Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CGReagovanja, pisma...Traže se l   Kontakt


 


Vasojevići


 
 

 


Od svih plemena u Crnoj Gori, Vasojevići su najveće crnogorsko pleme koje se ponajviše formiralo po rodnoj osnovi, odnosno porijeklu. Slično Bjelopavlićima, ovo pleme nije dobilo ime po nekom mjestu, već po svom rodonačelniku (Vasoju ili Vasu), i smatra se najčistijom etničkom plemenskom cjelinom u Crnoj Gori.
Prema jednoj, Vaso je rođen u Prizrenu i nosio je vojvodsku titulu. Njega je naslijedio sin Stevo Vasojević koji se u narodnim pjesmama pominje pod imenom Stevan Musić.
Po drugoj verziji, Vaso ima "plavu krv", jer je riječ o sinu nekog hercegovačkog kralja, koji se u Lijevu Rijeku doselio odnekud iz Hercegovine. 

Pleme Vasojevići naseljava prostor Lijeve Rijeke u slivu Morače i na Tari ispod Komova, predio oko gornje doline Lima, i oko stare Budimlje. Jedna od najspecifičnijih odlika pripadnika ovog plemena je snažna vezanost za maticu uprkos kontinuiranom raseljavanju po čitavoj Crnoj Gori, Srbiji ali i Bosni i Hercegovini.

Rodonačelnik Vasojevića Vaso je, po legendi, imao još četiri brata koja su takođe bili rodonačelnici velikih plemena: Pipo je osnovao pleme Pipera, Ozro Ozriniće, Kraso albansko pleme Krasnići, a Oto takođe albansko pleme Hoti!
A sam Vaso je, navodno, imao četiri sina - Raja, Novaka, Mija i Šura.
Najmlađi Šuro se odselio u Crmnicu i od njega je nastalo veliko bratstvo Šurovići a od ostala tri Vasova sina razvile su se tri velike bratstveničke grupe u Vasojevićima - Rajevići, Novakovići i Mijomanovići.

Danas, doduše u Vasojevićima nema nijednog takvog prezimena jer su se bratstva dalje dijelila i cijepala na manje podgrupe ali svi tačno znaju ko od koga vodi porijeklo i svaki iole stariji čovjek može nabrojiti sve pasove svojih predaka do samog rodonačelnika plemena.

Ruski istoričar, etnolog i atnropolog Pavel Apolonovič Rovinski, koji je tokom 25-godišnjeg boravka u Crnoj Gori napisao više kapitalnih dijela o prošlosti, životu i običajima ovog podneblja, navodi da Vasojevići "nijesu znali da objasne, odakle i kada je Vaso došao u Crnu Goru". On je smatrao da je nedostatak te informacije posljedica toga što Vaso nije bio ni došljak, ni prebjeg u Crnoj Gori, već je ponikao i postao čelnik plemena Vasojevića u Lijevoj Rijeci gdje je formirana početna plemenska teritorija i plemensko jezgro ovog plemena u periodu od druge polovine XV, do sredine XVI vijeka, ujedinjavanjem bratstava crnogorskog podneblja a Vaso je bio jedan od prvih ili možda prvi vasojevićki čelnik.


Većina starijih Vasojevića danas mogu da nabroje sve pasove svojih predaka do samog rodonačelnika plemena. Reč je, manje-više, o dvadesetak pasova što, uzimajući u obzir prosjek od oko trideset godina od pasa do pasa, koji se u nauci smatra objektivnim, potvrđuje predanje da Vasojevići na ovom prostoru žive najmanje šest vjekova. Ono po čemu je ovo pleme takođe prepoznatljivo je i tzv. "Vasojevićki zakon", koji je zapravo bio narodna modifikacija Dušanovog zakonika, i koji je sadržao 12 tačaka.
Dr Slobodan Tomović pisao je da je ovaj zakon "imao silno moralno dejstvo u narodu", te da je on "precizirao moralne, pa i fizičke norme za one koji dovedu u pitanje čast, ugled i interes šire narodne zajednice”.
Vojvoda Mašo Đurović, u ulozi delibaše na krsnoj slavi Petrovića, na molbu knjaza Nikole, poslije uobičajene zdravice izdeklamovao i od čega Bog treba da sačuva crnogorskog gospodara. Nabrajajući od čega Bog treba da sačuva kralja Nikolu, vojvoda Mašo je pomenuo i “vasojevićko kumstvo”.
Vasojevićko kumstvo stiglo je na "crnu listu" Vojvode Maša zbog toga što je vožd Karađorđe ubijen po direktnom naređenju njegovog vasojevićkog kuma Vujice Vulićevića.


POZNATI VASOJEVIĆI
Crni Đorđe Petrović je najslavniji Vasojević na listi znamenitih istorijskih ličnosti koje su porijeklom pripadale ovom plemenu. Između ostalog, Vasojevići su bili i vojvoda Petar Bojović, čuveni ratnik vojvoda Miljan Vukov Vešović, najpoznatiji šef crnogorske diplomatije vojvoda Gavro Vuković. Po Karađorđu, Vasojevićko porijeklo imaju i članovi poslednje dinastije Karađorđević. Kralj Petar Prvi Karadordević je tako, još prije dolaska na prijesto tajno dao novac da se u Kraljama kod Andrijevice, na mjestu odakle je u Srbiju odselio njegov predak, podigne kuća koja i danas postoji. Vasojevići su i čuveni geolog, profesor Jovan Žujović, filozof i političar Svetozar Marković, pisci Mihailo LalićNikola Milošević i Radovan Zogović. Na spisku proslavljenih sportista je i najveći dribler jugoslovenskog fudbala i druga "Zvezdina zvijezda" Dragoslav Šekularac, golman Partizana i najbolji golman Mundijala u Čileu 1982. Milutin Šoškić, teniserka Jelena Janković, kao i legendarni glumac Dragan Nikolić

 

O Komovima

Planina Komovi se prostire u jugoistocnom dijelu Crne Gore izmedju Bjelasice i Prokletija, izmedju  rijeka  Lima i Tare. 
 
Komovi pod svojim imenom ujedinjuju tri planine
Kom Vasojevicki 2460m
Kom Kučki 2487m
Kom Ljevorečki 2453m 

Komovi su sa Durmitorom i Bjelasicom najimpozantniji masiv u dinarskom sistemu planina. 
Komovi su visoki oko 2500 metara i kako navodi Bogdan Labović "počivaju na plećima i tjemenima Varde, Štavne, Ljubana i dijela Rogama, sa vasojevičke, te Carina i drugog dijela Rogama, sa kučke strane.
Ova ogromna stijena u osnovi ima više od 30 kilometara.
Ne zna se tačno kako su Komovi dobili ime. Ima više tumačenja. Neki itraživači tvrde da riječ kom od starog sanskritskog jezika i znači ostrvo. Drugi pak smatraju da je riječ kom od arapskog porijekla i označava planinu, a ima i mišljenja da porijeklo riječi kom leži u staroslovenskom jeziku gdje znači brijeg. 
Dobar poznavalac ovog kraja pisac dr J.Erdeljanović tvrdi da je ime kom ilirskog porijekla.
Komove, pored prirodne ljepote, jedinstvenim čine i pojave sa kojima sa priroda baš ovdje pokazuje kao gospodar nad gospodarom čovjekom. 
- Komovi su planina sa najviše izvora iznad 2000 metara nadmorske visine. Crni izor sa 2 stepena Celzijusa je najhladniji planinski izvor na zemlji.
- Na Komovima stalno duva vjetar- od blagog povjetarca do tornada koji ruši sve pred sobom,
- Komovi u samo jednom danu tokom ljetnjih mjeseci, na primjer, promijeni se temperatura od preko 20 , pa do minus dva stepena.
- Tokom cijele godine, bez obzira na godišnje doba, dešava se da na Komovima padne snijeg, a ima nekoliko mjesta gdje snijeg nikada ne kopni i gdje gromovi udaraju tokom cijele godine.


