1. Otkad postoji Crnogorska etnička zajednica Australije
i koliko članova ima?
U prethodnom intervjuu našoj Agenciji naveli ste da MEAA ima
150 registrovanih članova, ali, sa obzirom na to da je ta
zajednica svakim danom bogatija za nove članove, koliki je
danas taj broj?
~
Upravo se navršava 23 godine izuzetno bogatog rada ove
zajednice koja je bila uzor mnogim udrženjima i koja je
prepoznatljiva širom naše iseljeničke populacije. Posebno je
popularan naš web sajt
montenegro.org.au koji svih ovih godina propagira
crnogorsku nezavisnost i crnogorske nacionalne vrijednosti.
Sajt je prepun korisnih istorijskih informacija vezanih za
Crnu Goru i njen nacionalni identitet. Prvi smo objedinili
sva dostupna prezimena iz Crne Gore i taj Registar pobudjuje
izuzetnu pažnju naših posjetilaca i zahvaljujući konstantnom
interesovanju isti se stalno dopunjuje.
Broj članova naše zajednice se neznatno uvećao, ali to je
najmanje važno - važne su stalne aktivnosti i način na koji
promovišemo Crnu Goru i kako spajamo naše ljude sa raznih
meridijana i kako putem web sajta predstavljamo most izmedju
naših iseljenika.
2. Na koji način održavate veze sa matičnom državom?
~
Trudimo se da gajimo jedan odnos uzajamnog poštovanja i sa
institucijama sistema i sa medijima, i vjerujemo da on
uvijek može biti bolji. Tužno je što često doživimo neko
neprijatno iskustvo po onoj jedan korak naprijed - dva
unazad. Formiranje Savjeta za dijasporu je mnogo toga
obećavalo i naša očekivanja su bila da će to biti pravi put
do institucija sistema sa matičnom državom. Činjenica je da
je Savjet povezao predstavnike iseljenika sa raznih
meridijana i to je ono što je izuzetno značajno. Medjutim,
mada je konceptualni pristup zbog glomaznosti ukazivao na
njegovu buduću neefikasnost, mnogi iseljenici su ušli sa
velikim entuzijazmom u svoje radne zadatke. Tri godine se
ozbiljno radilo da bi na kraju sve bilo bačeno niz vodu.
Odbori su objedinili pitanja o kojima je trebalo razgovarati
sa predstavnicima pojedinih institucija sistema, napravljena
je Strategija djelovanja i šta se desilo? Apsolutno ništa -
nakon tri godine krenulo se sa konstituisanjem drugog saziva
Savjeta na isti način - glomazan sastav sa polovinom članova
iz vladajućih struktura pa se postavlja pitanje opravdanosti
samog naziva Savjet ISELJENIKA i koja je svrha kooptiranja
tolikog broja članova iz redova vlasti sem namjere da se
Savjet drži pod kontrolom i da pri glasanju, slučajno, ne bi
došlo do neželjenih rezultata! A da se uloga Savjeta shvata
na pravi način, da je to samo savjetodavno tijelo, ne bi
bilo potrebno nikakvo glasanje. Savjet bi trebalo da
objedinjuje pitanja koncipirana na osnovi životnih iskustava
iseljenika u državama u kojima žive i rade i da pokušaju u
kontaktu sa odgovarajućim organima u Crnoj Gori da
razgovaraju i vide da li se mogu ili ne promijeniti neke
zakonske odredbe ili pravila djelovanja. Ništa od naših
primjedbi nije razmatrano niti smo imali bilo kakve korisne
susrete po tim pitanjima!
Drugo što bih napomenuo je i ozbiljna medijska
nezainteresovanost za dijasporu. To se pokazuje i ovim Vašim
pitanjima koja nemaju neki suštinski značaj.
Nijeste sami u ovome. Obično nas neko nadje pri završetku
godine kako bi se obuhvatilo i iseljeništvo, ali ako
pogledate pitanja vidi se da je kliše isti i da je
interesovanje, uglavnom, vezano za podatke koliko nas ima u
članstvu, ima li novih članova, koji su nam problemi u
zemlji boravka i obavezno pitanje koliko se novca ulaže u
Crnu Goru!
Da vas interesuje dijaspora na jedan istinski način onda bi
neko pratio sva dešavanja oko nje. Pratio bi rad udruženja
putem Internet prezentacija i priloga na njima, pratio bi
dešavanja u vezi dijaspore u samoj Crnoj Gori obzirom da
ćemo još malo imati više onih koji se bave iseljenicima nego
što nas ima u iseljeništvu. Tada bi, siguran sam, pitanja
bila konkretnija i interesantnija.
