Svi glavari plaču, i kad čuše ime Batrićevo, svi plačući 
izidoše pred pokajnice. Kako se sastaše s njima, znadoše 
što je. Sestra se Batrićeva zagrli s djedom Bajkom
(knezom), ugrabi mu nož iza pasa i ubi sama sebe; 
Bajko se prenemogne i pade spored unuke mrtve.
 

Vuk Tomanović

Hvala Bogu, velike žalosti
što nas nadje danas iznenada!                                             1965

Svak ćuti i plače.

Vuk Mićunović

Oh do Boga, a oh dovjeka,
da čudno li s glave pogibosmo!


Knez Rogan

Osamdeset već imam godinah;
sto putah sam gledâ Crnogorce,
gledâ Turke, a gledâ Latine -                                               1970
mlade glave onakve ne vídjah!


Vuk Tomanović

U ove se gore nigda nije
onakvoga mladeta dizalo.
Ono bješe junak pod krilima!
Gledâ sam ga dje skače s momcima:                                     1975
sköčî s mjesta četrnaest nogah,
a iz trke dvadest i četiri;
po tri konja zagona preskoči.


Vuk Mićunović

Što je fajde kriti ono što je?
Onakvoga sivoga sokola                                                     1980
Crnogorka jošt radjala nije!
Ne mogaše čovjek nigda znati
al' je zgodni ali je valjastî,
al' je mudrî ali je ljubavnî!
Šest putah sam s njim na muku bio                                       1985
dje prah gori pred oči junačke
i dje glave mrtve polijeću -
jošt takvijeh očih gvozdenijeh
ja ne vidjeh u jednoga momka.
A nemaše jošt dvadest godinah.                                          1990
I što ću vi kriti, Crnogorci,
živo mi je srce pokosio
i našu je zemlju ocrnio!


Vuk Tomanović

On ne bješe no samo nastao, -
Crnogorca već bješe svakoga                                              1995
on gotova pretekâ junaštvom:
sedamnaest ali osamnaest
bješe glavah posjekâ turskijeh!


Vojvoda Batrić

Bog ga jaki i mrtva ubio!
Kako moga vjerovat Turcima,                                              2000
tere im se na vjeru opušta?


Vuk Tomanović

Vjeran bješe junak mimo ljude,
pa ga ono pašče Ćorovića
izbezumi nekako na bratsku,
te sramotno, crn mu obraz bio!                                            2005


Serdar Janko

Je li mu se kuća iskopala?


Vuk Tomanovic

Ne,Serdare, ali što za fajdu?
Ostalo je dvoje djece muško,
jedno drugom vode dat ne može;
i zgodna su kâ dvije jabuke.                                                2010
Nego ko će djecu dočekati?


Knez Janko

Kolika mu brata ostadoše?


Vuk Tomanović

Sedam bratah, svi sedam jednaci.


Knez Janko

Hoće li ga osvetiti, Vuče?


Vuk Tomanovic

Hoće, kneže, ali što za fajdu?                                              2015


Knez Janko

Kako zašto? Što govoriš, čoče?
Da ga mogu dobro osvetiti,
ka da bi ga iz groba dignuli!


Knez Janko

Ada ova nesrećna nevjesta,
te se danas ubi medju nama,                                               2020
ljuče mi je na srce zavila
no nesrećna glava Batrićeva.


Serdar Janko

Ne zbori nam, kneže, za te jade!
Ni ovakve jošt nije žalosti
na mnogo se mjestah dogadjalo;                                          2025
no joj puče srce u prsima
a obrnu svijet naopako
za onijem sivijem sokolom,
pa ne moga odoljet žalosti,
nego život uze sama sebi.                                                   2030

Knez Rogan

Nevolja je, braćo, da s' ubije!
Kam bi crkâ od ove žalosti,
a ne sestra za onakvim bratom,
e predivan bješe, jad ga našâ!
Kad se šćaše ođest kud da ide,                                           2035
pa obuci one puste toke,
šal crveni sveži oko glave,
a pani mu perčin niz ramena,
dvije puške metni za pojasom,
a pripaši mača o pojasu,                                                     2040
a u ruke uzmi džeferdara,-
krasna lica, visok kao koplje!
Kad pomislim i ja kakav bješe,
raspale se uz mene plamovi!

Glavari sjede okolo veljega guvna i razgovaraju se, dok evo ti tri 
četiri stotine Ozrinićah, Cucah i Bjelicah. Svi posjedaše pred 
glavare i drže duge puške uz ramena.