Život na Komovima
Vasojevići su, za razliku od Kuča i Bratonožića, vezani cijele godine za Komove, jer su im Komovi na domaku sela i kuća.
Od šumskih plodova na Komovima najviše ima borovnica, kupina, malina, jagoda, šipurka,ribizle kamenjarke, planinske ribizle ali i veliki broj gljiva, prije svih, vrganj i lisičarka, dok se rjedje srijeće 


Planine i visovi

Carine

Carine je 
planinski prostor koji pripadaju Kučkom Komu. Narod je mislio da ljepotu kakva je ovdje zaslužuju samo carevi, pa je, po jednoj verziji, ovaj predio tako i dobio ime. Ali, ima i drugih verzija .... 
Neki tvrde da su Carine dobile ime po tome što je tu na Krstu od prevlake bila postaja gdje su zaustavljani karavni koji su sa primorja ili Podgorice odlazili za Srbiju i druge krajeve. Tu je vršena naplata taksi i poreza, carina, pa je otuda i ime - Carine.
Na ovom lijepom mjestu danas uživaju kučki stočari u svojim katunima, njihovi gosti i česti gosti planinari. 

Rogam
Rogam je velika travnata udolina na sjeverozapadnom dijelu Ljevorečko-Kraljskog Koma koja je nastala od ogromnih ledničkih jezera koja su otekla niz dolinu rijeke Crnje.
Rogam zato ima oblik amfiteatra uzdignutog iznad pučine gustih šuma Crnje sa sjevera i Margaritske rijeke sa zapada. Ovim krajem dominira kameni rog koji se zove Rogamski vrh Po tom rogu Rogam je i dobio naziv, mada ima i tumačenja da je na Rogamu (brdo sa metehom) nekada neko orao njive koje se danas zovu oranice.
Rogamski vrh čini medju sa Kučima i visok je 2.303. metra. Po kazivanjima lokalnog stanovništva Rogam i Margarita su nekada pripadali Piperima, pa u Piperima i danas postoji mjesto Rogami.  Margarita pripada Vasojevićima, dok Rogam jednim dijelom pripada Kučima, a većim dijelom Vasojevićima. Misli se da su Rogam i Margaritu Piperi otudjili verovatno prodajom, ili u medjusobnim borbama.
Rogam je, inače, omiljeno sastajalište Kuča i Vasojevića (Ljevorečana i Kraljana). Ovdje se organizuju brojna sportska nadmetanja, zakazuju ljubavni sastanci, jer se bujnoj i mekoj travi i predivnom pogledu sa Bila Rogama ne može odoljeti, baš kao ni lijepim djevojkama i momcima koji pjevaju "Vasojevko ispod Koma, skoro ću te vodit doma..."

Ljuban
Ljuban je visoravan koja pripada Ljevorecko-kraljskom Komu. Izdiže se blagim travnatim reljefom iznad nepreglednog šumskog regiona alpske doline Ljubaštice. 
Tek što se izadje iz šume sa bilo koje strane "udari" se pravo na Ljuban i pogled se zaustavlja na sjevernoj strani Božičkog Koma, njegovim liticama, pukotinama, žljebovima, borovima. Tu su i Točila kroz koja "klokoće bistra rijeka Ljubaštica. Točila, kao ponor, razdvajaju Božički od Ljevorečko-kraljskog Koma. Pogleda li se deseno, preko Ploče - sjtenovitog ulaza u nekadašnje ledničko ležište zvano Medjukomlje, pogled će se zaustaviti na liticama, jarugama i policama borova. Ovdje sve odiše ljepotom i mirom koji povremeno zatalasa pjesma djevojaka: "Oj Ljubane plemeniti / cvijet jablan tebe kiti".
Na Ljubanu su svuda zelene doline, izvori,cvijeća u izobilju. Vjeruje se da je po raznobrojnom cvijeću, kazu po cvijeću ljubavi - Ljuban i dobio ime. Drugi, pak govore da je ime dobio po nekom Ljubu koji je prije dolaska Kraljana, na Ljubanu imao katun. Mada se o Ljubu ništa ne zna mjesto gdje je imao katun i danas se zove Ljubovo katunište.
Ipak, medju narodnom je popularnija ona prva verzija o ljubavi, jer kažu ako dvoje ljubav na Ljubanu "snadje" ostaju večito zajedno ili večito ranjeni. Ljubav je ovdje nadživjela sve legende i živi i danas. Po suncačnom danu na Ljubanu se još uvijek vide refleksije ogledala kojima djevojke obavještavaju svoje momke da su sa stadom krenule iz katuna.

Štavna
Štavna je visoravan Božićkog Koma koja je ime dobila po travi štavnju koja raste po obodima Štavne u hladovini i oko potoka i bere se kao zelje za pravljenje veoma ukusne pite zeljnice... 
Štavna je izuzetno posjećena visoravan i planinari, ali i mještani posjećuju je najradije preko proljetnjih i ljetnjih vikenda kada se ovdje, naročito u ljetnjim mjesecima kada zaravan sa hladnim izvorima i zelenilom oživi od graje djece i veselih razgovora posjetioca.
Na Štavnoj su smještena tri katuna - Božićki, Vulića katun i Kobildo, gdje izdižu isključivo Vasojevići.
Iz ovog zelenog raja ka rijeci Ljubaštici spušta se strmo gusta šuma borova, smrče i jele. Štavnjačka kosa je inače, razvodje izmedju dva rječna sliva Tare i Lima.

Varda
Varda je planinska kosa na oko 1780 metara nadmorske visine. Pripada Božičkom Komu na čije tjeme se oslanja. U narodu se smatra da je Ime nastalo po glagolu vardati, što u Vasojevićima znači nalagati drva u vatru .
Doktor J.Erdeljanović, medjutim, kaže da Varda znači straža, jer su Vasojevići na Vardi zaista i držali strazu kako Klimenti i Brdjani ne bi napadali njihove katune na Štavnoj. Kasnije je tu nastao jedan od nekada najvećih vasojevićkih katuna na koji su stada izdizala bratstva:
Fatići
,
Djakovići
,
Turovići
,
Vučeljići
,
Babovići
...
Od Varde do sela Japan stiže se za nešto više od sat ipo hoda, koliko i do vrha Koma.
Danas je, ovo nekada izuzetno živo katunište, skoro prazno. Uglavnom, kao i u selima, tu je starije stanovništvo čobani koje je celim svojim životom neraskidivo vezano za ove ljepote ne mogu da se odreknu mira, prirode i preljepog pogleda sa Varde u dolinu Perućice, ili prostrane
Konjuhe i Crnogoru..

