Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

Muslimani u Crnoj Gori postali su od pravoslavnog stanovništva, prelaskom iz pravoslavlja u Islam. I danas, toliko godina nakon tih dešavanja, u bjelopoljskoj opštini poznata su bratstva koja su turskog porijekla, a koja su crnogorskog porijekla, primjera radi. Tu apsolutno nedostaju dokazi o dolasku muslimana iz Bosne i nastanjivanju istih na teritoriju Crne Gore. Postavlja se pitanje, odakle sada čovjek kojem su djed, pradjed i ostali preci, koji su rodjeni u Crnoj Gori, kako su oni sada Bošnjaci? Kada jednom bošnjačkom političaru postavite ovo pitanje, on će vam reći: pa Bošnjaci jesu Crnogorci, ali oni moraju imati pravo i zastupanja kao jedan narod (a muslimani kao nijesu imali) koji vuče porijeklo iz Bosne, ali ima i onih koji su porijeklom iz Crne Gore. Pa čemu onda naziv "Bošnjaci" kada je to narod koji živi u Bosni? Zašto isti ljudine shvate da su muslimani sljedbenici Muhammeda a.s. i da kao narod nemaju drugu matičnu zemlju iz koje su došli?
Takodje, crnogorski muslimani nemaju drugu zemlju porijekla do Crnu Goru što će vam reći mnogi istorijski podaci i činjenice.
.................
Dok sam pisao ovaj tekst, svjestan sam bio činjenice da će naići na osporavanja mnogih ljudi, zasigurno većih i zaslužnijih od mene, sedamnaestogodišnjeg gimnazijalca sa sjevera Crne Gore. Možda su to ljudi sa svršenim fakultetima, možda su to intelektualci i akademici i ja ne dajem sebi za pravo da budem pametniji od njih. Ne dajem sebi ni za pravo da odredjujem sudbinu jednog pojedinca niti da utičem na njegovu odluku.
Ali, dajem sebi za pravo da znam svoje porijeklo. Ja dajem sebi za pravo da ponosito govorim da su moji nedje iz Pive, iz stare Crne Gore. Ja dajem sebi za pravo da budem ono što mi je bio djed i pradjed: musliman, Crnogorac. Ja dajem sebi za pravo da se osjećam svojim u svojoj kući. Ja želim da budem Crnogorac, musliman (pripadnik islamske vjere), ono što mi je ostavljeno u amanet. Ja ne želim da moji unuci govore o meni kao nekom ko nije sjedio u svojoj kući kada je pisao ovaj tekst, ja ne želim da se o meni govori kao strancu i gostu u svojoj staroj kući na selu Zminac u Bijelom Polju.
Zato "Crnogorci, tako vi svega što vi je najmilije, tako vi ovoga i onoga svijeta, tako vi duše i obraza, tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice, tako vi dana današnjega, tako vi vaše djece, tako vi neba i mora na njinima rukama:
NE BUDITE TUDJA METLA I LOPATA, NE LIŽITE TUDJE ŠAKE. NE DAJTE SE KUPOVATI.VRĆITE SE SEBI I SVOME. POD SVOJE NEBO, NA OKUP, OKO SVOGA SUNCA CRNOGORCI !" .................
Danas, novobošnjački nalet želi da sve ove stvari stavi u "svoj džep" kao apsolutnu tradiciju koju je stvorio bošnjački narod. Na njihovu žalost, ova muslimanska tradicija vodi uglavnom porijeklo od turskog i crnogorskog naroda, a ne od bosanskog. Upravo ta tradicija govori o porijeklu Islama kao vjere a crnogorskih muslimana kao crnogoraca islamske vjere.
Danas, " Matica muslimanska" Crne Gore čuva tradiciju muslimana, čuva vjeru i običaje ali ne zaboravlja na svoju državu. Pravi muslimani - Crnogorci nikada nijesu zaboravili svoje porijeklo, svoju zemlju i svoj narod. To su potvrdili više puta kroz istoriju i pravoslavna braća su uzvraćala na najljepši način. Danas neko pokušava da to opovrgne i prospe u vodu stvari koje su pažljivo gradjene vjekovima, ono po čemu je Crna Gora danas uvena u svijetu.
Zato, lijepo reče Petar I Petrović ili Sveti Petar Cetinjski :
"Ko Crnogorstvu ne bio vjeran, Bogom i ljudima svudj bio ćeran!"

