Kad je na temelju izbornih rezultata u Crnoj Gori formirana neobična parlamentarna većina, dogovarana po parohijskim domovima i manastirima, predstavnici Trojnoga pakta javno su prezentirali kako će se pridržavati poštivanja Ustava i zakona te da ih okuplja borba protiv korupcije i kriminala. Najavljivana je
temeljita reforma sustava, raskid s nepotističkim i partitokratskim praksama, napose obećano je da će Crna Gora dobiti ekspertsku vladu.
Nije prošlo ni mjesec dana otkako je u crnogorskome parlamentu izglasana nova vlada, a spisak povreda Ustava, zakona, procedura, netransparentnih postupanja, partijskoga i rođačkoga zapošljavanja takav je da bi neupućeni mogaopomisliti kako je riječ o propustima jedne vlade učinjenim tokom punoga mandata,
a ne manje od 4 radne neđelje... Ministri su, kako je to od prvoga dana bilo vidljivo, pretežno kadrovici premijerove NVO, regrutovani kao izvršioci volje Srpske crkve u Crnoj Gori. Političke stranke nove većine, opet, namiruju svoje apetite po dubini, pa je zanimljivo da novu vladu češće kritikuju stranke na vlasti, nego uspavana opozicija. Pa čim se brecne Medo, njegov partijski kolega, po vlastitom neiznuđenom priznanju jedan od najpametnijih ljudi na svijetu, biva čašćen tako što mu šćer postane direktorica. Neki su i supruge rasporedili po dubini, a i Uprava za sport je eto dobila VD-a, da bude manje talasanja u najstarijoj
ravnogorskoj stranci lijevoga imena u Crnoj Gori. Čim iz DF-a krene tik-tak brojčanik i aluzije na Skoplje, dok trepneš njihovi ljudi preuzmu ANB, odbore za ljudska prava i bezbjednost i sl. Kad se izglasa najavljeni Zakon o državnim službenicima, koji je čak i prema novoj vlasti benevolentna EU diskretno ocijenila
problematičnim, ne samo da će se po dubini lakše rasporediti partijski kadrovi, već i oni bez iskustva i stručnosti. Vuci siti, a sve ovce na broju. Zato neka se niko ne zavarava, ova je vlada projektovana ne na 200 dana, kako nas je u početku lagao Premijer, koji valjda ima urođenu idiosinkraziju prema govorenju istine, već na 4 godine. I neka niko nema iluziju – ravnogorske falange koje su zauzele vlast, sve i
da izgube parlamentarnu većinu, proradi li u nekom trenutku uspavana savjest nekom od poslanika koji su prije ove izdaje bili prepoznavani kao zagovornici građanskoga društva, vlast neće predati bez belaja!
Bilo je dovoljno samo jedno skupštinsko zasijedanje pa da se razgoliti uloga nove vlasti. Nikakve priče o korupciji i kriminalu, o pomirenju i pravdi nakon ovoga poneđeljka više ne mogu proći!

Okupaciona je strategija postala razvidna u četiri tačke.
Prvo je na Odboru za ljudska prava, njegov predśednik, negator
genocida koji tvrdi da „Crnogorci ne postoje“, udžbenički šovinista, odbio da pozove predstavnike Crnogorske pravoslavne crkve, iako je to ne samo registrovana vjerska zajednica u Crnoj Gori, nego po svim javnim istraživanjima i vjerska zajednica koja je po brojnosti na drugom ili trećem mjestu u Crnoj Gori.
Tako je nova vlast pokazala svoje pravo lice, koje je i dosad moglo da se nagovijesti, pa i iz činjenice da svi ministri u vladi pripadaju jednoj vjerskoj zajednici, a reklo bi se i istome nacionalnom korpusu. Namjerno velim svi, jer potpredśednik nije ministar, a po svemu što je dosad pokazao otkako se dokopao vlasti kunući se u odbranu nacionalnih interesa, taj je izdao sve što se može izdati, od svojega naroda, preko države do nacionalnih interesa. „Nije čovjek ono što misli, već ono što čini“, naukovao je nekoć mudri Selimović.
Nakon skandaloznoga čina diskriminacije pod krovom i u ime Skupštine Crne Gore, nastavilo se u istome ritmu. Skupština je počela kršenjem pravilnika o radu jer nova većina nije mogla da obezbijedi kvorum za rad, budući da je jedna od poslanica bila u izolaciji zbog kovida. U međuvremenu jedan izdanak slavne
cetinjske familije, pokazao je kako je između izdanka i izdajnika tek mala fonološka razlika. Iako osobno protiv izglasavanja kriminalnih izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, taj se mlađani izdajnik nije javno pobunio protiv namjere da se svo pravoslavno sakralno nasljeđe predadne u ruke jedne neregistrovane
kvazihrišćanske strane vjerske organizacije, promoterke ideologije krvi i tla, već je utekao iz skupštine u kabinet svog gazde, prepustivši nekom drugom da umjesto njega podigne tu sramnu ruku. Stvari su se zakomplicirale kad je Državna izborna komisija odbila da verificira mandat novoj poslanici, pa je nova vlast odlučila da se još jednom flagrantno ogluši o propise i bez predviđene verifikacije od strane DIK- a proglasi izvjesnu građanku koja je bila na listi Crno na bijelo – poslanicom.

