, svak ce te slusati;
takve posle svako rado slusa.
Tomas Martinovic
Pricacu vi za toga djavola.
Mi igrasmo u kolu s gostima,
redjasmo se naokolo vinom,
455
dokle puska izvise Pisteta
puce jedna, i covjek poklice:
"Ko je vitez, ko je dobri junak!
Povede se roblje crnogorsko!"
Poklici se onoj narugasmo:
460
kakvo roblje sasred Crne Gore!
Pjan, rekosmo, pa misli da poje.
Dokle dvije jedna iza druge:
cik! cik! opet, izdusit ne dase;
i klikuje covjek kao prijed.
465
Ono nije bez nekakve muke!
Ugrabismo puske, potrcasmo.
Kad onamo, imas sto vidjeti:
Mujo Alic, turski kavazbasa,
odveo nam Ruzu Kasanovu
470
i utekā s bratom najmladjijem.
Evo ima vise no godina
otkā nesto medju sobom glave.
Ali ko bi mogā pomisliti
da ce uzet Srpkinja Turcina?
475
Knez Rogan
Cud je zenska smijesna rabota!
Ne zna zena ko je kakve vjere;
stotinu ce promijenit vjerah
da ucini sto joj srce zudi.
Tomas Martinovic
Nijesam vi sve jost iskazao.
480
Kuku onoj dusi zadovijek
te je Ruzi narok izgubila,
te je dala Ruzu za Kasana,
zatvorila vilu u tavnicu,
jer je Kasan bruka nevaljala.
485
I cujte me dobro, Crnogorci:
trag po tragu meni poginuo,
da je bjese Srbin ugrabio
ako hocah glave obratiti,
ta nevolja kako me boljela!
490
Ema kad cuh e ode u Turke,
vec kud kamo ne bi razmicanja,
no za njima u potoc podjosmo.
Na Simunji stigosmo svatove,
te ubismo obadva Alica,
495
a kroz Turke nesrecnu nevjestu.
Tu smo grdno obraz ocrnili
i od Boga dio izgubili.
Knez Janko
Boze dragi, cudna dogovora!
Bi li ovo djeca poslovala?
500
Ne smijemo cinit sto cinimo,
ne smijemo javit sto je javno;
neke misli na vrat tovarimo
kā da posla do mislit nemamo,
kā da cinit sto treba ne znamo.
505
Kad sam gode mnogo razmisljavā,
vazda mi se posā povukovā.
Ko razgadja, u nas ne pogadja.
Vladika
Danilo vidje da su se okupili svi, pa i on izide medju njih.
Vuk Micunovic
Ne drzi nas ovako, vladiko,
no otrsaj ovoliko ljudstva.
510
Svako gleda sto ce cut od tebe,
a ti si se nesto zamrsio:
nit' sto zboris niti nas otrsas,
u obraz si kao zemlja dosā;
sam se setas poljem bez nikoga,
515
nit' sto jedes niti zaspat mozes.
krupno nesto ucis u pameti,
- zbili ti se snovi na Turcina!
a ja zebem od mnogo misljenja.
Vladika Danilo
Slusaj, Vuce, i ostala braco!
520
Nista mi se nemojte cuditi
sto me crne rastezaju misli,
sto mi prsa kipe sa uzasom.
Ko na brdo, ak' i mālō, stoji
vise vidi no onaj pod brdom;
525
ja povise nesto od vas vidim -
to je sreca dala al' nesreca.
Ne bojim se od vrazjega kota,
neka ga je kā na gori lista,
no se bojim od zla domacega.
530
Bijesna se bratstva isturcila;
tek domace napadnemo Turke,
svoj svojega nikad pustat nece;
razluci se zemlja na plemena,
krvava se isklati plemena,
535
vrag djavolu doci u svatove
te svijecu srpsku ugasiti!
Zlo se trpi od straha gorega.
Ko se topi hvata se za pjenu;
nad glavom se nadodaju ruke!
540
Knez Rade
(brat vladicin)
Sto se mrci kada kovat neces?
Sto zbor kupis kad zborit ne smijes?
Pridje si im s koca utekao,
dabogda im skapā na cengele!
Zalis nesto, a ne znas sto zalis;
545
s Turcma ratis, a Turke svojakas,
domacima toboz da s' umilis,
a jednako, nemoj se varati!
Kako bi im zapā, da te mogu,
glavu bi ti onaj cas posjekli
550
al' ti zivu ruke savezali,
da te muce, da srce naslade.
Vrana vrani oci ne izvadi;
brat je Turcin svud jedan drugome.
Nego udri dokle mahat mozes,
555
a ne zali nista na svijetu!
Sve je poslo djavoljijem tragom,
zaudara zemlja Muhamedom.
Vojvoda Batric
(knezu Radu)
Imas razlog, ali ne toliko.
To se moglo sve ljepse kazati,
560
da mu tako rane ne vrijedjas
i grkom ga ne otrujes tugom.
Svi
muce, niko ni u nos.
|
|