Ljubastica
Najimpresivnija dolina Ljevorečko-Kraljskog Koma je Ljubaštica nastala oticanjem velikog lednika iz ledničkog ležišta Medjukomlja. Ime je dobila po visorani Ljuban, pa se i čitava dolina ispod Štavne i Ljubana sa rijekama i poticaima naziva Ljubaštica. Tu nastaje i reka Ljubaštica, čije pritoke dotiču sa Ljubana. 
Za Ljubašticu su posebno vezani Kraljani, ali i PeovčaniBožićani koje je ova dolina skrivala od brojnih osvajača i drskih pljačkaša tokom burnih vremena. Ljubaštica je i jedan od prvih Vasojevičkih katuna.
Kako u svojoj knjizi "Život na Komovima" piše Bogdan Labović, u pijesku rijeke Ljubaštice istraživanja nekih geologa potvrdila su da ima i zlata. U svakom slučaju,ova dolina s pravom može da ponese naziv zlatne, doduše, više iz nekih bivših vremena kada je na ovom mjestu bilo jedno od najvećih staništa srna, zečeva i brojne druge divljači i biljnih vrsta. Danas je mngo toga uništeno za čim mještani, oni koji dušom vole Komove, ovako pjevaju: "Oj, lijepa Ljubaštice, nagrdiše tvoje lice ...." i nadaju se da će priroda pobjediti neodgovornog svog "sina" - čovjeka.

Zeletin
Zeletina se nalazi izmedju Komova, Prokletija i Visitora. Ovaj predio mnogi smatraju naljepšim u Crnoj Gori. To je prelijepa visoravan puna zelenila i šarenog cvijeća koja odiše mirom, ali i nekom tajanstvenošću. 
Većina lingvista smatra da je ime ove visoravni Zeletin nastao od riječi Zelen-tin, vosoravan sa izobiljem zelenila. Medjutim, ima i drugih tumačenja poznavalaca staroslovenskog jezika koji tvrde da riječ Zeletin znači zlo, a sama riječ tin, tudjinac i pregrada, ograda izmedju dolina Lima s jedne strane i s druge rijeke Zlorečice i Kuti.
Na Zeletinu postoje i dva jezerca - CrvenoCrno. Legenda kaže da je boja Crvenog jezera krv djevojke koju su obljubili, pa zaklali Arnauti, a zatim je bacili u jezero. Od tada je voda jezera crvena. Crno jezero, je pak, znak,smrti i tame, koja u ovoj ljepoti deluje prosto nestvarno.
Uz samu rijeku Lim nižu se sela Sućeska, LugeUlotina, Kruševo, Šeremet, Murina, Lipovina, LumbrajaKutiCecune iz kojih su ljudi nekada "uzdizali" stada na Zaletinu i okolna brda Previju i Greben. Sada je to oaza mira, tek pokoji pastir i pastirica lutaju ogromnim zelenim prostranstvom i samoću razbijaju pjesmom "Ja sam, majko cura fina, sa zelenog Zeletina ..."

Crnogora
Kada sa asfaltnog puta koji vodi od Andrijevice prema Konjusima, pa dalje put Komova, u selu Košutiće, skrenete lijevo, pored zidina manastira Čečevo, uska vijugava staza odvešće vas prema planini "Crnogora".
Taj put prolazi pored kuća u kojima uglavnom više niko ne živi, gdje su već odavno zamandaljeni kalpaci i običaji, a dječji plač dopire samo iz nekoliko domova.
Iznad sela, kada se razminu kuće Cimbaljevića, na putu prema Crnogori čovjek uranja u ogromni kompleks bukove šume, koja je na svu sreću dosad praktično netaknuta, jer put za auta i kamione ovuda još nije prošao. Sve je tako čisto, iskreno i vječno. Oči su pune detalja koje izvaja Božja ruka, pored prašnjave staze, kuda su kroz vjekove prolazili moji prethodnici. Tražili su oni spas čim se snijeg negdje s proljeća otopi sa padina planine, žureći da njihova stada dođu do ispaše i produže život, dajući tako blagotvornu kaplju koja je zalijevala njihovu djecu.
Dolazimo do podnožja same Crnogore, na mjestu zvanom Stupica, gdje se nalaze velika korita za pojenje stoke. Iz momačkog grla, negdje iz daljine, odjeknu pjesma koja prolomi goru, "Oj lijepa, prelijepa, što mi srce iscijepa". To Pastir, čuvajući svoje stado, razagoni tišinu, prizivajući djevojke kojih ovdje odavno više nema. Tu u katunu Rupa, na nadmorskoj visini od 1.737 metara, svega tri stana a nekada ih je bilo preko 50. Svega tri planinke i, kako rekoše, još samo koju godinu pa neće ni one, jer starost pritiska, a mlađi kažu "ne vjerujemo da će na planinu, druga su sad vremena, svi idu ka lakšem i boljem".
I prosto mi se čini nedokučiva je ova ljepota i visina, gdje nebo izrasta iz planine, gore iznad katuna, prema Žijevu i vrhu zvanom Sedla, jer liči na konjsko sedlo, sa čije se druge strane nalazi Albanija. Naziru se ovdje zidine vojne karaule, kao i ostaci brojnih stanova, koje više niko ne obnavlja. Tu, ispod Jankovog bora, i Baljušine glave, gdje je sve, čini mi se, tako daleko, a nebo jedino blizu, gdje su vjekovima pucali sodomi (Lavine), noseći sve pred sobom. Ljudi se nijesu plašili, vraćali su se uz ove rive ka izdigu (Ispaša), životu i opstajanju. Međutim, u posljednje vrijeme odavde svi odlaze negdje daleko u svijet, noseći sa sobom sjećanja i žive zavičajne slike. Ovdje ostaje netaknuta priroda, njeni važeći zakoni i tišina, ali i neka neskrivena nada da se, ipak, neće prekinuti čovjekovo trajanje na ovim prostorima. Bilo je puno seoba kroz vjekove, ostajali su ovi krajevi pusti zbog velikih ratova i razaranja. Ali, ipak se obnavljao život, počinjalo iz početka, a tajna života je zakopana u ovim visovima i one će svjedočiti budućim naraštajima i vjekovima.

Margarita

Ovaj prostor na Komovima, dobio je ime po cvijetu Margarita, koji je tamno-plave boje. Neki, pak kažu, po vodi Margariti, a ima i tumačenja da je ime dobilo po djevojci čobanici Margariti. Dobile su tako ime i planina i voda i cvijet. Prelijepo mesto na Komovima koje je osuto cvijećem i rastinjem raznih boja. Margarita bila je i ostala inspiracija mnogim piscima i pjesnicima, opjevana mnogim pjesmama - Jesil` vode s Margarite pila ... Moj dragane što ne dođe... ili - Margarito bistra vodo, Djevojačka razonodo. Gledala sam Margaritu, Ljevorečku divnu kitu...
Na Margariti se nalazi i mjesto nazvano po legendi o inatu dvije grupe svatova - “Svatovsko groblje”.

Rijeke i jezera
Komovi imaju veoma razgranato razvodje mnogih rječica, potoka, potočića koje teku sa ove planine prema Tari i Limu . Zbog broja izvorišta, rječica i potočića, (mještani okolnihn sela tvrde da ih ima preko sedam stotina) Komovi su, bez sumnje, jedan od najvećih hiroloških čvorova na Balkanu, a možda i u Evropi. Izdvajaju se i po tome što su neki izvori, poput izvora na Carinama, Crnih izvora na Rogamu i izvora na Iglenovu polju, na najvećoj nadmorskoj visini u Evropi.