Asmir T. Pućurica
apucurica@yahoo.com

Muslimani, svoji na svome

XX vijek poznat je po stvaranju novih država, iscrtavanju novih karti, a poznat je i po proklamovanju demokratije, uništavanju različitih političkih ideja koje su držale svijet u nekoj ,,nenormalnoj,, ravnoteži. XXI vijek prijeti da bude još drastičniji, brži i ozbiljniji nego sva ona dešavanja, revolucije i stvaralaštva XX vijeka.

Posmatrajući crnogorsku situaciju u XXI vijeku, moguće je primijetiti da na njen narod lako mogu djelovati slatke priče susjednih država koje ozbiljno ugrožavaju crnogorsku državnost, tradiciju, multietničnost, originalnost. Posebnu ugroženost osjećaju crnogorski muslimani, pritisnuti obećanjima i čudnim pričama o njihovom porijeklu iz Bosne i Hercegovine.

Na popisu sprovedenom u aprilu 2011. godine, u Crnoj Gori, prema nezvaničnim rezultatima, muslimani broje  oko 8,2% ukupnog stanovništva u Crnoj Gori. Kada bi neki strani državljanin, koji nije upoznat sa crnogorskom situacijom, pogledao ove rezultate, začudio bi se đe je ostali dio crnogorskih muslimana koji su živjeli tu godinama unazad. Ako bi zapitao potpuno neutralnog Crnogorca, Srbina, Hrvata itd. đe su ti muslimani, došao bi do zaključka da je te muslimane "pojela" velikobošnjačka politika i lažne priče povezanosti muslimana iz Crne Gore sa Bosnom i Hercegovinom. Složićete se, to je čisti primjer politike "ko nagrabi više" koja je naročito popularna zadnjih godina, pogotovu u dijelu Sandžaka, u kojem nesumnjivo glavnu riječ pokušava da vodi gospodin koji nema apsolutno nikakve veze sa Crnom Gorom: Muamer  Zukorlić.

Crna Gora je oduvijek bila balkanski biser u kojem su multietičnost i različitost bili glavni simboli. Danas ti simboli ponosno stoje na grudima crnogorskih sinova ali neko pokušava da ih oskrnavi. Da li je to jeftina politička priča ili nečiji pokušaj da se okoristi u ovoj maloj državi velikog naroda, to još nije poznato.

Kada pogledate rezultate tog istog popisa iz 2011. godine,  vidite novinu koja je počela 2006. godine i traje do danas: Bošnjaci 4,2%. Postavlja se pitanje od kud toliki narod iz Bosne ili još bolje: kad oni dođoše u naše tj. svoje krajeve? Tražite u istoriji taj podatak i obećavam da ga nećete naći. Naići ćete na onu poznatu priču kako je termin "Bošnjak" u SFR Jugoslaviji bio zabranjen i kako je ispovijedanje vjere u tadašnjoj Jugoslaviji bilo zabranjeno pa je jedini narod islamske vjere u SFRJ smio biti " Muslimani". Ove konstatacije  najbolje demantuje Ustav SFRJ u kojem piše: "ispovijedanje vjere je slobodno i privatna je stvar čovjeka. Vjerske zajednice odvojene su od države i slobodne su u vršenju vjerskih poslova i vjerskih obreda. Vjerske zajednice mogu osnivati samo vjerske škole za spremanje sveštenika. Protivustavna je zloupotreba vjere i vjerske djelatnosti u političke svrhe. Društvena zajednica može materijalno pomagati vjerske zajednice. Vjerske zajednice mogu, u granicama određenim zakonom, imati pravo svojine na nepokretnosti ". Istim tim ljudima treba uputiti pitanje, nakon ovog zakona, đe je bila ta bošnjačka vjerska zajednica? Da li je i ona "morala" biti u sastavu neke "Matice muslimanske" ?

