Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

Požalio nam se poznanik iz Geneve da od udruženja studenata Crnogorskog Universiteta nije dobio odgovor na dvije e-mail poruke. Radi na istraživanju političkog angažovanja omladine u post kominističkim zemljama te im se tim povodom i obratio. Nikom od nas nije ugodno kada čuje ili pročita nešto negativno o Crnoj Gori, ali posebno je neprijatno kada vam se lično obrate, a neznate što da odgovorite. Šta smo mogli da sugerišemo ženevskom politologu – da najvjerovatnije odgovor nikad i neće dobiti?

Kod nas je, manje više, sve obratno - rijetko se desi da neko dobije odgovor!    Malo je onih medju nama koji nijesu osjetili frustraciju kod komuniciranja sa  crnogorskim institucijama ili kod obraćanja nekoj od ličnosti.

Nedavno smo u vezi jednog ličnog problema poslali upit crnogorskom Telekomu Budva na adresu koju reklamiraju na web sajtu da je za “općenje sa javnošću.”  I nakon tri ponovljene poruke odgovora nije bilo. Izgleda da je evropska firma koja je Crnogorskom telekomu dala modernu tehnologiju i otvorila put za globalno komuniciranje, propustila da pošalje i ljude koji bi bili na nivou tehnologije koja se koristi.

Ali kako se da vidijeti iz sledećih primjera, odgovoriti nekome na njegovo obraćanje nije samo pitanje respekta već se često radi o mnogo značajnijim posledicama. 

Prije par godina Crnogorska Etniča Zajednica  izradila je “Feasibility study” za otvaranje (o svom trošku) trgovačkog centra Crne Gore u Sydney. Vršena su istraživanja, kontaktirana australska preduzeća, provjeravane cijene zgrada da bi se konačno došlo do dokumentovanog prijedloga. Nakon toliko uloženog napora, utrošenog vremena i novca, niko se u Podgorici nije udostojio da Zajednici makar potvrdi prijem pošiljke!
Ponekad čak nijesu dovoljne niti peticije ili urgencije putem štampe da bi se pokrenuo neki odgovor, kao u slučaju zahtjeva za smjenjivanje crnogorskog konzula u Sidneju. Oni koji su trebali da odgovore stavili su rodbinske veze i lična shvaćanja ispred civilizovane prakse pa i širih interesa!
Ili najnoviji primjer: uprava Zajednice, iražavajuci interese australskih Crnogoraca, uputila je MIP-u CG početkom mjeseca decembra upit interesujući se za namjere vlade u rješavanju pokrivanja interesa i konzularne zaštite crnogorskih iseljenika na prostoru Australije, Novog Zelanda i regiona Pacifika, ali odgovor ni do dan danas nije stigao. Da bi bili sigurni da je pismo uredno primljeno, jer radi se o pitanju od posebnog interesa za iseljenike, uprava Zajednice je posredovala preko Centra za dijasporu, ali evo već je prošao i cijeli mjesec dana, a da nema nikakve povratne informacije!

Uvjerili smo se da će odgovor ipak stići, ako neko u čitavoj stvari vidi neki lični interes! Od predsjednika opštine Cetinje dobili smo odgovor, jer kada je vidio ime u potpisu „zamijenio“ nas je sa našim rodjakom iz jedne parlamentarne partije. Nase obraćanje bilo je da prenesemo prijedlog strane kompanije za investiranje u industriju “Obod”, ali u odgovoru gospodin predsjednik je ponudio partijsko politički aranžman. Kada smo mu skrenuli pažnju i kada je shvatio o kome se radi – više ga nije  interesovalo rješavanje problema Oboda!

Sve je to manje više „medju nama“, ali da li neko uopšte razmišlja o imidzu Crne Gore  u inostranstvu? U Londonskim poslovnim klubovima kružila je priča o slučaju direktora poznate finansijske institucije koji je sa potpredsjednikom tadašnje vlade u Podgorici obavio razgovore o investiranju u KAP. Sve je lijepo postavljeno sa izgledima na posao, ali pismo koje je potpredsjednik obećao nikada nije stiglo u London! Ko zna koliko je “vrata zatvoreno” prepričavanjem ovakvih iskustava.

U nekim slučajevima šteta je odmah mjerljiva. Podgoricki EXAL uplatio je 400 hiljada dolara jednom Melburnškom bankaru za neku zajedničku poslovnu kombinaciju, ali pošto nije uslijedila potrebna korespodencija novac je ostao da “leži” više od dvije godine. Na kraju je bio vraćen, ali prepolovljen! 

Zasto niko ne odgovora na neciji dopis - makar kurtoazno, teško je reći. Uvjereni smo da to nema veze sa političkim opredjeljenjem ili ko je na vlasti ili kome se obraćate - da li je poštar Telekoma ili neko u vladi ili su u pitanju studenti. Možda je to posledica  “urodjene iracionalnosti” ili nekog drugog od elemenata koje sadrži pojam Balkanizam.  Iako geopolitički u evropskim okvirima – očigledno da smo još kulturno različiti.     
Pa i kada jednog dana Crna Gora postane član Evropske Zajednice o integraciji/evropeizaciji moći će se govoriti kada se prvo završi  process “de balkanizacije” koji će očigledno potrajati. To se ne postiže dekretom niti može simulirati.

Miodrag Iličković