Rijeka Lim
Rijeka Lim predstavlja najveću pritoku Drine. Gornji dio sliva pripada Republici Crnoj Gori, dok srednji i donji dio sliva pripadaju dijelom Republici Srbiji i Bosni i Hercegovini. Slivna porvšina Lima iznosi 5968 km2, dok dužina Lima iznosi 219 km
Značajnije pritoke Lima su: Zlorečica, Šekularska, Ljuboviđa, Lješnica, Bjelopoljska Bistrica, Mileševka, Bistrica i njegova najveća pritoka, Uvac.
Lim izvire u predelu Maglića (2 141 m), protiče kroz najseverniji deo Albanije, potom ponovo kroz Crnu Goru pod imenom Grnčar. Spajanjem reka Grnčar i Vruje, koja izvire ispod Prokletija, nastaje reka Ljuča koja utiče u Plavsko jezero.
Pod svojim imenom Lim ističe iz Plavskog jezera i teče pored Andrijevice, Berana, Bijelog Polja, Prijepolja i Priboja. Geološki sastav limske doline je raznovrstan i čine ga stene različite starosti. Cijelim svojim tokom Lim teče kroz klisure i kotline, zavisno od sastava terena. U području krečnjaka doline su uske sa visokim dolinskim stranama, a u ostalim djelovima su proširene. Kotline su najšire u gornjem dijelu toka, oko 20 m, a dubina preko 2 m, pri čemu su brzine male. 
Idući nizvodno, doline bivaju sve uže, a na kraju prelaze u klisuru. Lim naizmjenično teče kroz klisure i kotline: iz Plavsko-gusinjske kotline ulazi u klisuru Sutjesku, potom u Beransku kotlinu i Tivransku klisuru. Potom prolazi kroz Bjelopoljsku kotlinu i Dobrakovačku klisuru koja prelazi u kanjon dubok do 550 m i dugačak 11 km, Brodarevsku kotlinu i dalje kroz dolinu duboku do 530 m, koja je ka Prijepolju sve plića i sve blažih strana. Pošto napusti Prijepoljsko polje i prođe pored grada, Lim ulazi u duboku klisuru sa manjim kotlinastim proširenjima, a poslije ušća Uvca ulazi u dolinu koja nizvodno postaje sve dublja i na 5 km od ušća prelazi u kanjon dubok do 530 m. 
Širina i dubina rijeke su duž toka promjenljive: kod Bijelog Polja širina je 45 m, a dubina 2 m; kod Prijepolja je širina 60 m, a dubina do 2 m. Na nekoliko mjesta u kanjonima, širina rijeke je samo 3 m. U donjem dijelu sliva, neposredno iza Prijepolja, formirano je akumulaciono jezero zapremine oko 44 miliona m3 za potrebe hidroelektrane Potpeć. Na desnoj obali jezera, kod mjesta Bistrica, izgrađena je istoimena elektrana, derivacionog tipa, koja koristi akumulaciju Radoinja, dok joj jezero Potpeć služi kao kompenzacioni bazen. 
Nizvodno od ušća Uvca rijeka Lim se u velikim krivinama spušta do doline Drine i kod mjesta Međeđa uliva u Drinu. Na ušću u Drinu širok je 90 m, a dubina mu dostiže do 5 m. 

Rijeka Tara
Rijeka Tara poznata kao „SUZA EVROPE“ nastaje ispod Komova i u njenom slivu su tri riječne mreže koje spadaju u rejon Komova. 
Prvi sliv čine potoci i riječice koji se slivaju u riječnu mrežu Veruše koja sa drugom riječnom mrežom Opasanicom čini rijeku Taru. Treća i najveća riječna mreža je ispod Komova.
Kristalno čista, tirkizne boje reka Tara je sa svojim malim ali mnogobrojnim pritokama stvorila riječni tok dužine 149 km i usjekla najdublji i naljlepši kanjon u Evropi i drugi u svijetu. Kanjon dužine 96 km na pojedinim mjestima dostiže do 1300 m visine i predstavlja jedinstven rezervat biljnog i životinjskog svijeta i istovremeno je najveći rezervoar pitke vode u Evropi.
Rijeka Tara je i granična linija između Bosne i Crne Gore. Na Šćepan Polju Tara se spaja sa rijekom Pivom stvarajući novu reku, Drinu.

Rijeka Perućica
Rijeka Perućica nastala je od brojnih komskih riječica i potoka i jedinstvena je po svojim brzacima i bistrini vode.
Kako je Perućica dobila naziv postoje razne priče. Dvije verzije navodi Bogdan Labović u knjizi Život na Komovima. Po prvoj, ime je dobila po slovenskom Bogu sunca - Perunu. Po drugima, dobila je naziv tako što bi sluge, poslije lova i poslova u carskim ljetnjikovcima na Carinama prali svoje odežde u ovoj vodi. Voda je imala takvu moć da lako i brzo pere. Po tome su je prozvali Perućica. Međutim, jedne večeri nastupile su jake kiše, velike bujice su napunile korito, noseći sve pred sobom. Car je sa svojom pratnjom bio u rejonu današnjih Đulića. Kada su vidjeli podivljalu rijeku, koja je nosila sve pred sobom, nazvali su je Zla rijeka, kasnije Zlorečica.

Rijeka Zlorečica
Rijeka Perućica i Kuckaja u selu Djulićima, grade Zlorečicu, bistru i studenu rijeku koja se u starim rukopisima pominje kao dobra rijeka. Kako je onda postala zla? 
Legena kaže zato što je "ubila" dvoje mladih koji se mnogo volješe. Mještani pak nazvaše je zlom jer ili pomahnita od jesenjih kiša, nadodje, mutnu pjenu valja i sve pred sobom nosi.
Ali, ipak, za ljetnjih večeri slušaš njene talase u Andrijevci, podno varoši, gdje se ona utapa u Lim, kako šumi, grgori na mjesečini, nasloniš glavu na jastuk, sklopiš oči i ne treba da prizivaš ovce da bi dozvao san. Zla rijeka je tada uspavanka.

Bukumirsko jezero
Narod veli "gdje je voda - tu je ljudska sreća". Da je tako govori i priča o nastanku Bukumirskog jezera u podnožju Komova. 
Jezero se nalazi na zaravni, oivičenoj sa svih strana visokim liticama, iznad Brskuta, Kuča i Veruše, a do njega se dolazi asfaltnim putem od Podgorice uz Kuče, ili od Podgorice uz Lijevu rijeku, preko Veruše i Mokre.
Interesantna je priča o postanku ovog jezera koje se nalazi usred zelenila i surih visova Komova. Mještani kažu da se na ovoj zaravni, baš tu gdje je sada jezero, nekada davno odmarao putnik naišao izdaleka koji je nosio važnu poruku preko Komova. Umoran, sjeo je da se odmori, okretao se na sve strane tražeči pogledom izvor kako bi se okrijepio, ali vode nije bilo u blizini. I on tada pomisli: "Kada bi Bog dao da ima vode da se okrijepim, mogao bih poći dalje". U tom času poteče voda iz stijena sa svih strana. Putnik se napi vode i zaspa. kada se probudio zaravan ispred njega bila je puna vode. Tako je nastalo jezero iz koga, legenda dalje kaže, izlaze vile, igraju čudesne igre, mame mladiće k sebi u vodu, pjevaju zanosne pjesme i čekaju onog mladića da se vrati sa daleka puta i napije se vode. On još ne dolazi a voda miruje i čeka.
Inače, ovo je kraj izuzetne ljepote i još uvijk neotkriven za turističke pustolove. Poslednjih godina je ovdje stigla i struja, nikle su i vikendice i dolaze stari, ali i novi zaljubljenici u Komove. Očekuje se da će neko preduzimljiv ovdje izgraditi motel pa bi u ovom prirodnom raju mogli uživati mnogi ljubitelji visina i nedirnute prirode.

