Program | Uprava | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

Na australskim putevima godišnje gine oko 1500 osoba dok australski doktori za isto to vrijeme ubiju 14000 pacijenata, a 30000 ih ostane sa trajnim oštećenjima, kako javljaju australske novine Dayli Telegraf! Ovoj cifri bi se mogao dodati pozamašan broj ‘ubijenih’ “overseas trained doctors & dentist” koje ovdašnja asocijacija permanentno “ubija” i ubija zajedno sa njihovim familijama. Malo je prostora da bi se opisale torture ove zatvorene grupe ausralske elite. Nikome ne polažu račune, čineći sve što je u njihovoj moći da obezvrijede diplome zemalja u kojima nije oficijelan  engleski jezik.
Politika koju provode je tako suptilna i pokvarena da su među svojim žrtvama uvijek nalazili, a i ubuduće će nalaziti pobornike u nadi da će baš oni biti te sreće da prođu sve propisane torture. U održavanju ovakvog licemjernog ponašanja glavonje koje odlučuju o sudbini svojih kolega uvijek propuste jedan veoma mali procenat, a da se nikada ne sazna način i pravila koja tom prilikom vladaju. Pismeni ispiti se polažu običnom olovkom bez prava uvida u svoj rad, a žalbe se svode na ono poznato geslo “kadija te tuži – kadija ti sudi”.

Ovo “Vijeće staraca” koje radi van svih moralnih normi smislilo je i smišlja uvijek iznova načine kako da degradira doktore i stomatologe koji su im po svemu ravni, ako ne i bolji od njih. Zasigurno nijesu ubice u broju u kojem to oni proizvode domaće “English bacground” doktore!

Iz iskustva mnogih naših sa diplomom doktora i stomatologa ja ću pokušati da opišem put dobijanja licence za stomatologe. Sa doktorima je slična situacija, ali nešto lakša nakon ogromnog nedostatka doktora u područjima van velikih gradova pa su nadošli na ideju da “overseas” doktore pošalju prvo na “prinudni rad” u tim oblastima da bi nakon toga prošli nešto malo blažu propisanu proceduru.

Sa stomatolozima postupak izgleda ovako:

Nakon dolaska u Australiju dobro ćete se pomučiti da saznate sve mogućnosti (nema ih mnogo - dvije) kako doći do papira koji ti omogućuju rad u struci.

Prvi način je da se doškolujete upisom na dvije završne godine Univerziteta u Adelaidi (grad na jugu Australije, udaljen nekih 1500 km od Sidneja). Kako se to radi i šta je sve potrebno da bi se to postiglo možete čuti samo ukoliko ste te sreće da imate nekoga od svojih kolega koji je kroz sve to prošao. Za ovu svrhu je potrebno izdvojiti godišnje oko 35000 dolara (ova cifra se svake godine mijenja….naravno na više) pa kada se tome dodaju troškovi boravka i ishrane mnogi supružnici nijesu u mogućnosti da podnesu ovako velike izdatke i odustaju od selidbe u Južnu Australiju. Samo se jedanput desilo da su ovu mogućnost dopustili i Sidneju i tada je veoma mali broj “overseas” stomatologa došlo do prave informacije i ti koji su do nje došli ljubomorno su je sačuvali dok nije postalo i kasno i nevažno. Već sledeće godine ova mogucnost je bila ‘provaljena’ tako da je konkurencija bila daleko veća pa je broj kandidata bio upetostručen, a mjesta je bilo samo za šest srećnika. Naredne godine su sve vratili na staro s tim što su prijemnom ispitu dodali i predprijemni u vidu pisanog teksta, a to je dio koji je uvijek podložan manipulaciji.

