Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

ODLAZAK NA JUG

Osam godina provedenih u sjevernom Queenslandu, tom vječno zelenom kraju, punom prirodnih ljepota i kontrasta, ali dozlaboga malaričnom i mukotrpnom, teško su mi prošle. Jedanaest puta sam ležao u bolnicama, a od toga tri puta u šok sobama. Za to vrijeme sam sahranio nekoliko svojih najboljih mladih drugova i prijatelja. Sve je to ostavilo teške posljedice na moje zdravlje i organizam.

Otišao sam na specijalistički pregled nekom bečkom ljekaru. Konstatovao je da sam organski zdrav, ali da patim od teške anemije i preporučio mi da smjesta ostavim sjeverni Queensland, da odem na jug i provedem neko vrijeme na visokim predjelima. Otputovao sam u Brisbane glavni grad Queenslanda. Sa mnom je išao i Rajko Gojnić. Smjestili smo se kod nekog Talijana. Svaki smo dan šetali tim lijepim gradom i odmarali se u njegovim parkovima.

Jednog dana sam pročitao oglas u novinama da se traži ’’zidar suhim kamenom’’ na izgradnji puta u Nacionalnom parku. Ja sam svojevremeno u Crmnici zidao potporne terase u našim strmim vinogradima. Taj posao mi je išao dobro i volio sam ga. Rako se sa mnom složio da pokušamo.

Posljednja stanica je bila daleko oko sto kilometara. Tu smo čekali službeni kamion koji vozi namirnice i njime se uputili na lice mjesta. Prijavili smo se glavnom inžinjeru. Kad sam mu, dosta neodlučno, rekao da jesam ’’nekakav zidar’’, on me je odmah ohrabrio i rekao da budem bez brige. Poveo me je na mjesto gdje treba zidati jedan potporni zid, dug oko osamdeset, a na mjestima visok i preko četiri metra.

Vidio sam da zaista hoće da mi pomogne. Najprije smo napravili kalup čitavog zida, sve oivičeno daskama, tako da meni i mom pomoćniku Raku ne treba nikakva naročito stručnost da obavimo taj posao. Naša dužnost je jednostavno bila da namještamo velike grdosije  od kamenja koje nam dizalica spušta odozgor i poredjamo ih jedan do drugog, odnosno jedan na drugi. Glavno je da svaki kamen samo malo dodiruje dasku, pa će, kad se kalup skine, sve izgledati kao saliveno.

Mi smo na tom zidu radili punih šest mjeseci. Stanovali smo u jednoj prikolici. Hranu smo uglavnom nabavljali za bagatelu od obližnjih farmera. Jaja imeso smo ponešto plaćali, ali povrće smo dobijali potpuno besplatno. Nabavili smo brašna, pa smo sami pravili hljeb, ali više kolače nego hljeb.

Taj put je prokrčen kroz prekrasni i bogati kraj, obrastao crnogoricom, jelom, borom i smrčom, ali iako je planinski, toplo je, a snijeg nikad ne pada. Ispod puta su bile bogate naslage crne zemlje, pa je Rako, kao izvrstan baštovan, svuda usput, na dužini od nekih pet kilometara, sadio sjeme od lubenica i sijao sjeme od paradajza. Kad je to naraslo, obuhvatilo je to čitavo zemljište, a toliko je bogato rodilo, da je brao svako ko je htio i nosio kuda je htio. Dolazili su ljudi kolima iz okolnih mjesta, čak i iz Brisbanea i punili kola.

Kad je zaliha već nestala i mi ostali bez lubenica, ja sam se s time bio pomirio. Medjutim, Rako ipak svako jutro donese po jednu veliku lubenicu za nas, pa često i za šefa gradilišta. Kad smo ga začudjeno upitali, otkuda to, on nas je poveo niz jedan brijeg i pokazao nam kako je vješto zakopao lubenice. Nije ih odrezao od matičnog korijena, jedino ih je pokrio zemljom, a one, kako nam je Rako rekao, mogu tako ostati mjesecima. Tako su naše zalihe bile neiscrpne, sve do odlaska.

Skele i kalup sa zida su skinute. Mnogo sam se iznenadio, kad sam vidio kako je to divno ispalo. Pravo majstorsko djelo. Dobili smo čak i pohvalu. Medjutim, kao što sam rekao, najveću zaslugu za taj uspjeh ima inžinjer. To je bio neki neobično dobar i jednostavan čovjek. Nikad ga nijesam vidio odjevena drugačije nego u radničkom odijelu. Jednom prilikom, šetajući kroz šumu, naišli smo na izvor hladne i pitke vode, a nijesmo imali nikakvu čašu kojom bismo se poslužili. Rako i ja smo pili na taj način što smo vodu zahvatali šakama, a on je za sebe zahvatio u šeširu.

Na tom planinskom vazduhu prilično sam se oporavio. Zaista nam je bilo lijepo i zadovoljni smo se vratili natrag u Inisfail, ali te sezone nijesam mnogo radio. Pokušao sam da se potpuno oporavim.