Iznenadna konferencija za štampu premijera Krivokapića izazvala je burne reakcije javnosti. Odluka da iz kabineta odstrani ministra Leposavića pokazala je još jednom svu mjeru licemjerja i diletantizma nove vlasti. Na stranu to što je prije svega 10-ak dana Krivokapić izjavio da je svaki od njegovih ministara nedodirljiv dok je on premijer (navikli smo naime da su Premijerove istine kratkih nogu), javnost je valjda trebalo da zaboravi da je Leposavićevu sramnu negaciju genocida slijedila još sramnija odbrana od strane Vlade, u kojoj su uz poruku „poštovanja“ (a poštuje se i ono sa čim nijesmo suglasni) međunarodnih odluka dodali ono čuveno „ali“ – ne mogu se neki narodi proglašavati genocidnim, a nekim svetim. Ovu skarednu identifikaciju naroda s genocidom, usprkos tome što su za genocid u Srebrenici osuđeni konkretni nalogodavci i izvršitelji, a ne nijedan narod, Vlada je eto smatrala primjerenom reakcijom na negiranje genocida, pa je jasno da Leposavić neće biti smijenjen jer je iznio mišljenje koje se suprotstavlja međunarodnim i nacionalnim stavovima (formulisanim čak i u Krivičnom zakoniku CG), već što to mišljenje nije vještije zakamuflirao!?

Ako neko misli da će se Krivokapić odreći kleronacionizma kao svoje ideologije i naglo okrenuti civilizacijskim vrijednostima zapadnih društava, u debeloj je zabludi. Sve da premijeruje još stotinu godina, ubijeđeni velikosrbin, šovinist i vjerski fundamentalist neće nikad postati pobornik sekularizma, antifašizma i multikulturalizma. Jednostavno, te vrijednosti nespojive su s njegovim habitusom. Ono što će raditi i što već radi sitni je marifetluk, tipično seljačko lukavstvo kojim želi priskrbiti poljuljano povjerenje onih koji su i aminovali njegov dolazak na vlast – zapadnih ambasada. Njegovo teatralno obraćanje „narodu“, ni da je nasljedni monarh a ne „slučajni“ premijer, objasnilo je puno toga. Krivokapić ni nakon 4 mjeseca koliko obnaša funkciju premijera nije razumio da je izabran da služi interesima svih građana, već se I dalje obraća samo „vjernome narodu“, ili preciznije – pripadnicima litijskoga pokreta. Što je s ostatkom Crne Gore, pokazuje se svaki dan preko mehanizama revanšizma, diskreditacije, otpuštanja i difamacije svih onih koji ne pripadaju pastvi Srpske crkve. Premijerovo martirsko objašnjenje da je tu da nosi krst za izvršenje svete misije, osim što bi prije mogao pripadati parodijskome registru no ozbiljnoj javnoj objavi, potvrda je da je politikom ove Vlade Crna Gora dramatično raspolućena na dvije, čini se nepomirljive, cjeline. S jedne strane je „vjerni narod“, jednovjerski i jednokrvni, a s druge svi ostali, diskriminirani i potisnuti samo zato što su „pogrešne“ vjere ili nacije.

No, buka koju je izazvao prijedlog za smjenu ministra pravde, uz prateću generalnu probu balvan revolucije i saoizacije (za nauk ako bi nekad nekome palo na pamet da sruši vladu), po modelu velikoruskih i velikosrpskih terenskih akcija, samo su dimna zavjesa za ono što ovih dana pripremaju Krivokapić i njegova kvislinška vlada. Za samo nekoliko dana Vlada će utvrditi prijedlog izmjena Zakona o registrima prebivališta i boravišta, čiji cilj nije nikakvo reguliranje biračkoga spisa, već bjelodani etnoinženjering kojim se iz biračkoga spiska kani obrisati nekoliko desetina hiljada crnogorskih građana (pominje se broj od 40000) na privremenome radu u inozemstvu. Kad se zna da je uglavnom riječ o Bošnjacima, koji su usljed teških ekonomskih uvjeta privremeno napustili zavičaj, vraćajući mu se redovito i ulažući u njega nemala financijska sredstva, razumije se da je ovaj čin Vlade odmazda prema najlojalnijim sinovima I kćerima ove zemlje što su prije 15 godina dali ključni doprinos da Crna Gora povrati svoju nezavisnost. Onemogućiti ih u obavljanju svojih zakonskih prava, prekonoćnim izmjenama Zakona, novi je vid nasilja prema ovoj vrijednoj manjinskoj zajednici, čija je privrženost državi Crnoj Gori neupitna. Istodobno s brisanjem desetina hiljada crnogorskih Bošnjaka iz biračkoga spiska, Vlada poduzima mjere da nekoliko desetina hiljada (pominje se trenutačno broj od 15000, a uskoro i novih 30000 ljudi), koji ostvaruju pravo privremenoga boravka u Crnoj Gori, mahom iseljenih lica iz Hrvatske, BiH i Kosova ili doseljenih Rusa, stekne pravo glasa!? Ako bi ovaj manevar uspio, svakome je jasno da bi Crna Gora za sva vremena izgubila svoj subjektivitet i za kratko vrijeme se utopila u projektovani „Srpski svet“, kao državni provizorij po ruskim utjecajem u srcu Balkana.

Apeliram na crnogorsku, ali i međunarodnu javnost, parlamentarne i vanparlamentarne stranke i pokrete, na sve dobromisleće i osvijećene građanske snage u Crnoj Gori da promptno reagiraju i spriječe ovaj opasni etnoinženjering kojim kvislinška Vlada, pod krinkom navodnih kriza u parlamentarnoj većini, kani za sva vremena predati Crnu Goru velikosrpskim i ruskim imperijalnim apetitima. Drage moje građanke i građani Crne Gore, ovo je potonji trenutak da spriječite ponovni civilizacijski sunovrat vaše jedine domovine! Okupite se i složno recite NE novoj okupaciji koju priprema kvislinška Vlada na čelu s promoterom izdaje i četništva Zdravkom Krivokapićem!

Ne čekajte da bude kasno!

Prof. dr Milorad Nikčević, akademik DANU