Serdar Vukota

Dobro došli! Što je bilo, ljudi?                                               2045
Krenuli ste nekud kâ na vojsku!
To vam nije bez neke nevolje;
da se nije ko poklâ, Boga vi?


Vojnik

Ne, serdaru, jošt nije pokolja,
ema bi se moglo doslutiti.                                                   2050


Drugi od vojnikah

Pope cucki, da' im ono pismo
te si pisâ medju svima nama,
pa se s njime neka razgovore,
e ćemo ih grajom zaglušiti.

Pop Mićo dava pismo vladici Danilu. Vladika ga gleda 
i ne govori ništa.

Knez Janko

Što je bilo? Što piše, vladiko?                                              2055


Vladika Danilo

Ne može se ono pročitati.

Daje ga vladika knezu Janku da ga popu povrati.

Knez Janko (gleda ga)

Divna pisma, jadi ga ubili!
Krasno je na kartu složeno,
kao da su kokoške čepale.

Svak se smije. Knez Janko dava pismo popu i govori mu.

Knez Janko

Pope Mićo, drž' ti ovo pismo,                                               2060
te pročita', da znamo što piše!

Pop Mićo uzimlje pismo, dugo ga gleda i počinje čitati:

Pop Mićo (čita)

...um...dam...am...
...bi.....nu.....no...
...na....ša.....ra...

Vuk Mićunović

Lijepo li ova sablja čita,
divno li nas danas razgovori!
Amanati, dje nauči tako?
Jesu li te u Mletke šiljali?                                                    2065
Kada svoje tako osijecaš,
ada što bi s tudjijem činio?


Pop Mico

Ti se, Vuče, kâ da sa mnom rugaš?
Kakav nauk, takvo i čitanje!
Da sam imâ boljeg učitelja,                                                  2070
te bih i ja danas bolje čitâ.
Kâ je, da je, o njemu se bavim.
Ko će bolje, široko mu polje!

Vuk Mićunović

Ja ti ne bih predavao bira,
da se slušam, zrno dadjavolje.                                             2075
 

Pop Mićo

I ne daju žita ni u šaku,
do po runo i po grudu sira;
pa i to mi daju kâ na silu.
Da li ne znaš naše davaoce?


Vuk Mićunović

Amanati, ne naijedi se!                                                       2080
A kako im čitaš leturdjiju
kad ovako u pismo zatežeš?


Pop Mićo

Amanat mi, ja je i ne čitam,
niti mi je knjiga za potrebu,
nit' je kada u crkvu otvaram.                                               2085
Napamet sam dobro utvrdio
leturdjiju, krstit i vjenčati,
kâ i druge pomanje potrebe;
pa kad mi je koje za potrebu,
ispojem ga kâ pjesnu na usta.                                             2090


Knez Janko

Čudna popa, jadi ga ne bili,
u svijet ga ovakvoga nema!

Sve u smijeh i u graju.

Serdar Vukota

Danu pričaj koji što ste došli,
da idemo, da ne zamrčemo.


Jedan Cuca

Pričaćemo, a imamo dosta!                                                 2095
Prosta sablja po sto putah turska,
od Kosova koja nas siječe,
pri zlu tome, ako je istina.

Evo ima šest-sedam godinah
kâ dohodi jedna proročica                                                   2100
medju nama. Iz Bara se kaže.
Dava trave i nešto liječi,
i zapise nečesove gradi
da čovjeka puška ne ubije.
Svak je drži, oprosti mi, Bože,                                              2105
kâ da duhom svetijem prozire.

Donio je djavo medju nama
evo ima dvije tri nedjelje,
pa je sada, što nije nikada,
udarila kaživat vještice.                                                      2110
Dvadest ih je do sada kazala,
i sama je sebe obličila;
na njih više no pedeset glavah
što su one svakoju izjele,
a sve djece koja su pomrla                                                  2115
i momčadi tê puška ubila.
Pa se narod cio pomutio,
niko ne zna što hoće da radi;
pomrzjelo sve jedno na drugo.
Na čudo smo i na jade bili                                                   2120
razdvajući da se ne iskolje.
Jedva smo ih ovamo savili,
eda kako vi to pretečete.


Vuk Mićunović

Čudne stoke, Bog ih posjekao,
oko šta se imalo poklati!                                                     2125
A dje vi je ta zlosrećna baba
tê medju vas nož krvavi vrgla?


Isti Cuca

Evo smo je doveli sa sobom
da pred vama ovo posvjedoči.
Ona zbori da će sve kazati;                                                 2130
i kažuje, Bog je posjekao,
kâ da čovjek sve očima gleda.

