Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CGReagovanja, pisma...Traže se l   Kontakt


 


KUČI


 

 

 

 




Kuči su jedno od većih brdskih plemena u sastavu Crne Gore. Prostire se na oko 300 kvadratnih kilometara.
Plemenska oblast Kuča čini geografsku cjelinu, omedjenu od okolnih plemena visokim planinama i dubokim riječnim dolinama. Zemljište se od juga ka sjeveru stepeničasto penje i prelazi u visoravan, gdje je planina Žijevo (2023 m) sa mnogim ograncima. Ovaj južni dio plemenske oblasti je sjedište plemena. Tu je zemljište sastavljeno od krečnjaka i predstavlja jedan od najdivljačnijih predjela našeg karsta. I sjevernom dijelu je planina Kom kučki (2487 m). Oblast oko Koma je bogata vodom, šumama i dobrim pašnjacima. U njoj nema stalnih naselja, služi kao ljetnje pasište. Terase južnih Kuča imaju primorsku klimu; tu radjaju smokve, šipci i vinova loza. Na visoravni oko Žijeva i Koma klima je oštrija.

Sredinom 19. vijeka Kuči su brojili oko 15000 duša, od čega oko 2750 sposobnih za vojnu službu dok je sredinom 20. vijeka u oko 1500 domova bilo tek nešto preko 9000 duša, a danas se taj broj, zbog intezivnog raseljavanja, najvećim dijelom u Podgoricu i po Srbiji, sveo na jednu desetinu.

Granica crnogorskog plemena Kuča po Erdeljanoviću se na istoku poklapa uglavnom sa državnom granicom (prema Albaniji), samo na tri mjesta prelazi njeno zemljište malo više i preko te granice: prvo na jugoistoku, gdje Arbanasi predjela Zatrijepča imaju svoje pašnjake i preko rijeke Cijevne, na stranama njene doline; drugo, na ustoku od Hotskih Korita imaju Arbanasi svoje katune na mjestu Greči; treće lijepa dolina Vučina Potoka, Velipolje, i dalje na sjeveru od nje prostrano pasište Poljanice svojina su cijelog plemena Kuča osim jednog dijela u Poljanici, koji pripada od starine samo Ledinjanima iz Fundine.

Sjeverno-istočna i sjeverna granica odvaja se od političke kod Škale Drekalove i silazi izmedju klimenačke planine Mojana i kučkog Sumora k reci Perućici. Odatle se granica penje k sjeveru i odvaja Kuče od oblasti susjednog plemena Vasojevića. Trepetliš ostaje Kučima, Batlan Vasojevićima, a zatim ide medja preko Borova Poda na prvi vrh planine Komova, na Bajvan, spušta se u duboku presjedlinu izmedju oba glavna grebena komovska, presijeca vrh Kučki Kom i silazi lagano k planini Rogamu. Dalje obuhvata granica katuništa Turjak i Ćuru, presijeca rijeku Opasanicu i okreće na jug.

Na zapadu prolazi medja najprije zapadnom stranom Crne Planine, zatim prelazi rijeku Verušu i penje se na visoki brijeg Đebezu.
Pošto dodirne u sjevero-zapadnom pravcu planinu Planinicu i sidje u dolinu rijeke Brskuta, počinje granica odvajati Kuče od drugog susjednog plemena, Bratonožića.

Rijeka Brskut do svog ušća u Malu Rijeku i zatim sama Mala Rijeka sa svojom dubokom, kanjonskom dolinom čine oštru granicu izmedju ova dva plemena. A od ušća Male Rijeke u Moraču čini ova druga rijeka sve do blizu svoga sastava sa Zetom isto tako oštru granicu prema plemenu Piperima.

Južna granica omedjava najprije kučku svojinu u ravnici Doljanima i na rijeci Ribnici prelazeći mjestimice i državnu granicu (prema Dinoši), a zatim se nastavlja u državnoj granici do Zatrijepča.

Dučić preciznije opisuje “unutrašnje granice” kučke oblasti:” Zbog toga što je južni i zapadni dio kučke oblasti niži i srazmjerno topliji, samo su u njemu stalna kučka sela. Češće se može čuti da Kuči taj svoj stalno naseljeni predio nazovu imenom “zimnica” za razliku od katuna na kojima ljetuju. Drugi dio kučke oblasti (a to je nešto više od polovine), onaj na istoku i na sjeveru, čine same planine i pašnjaci sa ljetnjim staništima (katunima). Njega Kuči zovu opštim imenom Kučka Planina.