3. Kako ocjenjujete odnos Crne Gore prema iseljenicima,
smatrate li da ima prostora za njegovo unaprjeđenje i šta je
vaša glavna zamjerka?
~
Svo vrijeme, a evo se napunila i 24. godina od osnivanja,
gajili smo nadu da će taj odnos biti na jednom ozbiljnom
nivou uz puno uvažavanje udruženja koja su to zaslužila
svojim odnosom i zalaganjem za nezavisnu Crnu Goru. Na
žalost, taj odnos se konstantno obrušava pa nam iskustvo
pokazuje da bismo daleko više uradili da smo bili poštedjeni
bilo kakve ‘pomoći’.
Porazan je osjećaj koji ti kazuje kako smo mi tu zbog njih,
a ne oni zbog nas! Život ovdje nam pokazuje kako se sistem
vrlo brzo prilagodjava novim uslovima i naučnim i
tehnološkim dostignućima, dok je taj proces kod nas isuviše
spor i kao takav neefikasan. Ne vide se promjene u načinu
djelovanja i organizovanja dijaspore i njihovih udruženja pa
je i pristup izvan vremena. Nastala je hiperprodukcija
interesnih udruženja bez ikakvih rezultata, ali im se daje
medijska pažnja iz ko zna kakvih razloga. Takav odnos doveo
je do toga da je veliki broj istaknutih iseljenika iz prvog
ešalona promocije i borbe za nezavisnu Crnu Goru osjetio
veliku dozu razočarenja i jednostavno se sklonio. Vrlo je
malo nas koji još uvijek nešto pokušavamo, ali i taj ostatak
energije sve se više bliži kraju.
Ako mi dopustite ja ću navesti samo nekoliko primjera koji
mi trenutno dolaze u mislima: predlagali smo, iz dva puta,
dva izuzetno cijenjena australska doktora i profesora na
univerzitetima koja su u prvih 50 na svjetskoj rang listi (jedan
umjetnosti, drugi žurnalista) za počasne konzule Crne Gore u
Australiji. Obojica su se ‘zaljubili’ u Crnu Goru i obojica
su je posjetili o svom trošku i pristali da ličnim
angažovanjem daju svoj doprinos promociji Crne Gore! U prvom
slučaju nijesmo ni dobili odgovor, a u drugom su nam udarili
šamar, i nama kao predlagačima i samom profesoru, kratkim
obrazloženjem da kandidat ne zadovoljava kriterijume obzirom
da nije bankar ili advokat!!! Takav odgovor, na diplomatskom
nivou, teško je objasniti. Bila je to velika sramota, ali
nakon toga nam nije padalo na pamet da bilo koga više
predlažemo. Kad se ozbiljnije pozabavite listom počasnih
konzula i ukoliko pokušate da putem Interneta nadjete više
podataka o njima kriterijumi izbora će vam biti mnogo
jasniji.
Najnoviji slučaj desio se na nedavnim Danima dijaspore u
Baru kada je sa najvišeg nivoa pohvaljeno, ne naše, već
jedno drugo udruženje iz Sidneja koje je svo vrijeme bilo na
strani protivnika crnogorske nezavisnosti i u društvu
velikosrpskih medija sa najogavnijim porukama i uvredama na
račun i Predsjednika i države Crne Gore! Ovakav odnos prema
našoj zajednici je, prosto rečeno, šokirao i naše članove i
naše simpatizere širom svijeta.
Sve ovo i daleko više može se naći na stranicama našeg web
sajta, ako to nekoga interesuje.
4. Šta biste izdvojili kao glavne probleme crnogorskih
iseljenika u Australiji?
~
Glavni problem crnogorskih iseljenika, ali onih generacija
koje su došle ovdje u zrelim godinama jeste velika
udaljenost od Crne Gore. Ta veza sa rodnim krajem je nešto
što se ne može riječima opisati i pored činjenice da daljina
i život u različitim sredinama dovodi do mnogih
razmimoilaženja medju društvom pa i medju najrodjenijima.
Nas starije, koji smo došli ovdje u zrelim godinama, često
pritiska ona Njegoševa :”Dje je zrno klicu zametnulo - ondje
neka i plodom počiva”! Ali, sada je tu prisutan i faktor
djece pa unučadi tako da je nemoguće uskladiti želje sa
realnošću.