Rajova rijeka
Rajova Rijeka izvire ispod planine Lise, tačnije ispod Slatinskog katuna, formirana od tri komska potoka. Sa desne strane u Rajovu Rijeku uliva se mnoštvo izvora i manjih potoka: Brestov Do, Vranjak, Vrelo, Laz, Žunjački Potok, Jagodnjak, Ravni Lom, Jelar, Trešnjevička rijeka, Laništski i Ornički potok. Sa lijeve strane: Parlog, Laščić, Radmilički Potok, Bakin Potok, Gnjili Potok i Suvi potok.
U gornjem toku je strma sa dva vodoskoka, usječena između Žunjaka i Dobrog Rta, dok se u srednjem toku širi, počevši od Lugova i sa lijeve i desne strane pravi manje i veće aluvijalne ravni, da bi od vodenice Labovića, nestalo aluvijalnih ravni i ponovo usječena tekla ka Dubokalju, gdje gubi svoje ime i dalje teče pod imenom Kraštica.

Potkomovlje
U oblasti Lijeve Rijeke teku rječice koje pripadaju slivu Morače: Rijeka (izvire ispod Ivovika), koja se sastoji od: Lopatske rijeke i Kovačkog potoka (izvire ispod Raškovog Guvna i Planinice). Ispod Nožice, rječica se uliva u rijeku Kuckaju, koja izvire ispod Ptiča i teče prema Brskutu, po kome nosi ime u toku od tri kilometra, Nožica, a onda se u nju uliva rječica Brskut - praveći Malu rijeku, koja se, na Bioču, uliva u Moraču, čijem slivu pripada i Trebešica, koja izvire sa druge strane Ivovika
Sliv rijeke Tare, preko rječice Vrmoše, vodi u sam tok Tare, silazeći preko tijesnaca zvanog Grlo veruško. Kod uvira Veruše u Opasanicu, ispod samih Komova, stvara se rijeka Tara. To je oblast obilnih pašnjaka, sa mjestima: Veruša, Bukova Poljana, Kraljske Bare i Vranještica. Rijeka Drcka ima izvore pod samim Trešnjevikom i Ljubanom, i nakon uvira Vranještice u nju, kod Kraljskih Bara, uliva se u Taru kod Mateševa. Vode svuda ima u izobilju - hladnih vrela i potoka, koje sve prima sliv Tare.
Sa druge strane Komova, u vasojevićkom slivu Lima, sve veće doline imaju svoje rijeke, sa gustom mrežom potoka i potočića, koji se slivaju u glavnu arteriju - korito rijeke Lima. Na potezu od Plava do Andrijevice, kao lijeve pritoke Lima ubrajaju se potoci: Brezojevički, Pepićki, Kruševački, Ulotinski i Murinska rijeka. Dalje, Velička rijeka (izvire ispod Čakora), Zorićka potok (izvire ispod Sjekirice), Piševska rijeka (izvire ispod Piševa) su desne pritoke Lima.
Rijeku Zlorečicu čine pritoke Perućica i Kuckaja. Mojanska i Desna rijeka, stvaraju Perućicu, koja se uliva u Kuckaju. Kuckaja izvire ispod Lipovice i Asanca, koja sa lijeve strane prima Perućicu. Ispod Lise i Trešnjevika izvire Kraštica. Ispod planina Bača i Lise izvire Gradišnica, koja duž atara sela Trepče nosi ime Trebačka rijeka.
U Donjim Vasojevićima, do Tifranske klisure, Lim prima Marsenića rijeku, Bistricu, Kaludarsku rijeku i, kod manastira Šudikove, Dapsićku, odnosno, Budimsku rijeku.


Počeci skolstva
U srednjem vijeku, i kasnije, crkve i manastiri su bili središta pismenosti i nauke. Među prvim školovanim Vasojevićima bio je pop Arsenije Raketić, iz Lijeve Rijeke, koji se školovao u manastiru Duga, kao i iguman Mojsije Zečević i Nikola Saica, uz druge Vasojeviće, u manastiru Đurđevi stupovi.
Pošto u Vasojevićima dugo vremena nije bilo nikakvih škola, kao uostalom ni u Crnoj Gori, nakon prisajedinjenja Gornjih Vasojevića crnogorskoj knjaževini, do tada, mladići iz imućnijih porodica su se školovali u Rusiji, Srbiji, Turskoj, Austrougarskoj. Bogosloviju na Cetinju, koja je u to vrijeme bila jedina srednja škola u Crnoj Gori, među prvim Vasojevićima su je završili Zarija Bakić i Jevrem Bakić, koji su postali istaknute vođe vasojevićkog plemena u Knjaževini.
Uz pomoć istaknutih plemenskih prvaka, otvorena je prva škola u Kraljima, 1857 godine, a zatim škole u Košutićima i Andrijevici. Škole su u početku bile smještene po privatnim kućama, a školarinu su plaćali sami đaci. Prvi učitelji su bili: Milan Kastratović, Miloš Guberinić, pop Aksentije Bakić, a kasnije (od 1881. do 1900.) Zarija Vuković, pop Bogdan Lalević, Jevrem Bakić i Stevan Bojović. Potom počinju da se otvaraju državne škole.
Prva državna škola je otvorena 1899. godine u Trepči, a zatim škole u Slatini, Trešnjevu, Marsenića Rijeci, Šekularu, Rovcima, Kaludri, Donjoj Ržanici, Zagorju, Vinickoj, Buču, Pešcima i Polici. Počeli su da se grade novi školski objekti, od strane države, jer je prosvjeta postala državna briga. Školovanje đaka je ipak bilo mukotrpno. Školovana su pretežno muška djeca, rijetko ženska. Mnogi budući učitelji, nastavnici, profesori, pravnici, ekonomisti, ljekari, inženjeri, oficiri i drugi, završili su upravo ove osnovne škole.
Neizmjeran doprinos razvoju školstva u Vasojevićima imala je Gimnazija u Beranama, koja je počela sa radom 1913. godine.


