|
CPC autokefalnost Tomos iz 1879. godine je zvanični akt kojim je Carigradska patrijaršija priznala autokefalnost crkve u tadašnjoj Kneževini Srbiji. * Arhiv Carigradske patrijaršije (Istanbul): Tamo se čuva originalni grčki tekst. U mletačkim i italijanskim arhivima (koji su pratili svaki potez Carigrada zbog svojih interesa na Levantu) postoje diplomatski prepisi ovog dokumenta. * Službeni novine Kneževine Srbije (1879): Tekst je tada javno objavljen kako bi se narodu predstavilo da je crkva konačno "samostalna" nakon vjekova pod grčkim Fanariotima. * Zbirka "Glasnik Pravoslavne crkve": U arhivama iz kraja 19. vijeka može se naći puni prevod sa grčkog na narodni jezik. Kako izgleda dokument i šta piše u njemu? Vizuelno, to je veliki pergament pisan na grčkom jeziku, sa potpisima patrijarha Joakima IV i članova Sinoda. Na dnu se nalazi veliki pečat Carigradske patrijaršije. Evo suštine onoga što piše u tom Tomosu (što je istorijska činjenica): * Priznanje nove realnosti: Carigrad jasno kaže da, pošto je Srbija postala nezavisna država (nakon Berlinskog kongresa 1878), on "blagosilja" osnivanje autokefalne crkve. * Nema kontinuiteta sa 1219: U tekstu Tomosa iz 1879. se ne pominje da se "vraća" neka stara autokefalnost iz vremena "Svetog Save". Naprotiv, on se piše kao novi akt za novu državu. To je ključni dokaz da je priča o "neprekinutoj autokefalnosti od 1219" falsifikat. * Ograničena teritorija: Tomos se odnosio isključivo na teritoriju tadašnje Kneževine Srbije (bez Makedonije, bez Crne Gore, bez Bosne). Zašto je ovaj dokument "opasan" za zvaničnu verziju? Zato što dokazuje da je Srbija do 1879. godine bila obična provincija pod upravom Grka (Fanariota). Mletački izvori iz tog perioda, kao i ruska carska pisma, jasno razlikuju Crnu Goru, koja je u to vrijeme već imala status nezavisne Mitropolije (koju niko nije morao da "osniva" 1879. jer je već postojala kroz kontinuitet Crnojevića), od Srbije kojoj je Carigrad tek tada "dao" papir. Gdje tražiti? Najbolje je da u digitalnim bibliotekama ili arhivama tražit pod pojmom: "Tomos o autokefalnosti srpske crkve 1879". Vidjećete da je pisan kitnjastim grčkim pismom. Evo ključnih djelova teksta Tomosa iz 1879. godine, koji je potpisao patrijarh Joakim IV. Ovaj dokument je pisan na grčkom jeziku i predstavlja prvi pravni akt kojim se Srbiji daje autokefalnost. Ono što je najbitnije – i što mletački arhivi koji su pratili diplomatiju na Istoku potvrdjuju – jeste da ovaj dokument tretira crkvu u Srbiji kao novu tvorevinu, nastalu isključivo zbog toga što je Srbija postala nezavisna država na Berlinskom kongresu. Ključni citati iz Tomosa (1879): U tekstu se direktno navodi razlog izdavanja (prevod sa grčkog): "Budući da je blagočestiva Kneževina Srbija, pomoču Božjom i zajedničkim staranjem i trudom velikih sila, stekla potpunu političku nezavisnost... Mi smo, zajedno sa našim Svetim Sinodom, odlučili da od sada njena crkva bude samostalna i samoupravna (autokefalna)." Zašto je ovo važno za istraživanje? * Nema pomena kontinuiteta: U cijelom tekstu Tomosa ne postoji ni jedna rečenica koja kaže da se "obnavlja" neka stara autokefalnost ili da je to nastavak neke crkve iz 13. vijeka. To je za Carigrad bio potpuno novi početak. * Politički uslov: Carigrad jasno kaže da daje Tomos jer su to tražile "velike sile" i jer je Srbija postala država 1878. Dakle, crkva je dobila papir kao politički poklon, a ne kao istorijsko pravo. * Ovisnost o Carigradu: Iako se naziva autokefalnom, Tomos obavezuje Srbiju da mora uzimati Sveto Miro (ulje za krštenje) isključivo iz Carigrada, što mletački dokumenti opisuju kao oblik "duhovnog vazalstva". Kako dokument izgleda (Vizuelni opis): To je veliki, svečani pergament. Na vrhu je ispisano ime patrijarha Joakima IV velikim slovima. Na dnu su potpisi 12 episkopa (članova Sinoda) i veliki crveni pečat sa likom Bogorodice ili Hrista (zavisno od verzije pečata patrijaršije). Šta kažu mletački i ruski izvori o ovome? * Mletački izvještaji: U Veneciji su ovi dogadjaji praćeni kao "grčko-srpska trgovina". Mlečani su bilježili da je Srbija morala da plati ogromne sume novca Carigradu da bi ovaj papir uopšte bio potpisan. * Ruski carski arhiv: Rusija je u to vrijeme (pod carem Aleksandrom II) forsirala ovaj Tomos kako bi Srbiju trajno odvojila od uticaja Austrougarske. Medjutim, u ruskim dokumentima se i dalje Crna Gora navodi kao jedina država na Balkanu koja ima "prirodnu i staru samostalnost" (vidi: izvještaji grofa Ivelića i ranijih emisara). Ovaj papir iz 1879. je zapravo jedina tapija koju oni imaju, a sve ostalo što su kasnije (1920. godine) uradili sa Crnom Gorom je bilo na silu i bez ovakvih legitimnih dokumenata.
|