P A S T I R
Isususa su razapeli na krstu
O čemu je razmišljao ostalo je da nagađamo
Zašto su ga razapeli piše u Bibliji
Koju slabo ili nikako ne čitamo
Pastiri su bili na tragu istine i njegove i naše
Pastiri koje slavimo i koji se bogu za nas mole
Strižu one koji umjesto božjih izaslanika liče
Na božje izgnanike koji znaju da su sledeći
a poslednji s runom ostriženih kajanja
II
ISPOVIJEST
Bog i Alah blagoslovili su riječ
Nepravedni prema onima koji su se otrgli
Iz krilili đavola da upravljaju ovozemaljskim prostorima
Bog i Alah su na nebu a đavoli su u nama
Biramo onako kako zaslužujemo
Tražimo đavola među krstovima
Dospjesmo tamo gdje smo stasavali
Prostor koji omeđi kokot skačući s praga
Razgrnusmo i pretvorismo u svoe ognjište
U ime Boga pričamo novu vjeru
Onima koje nesmotreno iznjedrismo
U ime mogo tvoga a ponekad i našeg Boga
Radimo za sebe protiv sebe za one kojima trebamo
Ne ljutite se na Boga
Bog je u nama i biće nam ovako ako ga ne prepoznamo
A one koji u ime Đavola u nama vladaju
Bogu na ispovijest polako pošaljemo
III
ĐAVOLJE KOLO
Kao nekad na dan sveti bagremovo cveće cveta
A u bezdan ko u ponor uvriješe sve vrleti
Prljavijem tokom teče protok nade u beznadje
Sahraniše bez istine sva rađanja u beznađe
Prazne prostor od gomila što ih vrijeme nagomila
Nagomila kam do kama u Rudinu navrh Plata
Stare kosti od vremena zgomilaše ko nekada
Od gomile do gomile trag u magli nešto krije
Sva prljava utočišta duše neke što nesmije
Rad istine ovog pakla raju prići ni na vrata
Sad stadima kojih nema na rovine korov klasa
U pepelu utisnuta svaka stopa našeg stasa
Trag u magli što ostade na kamenu od koraka
Nestadoše svi potoci presušuje rijeka svaka
Pa u mulju umuljana ona ruka koja prosi
Umuljala staro sjeme da sjemenu sad prkosi
***
Ako kreneš kod komšije da dozoveš neku nadu
Komšija je svojom kavgom zatrpao kućna vrata
Na pragu su zatrpane stare stope od đedova
Nema više u koraku stare stope opanaka
U prašini od pepela otisnuta stopa svaka
Pa korača neko drugi kroz utrobu ovog pakla
Zaprljane ubrisima teške ruke od motike
Isprazniše sva sjećanja i sva stada i sve rike
Na ugiču zvona nema zvoni neka nova jeka
Stado čuva od vukova okoćena tek vučica
Za grlo je stegla prvo stada ovog predvodnika
Da bi vučad ispod grla prve zube naoštrila
Čobani su od svog stada samo čaktar sačuvali
Pa bez stada oko grla čaktar s ovna objesili
Zvoni čaktar na zvonjavu kraj poila i korita
Odzvanjaju na sred praga svi tragovi od kopita
***
Rukavima obje ruke tudje čelo obrisano
Znoj pokapa po ognjištu sa veriga kota pade
Okide se alka prva sa hrastovog starog pruta
Sa šljemena potekoše neke nove kišne kapi
Na ognjištu nasred kuće utuli se plamen jarki
Nema više one jeke posustala na kraj sela
Nema više kamo ode zadnja priča sa sijela
Rasprodaše sva ognjišta i korijen gdje hrast žili
Našu prošlost u istinu niz Plato su pretočili
