Pokušaj moje diskreditacije u izvedbi koleginice Milice Kankaraš, a po notama iz prepoznatljive kuhinje, pokazao se neuspjelim. Kako mi u ovim godinama ne pada na pamet da se „valjam u blatu“ s osobama koje koriste najprizemnije metode difamacije neistomišljenika, ne prezajući od fabrikovanja i laži, ovu polemiku smatram okončanom. Sapienti sat!, poručuje Milorad Nikčević, akademik DANU.

Kankaraš Nikčeviću: Domovina se ne brani uvredama prema ljudima koji ne misle isto kao Vi i Čirgić

Njegovo reagovanje prenosimo integralno

Uvijek me kao pedagoga rastuži susret s mladom osobom koju usmjerava pizma ujedinjena s neznanjem. Nerijetko su takve mlade osobe sklone biti pioni u rukama beskrupuloznih manipulatora koje ih isturaju za svoje prljave poslove.

No, neću duljiti. U reagovanju na moj tekst Milica Kankaraš me optužuje da sam plasirao „neistine“ koje će ona u svojem tekstu „dekonstruisati“. Pa evo kako izgleda ta njena „dekonstrukcija“ mojih „neistina“, ne ulazeći u to što koleginica Kankaraš očevidno ne zna što pojam dekonstrukcija doista znači.

Na samome početku koleginica Kankaraš opravdava prijavu policiji kao poželjan metod obračuna s neistomišljenicima, što izvjesno je dovoljno govori o osobi koja me ovim tekstom kani diskreditirati. Potom mi zamjera termin „fantomski student“, da bi svojim objašnjenjem potvrdila da je na Fakultetu koji je po njenim riječima upisala zbog mojega brata koji joj je „lično“ poklonio jednu svoju knjigu, provela jedan semestar, imajući primjedbe na predavanja kojima nije prisustvovala zbog navodnoga odsustva profesorice i na jedno predavanje prof. dr Adnana Čargića za kojega je procijenila da ima „neakademski odnos“. Time koleginica Kankaraš zaista potvrđuje opravdanost moje sintagme „fantomski student“, budući da je tokom toga jednog semestra nijesu zapamtili ni profesori ni studenti, a svoje uspomene svodi na predavanja kojima nije prisustvovala i ono jedno na kojem se ośećala „užasno“ jer je iznevjeren njen horizont očekivanja. Što o mojim cijenjenim kolegama i FCJK misle studenti koji su na njemu proveli više od jednoga predavanja, najbolje svjedoče reagovanja koja ovih dana objavljuju crnogorski mediji.

Nastavljajući da me „dekonstruiše“ koleginica Kankaraš veli: „tužno je što kao brat Vojislava Nikčevića navodite neistinitu informaciju da je Institut za crnogorski jezik bio nevladina organizacija“. Potom se poziva na zvaničnu stranicu Fakulteta  na kojem je pronašla podatke o osnivanju Instituta za crnogorski jezik i književnost od strane Vlade Crne Gore 2010. i njegovoj transformaciji u Fakultet 2014. godine. Moj dragi prijatelj i veliki intelektualac Radoš Rotković običavao je reći – neznanje je najopasnije kad je aktivno. Hoću da vjerujem da koleginica Kankaraš neke stvari jednostavno ne zna, a ne da svjesno manipuliše. Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje osnovao je kao nevladino udruženje moj brat prof. dr Vojislav P. Nikčević, s grupom crnogorskih intelektualaca 18. 12. 2003. godine. Nakon Vojislavljeve smrti 2007. godine na prijedlog dr Adnana Čirgića ta NVO mijenja ime u Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“. Tu NVO nikad niko nije ugasio, pa je i danas možete pronaći u Registru nevladinih organizacija (http://www.dokumenta.me/nvo/).

Koleginica Kankaraš, dakle, obmanjuje javnost kad neistinom proglašava moju komentar da je Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“ nevladina organizacija. Nezavisno od NVO Instituta za jezik i jezikoslovlje koji nosi Vojislavljevo ime, Vlada Crne Gore je 2010. godine osnovala Institut za crnogorski jezik i književnost kao javnu ustanovu. Kankaraš miješa dva instituta nastojeći da me uhvati u laži, no umjesto toga obesmišljava tako svoj samohvalni sud kako ona iznosi samo činjenice, ostavljajući, da upotrijebim njene riječi, „o sebi jako ružnu sliku u javnosti“.

Kankaraš opet ili ne zna ili je obmanuta kad tvrdi da njena majka „Čirgiću nije ni nudila rukopis svog ‘Priručnika za crnogorski jezik’ jer je Čirgić počeo krajnje autokratski da se ponaša posle smrti Vojislava Nikčevića“. Budući da sam kao recenzent konsultiran od strane Čirgića u vezi s ponudom Bosiljke Kankaraš da njen priručnik objavi Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, o čemu svjedoči imejl prepiska počev od 23. 11. 2007. godine, koju pośedujem, kao i radna verzija knjige u elektronskoj formi koju sam sačuvao, moram sa žaljenjem konstatirati da je i ova „dekonstrukcija“ promašila cilj.

Ostale kvalifikacije koleginice Kankaraš spadaju u domen jeftinoga političkog propagandizma za potrebe aboliranja političke organizacije koju je do juče podržavala i kojoj se izgleda ponovo nameće, proglašavajući Uru, kao vladajuću stranku, za nekoga ko se ne pita u donošenju odluka Vlade!? Optužuje me pritom da ili ne čitam pravne akte ili da namjerno pišem „neistine“ da bih podstakao „međunacionalnu netrpeljivost između Crnogoraca i Srba“. Kako sam u ovome tekstu pokazao – koleginica Kankaraš ima rijetki dar da riječima iz korijena promijeni značenje i nađene suprotno. Ono za što ona tvrdi da su neistine zapravo su istine, a ono što proglašava činjenicama nije drugo do fabrikovana laž. Stoga se neću naljutiti ni zbog ove njene insinuacije da navodno podstičem međunacionalnu netrpeljivost, jer kad se taj njezin iskaz prevede na jezik činjenica onda to znači da zapravo radim ono čemu sam posvetio cijeli život – promoviram razumijevanje i saradnju među nacijama i kulturama. O tome uostalom svjedoči i ovogodišnja specijalna nagrada za filantropiju „Iskra“, koja mi je pripala za životno djelo.

Na kraju i ovo – pozivanje na Zakon o CANU koji je sama CANU prekršila ignorajući obavezu da u svoje članstvo primi akademike DANU, zasigurno me neće spriječiti da se odreknem članstva u DANU, đe sam izabran u skladu s propisanom procedurom. Biti u društvu najznačajnijih crnogorskih stvaralaca i intelektualaca, onih koji su i u najtežim vremenima ostali privrženi najvišim crnogorskim etičkim normama, za mene je osobita čast. Tim prije što je jedan od osnivača DANU, o kojoj koleginica Kankaraš danas piše s nipodaštavanjem, i moj brat Vojislav.

Pokušaj moje diskreditacije u izvedbi koleginice Kankaraš, a po notama iz prepoznatljive kuhinje, pokazao se neuspjelim. Kako mi u ovim godinama ne pada na pamet da se „valjam u blatu“ s osobama koje koriste najprizemnije metode difamacije neistomišljenika, ne prezajući od fabrikovanja i laži, ovu polemiku smatram okončanom. Sapienti sat!