Skandalozno rušenje ustavnoga poretka koju nova vlast sprovodi otkako se sastavila, tim je dodatno potvrđeno. Sve što se nakon toga desilo u Skupštini Crne Gore jednostavno nije moglo biti nikakvo legalno djelovanje, već ćakulanje grupe građana bez legaliteta i legitimiteta. No, čak i takvo neobavezno ćakulanje poslalo je neke nove poruke. Naime, nova vlast je te noći uspjela da dokaže da im nije ni do kakvoga pomirenja, iako su im puna usta te floskule, niti do uspostavljanja pravne i pravedne države. U svega nekoliko ura odbili su rezoluciju o genocidu u Srebrenici, tako da sad znamo da genocid nije nešto što poriče jedan poslanik, već stav 41 poslanika nove vlasti, odbili su prijedlog za donošenje Zakona o zabrani
fašističkih organizacija i simbola, čime su potvrdili da je tačno ono što je Premijer ushićeno najavio tvrdeći da se Crna Gora oslobodila nakon 45 godina. S novom vlašću Crna Gora se, dakle, oslobodila antifašizma. I napose – donijeli su izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti koje su pripremili pravnici Srpske crkve i koje nijesu zvanično prihvatili predstavnici nijedne registorovane vjerske zajednice u Crnoj Gori, kao ni Venecijanska komisija. I dok je profesorica Jelušić u Skupštini beśedila o dvooltarskim crkvama u Crnoj Gori, koje su to prestale biti 90-ih direktnim građevinskim djelovanjem Srpske crkve, i „spirali zla“ koju je navodno
pokrenuo prethodni Zakon, prihvaćen od svih registrovanih vjerskih zajednica u CG i odobren od Venecijanske komisije, doista sam se ośećao posramljenim što s njom dijelim isti poziv. Kad se odlučite na izdaju svih vrijednosti koje ste u životu promovirali, kako je to učinila ona te noći, agresivno prikrivajući klasičnu izdaju sramnom pričom o prevazilaženju podjela i odbijanju da se svrsta, preostaje Vam
jedino da se pokrijete ušima i odšutite. Ovako, ostala je ta mučna slika osobe koja je izdaju branila navodnim principima, uprkos tome što je pogazila sve civilizacijske principe i izabrala kolaboraciju s duhovnim, a uskoro i materijalnim okupatorima Crne Gore. O njoj više ni riječ. Te je noći, a potom i saopštenjima koja su uslijedila URA doživjela svoj politički kraj. Sve te silne navodno progutane žabe, od izbora deklariranih četnika u Vladu, klerikalizacije društva, nezakonitoga zaduženja zemlje, preko postavljenja na čelne bezbjednosne položaje kadrova bliskih kriminalnom miljeu i ljudi prvostepeno osuđenih za terorizam, potom gašenja nacionalne aviokompanije i sl. pokazalo se nijesu bile mjera njihvog kompromisa za demokratizaciju društva, već njihov dobrovoljni angažman s ciljem razgradnje ne kompromitovane prethodne vlasti, kako oni tvrde, već građanske, sekularne, antifašistilčke i multikulturalne
Crne Gore. Te noći kad su odbili da priznaju najstrašniji genocid u Evropi poslije Drugoga svjetskoga rata, kad su odbili da izglasaju Zakon o zabrani fašističkih organizacija i simbola, kad su pristali na javno poniženje i diskriminaciju nepodobnih vjerskih zajednica, kad su u ruke Republike Srbije izručili dio Crne
Gore, poklanjajući SPC ono što joj nikad nije pripadalo, kad su promovirali pomirenje po mjeri ravnogorskih ideologa, ono po kojem nijedan Crnogorac, nijedan Bošnjak, nijedan Albanac, nijedan Hrvat, ne mogu biti dio izvršne vlasti ako ih ne hirotonišu srpski popovi, URAŠ-i su priješli Rubikon i zanavijek postali
dio ravnogorskih falangi, čiji je cilj nestanak Crne Gore i stvaranje Srpskoga sveta. Povijest im tu izdaju, ostvarenu zloupotrebom glasova građanski profiliranih glasača, nikad neće oprostiti!

Nemam dilemu da će se ovih dana potruditi novoravnogorci da prikriju sramne tragove svoje izdaje. Činiće to preko svojega oprobanog megafona – kriptočetničkih Vijesti, potom preko svojih uslužnih hordi sendvičara po društvenim mrežama i na razne druge načine. Probni balon stvaranja lažne slike da su protivnici nove vlasti egzotični desničari i protivnici Zapada, uprkos tome što su oni zapravo jedini zagovornici zapadnih vrijednosti, već je testiran, pa će se sad svim mehanizmima svoje gebelsovske propagande udariti na ono najbolje što Crna Gora danas ima. Pozivi na policijska saslušanja već su stigla đevojkama i mladićima koji su na veličanstvenome spontanome okupljanju ispred Skupštine Crne Gore rekli NE izdaji. Stoga poručujem okupatorskome režimu u Podgorici – svaka riječ koju su izgovorili Nemanja Batrićević, Svetlana Pajović-Musić, Anđela Borilović i Predrag Vušurović je i moja riječ i riječ stotina hiljada Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca, i Hrvata kojima je Crna Gora domovina, i zato, četnička gospodo, dalje ruke od tih ponosnih crnogorskih kćeri i sinova kojima je bastalo da toga dana iskorače i obrate se spontano okupljenom Zboru crnogorskom, izvolite pokrenite međunarodnu poćernicu prema meni koji stojim iza njihovih riječi. Čekam vas u svojem domu, iz kojega nijesam bježao ni kad su ga zasipali granatama ideološki oci nove crnogorske vlasti. A kad dozvole epidemiološke mjere, dolazim i ja u domovinu, da se priključim odbrani njenih jedinih iskonskih vrijednosti, onih na osnovu kojih smo se, kako lucidno poruči Batrićević, podijelili na „antifašiste i na fašiste… na sekularne i na klerikalne… na moderne i na
feudalne… na slobodne i na porobljene… na odane i na prodane!“


Prof. dr Milorad Nikčević