Nema kletve ukleto je od poila do poišta
Zadnje čaše na čatrnji ispred one stare kuće
Gdje se pilo i poilo odmaralo i solilo
Ali se niko sreće radi pred bogom ne prekrsti
Mjesto krsta iza kuće zamotuljak ko zna čega
U baštu je ispod kuće ralo jaje izoralo
Zakopano u Orašje u livadu prvu brazdu
Neki đavo zakopa ga i ugasi zadnju nadu
IV
RIJEKA
Rijeka čuva tajne vremena kojim teče
Ponekad bistra najčešće mutna
Ponegdje premošćena našom mladošću
Povezanih obala i starih vrbaka
Protiče rijeka koritom vremena
I čuva soje tajne od naše prolaznosti
Lijevo I desno od vododerina i vodotoka
Strme ili blage obale kriju sva proticanja
Protiče danas kao i juče ali je mutna
Od nekih vremenom pogubljenih vraćanja
U prošla za danas pripremljena sjećanja
Za prazno za ništa uzavrelo sjutra
Bili smo pod mostom starih neimara
Skvasili noge i nijesmo mogli gaziti dalje
Jer je u rijeci voda bila zaprljana
Našim prljavim neopranim rukama
***
Rijeka teče i čeprka po obali iz sjećanja
Po prvim susretima i prvim poljubcima
I barci koju je vrtlog prevrnuo ispod mosta
Sa tobom u tada modernoj haljini na tufnama
Bila je mokra ali čista od mojih poljubaca
I uprljana pričom mog najboljeg prijatelja
Od želje da ti ko nekad u vozu opet recituje
Očeve prljave košulje iz objavljenih sjećanja
Rijeka i danas teče istim tokom i obalama
Sa nekim novim zaljubljenim parovima
Dali čista ili prljava od njihovih poljubaca
Čuće se od tihih šapata ili nekih sjećanja
Sve su rijeke iste i imaju ista proticanja
Svrati makar usputno ponekad na bilo koju
Jer sve one teku jednako izmedju svojih obala
Čiste ili prljave od nas i naših prepričavanja
VI
GUVNO
Polja žitna pokošena guvna stara ovrhoše
Odlećeše sa sred sela kavgom svojom u kljunove
Neke ptice s klasjem hlebnim našu nadu odniješe
Sva sloboda ovog neba ikone su neke nove
Oposliše opošljeno započeto na bunjišta
Obraše ih u berbama svi berači naše nade
Sva su polja pokošena i obrana svaka bašta
Opet ptice našeg neba o glavama nama rade
Leti opet isto jato uzlećela neka sila
Sokoli su na litice polomili svoja krila
Zavadjene krilatice rečene su nekad prije
Na košćeli u drvetu ljudskog lika više nije
Nema lika ni naličja ova zora koja sviće
Dolijeću nove ptice izleže se novo tiće
Tićad ova iz kljunova tudju muku iskljuvaše
Sve se stislo u okove okovaše ime naše
U guvnu je mjesto konja upregnuta nova marva
Iz nosa im bez ubrisa roje muve mnogo larva
Na tanko je ko u dimu zadimilo usred gore
Čoban goni zadnje stado kako stići prije zore
Proplanci su sjenokosi plodne njive zaoraše
Zadnju brazdu bez plugova zaoranu nama daše
Zaoraše nad u Boga iskri brazda ko i prije
Staro guvno nasred sela da se žito svuda sije
Biće sjetve i sjemena u prostoru koji stasa
Naselit će stare kuće neki narod nova rasa
Stari prorok na istinu proreče nam novu braću
Žuta rasa koja nosi guvnom našim svoju naćvu.
