U posljednje vrijeme često građanima Crne Gore bude neprijatno dok gledaju političare na vlasti. Najmanje je neprijatno kad se političar zbuni, pa ne umije sastaviti rečenicu. Nešto je više neprijatno kad rečenicu ne umije sastaviti profesorica književnosti, univerzitetska profesorica, ministrica obrazovanja, nauke, kulture... No mnogo je neprijatnije gledati kako ta ista ministrica u razgovoru s okupljenima prekida svoju sugovornicu koja joj se pokušava predstaviti prije nego joj postavi pitanje. Ministrica je usred rečenice u kojoj sugovornica objašnjava ko joj je otac ośetila potrebu da joj prokomentariše – majicu.

Ministrica ostaje dosljedna onome što je sama o sebi napisala promovirajući ogavne rodne stereotipe: „Žensko ko žensko...“

Na Facebook stranici Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta Crne Gore objavljeno je zvanično obraćanje Ministrice na skupu koji je organiziran povodom obilježavanja godišnjice građanskih protesta. U
njezinu govoru mnogo je bilo građanskoga: „građanska borba“, „građanski aktivizam“, „građanska promjena“, „građanska svijest“, „najgrađanskiji mogući način“, „građanska država“, „građanin“... Svi ti
građanski pojmovi zaogrnuti su ipak jednom metaforom koja nije osobito građanska: teološkom. Stoljetni čempresi „u suštini“ su „žrtva na oltaru“, a vrtić ćemo dogodine imati „ako Bog da“. Sve u svemu,
Ministričinu imidžu bolje bi od čempresa pristajale topole, pa od topole do topole sve do Ravne gore, što bi pristajalo „ženskom a četniku“, kako Ministrica samu sebe vidi...

Problematičniji je ipak bio završetak njezina govora, u kome poistovjećuje pojmove naroda i građanstva i oba pojma dovodi u vezu s elitom: „Nekoliko puta sam rekla, drugim povodima, i ovdje sam srela mnogo ljudi za koje odgovorno tvrdim da su elita našeg naroda, elita našeg građanstva.“ Potom kazuje da se „elitom obično smatraju profesori, inženjeri, ljekari... Neki smatraju i političare elitom.“ Ali naša
ministrica prosvjete, nauke, kulture i sporta ima drugačije mišljenje: „Ja smatram da mi imamo elitne građane i elitni narod, koji će tek da dobije svoju pravu elitu.“ Nijesam povjesničar, već filolog, ali o povijesti
dovoljno znam da se lako mogu dośetiti ko je svoj narod smatrao „najboljim, odabranim slojem ljudi“ (što je rječnička definicija „elite“).
Znam dovoljno i da znam kakvu je strategiju u razvoju porodice, obrazovanja i društva taj neprijatni čovjek razvijao da bi svoju tezu o svom narodu kao übermenschu, blaže rečeno eliti, dokazao. Nešto slično najavljuje i naša ministrica: „Takvu elitu ćemo imati, ako Bog da, od ove djece koja će krenuti u taj novi vrtić, koji ćemo imati, nadam se, već iduće godine, a možda i ranije.“
I dok administrativnim odlukama nove vlasti Crna Gora postaje ono što je Premijer najavio u svojem ekspozeu – spržena zemlja, dok se resori unutar 4 u 1 ministarstva urušavaju i pustoše, puneći se partijskim kadrovima s dna kace, „Pomozbog“ ministrica najavljuje „novu elitu“ – Bratić-jugende! Pa da i ja zaključim sukladno novoj crnogorskoj razvojnoj filozofiji – neka nam je Bog u pomoć!

Prof. dr Milorad Nikčević