Ljevorječani
Lijeva rijeka je matica Vasojevića. Nalazi se sa lijeve strane glavnih puteva prema Albaniji i Turskoj. Tako je i ime dobila. 
Poznati pesnik i pisac Ratko Deletić napisao je da je "Lijeva Rijeka kolijevka Vasojevića. Ona je, ističe Deletić, svjetlost , iska, slobode i duhovnost plemena. Nalazi se ispod neba i Komova. U njoj je mjesto Nožica, Vasova stolica, kako se u narodu kaže. Na njoj je manastir Vasa Vasojevića, rodonačelnika plemena Vasojevića: Kad je Vaso došao u ove krajeve tu je stao , okrenuo se i rekao: "Ovdje ću da sagradim dom" i to mjesto nazvaše Nožica. Tu je podigao sebi zaduzbinu, posvetio je Argangelu Mihailu, kao i svi Nemanjići. Vaso je sahranjen pored svoje zadužbine, ne zna se tačno kada,mada ima nekih pretpostavki da je to bilo krajem 14 i početkom 15.veka. 
Ispred crkve sahranjen je i senator i vojvoda Miljan Vukov Vešović.  Tu su i spomenici poginulim u balkanim, prvom i drugom svjetskom ratu, spomenik hrabrim i odabranim Ljevorečanima u pohodu 300 Vasojevića za Srbiju - 44 imena, urezano je u mermernu ploču.
Devedesetih godina podignuta je i bista igumana Mojsija Zečevića(1780.-1850) za kojeg Ljevorečani kazuju da je iz jake kuće Isovića koje je po junaštvu i čojstvu i Marko Miljanov ovjekovječio u "Primjerima čojstva i junaštva". On je bio duhovni i svetovni vladar Vasovjevića koji je zajedno sa vasojevičkim glavarima "ustoličio" poznati "Vasojevički zakon od 12 točaka".
Na ovom mestu se okupljalo pleme sa svojim vojvodom i dugim glavarima na zborove i dogovaranja od pamativijeka. Postoje zapisi (Dečanska hrisovulja iz 1220. i 1330. godine) da je Lijeva Rijeka pripadala Komskoj župi, što znači da je ovaj prostor sa manastirom na Nožici pripadao Dečanskom metohu. Dakle, Vasojevići su naseljavali prostor oko Komova i doline Lima prije Kosovskog boja 1389.godine.
Vasojevići se drže za jednu porodicu. Lijevom rijekom danas "odleže" mir. Čovijek se tu oslobodio žurbe i iluzija. Živi pod zvijezdama okružen raskošnim prirodnim bojama. Mjesto tiho, smješteno s obje strane rijeke, koja se teško probija kroz klisure prema Morači. Nekoliko kuća od kamena ćuti pored puta.Tu je istorija ovog kraja, zapisano vijeme, ljudi, pogibije, bojevi ...
Kako su dobila imena mjesta Nožica, Ptič, Duške, Kami, Slacko, Širalije, Lopate, Tuzi i Liman do? Vasojevićko predanje kaže, da je rodonačelnik plemena Vaso došao preko Vjeternika na Jablan, gdje se sa porodicom smjestio u kući jednog bratonoškog kneza, sa kojim se pobratimio. On i pobratim pošli su kroz Lijevu Rijeku da pogledaju zemlju. Kada se Vaso uveče vratio kući, znatiželjnoj porodici je ispričao svoje zapažanje
U blizini rijeke ima jedna n o g a zemlje, gdje bi se mogla kuća načiniti; na drugom, opet, mjestu takođe malo lijepe zemlje, koliko p t i č i j e gnijezdo; blizu njega jedan komadić zemlje, lijep kao d u š a, dalje jedan komadić k a m e n i t e zemlje. Malo dalje jedna ravnina, gdje mu je konj s l a t k o pasao, blizu ovoga lijepo mjesto za katun i š i r e v i n u za ispašu stoke, sem toga i jedna l o p a t aravne zemlje, gdje bi najradije kuću načinio, da nije daleko od pobratima; još je pričao kako ga je obuzela t u g a , kada se popeo na brdo iznad ovog mjesta (Ivovik), jer je bila samo gora i "pustahija" (Trebešička dolina) i kako je na protivnoj strani rijeke vidio jedan do, gdje bi mogao svezati Lima (tako mu se zvao konj) da pase.
Prema tim Vasovim riječima, kaže predanje, dobila su ta mjesta svoja imena.