Druga mogućnost je ona ‘džabna’ (kad bi se malo zezali, jer ovdje nema ništa džabe!). Prvo se polaže Engleski jezik iz četiri partije. Nemojte se ništa začuditi kada dobijete rezultate da ste prošli sve (ili neke od partija) a da bi potom dobili pismo kako vam ovaj rezultat ne važi, jer je Dental Board odlučio da za stomatologe traži ocjenu više za prolaz….i to retroaktivno! Da pojasnim, vaš prolaz ne mora uvijek da znači i da ste prošli. Morate sačekati i provjeriti da im slučajno nije palo na pamet da nešto u hodu promijene! Dakle, za stomatologa kojemu je, u principu, dovoljno da kaže na engleskom “molim vas otvorite Vaša usta” traži se viši nivo engleskog u odnosu na doktora opšte prakse koji sve vrijeme provodi sa pacijentom u razgovoru! Svaki od ovih ispita se plaća (prosječno 500-600 dolara). Mogućnost polaganja dozvoljena je dva puta godišnje. Nakon položenog engleskog ispita prijavljujete se za polaganje “Multiplice choice questening” što nećete uspjeti nakon dobijanja rezultata iz engleskog pa tako prvi izlazak odužujete za jednu godinu dana. Ovaj ispit je koncipiran na način da je teško razumjeti o čemu se zapravo radi. Ispit je podijeljen u dva dana. Prvi dan se radi 80 pitanja podijeljenih u više sekcija i pri tome neznate koja su pitanja svrstana u koje sekcije. Drugi dan radite sledeća dva papira, odnosno dva testa. Jedan je novih 80 pitanja podijeljenih isto tako na različite sekcije, a drugi je papir pisani dio sa jednim obaveznim pitanjem i ostalim po izboru. Rezultate ovoga testa ćete sačekati najmanje 2 mjeseca - kada vam više sve postaje svejedno. Nakon toga, obično, imate veoma kratko vrijeme da se nanovo prijavite i obavite sve potrebne procedure (napravite nove fotografije, pasoške veličine, na kojima vam se mora potpisati neko ko je od povjerenja u ovoj državi … i svaki put se namučite dok takvu osobu nađete, jer to rade bez novčane nadoknade, a obično su to činovnici, pa uvijek imaju važnija posla). U rezultatima ćete vidjeti Vaš učinak i oni koji prođu svih 160 pitanja (svaku podsekciju moraju da prođu sa najmanje 65%) sigurno su pred nervnim slomom kada uvide da su zbog jednog pisanog teksta na engleskom jeziku pali cijeli ispit! Tortura se nastavlja. Sve ovo je, kažu, nešto što se može vremenom postići (uz napredovanje poznavanja engleskog jezika), ali Vas na kraju sačeka “ispit smrti”. Poželjno je da upišete kurs u Melburnu koji traje jedno 6 mjeseci i uz troškove hrane i boravka (Melburn je udaljen od Sideja 1000 km) dodatno uplatite oko AU $ 15.000 – za troškove australskih stomatologa koji će vam objašnjavati kako se navukuju rukavice svaki put kada nešto njima dohvatite i ostale procedure propisano od strane ovog Borda. Nakon ovog kursa imate mogućnost da polažete ispit u Melburnu i Sidneju! Ispit je razvučen u desetak dana pred raznim komisijama koji ocjenjuju svaku sitnicu (da li ste zaboravili da navučete rukavice, kakvo vam je držanje, vaš “bodi language”…da li ste vi zaista osoba koja NJIMA liči na stomatologa). Upravo sam doznao da je jedan Iranac pao na ovoj zadnjoj stepenici. Očajan otac dvoje djece, vidno pod stresom, ne može da se otme utisku da se radi o rasnoj diskriminaciji! Kaže da će odustati, jer nema snage da kreće iznova u sva ova mučenja. Naime, nakon propadanja na ovom ispitu dužni ste da iznova polažete prethodni ciklus. I ovu mogućnost su uveli tek od nedavno. Ranije ste gubili ovim padom svaku mogućnost da postanete ono što jeste i u Australiji.

Paradoks je što Australija na sva moguća zvona oglašava svoju “multietičnost”, a nadasve se diči svojom “equal opportunities” ili kako bismo to preveli “jednaka prava za sve”. Licemjerno je i to što Australian Medical & Dental Association UVAŽAVA inostrane diplome i potrebno je SAMO proći propisanu proceduru dobijanja licence!!!

U svim zvaničnim dokumentima vi ste Australac, 'ravnopravan' sa svim ostalim građanima ove zemlje.

Bulsheet, rekli biše Australci, a i ja bih im se pridružio.

I da nebih na kraju razočarao sve one koji gaje nadu da će jednog dana uspjeti da se domognu ovih licenci dodaću da je sav ovaj postupak daleko lakše podnijeti mlađim osobama sa odličnim poznavanjem engleskog jezika i voljom da se sve ovo privede kraju te dobrom materijalnom podlogom.

Mihailo Mandić

Odštampaj stranicu