|
|
CRNOGORSKI ISELJENICI TVRDE DA IH JE VLAST ZABORAVILA POSLIJE REFERENDUMA
Srce zove, niko
se ne javlja
Još nema ni godinu od obnove
crnogorske državnosti, a zvanična Podgorica je izgleda zaboravila na
dijasporu. Barem tako tvrde predstavnici iseljenika.
Oni se žale da Vlada i Ministarstvo inostranih poslova ne odgovaraju na
njihove brojne elektronske poruke i pisma, na sajtovima nema kontakt
telefona svih diplomatsko-konzularnih predstavništava Crne Gore ili je
nemoguće stupiti u direktan kontakt sa ambasadorima.
Takođe, srpske diplomate u nekim predstavništvima u najmanju ruku nijesu
oduševljene kada treba da obave neki od konzularnih poslova za državljane
Crne Gore iako bi, prema protokolu koji je zvanična Podgorica potpisala sa
Beogradom, to trebalo da urade uz makar poslovnu ljubaznost zbog novca koji
dobijaju za tu vrstu usluga.
To je samo dio problema koji muči crnogorske iseljenike koji ne kriju da su
očekivali više od mlade države za koju su 21. maja prošle godine preletjeli
hiljade kilometra, ponekad samoorganizovano i o svom trošku.
Predsjednik crnogorskog društa iz Toronta Zoran V. Raičević podsjeća da su
svojevremeno iz medija saznali da šef crnogorske diplomatije prvi put dolazi
u zvaničnu posjetu Kanadi.
I pored toga što nije našao za shodno da se najavi, Crnogorci u Torontu
pokušali su, kaže Raičević, da prisustvuju predavanju Miodraga Vlahovića na
kojem su ga "ismijali neki srpski biznismeni".
"Za vrijeme održavanja referenduma nije bilo nikakve organizovane pomoći
države da dođemo u Crnu Goru, sami smo se organizovali i glasali. Poslije
toga uputili smo nekoliko pisama Vladi i MIP-u, ali nam niko nije odgovorio",
kaže Raičević.
O odnosu administracije u Podgorici prema iseljenicima najbolje svjedoči
primjer predsjednika Crnogorske etničke zajednice Australije, u Sidneju
Mihaila Mandića.
U otvorenom pismu, Mandić je naveo da su uzaludno pokušavali da stupi u
kontakt sa zvaničnicima u Podgorici i to sljedećim redom - po dva dva puta
su slali e-mail MIP-u i Centru za dijasporu, a zatim mail i faks ministru
inostranih poslova Milanu Roćenu.
"Potom šaljemo dopise na adrese svih u vlasti koji imaju e-mail i opet ništa!....
Zaista teško razumljiv odnos", naveo je Mandić.
Raičević kaže da će u sljedećih nekoliko dana otputovati u SAD i da bi rado
stupio u kontakt sa šefom misije Crne Gore pri UN u Njujorku Nebojšom
Kaluđerov-iđem ili u Vašingtonu sa Vlahovićem, koji je na nerezidencijalnoj
osnovi i ambasador Crne Gore u Kanadi, ali da ima problema da stupi sa njima
u kontakt.
Predsjednik Crnogorskog nezavisnog kulturnog centra u Njujorku Sreten
Đuretić kaže da bi mladoj crnogorskoj diplomatiji, ipak, trebalo dati malo
vremena da organizuje informativnu djelatnost koja će omogućiti da
državljani Crne Gore lakše stupe u kontakt sa diplomatama do kojih je, kako
kaže, "sada, ne znam iz kojih razloga, teško doći".
"Emigracija je, nekoliko puta u istoriji, evo i sada na referendumu
zaslužila da joj se to vrati na adekvatan način u smislu komunikacije sa
državom", dodao je Đuretić.
On nije mogao da procijeni koliko crnogorskih državljana živi u Njujorku.
"To je teško reći. Niko se nije bavio popisom crnogorskih državljana, ne
samo kada je riječ o Njujorku. Upravo bi prvi zadatak naše diplomatije
trebalo da bude popis iseljenika", podvlači Đuretić.
Raičević tvrdi da u Kanadi živi sigurno oko pet hiljada državljana Crne
Gore, od čega u Torontu preko hiljadu.
Zbog toga bi, između ostalog, smatra Raičević, Crna Gora trebala da otvori
diplomatsko predstavništvo u tom gradu.
"Prema zvaničnim podacima sa popisa iz 2003. godine u Kanadi živi 1055
Crnogoraca, ali ovdje nijeste u obavezi da popunjavate obrazac za popis.
Crna Gora ima interes da otvori
ambasadu u Torontu, jer ne treba zaboraviti da je odavde Piter Mank. On želi
da ljude iz Crne Gore približi Kanadi, sljedeće sedmice ovdje drže
predavanja Srđa Darmanović, Milka Tadić...Osim toga, Toronto pruža strašne
mogućnosti za mlade ljude iz Crne Gore da studiraju", rekao je Raičević.
