Program | O nama | Reagovanja, pisma... |  Prezimena u CG l Plemena u CG

Dobri ljudi, dobro čine...

Tragom još jedne humanitarne pošiljke Crnogorske etničke zajednice Australije. Crna Gora - duši poslastica. Nostalgiju liječi - listajući "Pobjedu" na Internetu. Nezaboravna životna lekcija majke Biserke...


Bilo je to u julu prošle godine. "Pobjedina" reportaža - "Tri godine nije vidio Sunce", posvećena nesrećnoj sudbini Aldina Mujahodžića iz Podgorice, toliko je ganula naše ljude u dalekom Sidneju, da su istog dana počeli prikupljati pomoć za naočitog 19-godišnjeg Podgoričanina. Pokretač i organizator ove humane akcije bila je Crnogorska etnička zajednica Australije na čelu sa predsjednikom Mihailom Mandićem i portparolom Safetom - Beljom Radončićem. I ubrzo potom prikupljena sredstva među našim ljudima u Australiji, našla su se u Aldinovom domu, u ulici Spasa Nikolića u Staroj Varoši. Dar naših zemljaka iz Sidneja u Podgoricu je donijela Safetova sestra - Jasmina Decević. (Krv očigledno nije voda). Zajedno sa sredstvima prikupljenim za Aldina donijela je Jasmina i pregršt dobrih želja za njegovo ozdravljenje.
Sa sred srca hvala svim tim dobrim ljudima, govorila je tih dana Aldinova majka Šefika. Oni mog Aldina nijesu ni vidjeli, a među prvima su mu uputili pomoć. Uvijek ću se sjećati ovog dana. I ovih dobrih ljudi, koji dobro čine...
A ti dobri ljudi su između ostalih bili Vasko Špadijer, Nego Krnić, Mihailo Mandić, Đoko Iličković, Rade Jovović, Din Decević, braća Kocić, braća Ćerić i mnogi drugi, priča današnji gost Redakcije "Pobjede" - gospodin Safet - Beljo Radončić. Naime, potparol Crnogorske etničke zajednice Australije je, ovih dana ponovo u svojoj Crnoj Gori. I ponovo na istom poslu - humanitarne akcije.
Mi iz Etničke zajednice smo u proteklih desetak godina pomagali brojne humanitarne akcije koje su organizovane i sprovedene u Crnoj Gori, kaže Radončić. Tako smo u stvari mnogo bliži zavičajnim stazama i svojoj zemlji, koja je za nas, tamo u dalekom svijetu "duši poslastica" što je govorio pjesnik. Zato svi mi svoju nostalgiju liječimo vijestima iz Podgorice i Crne Gore. I zato svima nama svaki novi dan počinje posjetom Internetu i "listanjem" novina na njemu. I svi se, kao po nekom nepisanom pravilu najduže zadržavamo na "Pobjedi".
I ova Safetova posjeta starom kraju je bila humanitarnog karaktera, potvrdio nam je naš gost. Naime, on je ovoga puta u Crnu Goru stigao sa donacijama za Crnogorsku pravoslavnu crkvu, Mešihat Crne Gore i Nadbiskupiju u Baru, a otići će veli, prepun prelijepih utisaka iz razgovora koje je imao sa mitropolitom Mihailom, Reisom Fejzićem i don Niksonom. Fasciniralo me je, kaže Radončić, kako je sve te ljude ganula naša pažnja i ljubav prema Crnoj Gori. Istovremeno mene je ganulo njihovo razumijevanje za rad Crnogorske etničke zajednice Australije, koja već deset godina organizuje razne humanitarne akcije u ovoj dalekoj zemlji i svakim danom broji sve više članova zaljubljenika u Crnu Goru.
Interesantan je svakako i put Sama Radončića kako Safta zovu u Australiji koji je prošao od Crne Gore do biznismena u ovoj velikoj zemlji. Bilo je to 1987. godine, priča on. Tada sam radio u IGM "Radoje Dakić" kao probni vozač. Moja sestra Jasmina je već bila u Australiji i ja sam otišao da je posjetim i - ostao. Sada se u Sidneju uspješno bavim građevinarstvom, imam i svoju firmu. Inače sa mnom je i porodica - supruga i dva sina (od 14 i 15 godina). Imam takođe i sve veću želju - da budem u Podgorici u svom domu, onamo u Ulici 1. maja, da se družim sa prijateljima, Zato kad god nađem i malo vremena - Podgorica i prijatelji mi ne mogu biti daleko...
Safetu Radončiću, kao što rekosmo nije daleko ni jedna humanitarna akcija koju pokreće "Pobjeda". Bio je reče, na nedavnom humanitarnom konceptu "Za Jelenin osmijeh" u Danilovgradu, uključiće se u akciju pomoći 15-godišnjem Ernadu Paljeviću iz Sustaša kod Bara, a mnoge ovakve akcije pomaže i iz svog džepa. Pomoći u nevolji - je bila jedna od prvih životnih lekcija koju sam naučio od majke Biserke (koja je uprkos bremenu od 80 godina nedavno iz Australije došla na glasanje u Crnu Goru), koja mi je uvijek govorila da je pomoći nemoćnome i bespomoćnome najljepša ljudska osobina, kaže Radončić. Osim toga ja sam na svojoj koži osjetio šta znači pružena ruka, odnosno šta znači biti bespomoćan.. Jer kad sam se našao u dalekoj Australiji prvi mi je pružio ruku Italijan Toni Donadon, zahvaljujući kome sam osnovao svoju kompaniju i stao na noge. On je danas moj prijatelj, što se kaže za sva vremena. Zato se i ja danas na završetku nove humanitarne akcije najbolje osjećam - kad dobijem novog prijatelja. To važi i za ostale članove Crnogorske etničke zajednice u Sidneju - za Mandića, Špadijera, braću Kocić, braću Ćerić...

J. Stamatović