CRNOGORSKI   SVEČEVI

SVETI VLADIMIR DUKLJANSKI, vladar Duklje od 997. Do 1016. Slave ga 4. Maja (22. Juna) sve tri vjere u Crnoj Gori. 

 SVETI VASILIJE OSTROŠKI (Popovo Polje - Hercegovina, 28. Decembra 1610. - Manastir Ostrog, 29. April 1671). Slavi se 12. Maja (29. Aprila). 

SVETI STEVAN PIPERSKI (Župa Nikšićka ? - Ćelija Piperska, 20. Maj 1697; prema nekijem izvorima, umro je 20. Maja 1714.). Slavi se 2. Juna (20. Maja).

SVETI PETAR CETINJSKI - ČUDOTVORAC (Njeguši, 1. April 1749. - Cetinje, 18. Oktobar 1830), crnogorski vladar i vladika između 1782. i 1830. Godine. Slavi se na Petrovdan (Lučindan), 31. (18) oktobra.

Srpska pravoslavna crkva bila je razvila mit o petom crnogorskom svecu, Sv. Arseniju, čije su mošti tajanstveno prenešene iz Pećke patrijašije u Crnu Goru. Čuvane su u crnogorskijem manastirima: Ćeliji Piperskoj, Ždrebaoniku kod Danilovgrada, Ostrogu, Kosijerevu, Manastiru Morači, Dovolji na Tari.

Međutijem, Sv. Arsenije nije crnogorski nego srpski svetac (Srem ? - 1267), nasljednik Svetoga Save. Njegovo unošenje u krug crnogorskijeh pravoslavnih svetaca vršila je SPC u sklopu opšte politike posrbljavanja Crnogoraca i Crne Gore.
 

Crnogorci koje je kanonizirala SPC kao srpske svece

Sv. JOANIKIJE DEVIČKI, rodom iz Dioklitije Fortinske (Crnogorskoga Primorja), kojega je SPC proglasila za sveca u prvoj polovini XV s; odmah nakon smrti (pominju se tri godine njegove smrti: 1430, 1440. I 1450). Bio je isihazsta i samotnjak u Crnoj Reci na Ibru đe je podigao crkvu i manastijer, a zatijem odlazi u Drenicu na Kosovu radi samotovanja u Devičkoj pustinji, po kojoj je i dobio nadimak. Tokom XVI v. Pećka patrijašija obnavlja i razvija kult ovoga sveca. Ktitor je manastijera Deviča đe mu mosti i danas počivaju. U tom manastijeru sačuvan je njegov portret kao ktitora, uz portrete iz XVI v. u Pećkoj priprati i iz 1601. G. u selu Mlečani kod Prizrena u crkvi Sv. Nikola.

U duhu svoje politike, SPC kanonski je proglasila za sveca i srpskog despota STEVANA ŠTILJANOVIĆA, inače crnogorskoga feudalca, rodom iz Paštrovića (? - oko 1540). Bio je kastelan Novigrada i Orahovice, upravnik Valpova, pristaša Ferdinanda Habsburškog u borbi protiv Jovana Zapolje za ugarski prijesto. Krajem 15. V. napustio je Crnu Goru i priješao u Srbiju đe ga legenda veže za grad Morović. Mošti Sv. Stevana Štiljanovića i njegove supruge Jelene počivaju u manastiru Šišatovcu na Fruškoj Gori. Zanimljivo je napomenuti da je ime ovoga sveca nosio 1942. g. jedan partizanski bataljon paštrovskog i primorskog kraja. Potrebito je vrnuti Sv. Stevana Štiljanovića svetiteljima crnogorskog naroda kojemu pripada.

Potonji, 33. clan Zakonika Petra I završava se: "…Za sahraniti i uzdržati sve ovo višenapisano na trideset i tri člena razdijeljeno, učinismo svekolici zakletvu, cjelujući častni i životvorjašći krst i svjatoje Evangelije pri tom i svete mošći velikomučenika Panteleimona. Na Cetin 17 čisla 1803 goda". Iz ovoga slijedi, da su u to doba na Cetinju (najvjerovatnije u Cetinjskomu manastiru) postojale mošti SVETOGA VELIKOMUČENIKA PANTELEIMONA na koje su se Crnogorci zaklinjali kada su pravili razne stege. Te su mošti potom nestale iz Crne Gore. Neki izvori drže da je sveti Panteleimon bio LUKA KALUĐEROVIĆ. Naučno su ostale nedokazane tvrdnje i pretpostavke: 1. Da je Sv. Panteleimon bio Luka Kaluđerović, i 2. Da je njegov kult u Njegoševo doba zamijenjen kultom Sv. Petra Cetinjskog, u duhu petrovićevskog nauma uzdizanja svoje dinastije, na ustrb ranije tradicije.