VII
KLETVA
Sa svitanjem zora neće
Da prokune moje snove
Od istoka mjesto zore
Prazan proctor u okove
Okova me božjom voljom
Sveza omču oko vrata
I prekide moju nadu
Zalupiše kućna vrata
Omča skriva sve istine
Božja volja ko da reče
Nek krvare stare rane
Konop nadu presiječe
Sveza opet nad ognjištem
Kraj veriga da ne klate
Prazne ruke odsječene
Sa đavolom sad se blate
Od kamena i mramora
Nad u boga suze čine
Ispod Garča u tišini
Zemlja krije sve istine
Sva beznađa ko u nadi
Noćnom morom sad me mori
Sunca nema na istoku
Kunem lice ovoj zori
Sve proklinjem već ukleto
Nekom kletvom bez imena
Na pragu je zadnja stopa
Gdje je noga polomljena
Riječ moćna al prokleta
Kraj ognjišta iz prošlosti
Konop mi se opet sveti
Danas postim tuđe posti
***
VIII
BILO BI POČIVALO DA POČINEM MALO
/Ili onima iz sedamdeset i neke prošloga vijeka i danas/
IX
I DANAS KAO TADA
Ovo je vrijeme u koje se postaje niko
I niko je nešto pri ovome što vidim
Protrljam oči pogledam
Sjenka sjenci iz prošlog vijeka
Zaklonila ovo vrijeme u koje se postaje niko
Pazi kako, koliko i kako se javljaš
Kome pišeš i koliko pričaš
Počini malo
Javljaj se onima kojima moraš
Shvati sve je jednom početak i kraj
Ne javljaj se nikome dok misli
Ne javljaj se onima koji misle da misle
Ne javljaj se onima koje su instalirali
Uz zvanje obavezali da kao dio nekog hora
Bezobrazno ponavljaju
Neznaš ti to
Nemoj da vide da te ima
Oni su svuda i svašto
Po pločnicima i foteljama u ringu
Ring je poezija kada pošteno udariš
Ako te ne proglase za pobjednika
Nijesi sam razmisli
Ne javljaj se ljudima
Ne javljaj se čovjeku
Ne javljaj se svačijem i ničijem pobratimu
Ne javljaj se šefu velikom I malom
Ne javljaj se onima kojih
Ima koliko nekad nosioca štafeta
Ne javljaj se jer ti si čovjek iz svoga ringa
U pravu su
Davno si rukaviće o klin objesio a mogao si i prije
Mogao si zastavu trobojku nekom drugom pokloniti
Mogao si biti predsjednik udruženja da nisi drugi
Da nijesi u redu s prvima pred Vladu banuo
Zato se svega sjetiti i svima javiti možda ti zatreba
Dok ćutiš što je odličje tvoje nemoći
Mnogo stasa novih na novim mjestima
Na kojima su stasavali neki prošli
U ništa u liku njihove i naše nemoći
Okrenuše te
Okolo je malo pravih ljudi
I tebe okrecu okolo
Oko tebe ima poneko biće i ponešto
Budi čovjek jer čovjek nije strana riječ
Čovjek je dio onih koji nijesu na čelu s tobom
Ne javljaj se Bogu koji zna da oprosti
Oprošta i zna za milost i tvoja bezvlašća
Ne budi gospodar tuđe nesreće
Gospodar je Bog i mene i tebe
Ti si samo trenutak nečije ili ničije vlasti
Shvati…
Vlast progoni sama od sebe
Ne budi ono što jesi iako ti na čelo piše
Pristaje ti uz lukavo podmuklo ništa
Nevjerujem prostoru oko duše
Zagadjen je vidim u blatu tvoje nemoći
Podji dalje odavde možda je tamo drugačije
Možda tamo nema ove nesreće
Kojoj se jedino smiješ okrenuti
Budi čovjek progutaj samo par riječi
Koje za tebe ćuvaju ovi oko tebe
Ostavi moju nesreću samnom
Budi ono što treba da budeš
Ili se odkotrljaj da se vide da si ovo što jesi
Ono što se može nizbrdo u ništa zaustaviti
***
Hvala ti
Iako ponekad radiš po tudjoj mjeri
Iz ovog vremena neću i nemogu izaći
Ovo je vrijeme u kojem se postaje ništa
I mi smo dio ovog vremena
Ove priče
U kojoj smo zajedno stasavali
Birajući one -slava im i milost
Tvoje savjetnike i moje bližnje rođake
Oni su bili neko i nešto
