|
STO ISELJENICI OCEKUJU ZA CRNU GORU OD NATO
Ako bi se medju iseljenicima pravila anketa vjerujemo da bi
većina bila za uključenje Crne Gore u NATO.
NATO se vidi kao šansa da se narednih godina cekajuci
“na salteru EU”, postakne približavanje
postmodernom svijetu, oslobadjanje od anahronizama, kako nebi usli u uniju kao država
“treće klase”. Pouzdanje je da bi uključenje u jednu zapadnualiansu doprinijelo razbijanju društvene
letargije, povratilo gradjanima dostojanstvo, vratilo osjećaj da pripadaju jednoj značajnoj istoriji,
probudilo inicijativnost da se vlast dovede pod kontrolom gradjana.
Do sada niti vlada ili intelektualci nijesu se pokazali sposobni
ili voljni da ponude ideje koje bi ujedinile
gradjane i povele naprijed. Ili politicke partije, niti jedna nema osnove za neki
novi poredak – jedina ambicija je da se preuzme vlast !
Kada bi jednom NATO preuzeo da bude faktor unutrasnje
stabilnosti, Evropa bi mogla da se relaksinarije angazovanju indetifikaciji unutrasnih politickih snaga cija su shvatanja
izniansirano evropska
i zasluzuju podrsku da zamijene autoritarni rezim. Za NATO sadasnja vlast je
“reliable partner” za brže uključenje
Crne Gore sto diktiraju strateski interesi ali nakon toga gubi se smisao da dugo ostatane uz
rezim koji gubi moralni autoritet u zemlji.
Ponižavajuće je za jednu nekada ponosnu evropsku zemlju
posebno mlade generacije, da njome neko – bilo ko da je,
upravlja toliko dugo, duže od Bizmarka ili Staljina. Crnoj Gori
je potrebna nova politička kultura koja ne može doći iz vlasti.
Ovdje malo ko vjeruje da će bez demontiranja režima od vrha
do dolje doći do radikalnih promjena - vladavine prava, građanskih sloboda i
prije svega eradikacija korupcije i
organizovanog kriminala. Što je režimu stojalo na putu
proteklih decenija da nešto uradi - da je bilo volje.
NATO bi uticao i na detant u regionu, okolne države mogle
bi sa više povjerenja da
ulaze
u saradnju sa Crnom Gorom.
Možda danas Crna Gora vojno, “ne može predstavljati
prijetnju nikome u bližem
okruženju,” ali prošlost je jos sa nama”.
Ne treba ignorisati opasnosti koje mogu doći iz okoline gdje ne postoji vladavina prava bilo da se radi o
kriminalu, korupciji ili unistenju prirode.
To bi i na položaj iseljenika imalo pozitivan uticaj, da izadju iz marginalizacije u koju su natjerani ulogom
Crne Gore u nedavnim ratovima, počeli bi da se stvaraju uslovi približavanja
ostalim zajednicama i jačanju
medjusobnog povjerenja.
Zvanicne izjave i komentari koji dolaze do nas preko internetskih sredstava informisanja više su
ubedjivanje da “treba NATO” nego poziv na dialog.
To nas podsjeća kakva može biti predizborna
kampanja partije na vlasti.
Umjesto da se otvoreno razmotre svi aspekti, kod gradjana se
bude nerealna očekivanja da će samim
pristupom NATO odmah biti postavljena neka vrsta crnogorskog “Maršalovogplana”
koji ce preporoditi
privredu! Da se ne treba plasiti - NATO “nema ambicija” da gradi vojne baze.
Zasto bi se u Crnoj Gori
gradile vojne baze ako priključenjem NATO citava teritorija
postajedio zajedničkog prostora,
sto podrazumjeva
pristup vazduhoplova i ratnih brodova clanica visoke ratne
tehnologije.
Za režim su na prvom mjetu njihove ambicije zadržavanja
vlasti i legalizacije ekonomskog bogastva
koje su stekli.
Za gradjane, ako ne shvatite šanse koje se otvaraju sa NATO,
značilo bi da su se opredijelili
za stagnaciju i degradaciju.
Odštampaj stranicu
|