Porijeklo Vasojevica

Po predanju, Radoslav je imao sina Vasoja, koji je živio od 1217-1286. godine. Vasoje je odrastao na dvoru despota, kasnije cara epirskog, Manojla Anđela, njegovog djede po majci. Vaspitavan je u grčkom duhu, a i sam je bio oženjen Grkinjom, a i majka mu je bila Grkinja. Po predanju, Vasoje je oko 1286. godine, poginuo u jednom gusarskom napadu na Jadranskom moru, gdje je gusario sa svojom družinom, sastavljenom od Srba i Grka, nazvanom "Vasojevićki osvetnici". Vasojev sin Grgur (1251-1313), nastavio je avanturistički život svoga oca, pa je i on poginuo na sličan način.
Grgurov poznati sin Vuk (1286-1319), odrekavši se života svoga djede i oca, zamolio je srpskog kralja Stefana Uroša Trećeg, da mu dozvoli povratak u domovinu. Kralj mu je dao vlastelinski posjed kod Sjenice (Dubnica), ali ga je, po predanju, uslovio da se više ne zove Nemanjićem, već, po djedi, Vasojevićem! Vuk je iz gusarstva nosio nadimak Musa. Vuk je imao sina Vladislava (1311-1384), a Vladislav sina Stevana (1342-1389), koji se, po djedi, nazvao Musić. Musić Stevan, tj. Vasojević Stevo, sa svojih četiri hiljade Vasojevića učestvovao je u Kosovskom boju, gdje je, po predanju, poginuo. Imao je pet sinova: Vasa, Pipa, Ozra, Krasa i Hota. Najstariji sin Vaso osniva svoju porodicu u Lijevoj rijeci. Imao je tri sina: Raja, Novaka i Mija. Rajo je imao takođe tri sina: Đura, Daba i Uglješu.
Vasojevići su najveće pleme, koje je nastanjeno u istočnom delu Crne Gore, u Lijevoj Rijeci i s obije strane Lima sve do reke Lješnice. 
Po drugom predanju Vasojevići vode porijeklo od Vasa, sina hercegovačkog kralja, koji se takođe preko Crne Gore doselio iz Hercegovine i nastanio na Nožici u Lijevoj Rijeci. 
Po legendi, Vaso je imao još četiri brata: Pipa, Ozra, Krasa i Ota. Od njih su nastala plemena Piperi i Ozrinići u Crnoj Gori i Krasnići i Hoti u Albaniji. 
Prvobitna, početna, plemenska teritorija i plemensko jezgro Vasojevića formirani su u Lijevoj Rijeci u periodu od druge polovine XV, do sredine XVI vijeka, ujedinjavanjem bratstava crnogorskog podneblja a Vaso je bio jedan od prvih ili možda prvi vasojevićki čelnik. A sam Vaso je, navodno, imao četiri sina - Raja, Novaka, Mija i Šura.
Najmlađi Šuro se odselio u Crmnicu i od njega je nastalo veliko bratstvo Šurovići a od ostala tri Vasova sina razvile su se tri velike bratstveničke grupe u Vasojevićima - Rajevići, Novakovići i Mijomanovići.
Danas, doduše u Vasojevićima nema nijednog takvog prezimena jer su se bratstva dalje dijelila i cijepala na manje podgrupe ali svi tačno znaju ko od koga vodi porijeklo i svaki iole stariji čovjek može nabrojiti sve pasove svojih predaka do samog rodonačelnika plemena.
Taj broj se već popeo na dvadeset pasova i ak o se uzme prosjek od oko trideset godina od pasa do pasa, koji se u nauci smatra objektivnim, potvrđuje se predanje da su Vasojevići na ovim prostorima najmanje šest vjekova.
Prvi pisani pomen Vasojevića, inače, datira iz 1444. godine. Konstantin Jireček, naime, navodi jedan dokument iz tog vremena koji se čuva u Dubrovačkom arhivu. 
Izvjesni Brajan Prodanić se žali dubrovačkom sudu kako mu je šezdeset gorštaka: Pipera, Bjelopavlića i Vasojevića, napalo trgovački karavan, ubilo brata i opljačkalo robu. 
Ako se zna da je potrebno barem sto godina da se nekom lokalitetu ili plemenskoj zajednici ustali ime, po nekom od istaknutih predaka, onda se narodno predanje da je prapredak Vasojevića na ove prostore doselio polovinom četrnaestog vijeka u potpunosti potvrđuje. U narodnom predanju se, inače, spominje i Vasoje i Vaso.
Po jednima, riječ je o jednoj te istoj ličnosti, a po drugima poznatiji i mlađi Vaso je potomak, unuk ili praunuk Vasojev. 
Vasojevići su tu živjeli sve do sedamnaestog vijeka, proširujući pomalo teritoriju na račun okolnih plemena, a tek tada je krenula njihova ekspanzija u dolinu Lima i druge krajeve van stare postojbine. Kud god su se selili, međutim, ljubomorno su čuvali svoje tradicije i veoma naglašeno uvijek isticali svoje porijeklo i korijen, danas razgranat do gotovo nevjerovatnog broja bratstava.
Vasojevićki zakon u 12 točaka - prvi pisani zakon u Crnoj Gori Štampa
U Vasojevićima je od davnina postojao običaji zakonik, još iz vremena vojvoda Otaševa i Rovinjskog (1673.) i očuvao se sve do Katanića. Bila je to modifikacija Dušanovog zakonika, tačnije Vasovjevički zakon u 12 točaka proizašao je iz njega.
Ovaj zakonik je odvajkada važio u Vasojevićima, koji j su po njemu živjeli i ponašali se. Zaslugom igumana Mojsija Zečevića ovaj zakon je u 18. vijeku modifikovan i potvrdjen na svopštoj narodnoj skupštini. "Mojsije je ovim zakonom htio, uz pomoć narodnih prvaka da putem pisanog, a od naroda potvrdjenog i poštovanog zakona uvede red i mir u svakom plamenu, da osudi i odstrani mnoga zla i ružne navike koje su mu nalazile maha i podrške u plemenskom načinu života, da iskorijeni i razbije nazadne i zastarjele pojave, koje su ugrožavale opstanak i razvoj plemena", piše Mirko Vujačić uz knjizi "O igumanu Mojsiju Zečeviću".
Vasojevički zakon u 12 točaka je, zapravo, prvi pisani zakon u Crnoj Gori. Poslije njega, u vrijeme kneza Danila Petrovića, donesen je zakon Crne Gore.
Ovaj zakon nosi sve humane odrednice i pozitivne regule, ne samo onog vremena, nego i danas važi u plemenu Vasojevića, jer je duboko ukorijenjen u narodu.
Vasojevicki zakon u 12. točaka 
TOČKA PRVA
-Da se bespogovorno umire sva bratstva vasojevička i srbljačka. Ko ne bude oldžija, da bude nagondžija.
-Da muška glava bude trista groša, a ženska trista jedan.
TOČKA DRUGA 
-Nove džamije da se ne grade, a stare da se zabatale.
-Poturčenjake niko da ne ubija, no da se ostavi svakome bratstvu da svoje vrne u prađedovsku vjeru. Ako poturice ne budu oldžije, da budu nagondžije, a ćoteci što ko ponese.
-Ko se podanas poturči i lažnu vjeru primi, da se za Turčina drži.
TOČKA TREĆA
-Ko ne priteče u pomoć kad dušmani udare na graničare, da nema nikakva dijela u plijenu i da se od njega niko ne ženi niti mu đevojku daje.
-Ko ubije ili plijeni Kolašinca bez znanja Slatinjana kad ovi drže vjeru s Kolašinom gradom, da Slatinjanima duguje krv.
TOČKA ČETVRTA
-Ko srpsko ukrade pa se ufati, da plati duplo i kmetovima ručak. Ako se ne ufati, da mu je aram.
-Ko tursko ukrade, da mu je alal.
TOČKA PETA
-Ko u kući kačkine drži, da im je drug.
TOČKA ŠESTA
-Koji Branković dušmanima javi što glavari i narod zbore, da se obestrvi on i svako njegov na vječni vijek i amin.
-Ko svoje glavare preskoči i od tuđina pravicu traži, da je kriv.
-Ko podanas ode veziru u Skadar, da se k nama više ne vrće, a ako se vrne, da se turi pod tomruke, pa ako se pokaje, da se pusti, a ako ne pokaje, da se obestrvi.
TOČKA SEDMA
-Karvan niko da ne dira, no neka ide kud ga put vodi. Ako česovu štetu učini da odmah i bespogovorno plati; ako to neće, da mu poharani zadrži konje i tovar dokle kmet dođe i da bude kako kmet reče. Ako kmet u selu nije, da presudi prvi pošten čovjek koji se u blizini nađe.
TOČKA OSMA
-Duhovnici kad u boj idu, da obritve bradu i da nose naške haljine; ako to neće, da im glavari džebanu ne daju.
-Bog je stvorio ženu, a ne Satana, i to tako da ostane navijek amin. Ko protivno govorio, da je proklet: na ovome svijetu neimao anđela-čuvara, a na onome ne vidio raja, već mu duša vječito u paklu bila i ispaštala njegove muke.
- Duhovnici da se ostave žena, a koji se kurvarom obrete, i to se načisto dokaže, da se uštroji i od sveštenodejstva odluči.
TOČKA DEVETA
-Turci da klanjaju na svoju zemlju. Ko ih ufati da to rade na njegovu zemlju, da je vlastan motkom ih oćerati, a ćoteci što ko ponese.
-Hrišćani su voljni i na Spasovdan zabosti krstove i na nehrišćanske zemlje koje okružuju njihova imanja. Nehrišćani mogu te krstove ukloniti sa svojih bašta tek sjutradan po Spasovudne, a nikako prije. Ko protivno učini, da plati selu štetu i ručak kmetu.
-Ko se podanas ufati da vještice fata, da se turi pod tomruke za petnaest dana. Ako bi bilo česove štete da i to plati.
-Ko kopile u vodu udavi, da se pod gomilu turi.
-Ko se ufati da radi u zavjetne dane, da mu se sve pokvari i nečastivom preda što tih dana uradi, a kmetovima obaška ručak.
- Koji kovač ne udari na Božić prije sunca čekićem u nakovanju, pa se to načisto dokaže, da mu se prelomi čekić i nakovanj, a on i svako njegov obestrvi.
TOČKA DESETA
-Ko svoju kuću i porodicu zabatali da se liši svake vojničke časti.
TOČKA JEDANAESTA
-Da danka drugog nema osim vojvodske akče
-Da vojvodska akča bude po dva groša s dima na dim.
TOČKA DVANAESTA
- Da se Vasojevičko drži od Nožice do Lješnice, od Bjelasice do na vrh Ržanice i Brezojevica crkva, koja cvili medju turskim gradovima kao ljuta guja medju ognjevima. 
Drugi o zakonu
"Zakon je imao silno moralno dejstvo u narodu"; piše dr Slobodan Tomović."Njime su bile predvidjene i sankcije za slučaj islamiziranja. On je važan istorijski dokument toga doba. U njemu je izraženo snažno zajedništvo naroda, plemena, bez obzira na njegovu plemensku raznorodnost. On je precizirao moralne, pa i fizičke norme za one koji dovedu u pitanje čast, ugled i interes šire narodne zajednice".
"Vasojevići su se još od 16 vijeka odmetnuli od Turaka i prestali da im plaćaju danak i primaju vojvode koje je skadarski vezir odredjivao. Samim tim aktom odmetanja", ističe dr Ilija Jelić, koji je i doktorirao na temi Vasojevičkog zakona,"oni su otpočeli živjeti svojim posebnim i samostalnim životom, pa sledstveno donosili razna pravila i stege kojima su se u svom radu i životu imali upravljali.
Iguman Mojsivje Zečević, čijom zaslugom je i obnovljen Zakon, smatra da "bez stroge zakonitosti, bez pravde i uopšte dobrih pisanih normi i dogovora ne može biti individualne, ni opste sreće.
Pravda drži red
Znao je narod Vasojevića da pravda drži red kao i to da princip slobode ide sa zakonitošću i pravdom. Soga je iguman Mojsije htio da ovim zakonom sačuva homogenost plemena, pogotovu od islamizacije. A to će uspjeti samo zakonskim normama, odnosno ako plemenske običaje i medjusobne morme oživotvori i da im pisanu i zakonodavnu snagu na sveopštem narodnom saboru. Prema tome, on kao duhovni i svetovni glavar plemena predstvljao je moharha, učešće glavara predstvljalo je aristokratiju, a učešće naroda demokratski elemenat. Sve to sačinjava Skupštinu, neku vrstu zakonodavne vlasti, odnosno izvršni organ, pa otuda i tvrdnje da je ovaj prvi demokratski zakon toga vremena.
Sloboda i odbrana plmena i pojedinca bili su primarni amanet svih. Sa slobodom se dovode u vezi čast, ponos i nacionalno ime. Mojsijeje ovaj zakon zasnivao kao što se vidi, na temelju legaliteta, pravde, pravice i slobode, Proklamovao je principe jednakosti, bratstva i sloge. Za njega je zakonitost bez pravde i slobode, bez jednakosti ljudi i bez bratske sloge i ljubavi, isto što i tijelo bez duše.
Danas možemo različito analizirati ovaj zakon, slagati se ili ne slagati s njegovim regulama, osporavati ih ili odobravati - i jedno i drugo je izlišno. Jer, on postoji kao činjenica, ne samo društveno-pravna, nego i istorijska. On zapavo svjedoči o postojanosti jednog naroda i jednog plemena, o njegovoj svijesti i slobodarskom i nacionalnom duhu.
Aranđelovdan, stara slava svih Vasojevića. Hrišćanstvo Arhangela Mihaila smatra zaštitnikom Univerzalne crkve i prvim od sedam arhangela, kao i pobjednika Lucifera i Satane.