Znali su da stasavaš u vrijeme
Vrijeme u koje ćeš postati niko
Zaboravljaš da se nijesmo znali prekrstili
Probali smo ponekad ispod krsta proći
Drugačije nijesmo znali nijesam umjeli
Živio smo u vrijeme Kumrovca
Lažnih idola i pravih idiota
Onih koji su se umjesto mene
Moju budućnost školovali
Onih koji su se umjesto mene za mene krstili
Onih koji su se umjesto mene u gaće usrali
***
Nadao sam se da će Bog razumjeti
U ime moje i tvoje ne diraj u božje
Bio sam daleko misleći da mi vjeruju
Nevjernici odoše još dalje
Dok u krilu đavola uviše moje ime
Kome da se požalimo
Dok drugačije govorimo
Mislimo da tvoj korak po korak
Kad prehladiš kada ti procuri nos
Mislimo da znamo i sve možemo
Iako smo bili i ostali ostali
Stani pred sobom pred ogledalom
Slinav
Niz bradu sve više balaviš
Počini malo zar nije dosta balavosti
Dosta je kad biju a biju
Tebe i bili i miluju i jašu
Uvijek si bio za
Mene si govorio počini da počinem malo
Nijesam neko ko je zavjet komunizma pogazio
***
Počini malo ratova nema
Govori si
Nema ko sablje da nositi
Nema ratnih izvještača ni ratova
Nema pokretnih studija i raporta brigada
Poćini malo jer su počinuli i urednici s ratišta
Peču danas rakiju I na etiketi pišu poeziju
Počini malo na stolicu pored kazana
Radi njega s kojim sam se ponekad družio
Doduše davno kad se radilo i družilo
Radi ovog naroda počini u njihovo ime
Jer i njima treba malo tvoga počivala
Ne moraš samnom pored kazana
Radi naroda koji ti vjeruje
Onoliko koliko si im potreban
A ti im pružaš onoliko koliko te ne košta
Ugledaj se na sebe i počini malo
Počini malo
Da bi počinuli i oni kojima nijesi služio
Počini malo
Ali ne na kameno počijevalo
Iz fotelje na kamenu guzica može da ozebe
Ne oponašaj one koji hoće da počineš
Jer rad je po tebe stvorio budale
***
Počini malo pa se javi u nekom drugom čovjeku
Ti to umiješ oni koji te znaju znaće da te razumiju
Ne uči najbliže da lažu za tebe
Nedaj nikome da liči tvome imenu
Nedaj da ti bilo ko bude sjenka
Znaš kakvo si mjesto ovdje ostavio
Za koga i koliko si igrao
Kome i koliko si valjao
Ko i od koga te je ponekad čuvao
Za koga i koliko si se plašio
Sa kim i kada si se pobratimio
I što i koliko si od njih naučio
Nijesam umio niti te oponašao kada su
Tvoji vlastodršci preko Berkovica u svijet otišli
Kada su djecu na nauk preko granice poslali
hvatili su djeca nesmiju na nas da liče
Da ne slušaju predavanje na fakultetima
Na kojem nekim čudime svi nijesmo doktorirali
Pa bi se sramili kako i koliko možemo i znamo
Bojeći se da nas u nama ne prepoznaju
***
Ti ćeš doktorirati
Za spomenik polako pripremaš desertaciju
Na kojem treba napisati znanje i tvoje zvanje
Shvatio si dobro je
Tvoje je ono što na spomeniku napišeš
Možda i tamo takvih treba
Na umiranju na pokajanju
Biće ih na sahrani ako takvi umiru
Počini malo da i mi počinuli
Da ne ugazimo u tvoju stopu
Iz tvog blata teško je noge izvući
Ako ugazim poštedi me nije namjerno
Stope se ne razumije u politiku
Počini malo
Možda te ponovo zajašu ponekad
Svako sedlo je za tebe potaman
A i počivalo je da počineš malo
Bio si a i danas si mali
Toliko mali da si se usrao u pelene
Pa ti dupe niko nije obrisao
Tom pelenom i danas nos brišeš.
***
Ne laži više ali ni manje jer ti je svejedno
Svi ti jednako vjerujemo
Ko više laže i za koga u ova vremena
Jer svi lažemo za sebe i u svoje vrijeme.