Muslimani u Crnoj Gori postali su od pravoslavnog stanovništva, prelaskom  iz pravoslavlja u Islam. I danas, toliko godina nakon tih dešavanja, u bjelopoljskoj opštini poznata su bratstva koja su turskog porijekla, a koja su crnogorskog porijekla, primjera radi. Tu apsolutno nedostaju dokazi o dolasku muslimana iz Bosne i nastanjivanju istih na teritoriju Crne Gore. Postavlja se pitanje, odakle sada čovjek kojem su đed, prađed i ostali preci, koji su rođeni u Crnoj Gori, kako su oni sada Bošnjaci? Kada jednom bošnjačkom političaru postavite ovo pitanje, on će vam reći: pa Bošnjaci jesu Crnogorci, ali oni moraju imati pravo i zastupanja  kao jedan narod (a muslimani kao nijesu imali) koji vuče porijeklo iz Bosne, ali ima i onih koji su porijeklom iz Crne Gore. Pa čemu onda naziv "Bošnjaci" kada je to narod koji živi u Bosni? Zašto isti ljudi ne shvate da su muslimani sljedbenici Muhammeda a.s. i da kao narod nemaju drugu matičnu zemlju iz koje su došli? Jer, komično ili ne, stiče se utisak da je sam Muhammed a.s. bio bošnjak.

Kroz crnogorsku istoriju muslimani kao narod u Crnoj Gori nazivani su sledećim imenima: Turčin, poturica, muhamedanac i musliman, dakle, nikada Bošnjak. Takođe, crnogorski muslimani nemaju drugu zemlju porijekla do Crnu Goru što će vam reći mnogi istorijski podaci i činjenice.

Kada bi uzeli slučaj da su svi muslimani u Crnoj Gori Bošnjaci, kako ih nazivaju pojedinci, onda bi to značilo: muslimani su stranci u svojoj kući Crnoj Gori; Muslimani su narod koji je doselio iz Bosne pa samim tim većina ne bi ni znala svoje tačno porijeklo; Đedovi i prađedovi crnogorskih muslimana su vjekovima bili pogrešno informisani pa sada njihovi preci vraćaju ono čega nikada nije bilo "bošnjaka" ; Muslimani nijesu Crnogorci; pravoslavno porijeklo muslimana je nemoguće; Muslimani nijesu prelazili u Islam već ga primali kao bezvjernici u Bosni. Ko su onda zapravo ti ljudi, koji pripadaju "Bošnjacima" ? Da li imaju svoju pravu zemlju porijekla?

Dok sam pisao ovaj tekst, svjestan sam bio činjenice da će naići na osporavanja mnogih ljudi, zasigurno većih i zaslužnijih od mene, sedamnaestogodišnjeg gimnazijalca sa śevera Crne Gore. Možda su to ljudi sa svršenim fakultetima, možda su to intelektualci i akademici i ja ne dajem sebi za pravo da budem pametniji od njih. Ne dajem sebi ni za pravo da određujem sudbinu jednog pojedinca niti da utičem na njegovu odluku.
Ali, dajem sebi za pravo da znam svoje porijeklo. Ja dajem sebi za pravo da ponosito govorim da su moji neđe iz Pive, iz stare Crne Gore. Ja dajem sebi za pravo da budem ono što mi je bio đed i prađed: musliman, Crnogorac. Ja dajem sebi za pravo da se osjećam svojim u svojoj kući. Ja želim da budem Crnogorac, musliman (pripadnik islamske vjere), ono što mi je ostavljeno u amanet. Ja ne želim da moji unuci govore o meni kao nekom ko nije sjedio u svojoj kući kada je pisao ovaj tekst, ja ne želim da se o meni govori kao strancu i gostu u svojoj staroj kući na selu Zminac u Bijelom Polju.

Zato ,,Crnogorci, tako vi svega što vi je najmilije, tako vi ovoga i onoga svijeta, tako vi duše i obraza, tako vi jučerašnjice i śutrašnjice, tako vi dana današnjega, tako vi vaše đece, tako vi neba i mora na njinima rukama:
NE BUDITE TUĐA METLA I LOPATA, NE LIŽITE TUĐE ŠAKE. NE DAJTE SE KUPOVATI.VRĆITE SE SEBI I SVOME. POD SVOJE NEBO, NA OKUP, OKO SVOGA SUNCA CRNOGORCI !

Muslimanska kultura ukazuje na porijeklo vjere na Balkanu

Muslimanska kultura na ovim prostorima, posmatrajući je kroz godine i vjekove unazad, daje nam jasnu sliku o postanku istih na ovim prostorima.

