| 
	 | 
	    
	  
	  
	  
	  
	  
	Otvoreno pismo Vladi 
    Crne Gore 
       
  
      
      
       
      
     
    ZA GODIŠNJICU NEZAVISNOSTI CRNOGORSKA VLADA JE PREDVIDIJELA ISELJENICIMA 
    PONIŽENJA I UVREDE NJIHOVIH NACIONALNIH OSJEĆAJA – ALI ONI JE IPAK DOČEKUJU 
    PONOSNI NA SEBE! 
     
     
    Crna Gora uskoro slavi godinu dana nezavisnosti čime je ostvaren san 
    raseljenih Crnogoraca i sa ponosom i nestrpljenjem smo očekivali momenat da 
    imamo svoje nacionalno predstavništvo. Ali, umjesto toga, vlada nezavisne 
    Crne Gore ponovo nas prepušta velikosrpskoj emigraciji i njihovoj logistici: 
    SPC, kadrovima po ambasadama i konzulatima i šovinističkim medijima koji su 
    jedva dočekali ovo poniženje. 
     
     
    Generalnim Sporazumom sa Beogradom konzularnu zaštitu crnogorskoj dijaspori 
    pružaće, kako saznajemo iz štampe, diplomatsko konzularna predstavništva 
    Srbije. Ona će štititi interese Crne Gore i njenih gradjana u inostranstvu. 
    Takodje, čitamo i da je izvanredni i opunomoćeni ambasador Crne Gore u 
    Srbiji Anka Vojvodič otišla na divan Vuku i odsjela u prijateljskom dugom 
    razgovoru te da su se o svemu dogovorili – kao u „stara dobra vremena“! 
     
    Umjesto da posjeti crnogorske iseljenike u Lovćencu koji su, pod okriljem 
    udruženja Krstaš, dali izuzetan doprinos obnovi crnogorske državnosti i da 
    im ukaže makar djelić pažnje što se i njihovom zaslugom našla u Beogradu - 
    gospodja Vojvodič je, po nalogu svoje vlade i povodeči se onom Njegoševom da 
    V(v)uk na ovcu svoje pravo ima, bez pogovora Beogradu prinijela u paketu i 
    crnogorsku dijasporu! Naime, ispalo je mnogo lakše odreći se svojih 
    iseljenika nego li razmatrati pojedinačne slučajeve i Sporazum sa Beogradom 
    praviti onamo gdje je to moguće. U Australiji to, sigurni smo, nije 
    ostvarivo. Barem ne za jedan duži vremenski period, jer je ovdje sva 
    diplomatija pod direktnim uticajem ekstremista Srpske pravoslavne crkve koji 
    diktiraju uslove pod kojima će srpska dijaspora sa istima saradjivati.  
    Ako crnogorski buzdet ne može da izdrži široku diplomatsko konzularnu mrežu 
    – zato postoje druge forme zastupanja iz bogate diplomatske prakse. To bi 
    neko u MIP-u trebalo da zna. Očigledno da to neko ne želi!? Podsjetimo da je 
    ova zajednica još ranije predlagala da o svom trošku osnuje i održava 
    Crnogorski trgovački centar – što je ignorisano, kao što su ignorisani svi 
    naši pokušaji u poslednjih 5 mjeseci da dobijemo bilo kakvo objašnjenje po 
    ovom izuzetno važnom pitanju.  
     
    A svojski smo se potrudili! 
     
    Prvo smo se javili pomoćniku ministra u sektoru za konzularne poslove i 
    iseljeništvo koristeći se e-mailom na vladinom sajtu. Nije odgovarao pa smo 
    mu uputili novi dopis. Nista. Zatim smo se obratili Centru za dijasporu koji 
    su nas uvjeravali da je dopis proslijedjen te da se oni nešto pretumbavaju i 
    da ćemo uskoro dobiti odgovor. Ponovo smo se javili Centru i opet ništa, 
    zatim pišemo e-mail i pismo i sve to i faksiramo na adresu ministra 
    inostranih poslova i ponovo ništa. Pokušavamo da probudimo savjest sa 
    prilogom u Monitoru na temu nedostatka kulture u ophodjenju prema 
    instituciji ODGOVORA! Opet jedno veliko NIŠTA! Ponovo pišemo Centru i ponovo 
    ništa. Potom šaljemo dopise na adrese SVIH u vlasti koji imaju e-mail i opet 
    ništa!!! Od svih članova koji imaju e-mail ni jedan jedini se nije našao da 
    uzvrati na naše pismo! Zaista teško razumljiv odnos. 
     
    Stoga nije iznenadjenje da je beogradski sporazum i ovakav odnos izazvao 
    žestoke reakcije medju crnogorskim iseljenicima u Australiji! 
     
    Pitamo se kuda ide nezavisna Crna Gora čije su temelje udarili crnogorski 
    patrioti širom svijeta? Ko brine o njenom nacionalnom indetitetu – zar oni 
    koji su sve činili da ga unište? Nije u pitanje samo konzularna zaštita - 
    svaka nova država treba prvo da se predstavi medjunarodnoj zajednici i 
    stvara svoju afirmaciju. Upravo su iseljenici u prošlosti činili sponu 
    prijateljstva sa zemljama u kojima žive i bili faktor saradnje.  
    Danas, kada su najviše potrebni novoj državi ona ih se odriče. 
     
     
    Smatramo da se radi o jednoj nedostojnoj nagodbi i sa žaljenjem moramo reči 
    da se osjećamo prevarenim, a pokušaju da budemo poniženi ćemo se oduprijeti 
    kao i svaki put do sada.  
    Takav Sporazum ćemo smatrati nevažećim pa ćemo konzulat i ambasadu 
    zaobilaziti u širokom luku, kao i do sada, čekajući da nekome od odgovornih 
    u Crnoj Gori proradi savjest ili na vlast dodje neka druga vlada koja će 
    imati više razumijevanja za svoju dijasporu. 
      
Mihailo Mandic 
predsjednik MEAA 
 
  
 Vrati se na početak 
www.montenegro.org.au 
	 | 
	
	 |