Radiš za sve osim ono o čemu pričaš
Radiš za sitniš u predvorju zatočen
Daleko je moj pobratime ovo od onog što je
Bilo ono zbog čega si došao među ljude
Znamo se bolje rečeno ja tebe znam
Znam kad si igrao na žići svaki dan sa drugom kapom
Najbolje ti je pristajala ona koju mrziš
Zaludu si pričom pokušavao da je skineš
Kudio si je napadao kad si je najviše volio
Ostajala ti je ostaje ti pri ruci i iznova joj se vraćaš
To ti je jedini uspjeh što si u životu postigao
Uz tri prsta istetovirana na leđima iznad lopatice
Lijepo su ti pristajale i ostale kape
Pomalo prevelike za tvoju glavu
Ali po mjeri kada bi se u kolo uhvatio
Crnogorsku kapu nijesam video
Oprosti jesam bila je privezak
U džipa poslednjeg sajma automobila
Kapa je znala na tebe da liči
Liči ti sve ono što može biti privezak
***
Kako je vrijeme prolazilo od tanjeg štofa si satkan
Znali su kako da te upredu I ćilim u tepih
Znali su kako pa su te na vrijeme izmislili
Da u ime i za račin svega što treba progovoriš
Danas si probni balon koga iz svih uglova gadjaju
Pogoden izdušen do pola postaješ isto ono
Koje ponovo uskoči u nečije krilo da te pripumpa
Jer ti si bio i ostao probni balon -skočko
Bio si i zvrk na pločniku u ulici Slobode
Koga svako na svoj način okrenu lijevo ili desno
Moram priznati to je vrijeme koje ti lijepo pristaje
Danas si upakovan na svakom pločniku
Pa te svuda ima ili možda svi na tebe liče
Uz tvoje ime pristaje to što te ima.
Ima te i bilo te od Dedinja do Morinja
Do Kumrovca nekad svoj sa tudjim imenom
A nekada tudj sa svojim prezimenom
Uvijek prikladan trenutku
I govorniku da bi aplaudirao.
Znam te s mojim i tvojim putnim nalozima
Doduše bez avijona jer nam je i željeznica bila previše
Kad bi istini pogledali u oči ni nju nijesmo zasluživali
To je za nas sve koliko nas ima bila biznis klasa
Onakva kakvu imamo i kakvu zaslužujemo
***
Počini malo jer si
Bio komunista s Marksom u tuđim rukama
Moglo ti je biti jer ti je uvijek neko stavljao do znanja
Nastavi jednog dana ćeš na trenutak biti mali Tito
Nisu te prevarili
Bio si doduše Tito s greškom
I pogrešnom štafetom koju si poljubio
Za koga i u čije ime ni do danas nijesi ispričao
Možda je to amanet zavjet na umoru koji nijesi shvatio
Neki su te razumjeli i kupili ti biciklo
Jer šine su popucale od Podgorice do Nikšića
Nijesu računali na one koji ako s bicikla paneš
Ponovo će ti pomoći da uzjašeš
Ne daju ti oni da počineš
Takav u vremenu kojem priparaš njima trebaš
Padao si u ulicu Slobode i na trotoaru
Padali smo zajedno ali si se ti prvi pridizao
Koljena otresao biciklo zajahao pa naprijed
Masan ispod brade od jagnjetine
Bio si dio njih u trpezu ili oko nje
Brada ti je i danas odrta nikako da se obriše
Neznaš život i okruženje u kojem postojiš
***
Zaboravio si
Da ti je majka u prošlom vijeku poturila tutu
Pa i danas u nju sereš
Ponekad prepoznat po glavi a ponekad po guzici
Obadvoje si u istu farbu ofarbao
Ostalo nije ni bitno ko i od koga da se krije
Počini malo jer i malo za tebe je mnogo
A za nas vjeruj nama na riječ malo
Neznaš ti što znači počinut
Počini
Nerad je spas za one za koje treba počivati.
