STAV

MEDIJSKI MRAK CRNE GORE

 

Treceg i cetvrtog novembra 2023. godine Cetinje i FCJK su bili centar evropske intelektualne misli. Cetinje je ta dva dana bilo svijet. Van interesa i kontrole Aleksandra Vucica. I zato je i tada istina nepristojno i neprofesionalno precutana.

 

Autorka:
 Tanja Pavićević

06.11.2023.

 

 

Crna Gora je u mraku. Medijskom mraku.
U javnom prostoru, liše nekoliko medija, čuju se samo glasovi koji podržavaju i zagovaraju, otvoreno ili sakriveno, agendu Aleksandra Vučića i njegove političke, poslovne i medijske kamarile u (iz)gradnji srpskog sveta.
 

Ostalim glasovima, makar riječ bila o akademskoj zajednici, civilnom sektoru ili slobodnim intelektualcima, pristup je strogo zabranjen.
 

I to je bjelodano pokazano i dokazano bez zazora i izgovora prije samo nekoliko dana, kada je Fakultet za crnogorski jezik i književnost održao 2. Cetinjski forum 2023, na kojem je govorilo tridesetak svjetskih i regionalnih intelektualaca, profesora univerziteta, civilnih aktivista i istaknutih ličnosti iz različitih društvenih domena.
 

Imena Janoša Bugajskog, Romana Jakiča, Vesne Pusić, Tvrtka Jakovine, Danijela Servera, Rusmira Mahmutćehajića, Iva Goldštajna, Alekseja Kišjuhasa, Senadina Lavića, Harisa Imamovića, Seada Turčala i drugih nijesu bila dovoljna da mediji u Crnoj Gori, sa vlasničkim strukturama u Srbiji, plus crnogorski Javni servis, koji je u raljama DF-a, najave događaj, a kamoli prenesu što su vodeća imena intelektualne misli svijeta i regiona imala da kažu.
 

A dva dana su na Cetinjskom forumu, na pet panela, raspravljali o putevima koji su pred Crnom Gorom i Zapadnim Balkanom u narednom periodu. Govorilo se o aktuelnoj situaciji u Crnoj Gori i sve češćem i otvorenijem uvođenju antievropskih politika u njen unutrašnji život, prevenciji malignih uticaja koji se ostvaruju sve češćim hibridnim napadima, dezinformacijama, pokušajima revizije istorije, rehabilitacije ratnih zločinaca, zloupotrebe vjerskih institucija za velikodržavne svrhe kao i pritiscima na novinare i neistomišljenike.
 

Zaključili su da se udruženim djelovanjem ruskih i srpskih proksija Crna Gora baca na koljena, da je Vučić preko SPC i domaćih izvođača radova krenuo u ,,osvajanje“, počev od državnog Univerziteta i kulturnih institucija do kompletne državne administracije. Zaključili su da opet živimo devedesete i uz izdašnu podršku i asistenciju Moskve protiv građana Crne Gore, kao i Bosne i Hercegovine i Kosova vode skupi hibridni rat. Vučić i Kremlj ovog puta ne žale para. Svjesni da će Vučić izgubiti čim se Crna Gora podigne.

I zbog svega što su rekli panelistkinje i panelisti – prećutano je Cetinje.
 

Prećutano je jer su 3. i 4. novembra 2023. godine Cetinje i FCJK bili centar evropske intelektualne misli. Cetinje je ta dva dana bilo svijet.
 

Van interesa i kontrole Aleksandra Vučića. I zato je i tada istina nepristojno i neprofesionalno prećutana.

FCJK i Cetinje prećutani su i ovog puta. Pristojnost je nalagala da se umni ljudi čuju, a profesionalnost, što sve kolege novinari znaju – da se prenese informacija. Umjesto toga, prekršen je osnovni postulat novinarstva i onemogućeno je pravo javnosti da čuje i zna.
 

No, u tihujućem svijetu u kojem Benjamin Netanjahu gasi struju kako nijedna informacija ne bi otišla u svijet, Vučiću je lako da posluje sa kupljenim medijima. I ljudima.

I ovakav medijski mrak u Crnoj Gori se ne dešava prvi put. Duga je istorija medijskog beščašća u posljednje tri godine. Kao i 5. septembra 2021. kada je javno puštena informacija koja je mogla da dovede do ozbiljnih sukoba, i sada je bilo toliko očito, i toliko beskrupulozno da se slika Miloševićevog mraka, koji je imao samo par Bastilja, sama nametala.
 

A za razliku od Miloševića, sofisticirana verzija i pravi produkt SANU i SPC, Aleksandar Vučić, uspostavio je i razradio medijsku mrežu i napravio vojsku boraca za interese velikodržavne srpske politike i srpskog nacionalizma. Htjele da priznaju kolege novinari ili ne, ne javno nego sebi, u službi su Vučića i „srpskog sveta“.
 

A Vučić je javni prostor u Srbiji osvojio i preklopio prije deceniju. I omogućio čudnim opskurnim likovima da truju, kontaminiraju i uništavaju svaku mogućnost otvorenog razgovora i afirmacije misli koja nije u skladu sa svjetonazorima njegovog SNS i njegove SPC. Zato i ne čudi da su u takvoj medijskoj baruštini izabrani da „kolo vode“ likovi poput Jovane Jeremić ili Miodraga Marića, koji su tu baš zato da bi svojim ingenioznim vođenjem onemogućili raspravu, relativizovali istinu i pokušali kretenizovanje masa. Rijaliti i tok šou programi u službi su istog, naravno.
 

Nakon medijskog pokoravanja Srbije, Vučić je isto učinio sa Crnom Gorom. Prethodna vlast, bez državne strategije i vizije, lakoma na novac, predala je i prodala crnogorske medije i omogućila „ulazak“ srpskih TV kuća. Misao im nije dobacivala do lako saznatljivog – da će srpski mediji krenuti da lome kičmu Crnoj Gori.

I situacija se neće promijeniti. Previše je novca Vučić uložio u „alatke“ kako bi ostvario snove SANU i svog političkog oca Vojislava Šešelja da bi sada stao. Uostalom, slijedi popis stanovništva u Crnoj Gori, koji je, kako je sam Vučić rekao, najvažnija stvar Srbije.
 

Kampanja koju će sprovoditi preko svojih medija biće selektivna, lažljiva i prevarna, kakva mu je i politika. Intelektualnim oponentima pristup će i dalje biti zabranjen, jer Vučić priznaje samo apsolutnu kontrolu nad protokom informacija i ne igra se demokratije. On je prezire. Vrlo otvoreno i javno.
 

Autokratsko poigravanje preko političkih cenzura, spinovanja i lažnih etiketiranja neistomišljenika krenulo je odavno. I traje.

Dok se Crna Gora ne uspravi. A uspraviće se. Kao i toliko puta do sada.