Izlazi proročica i vještica.

Knez Janko

Kažuj, babo, jesi li vještica?


Baba

Jesam, kneže, nije fajde kriti.


Knez Janko

A kako se gradite vještice?                                                 2135


Baba

Mi imamo jednu travu za to,
pa tu travu u lonac svarimo,
iz lonca se redom namažemo;
iza toga budemo vještice.


Knez Janko

Pa poslijed što se od vas radi?                                             2140


Baba

Kupimo se na mjedeno guvno,-
niko ne zna do nas dje je ono.
Na vratila o marču jašemo,
dogovore krijući činimo
kakvo ćemo zlo učinit kome.                                                2145
Živinom se svakom promećemo;
vozimo se na srebrna vesla,
ladja nam je kora od jajeta.
Zla mrznome činit ne možemo;
a ko nam je mio ali svojta,                                                  2150
trag po tragu njegov iskopamo.

Svi iz glasa

Vidite li kako ne zna ništa!
Istina je sve što je kazala;
ne bi sama sebe naružila
da u taj lik nije obeštana.                                                   2155
Pa se kaje, stavila se duše,
ere vidi trag ni iskopaše.
 

Knez Janko

Slušaj, babo, sve ti vjerujemo:
može biti i mjedeno guvno,
jahati se može na vratilo,                                                   2160
ma za ladju i vesla srebrna,
to ti niko vjetovat neće,
er je sasma preništava ladja.


Baba

Istina je, moj mile, duše mi!
A kako bih danas pridizala                                                   2165
kada visim nogama u grobu?
Nego sam se jednom pokajala;
volija sam poći pod gomilu
sa svijema te smo toga lika
no zla činit kako smo do sada,                                             2170
da ako mi lakše duši bude.

(i plače baba)

Knez Janko

Čudna vraga, vidite li, braćo?
Hvala Bogu, ima li vješticah?


Knez Rogan

Ima, kneže, nekijeh rogošah,
pod oblak će ustrijelit orla!                                                  2175

Vuk Mićunović (vladici)

Ti, vladiko, znaš duboke knjige;
nalaziš li u njima vještice?


Vladika Danilo

Dje vještice, što govoriš, Vuče!
Nema toga ni u jednu knjigu.
Svrh mene se svi ovde kunite,                                             2180
to su babske priče i mudrosti;
nego laže ova babetina,
ali može nešto drugo biti!

Svi glavari

Kažuj, babo, rašta si lagala,
al' na našu dušu pod kamenje!                                             2185
Nije šala što si učinila:
pomutila tri mučna plemena
i krvavu sablju izvadila!

(baba se prepala i drhti)

Baba

Kazaću vam, al' na ispovijest,
pa činite što hoćete sa mnom.                                             2190


Knez Janko

Nema, babo, ovde duhovnika,
nâko ćemo poslat popa Mića,
a on knjige uza sebe nema.
Nego kažuj, al' ćeš pod gomilu;
ne varaj se, drugo bit ne može!                                           2195
Baba Baba (drhtećim glasom kažuje)

Kad se spravljah iz Bara ovamo,
dok evo ti jednoga kavaza
djê od paše za mene došao;
povedi me na Skadar veziru.
Vezir bješe čuo što se radi,                                                 2200
da dogovor medju se imate
na domaće udariti Turke,
pa me posla da vas ja pomutim,
da se o zlu svome zabavite.
Nauči me sve kako ću radit,                                                2205
i reče mi, duša mu prokleta:
"Na tebe se niko stavit neće,
jer ti često ideš medju njima."

Zaprijeti kad od njega krenuh:
"Ne smuti li, babo, Crnogorce,                                              2210
kunem ti se turskom vjerom tvrdom:
imaš doma deset unučadi
i tri sina, sva tri oženjena,-
sve ću ti ih zatvorit u kuću,
pa u živi oganj izgorjeti!"                                                    2215
Ta me sila, braćo, naćerala
te pomutit hoćah Crnogorce.
 

Tada skoči narod cio, uzmi kamenje da je pod gomilom 
metnu, ali je ne pušte glavari, no je s mukom odbrane.

Razidjoše se doma svikolici; samo nekoliko glavara 
ostadoše na Cetinje da pritvrde svoj dogovor.

*     *     *     *     *

Smrklo se; sjede glavari okolo ognja. Izlazi mjesec 
krvav, i bi veliki potres. U to isto doba dodje k njima 
stari i slijepi iguman Stefan s brojanicama u ruke.