Počini jer ti i žena počiva
Rđa je pritisla ali se bori od kuće joj je da rđi odoli
Koga jašu vidi se na tvojim ledjima
Uzalud trčiš mnogo ih je na toj stazi
Ni tamo nema mjesta od balona si ponovo skočko
Ne uplići se u tuđe noge
Zgaziće te isti oni kojima si pelene mijenjao
Počini malo i napravi vinariju
Koju nazovi domaćim imenom vino Potrčko
***
Shvati odlaze oni koji su došli
Odlaze jer ih nijesmo zvali
Nijesmo ih zvali da dođu
No oni dođoše nezvani
Dođoše sami ili ih neko dovede
Prije će biti da ih je neko doveo
Jer oni neumiju ili nesmiju doći sami
Samoća je njihov život
Pa još da dodu sami teško je povjerovati
Dolazili su oni prije ali prije za prije
Dolazili su doduše pobaučke četvoronoške
Dolazili su puzeći odrtih koljena
Dolazili su na pokajanje na kajanje
Zaludu su dolazili
Dolaženje samo po sebi nije dolazak
Bili su i tamo i ovamo
Bili su ođe prijed svih drugih
Bilo ih je i tamo đe su se nadali
I oni i mi da su jednom otišli zauvijek
***
Prolazili su pored onih koji su davno prošli
I vrtali se onima koji ništa nijesu znali
Bolje od onih koji su se vrtali
Tamo đe vraćanje za njih je isto što i odlazak
Odlazili su iz oraške magle ponekad slinavi
Rudinom su čuvali koze iako smo ih ćerali
Ne koze nego smo ćerali njih
Ali ih nije lako poćerat
Iza svakog kamena niče po jedan
Tako da neznaš ko čuva
Oni koze ili koze njih
Ali su se čuvali
Kuđ bi to da se nijesu čuvali
A čuvali su se u Plato
Oni i oni njihovi i oni koje je trebalo čuvat
KUSI POTOK
Priča se prepričava u pričama
Kolar iz prve polovine dvadesetog vijeka
Imao je kola dvije zaprege jedna je bila Jadran
Druga po proročanstvu povuci Miškjo.
Ošine kolar kandžijom uprazno
Zategne uzgina i vikne
Ajde…
Ajde povuci
Povuci Miško
Povuče i Jadran sporije i jače
Povuče bez kandžije
Znao je stari kolar
Kako i koliko slušaju njegovi konji
Znaju da povuku i Jadran i Miško
Povuče Miško a povuče i Jadran
Jadran najčešće povuče za obojicu
***
Škripe točkovi škripe i taljige
Zaškripi ponekad i osušeno grlo kolara
Ali vuku naprijed Jadran a bogami i Miško
Ostalo im po navici da povuču
Treba ponekad i ošinuti.
I viknuti mu da čuje –ajde Miško
Jadran je mula
Jadran je poslušna raga za koju ne vuče niko
Dok je Miško izrastao u pravog pravcatog konja
Čije naslednike i danas ćesto jašu
Jašu ih iz navike
Jer Miško nije i nesmije postati raga
Ne vri Kusi potok nema više vode
Kolar i kola su otišla u zaborav
Ne vuče više Miško
Nema vode
Nema više Kusog potoka
Koji je vrio a nigdje nije uvirao
Nema Sušice koja je znala samo da provri.
Jadran je bio mula koja je vukla i nigdje nije stigla
Miško je polako kaska pored rude
Kaskao bez žurbe i svuda bi stigao
Najčešće prvi i prije ako ga neko ošine.
***
Znao je Miško i u galopu ako ga pravi zajaše
Ako mu sedlo stave s podrepnicom
Znao je Miško da bude konjina i konj
Ako bi kandžija bila pri ruci
Koji su znali za kamenolome
O partiji i demokratij
Nije se trudioda ih nauči gazda
Od svega iz tog vremena
Ostalo je povuci Miško
Bio je nepismen kolar
Nije znao da će doći novi pismeni
Opismenjeni iz njegoovih sjenokosa
Kojima je sve polazilo za rukom
Pa i da školuje ragu i opismene Miška
Stari kolar njegov Jadran i Miško
Mnogo su povukli i mnogo ostavili
Otišili su u legendu
A nijesu znali da če ih naslijedili
Bez mule neki drugi Jadran
Raga bez kopita za potkivanje
Nemože da vuče ali rže po potrebi
Rže za onim što je ostalo od onog
Povuci Miško