Dodatni razlog zbog kojeg Podgorica ima razloga da otvori predstavništvo u
Kan-adi, i gdje god joj finansijske mogućnosti to dozvoljavaju, kaže
Đuretić, je i odnos srpske diplomatije. On navodi da je "jedan njegov
prijatelj" pozvao ambasadu Srbije u Kanadi radi neke pravne pomoći, ali da
ga je službenik "vrlo neljubazno" obavijestio da treba da zove "Vlahovića u
Ameriku".
Raičević je svjestan da u crnogorskom budžetu nema dovoljno novca za
otvaranje brojnih diplomatskih predstavništva, ali kaže da bi oni u Kanadi
bili zadovolji da im Vlada šalje propagandne i ostale materijale vezane za
Crnu Goru što bi omogućilo tješnju vezu sa maticom.
"Naši su ovdje predlagali da se otvori neka vrsta centra koji bi povezao
ljude, kao što to rade Hrvati, Slovenci, a država bi nam pomogla kroz razne
vrste materijala", podvlači Raičević.
I Mandić je u pismu naveo da "postoje druge forme zastupanja iz bogate
diplomatske prakse, ako crnogor-ski budžet ne može da izdrži široku
diplomatsko-konzularnu mrežu".
Međutim, kaže Mandić, to u MIP-u "neko ne želi" i Crnogorci u Australji su
opet "prepušteni velikosrpskoj emigraciji i njihovoj logistici".
Zvaničnici MIP-a i Centra za iseljenike koje su "Vijesti" kontaktirale
saopštili su da će nakon praznika biti dostupni za razgovor o "kompleksnoj
temi" odnosa države prema dijaspori.
V.ŽUGIĆ
-----------------------
BOLJE MI NEGO RUSI
Đuretić je ocijenio da se
država, desetak mjeseci nakon sticanja nezavisnosti, ne odnosi "adekvatno"
prema dijaspori. "To su minorne stvari. Doduše, bilo je zajedničkih nekih
večera i svečanosti, što je korektno, ali mislim da bi trebalo računati na
konkretne projekte. Emigracija bi sigurno mogla pomoći razvoju Crne Gore, i
iskustvom i finansijski. Mnogo bi bilo bolje da ovdje ulažu crnogorski
biznismeni, nego neki Rusi ili Englezi", naveo je Đuretić.
------------------------
CRNOGORCI U SRBIJI TERET ZA PODGORICU
"Čini mi se da bi nekima u Crnoj Gori najviše
odgovaralo da se svi Crnogorci u Srbiji deklarišu kao Srbi i da se svi
državljani Crne Gore odreknu svog državljanstva da bi uzeli srpsko. Manje
posla za administraciju u Podgorici, htjeli smo državu ali ne i posao koji
ide uz to, izgleda da je tako", razočarano kaže predsjednik Udruženja
Crnogoraca "Krstaš" u Lovćencu Nenad Stevović.
Na spisku diplomatsko-konzularnih predstavništava na veb sajtu MIP-a Crne
Gore nema ambasade u Beogradu.
"Crna Gora ima ambasadora i ambasadu u Beogradu, ali nema broja telefona,
faksa, i-mejl adrese kako bi crnogorski državljani mogli kontaktirati svoju
ambasadu. Ambasada i ambasador je tu u Beogradu, povremeno, pišu novine, ali
je sakrivena od javnosti. Možda je posao ambasade samo da komunicira sa
političarima u Srbiji, a hiljade Crnogoraca su teret", kaže Stevović.
Ako opet, dodaje on, pogledate veb sajt MIP-a Srbije, ambasada Crne Gore je
jedina koje nema na spisku.
"Naći ćete kontakte za ambasadu Demokratske Narodne Republike Koreje,
Zambije, ako želite ambasadu Siere Leonea..., ali jedina nevidljiva je
ambasada Crne Gore. Pitamo se da li je to slučajno? Da li je slučajno da
jedna ambasada nema kontakt informacije, da ne želi da servisira konzularne
usluge svojih državljana i da ne kontaktira istaknute predstavnike
emigracije ili udruženja? Da li je to normalno ili šokantno?" pita Stevović.
On naglašava da Crnogorci u Srbiji "nijesu ikebana za slikanje" jer njihova
uloga nije da čekaju da dođe u Beograd neki crnogorski zvaničnik da bi "počeli
da postoje".
"Ne želimo da se odreknemo svojih prava, svoje matice i svoje države Crne
Gore da bi olakšali posao nekima u MIP-u Crne Gore", rekao je Stevović.
 Odštampaj stranicu
|
|