Dio kučke oblasti u kome su stalna naselja (“zimnicu”) dijele Kuči na četiri predjela.
Najdalje na jugozapadu je Kučka Župa, koja je zaista najjužniji kučki predio.
Dalje je na sjeveru, do velikog stjenovitog otsjeka što se diže više naselja Ubala i Ubaoca (imena su im Ubli i Ubalac), predio Podanje, a sjeverno od njega sve do najsjevernijeg kučkog naselja Brskuta, Površje (ili Površe).

Jugoistočni pak, kraj kučke “zimnice” zove se Zatrijebač ili Kučka Krajina. Glavnija stalna kučka naselja počevši s jugozapada pa dalje na sjever i na sjeveroistok dolaze ovim redom. Najdalje su na jugozapadu Doljani, Novo Selo i Omerbožovići. Na sjeverozapadu od Doljana su: Zlatica, Krnjan, Sjenice, Cvarin, Vidijenje, Kupusci, Bioče (sa poselicom Čelom) i Mazanica (duž Morače).
Sjeveroistočno od Fundine je najprije mali arbanaški predio Koći i zatim veliki arbanaški predio Zatrijebač (arbanaški: Triješi) sa šest sela: Nikmaraši, Mužečka, Stjepohi (crnogorski: Šćepova), Banjkani (arbanaški: Benkai), Deljani (arbanaški: Delai) i Budza.
Sjeverno je od Zatrijepča crnogorsko naselje Orahovo i zapadno od njega opet sve naša naselja: Bezihovo (ili Bezijovo), Dučići, Liješta, Kosor, Ubli, Krivi Do, Raćesi (Raći), Ubalac i Zagreda.
Dalje su pak ka sjeveru i sjeveroistoku Momče, Kržanja, Ptikalj, Brezojevice, Stravče, Milačići i najdalje na sjeveru veliko naselje Brskut.

Kučku Planinu dijeli narod u Kučima na tri dijela:
Donje Planine
su najdalje na jugu i zaista obuhvataju najdonje, najniže, kučke planine i pašnjake; počevši od Hotskih Korita na jugoistoku pa do visoravni Stravče na sjeverozapadu;
Srednje Planine
, koje se protežu od visoke planine Žijevo pa na sjever i sjeveroistok do Komova (tu su osim Žijeva još znatnije planine i visoravni: Mala i Velja Koštica, Rikavac, Momonjevo, Jezera, Širokar i Maglič); i
Gornje Planine
u kojima je glavno Kučki Kom, a u njegovu oblast spada i nekoliko manjih planina od njega: Crna Planina, Kozelj, Kurlaj, Binha i dr”.
Od vremena i navoda Dučića i Erdeljanovića ni danas se ne može ništa bitno ni dodati ni oduzeti. Državna granica izmedju Crne Gore i Arbanije (pored koje su i Kuči) pretrpjela je od zetske ravnice do Mojana samo neke sitnije promjene i to uglavnom na onom prostoru koji je naseljen isključivo arbanaškim stanovništvom.



Kučka nahija

U vremenu i u uslovima turske administracije, Kuči su se nalazili u Kučkoj nahiji. Dimitrije Milaković (1858) veli da se Kučka nahija “graniči sa sjeverne strane s Hercegovinom i Dukadjinom turskim, te gradovima Kolašinom i Gusinjem, od istoka s Arbanijom skadarskom, te Hotima i Klimentima, od južne strane s pašalukom skadarskim, te okružjem zetskim.
Na granicu od Arbanije dijeli rijeka Cijevna, koja ističe iz planine Tamere iz Klimenata i iz Strmeleca, koja ide izmedju Kuča i Hota kroz pleme tursko Grude, i ide preko ravana polja Zetskoga, te preko Ćemovskoga polja, i sastavlja se u Grle s rijekom Moračom i tu svoje ime gubi”.

Prema njegovom saznanju, u Kučku nahiju su spadali:
Bratonožići (9 sela, 214 domova, 600 pušaka);
Drekalovići (15 sela, 511 domova, 1400 pušaka);
Vasojevići (6 sela, 123 doma, 500 pušaka);
Arbanasi - Latini (3 sela, 237 domova, 600 pušaka).