Medjutim, treba imati u vidu da su se mnoge okolnosti uslova
života i komunikacije sa matičnom domovinom drastično
promijenile pa je sada komunikacija svakodnevna na razne
načine - audio, video, putem e-maila, skype, face time,
viber itd pa se nema osjećaj usamljenosti, a time više nema
ni potrebe okupljanja iseljenika na način kako se to radilo
prije Internet revolucije. Komunikacija više nije nikakav
problem pa su vijesti iz domovine dostupne na isti način kao
i vama u Crnoj Gori.
5. Kakav je odnos novih generacija iseljenika, koje
nijesu rođene u Crnoj Gori, prema matičnoj državi?
~
Generacije iseljenika rodjenih ovdje žive sasvim drugačiji
način života. Život shvataju na realan način i tako ga i
žive. Trpe roditeljska nezadovoljstva i često su bili žrtve
učestvovanja na ceremonijama sa nacionalnim obilježjima.
Pokazuju izuzetno strpljenje i žrtvuju se iz ljubavi prema
roditeljima, ali ne osjećaju, niti se to može od njih
tražiti, neku ludačku ljubav prema Crnoj Gori poput njihovih
roditelja. Naravno, ponosni su na zemlje porijekla, srećni
su da provedu tamo odmor, ali dobro mjere prirodne ljepote,
karaktere, pravni i socijalni poredak i ostale parametre
potrebnih za jedan normalan i uredjen život. Uostalom to je
situacija i sa svim ostalim iseljenicima. Ogromna većina
nema nacionalnih predrasuda i sa ponosom kažu da su
Australijanci engleskog, italijanskog, grckog, belgijskog,
madjarskog, hrvatskog, srpskog itd porijekla. Trude se da se
što više školuju i obezbijede kakvu-takvu egzistencijalnu
sigurnost u čemu su im roditelji najveća podrška. Zato ne
treba da čudi činjenica da se mnogi mladjeg naraštaja mogu
naći u svim institucijama australskog društva. Mnogi predaju
na poznatim univerzitetima, rade u vladinim organima ili
imaju uspješne privatne kompanije. Radi se naporno, stalno
pod obavezama i stresom pa ne treba čuditi što nemaju
vremena da se udubljuju u naše balkanske probleme gdje mnogi
naši gradjani još uvijek nijesu načisto sa svojom
nacionalnom pripadnošću.
6. Imate li podatak o brojnosti crnogorske dijaspore u
Australiji i o tome koliko crnogorska dijaspora iz iz te
države ulaže godišnje u Crnu Goru?
~
Do pojave naše Crnogorske etničke zajednice Australije nije
se mogao naći ni jedan statistički podatak o broju
nacionalnih Crnogoraca. Prije Interneta glavnu riječ su
vodili emigrantski listovi i njihove etničke radio stanice.
Crnogorci su bili poklopljeni velikosrpskom propagandom i
teorijom da se svakim izjašnjavanjem kao Crnogorac ne dobija
ništa, a tako se samo nanosi šteta srpskoj zajednici! Nakon
našeg registrovanja i mnogobrojnih žalbi državnim ustanovama
u popisne formulare je uvrštena i nacionalna odrednica
Crnogorac. Već prvim Popisom 2002. u Australiji je izjasnilo
766 nacionalnih Crnogoraca, da bi 2016. taj broj iznosio
2296!
Naši iseljenici koji koriste odmor u Crnoj Gori i te kako
doprinose poboljšanju životnog standarda gradjana Crne Gore.
Ne samo iz Australije već iz cijeloga svijeta. Ukoliko
računamo da svaka porodica uglavnom koristi usluge renta car
službi, a tu su troškovi za benzin, telefone, Internet, TV,
vodu, struju, hranu, restorane, avione i hotele, izlete,
majstore različitih profila i ostale aktivnosti može se
računati na jednu ozbiljnu cifru.
Kolika su poslovna ulaganja teško je reći i možda bi, po
ovom pitanju, bolji odgovor mogli dati zaposleni u ambasadi
Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koji, na
nerezidentnoj osnovi, pokrivaju Australiju i Novi Zeland ili
Centralna banka Crne Gore?
Mihailo Mandic
predsjednik MEAA
član Savjeta za saradnju sa iseljenicima
+413355321