Uzimajući u obzir mušku muslimansku nošnju, ako se uopšte može u potpunosti odrediti njen tačan oblik, uzima onakav oblik nošnje kakav su imali turski janjičari na Balkanu. Taj oblik nošnje je poprimljen iz srca turske imperije, iz Istambula. Široke pantalone, opanci ili čizme, košulja, dukati, crveni fes sa tkzv. ćubom na vrhu.

Kada se pogleda na žensku narodnu muslimansku nošnju, onda se zaista, bez imalo razmišljanja, može reći da je to tipična turska narodna nošnja. Ali onako pravo narodna, onako kako su se nekada turske žene oblačile. To su široke dimije (nekada platno bilo dugo i do 12 m), svilene košulje okruglih dugmadi, podvrnutih rukava. Na nogama vunjene čarape ili svilene čarape, opanci uglavnom.

Muzika je pretežno izvodjena na tamburi, gitari, mali bubnjevi i sl. To su ljubavne pjesme, lakog tona, prijatne za slušanje. Danas, te pjesme i dalje jako žive u staroj Podgorici, u mjestima oko Sahat kule. Sličnu muziku možemo čuti i u Turskoj. Turci su, sa Islamskom vjerom, donijeli dosta svojih običaja, pravila pa i muziku.

Arhitektura crnogorskih gradova na koje su turci ostavili svoga traga i danas podsjećaju na turske varoši. Za grad Bijelo Polje, nekada Akovo, kažu da je u tursko vrijeme građen tako da se turskim vojnicima činilo da su u Turskoj. Čak su i glavne ulice bile takve: uske, popločane kamenom i opkoljene uskim radnjama, u kojima se uglavnom prodavao veš, kovane alatke, obuća, voće. Do skoro je upravo u Bijelom Polju, na početku glavne ulice, stajala jedna stara kuća iz toga vremena. Zbog dobre lokacije i oronulosti, porušena je ali je dugo vremena bila svjedok starih vremena.

Džamije, muslimanske bogomolje, razlikuju se u Crnoj Gori u odnosu na one u Arabiji. Ali, to su džamije gotovo identične onima u Turskoj. U arhitektonskoj terminologiji mogu se pronaći termini tipa "turske džamije" kakve su ove crnogorske. To su džamije uglavnom okruglog oblika ili oblika kuće sa visokim, tankim minaretom na čijem vrhu se nalazi ozvučenje ili imam koji poziva na molitvu. Taj isti oblik džamije, osim na Balkanu, može se vidjeti samo još u Turskoj.

Tradicija starih crnogorskih muslimana je poštovanje pojedinih svetaca, koje je ostalo još iz vremena kada su ti muslimani bili u pravoslavnoj ili nekoj drugoj vjeri. Poštuje se ,,Prokoplje", "Uoči petka", "Utorak - nema brijanja, šišanja I sječe noktiju" itd. Poštuje se i običaj da se na svetac ne započinje novi posao, ne ore, ne sadi, ne gradi, ne kosi, ne plasti.

Danas, novobošnjački nalet želi da sve ove stvari stavi u "svoj džep" kao apsolutnu tradiciju koju je stvorio bošnjački narod. Na njihovu žalost, ova muslimanska tradicija vodi uglavnom porijeklo od turskog i crnogorskog naroda a ne od bosanskog. Upravo ta tradicija govori o porijeklu Islama kao vjere a crnogorskih muslimana kao crnogoraca islamske vjere.

Danas, " Matica muslimanska" Crne Gore čuva tradiciju muslimana, čuva vjeru i običaje ali ne zaboravlja na svoju državu. Pravi muslimani - Crnogorci nikada nijesu zaboravili svoje porijeklo, svoju zemlju i svoj narod. To su potvrdili više puta kroz istoriju i pravoslavna braća su uzvraćala na najljepši način. Danas neko pokušava da to opovrgne i prospe u vodu stvari koje su pažljivo gradjene vjekovima, ono po čemu je Crna Gora danas čuvena u svijetu.

Zato, lijepo reče Petar I Petrović ili Sveti Petar Cetinjski :
"Ko Crnogorstvu ne bio vjeran, Bogom i ljudima svuđ bio ćeran! "

 Asmir T. Pućurica
apucurica@yahoo.com