U vasojevićka sela ubrajaju se Lutovo, Lopari, Duške, Tič, Lijeva Rijeka i Ostrovica;
u arbanaška: Zatrijebač, Koći i Orahovo;
u Drekaloviće: Medun Gornji i Donji (111 domova), Ubli (98), Krivi Do (35), Liješta (25), Bezjovo (56), Kosor (86), Raći ili Rećehi (18), Momče (50), Brskut Drekalovića (19) i Pavličići, Sjenica, Fundina, Kržanja, Zagreda i Stravče ( ukupno 13 domova); u Bratonožiće: Brskut Bratonožića (95), Klopot (17), Seoštica (17), Potkrš (8), Duga (7), i Pelev Brijeg, Vilac, Kisjelica i Vratigoj (zajedno 70).


Kuči u Brdima

Brda, u koja spadaju Bjelopavlići, Piperi, Kuči, Bratonožići, Rovca, Morača i Vasojevići, sve do vremena knjaza Nikole (1841 - 1860 - 1921) “uzimana su ne samo kao jedan geografski, nego i etnografski pojam, koji u odnosu na Crnogorce čini zaseban individualitet. Otuda se vladike i knjaz Danilo (1826-1860), pa i knjaz Nikola prvih godina svoje vlade, potpisuju kao gospodari ‘crnogorski i brdski’. U Zakoniku Petra I, Svetog Petra Cetinjskog (1747 - 1803) od 18. oktobra 1798. godine uzimaju se dva pojma za gradjane države: Crnogorac ili Brdjanin. Isto tako u Zakoniku knjaza Danila od 1855 godine taj dualizam države je naglašen (‘Svaki Crnogorac i Brdjanin jednak je pred sudom’) ... Brdjani su u daljoj prošlosti označavali sedam plemenskih jedinica, potpuno zasebnih i nezavisnih od Cetinja’ (Vl. Vlahović, Zapisi Cetinje 1939 g.).

Porijeklo imena Kuči ne može se sa sigurnošću utvrditi pa ne čude mnoge teorije i mišljenja po ovom pitanju. Većina smatra da je naziv kučkog plemena arbanaškog porijekla, jer kuč na arbanaškom znači crven.
Neki smatraju da je riječ kuč keltskog porijekla i to povezuju sa značenjem visoko, kamenito mjesto. Inače, na više mjesta po današnjoj Arbaniji srijeće se toponim Kuči. Isto tako prezime Kuč se javlja već 1330. godine u Dečanskoj hrisovulji pored još nekih prezimena izvedenih iz bratstveničkih arbanaških naziva.
Ipak je najpribližnija varijanta da riječ Kuč na albanskom znači crven, a Zatrepčani tvrde da Arbanasi kada hoće nekoga da nazovu velikim junakom kažu Trim-i-kuč. Tome u prilog idu i mnogi zemljopisni pojmovi istoga imena po cijeloj Arbaniji.

Plemensko uredjenje
Bratstvo, pleme i narodno glavarstvo
Prvu bliziku poslije braće čine “stričevići” ili “pravobratučedi”, onda “drugobratučedi” i “trećebratučedi”, poslije ovih nastaje “rodjaštvo”.
Viši grup rodjaka čini “bratstvo”, inače “trbu”, jer se kadikad za Čejoviće kaže: “trbu’ Čejov”, za Mijoviće “trbu’ Mijov”, za Vujoševiće “trbu’ Vujov”, a za sve skupa Drekaloviće “trbu’ Drekalov”.
U Kučima ima mnogo sela koja po bratstvima nose svoja patronimična imena, kao: Dučići, Žikovići, Rajkovići, Rajovići, Nelevići, Kostrovići, Premići, Rašovići, Omerbožovići, Radovići, Pavićevići, Milačići, a u zatrebačkijeh Arbanasa Mužečka, Nikmaraši, Deljani i Banjkani.
Veća sela nazivaju manja ‘poselicama’ (a to su zaseoci). U Kuča se bratstva ili pojedini bratstveni ogrančići zovu i ‘plemenima’.

Narodno glavarstvo dijelilo se na kneževe, vojvode, barjaktare, serdare i globare ili poljake. Skoro svi glavari su bivali nasljedni u pojedinim porodicama. Vojvode, kneževe, barjaktare i serdare postavljali su narodni zborovi, a globare njihova sela.

 

 

 


 

 

 
 

Odštampaj stranicu