Također je još uvijek naučno neispitan ISAIJA OD ONOGOŠTA. Živio je u XVI v. u ostroškijem stijenama, prije Sv. Vasilija Ostroškog. Turci su mu na Poviji sažegli manastijer, usljed čega je priješao na Ostrog. Nedavno je SPC otvorila u Nikšiću duhovni centar koji nosi ime ostroškog svetitelja Isaije od Onogošta. Ova reafirmacija imena Isaije od Onogošta vrši se, svakako, u sklopu politike SPC na posrbljavanju i otuđivanju crnogorskoga nasljeđa.
 

Katolicki svečevi i blaženi sa crnogorskog područja

Crna Gora je dala čitavi niz sjajnijeh istorijskijeh ličnosti, svetaca i blaženih, kanonizovanijeh u ramu Rimokatoličke crkve.

Sveta braća PETAR, ANDRIJA i LOVRO, bokeljski mučenici, što ne isključuje mogućnost njihova pripadanja krugu starohrišćanskijeh velikopodviznika (himnika). Tri kosti braće Sv. Petra, Andrije i Lovra (Laurencija) čuvaju se u relikvijaru katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, u tri staklena cilindra sa zajedničkijem srebrnim postoljem. U njihovu čast podignuta je Crkva u selu Krašici (Luštica) blizu Tivta.

Krugu velikana crkvene istorije sa područja Crne Gore pripada i papa SIKST V PERETIJE (Gratomore, 13.12.1520. – 24.8.1590). Izabran je za papu 24.4.1585. godišta, nakon smrti pape Gregorija XIII. Jedan je od najčuvenijih papa svijeh vremena. Papa Sikst V Peretije je porijeklom iz Crne Gore, iz sela Kruševice u Boki Kotorskoj, iznad Veriga, iz plemena Svilanovića koji su priješli u Italiju. (Svi Svilanovići su pravoslavci i slave Sv. Nikolu, ali se i ponose papom Sikstom V Peretijem koji je isticao svoje porijeklo). Njegov program je bio da Crkvu učini potpuno nezavisnom od svake svjetovne sile, i da im se nametne kao gospodar. Potpisivao se sa Peretti, Peretto, što na italijanskom znaci Kruškar. To je, ujedno, i dokaz da nije zaboravio svoje podrijeklo (Kruševice u Boki Kotorskoj). U svezi sa tijem, legenda zbori da su u njegovom grobu, prilikom sahrane, zasjale tri zlatne kruške.

Blaženi ADAM KOTORANIN, balkanski franjevački misionar u 14. v. Prema predanju, sahranjen je pod oltarom Gospe od Škrpjela.

Blaženi MARIN KOTORANIN, franjevac, kojega je 1472. godišta papa Siksto IV poslao kao legata u Persiju, đe je umro mučeničkom smrću. Kao i Bl. Adam Kotoranin, pripadao je manastiru sv. Franje na Grudiću (Kotor), koji je 1288. Osnovala kraljica Jelena, porijeklom Francuskinja, žena kralja Uroša I.

Blaženi MARIN "drugi" KOTORANIN, franjevac iz 13. v. mučenik u Tatariji (oko 1288. g.).

Blaženi GRACIJA (Muo, Boka, 1438 – Mleci 1508.), brat-laik pustinjačkoga reda Sv. Augustina. Papa Leon XIII mu je potvrdio štovanje 1889. godišta.

Blažena OZANA (HOSANA), JOVANA ĐUJOVIĆ (Releze, Lješanska nahija, 25.11.1493. – Kotor, 27.4.1565), slavljena i čašćena u Crnoj Gori, Boki i Dalmaciji (Sv. Ozana), koja je kao trećoretkinja reda Sv. Dominika i zvanično promovisana u svece katoličke crkve odlukom pape Pija XI, 21. Decembra 1927, mada je od 48 sati poslije smrti držana za sveca Zapadne crkve.

Blažena ANA MARIA MAROVIĆ (Dobrota, 7.2.1815. – Mleci, 3.10.1887) redovnica, spisateljica, slikarka i dobrotvor. Spisi procesa za beatifikaciju Ane Marie su kod Sv. Kongregacije u Rimu.

Sveti LEOPOLD (BOGDAN) MANDIĆ (Herceg-Novi, 12.5.1866. – Padova, 30.7.1942.), istoričar, spisatelj, kapucin, koji je kao apostol ispovijedaonice i hrišćanskog jedinstva proglašen blaženim 1976. g., a za sveca 1983. U Rimu.

Potrebito je još napomenuti i to da se i za prostor Crne Gore vezuju i opstehrišćanski sveci: ranohrišćanski svetac SABBA (= SAVA OSVEĆENI), čije ime nosi manastijer Savina od 1030. godine kod Herceg-Novog; sv. TRIPUN, maloazijski mučenik iz grada Kempsada, kome je posvećena katedrala u Kotoru; sv. NIKITA BARSKI iz Barija, čije ime nosi crkva u Baru i sv. MIKULA iz Bara, o kojemu govori novija, djelimično čakavizirana verzija legende Čudesa Sv. Mikule u Bodleiam iz XV v.