Bratstva i podgrupe Vasojevića
Kako u svojoj knjizi "Pleme Vasojevići" piše profesor dr Radoslav Jagoš Vešović, od tri bratstveničke grupe ovog plemena, najjača i najbrojnija je ona koja je postala od Vasovog najstarijeg sina Raja. Nju čine tri podgrupe bratstava: Lopaćani, Dabetići i Kovačevići
Lopaćani su: 
Raketići, Radulovići, Popovići odnosno Vešovići, Marsenići, Vulevići, Bojovići, Šukići, Miloševići, Velidžiknići, Čukići, Golubovići, Lalevići, Rajičevići, Ivanovići, Novovići, Vašovići, Pavićevići, Dragićevići, Mikovići, Neradovići, Aleksići, Vukašinovići, Spasojevići, Stojanovići, Stojkovići, Vukićevići, Boričići, Labani, Mijovići, Radunovići, Radivojevići, Vukanići, Ugrenovići, Jelići, Perovići, Mirkovići, Ivanovići, Kikovići, Karadžići, Šakovići, Folići, Zulevići ...
Drugi ogranak Rajevića - Dabetići - su:
Dabetići, Deletići, Lekići, Šekići, Novovići, Rajovići, Vukovići, Mirčići, Labovići, Rosnići, Ćirovići, Grozdanići, Lazarevići, Stanisavići - Ilići, Laškovići, Radunovići - Drndari, Kuburovići, Osmajlići, Vulinići, Zonjići, Dragojevići, Ivanovići - Sjenožećani (od kojih su Bakići i Rajovići), zatim Arsenijevići, Protići, Vuksanovići, Lakićevići, Stanići, Lalići, Lašići, Žurići, Kojići, Mitrovići, Palevići i Garčevići.
Treći ogranak - Kovačevići - su:
Kastratovići, Vojvodići, Mićovići, Akovići, Šurišići, Martinovići, Jojići, Simovići, Carevići, Medonići, Šurkovići, Stanići, Otaševići, Bradići, Marijanovići, Rakići, Plavšići, Ružići, Obradovići, Savići, Miketići, Jukići, Vuksanovići, Zekići, Vučićevići, Katanići, Vulići, Šarovići, Novičići, Aletići, Bacanovići, Dedovići, Šinovići, Milovići, Taići i drugi.

Od drugog Vasovog sina, Novaka, postala su bratstva:
Milikići, Tomovići, Radevići, Šekići, Mujovići, Kićovići, Lakušići, Račići(čiji su ogranci Jelići i Vukići), zatim Asanovići, Boričići, Ljubići, Nikolići, Miloševići, Pantovići, Zekovići, Radunovići, Radonjići, Malevići, Ivanovići u Slatini, potom Dujovići, Marnići, Bakići, Prelići, Dragovići, Ćulafići, Mimovići, Adžići, Babovići, Čakići, Vukovići, Đurovići, Radojevići, Lakovići, Orovići, Kočanovići, Salevići, Bandovići, Radojevići, Radosavljevići, Vukadinovići, Mitrovići, Šekovići, Matovići, Žujovići itd.

Treća bratstvenička grupa, Mijomanovići, od Vasovog trećeg sina Mija, kao i prethodne dvije, ima svoje podgrupe, a uglavnom joj pripadaju sljedeća bratstva: 
Delevići, Cemovići, Joksimovići, Mićovići, Ćeranići, Markovići, Štipalji, Zečevići, Sajičići, Maslovarići, Dubaci, Guberinići, Fatići, Novovići, Miškovići, Vukovići, Leposavići, Šerkovići, Turovići, Jovovići, Vučelići, Vujovići, Savovići, Vukićevići (različiti od Vukićevića Lopaćana), Stijovići, Ćorci - Šunjevići, Bajići, Šarbajići, Mališići, Nedići i Kruščići. 
Mijomanovići
Bajići, Jočići, Mićovići, Savovići, Vukićevići, Bojičići, Joksimović, Milačić, Štipalji, Vukovići, Cemovići, Jovovići, Miškovići, Stijovići, Zečevići, Ćeranići, Kruščići, Nedići, Turovići, Ćorci-Šunjevići, Leposavići, Novovići, Vučeljići, Delevići, Markovići, Saičići, Vučevići, Dubaci, Maslovarići, Šarbajići, Vujovići, Fatići,  Đjuro/lopocani, Aleksići, Ivanovići, Mašovići, Pejovići, Vasović, Bojovići, Jelići, Mijovići, Perovići, Vešović, Boričići, Jolići, Mikovići, Popovići, Vugdelići, Cukići, Jovanovići, Miloševići, Raičevići, Vukanić, Djeković, Karadžići, Mirkovići, Raketići, Vukašinović, Đokovići, Kikovići, Mišovići, Sakovići, Vukićevići, Dragovići, Laban, Mušikići, Šikovići, Vukovići, Đukići, Lalevići, Neradovići, Spasojevići, Vulevići, Folići, Marijanovići, Novovići, Stojkovići, Zulevici, Golubovići, Markovići, Odovići, Tomovići, Ilijić, Marsenići, Pavićevići, Ugrenov, Dabo/Dabetici, Arsenijevići, Đolevići, Lakićevići, Novovići, Stanislavići, Bakići, Garčevići, Lalići, Osmajlići, Zonjići, Ćirovići, Grozdanići, Laskovići, Palevići, Žurići, Dabetići, Ilići, Lašići, Protići, Vulinići, Deletići, Ivanovići, Lazarevići, Radunovići, Dabići, Dragojevići, Kojići, Lekići, Rajovići, Mišnići, Drndari, Kuburovići, Mirčići, Rosanići, Čaprići, Djekići, Labovići, Mitrovići, Stanići

 

 

 

 
 

Odštampaj stranicu