Program | O nama | MEAA u medijima l Prezimena u CG l  Reagovanja, pisma... |  Traže se l   Kontakt

piše: Miodrag Iličković, Sydney

Crnogorski gradjani trebalo bi da donesu dvije značajne odluke: o ulasku u EU i NATO pakt, pri čemu su iseljenici isključeni iz tog procesa (iz CG odnosi su prekinuti odmah nakon referenduma)! Već pregledom raznih “poglavlja” te mučnim usaglašavanjem sa EU, jasno je koliko je širok jaz prema postmodernom evropskom društvu.

Argumenti koji se mogu čuti idu u prilog NATO članstvu - ostavljajući po strani važne, diskutabilne, aspekte, umjesto da ih vlada pošteno raščisti sa svojim gradjanima. Priključenjem NATO paktu Crna Gora postaje dio zajedničkog prostora što podrazumjeva i pristup ratnih brodova u njene teritorijalne vode, u principu i onih na nuklearni pogon. Tri NATO članice - USA, Velika Britanija i Francuska - posjeduju nuklearno naoružanje i flote na nuklearni pogon.
Crnogorska obala od uvijek je privlačila flote zemalja koje su gospodarile ovim prostorima. Ali iako ne bi bili stacionirani, i kratka prijateljska posjeta nekog od nuklearnih brodova ili podmornice mogla bi da bude rizična.

Boka i Kotor uobičajena su destinacija brodova koji dolaze u crnogorske vode. Zamislimo scenario havarije na nekom od plovila imajući u vidu konfiguraciju zaliva, naseljenost obale i prohodnost puteva.
Istraživanja su pokazala da težina posljedica od radijacije zavisi od mnogo faktora: udaljenosti od mjesta gdje se incident dogodio, terena i slično. Oni koji bi se zatekli u parametru od 1 km od incidenta dobili bi Lethal dozu od 600 Rem (radiation unit) i to samo za 1 sat!! Na distanci više od 1 km doza bi bila 300 Rem - dovoljno da izazove posljedice. Da bi se izašlo iz opasne zone evakuacija bi trebala biti na preko 20 km udaljenosti što je skoro nemoguće izvesti takvom brzinom i izbjeći radijaciju. Čitav region Boke, gdje bi se incident desio, bio bi kontaminiran i za mnogo godina nemoguć za život!

Ne nose rizik samo plovila na nuklearni pogon već i drugo naoružanje koje bi se moglo naći na teritoriji Crne Gore – članice NATO ili na brodovima blizu njene obale. Ili recimo da neki od aviona ispusti u more bombu ili raketu sa nuklearnom glavom tokom neke vojne misije!?
Da li je pristup nuklearnih brodova u crnogorski skučeni teritorijalni prostor kompatibilan sa ustavnom odredbom o ekološkoj državi?

Danska je pitanje nuklearnih plovila riješila tako da je de facto zabranila ulaz u njene teritorijalne vode. Kalkulišući sa rizikom ukoliko bi došlo do havarije na nekom od plovila, nametnuti su strogi standardi i uslovi da USA nije u stanju, ili nije voljna, da ih ispuni.

Po pitanju pristupa nuklearnih brodova Novi Zeland je, kao članica ANZUS pakta, svojevremeno otišao najdalje i 1987. uveo zabranu pristupa teritorijalnim vodama tj. zoni od 12 milja, revidirajući odredbe iz Disarmament and Arms Control Act. Amerika je to shvatila kao akt koji implicite dovodi u pitanje njenu «nuklearnu doktrinu na moru». U znak odmazde suspendovana je vojna saradnja i zamrznuti politički kontakti na visokom nivou. Medjutim, vlada je dobila podršku od gradjana, jer bi davanje koncesija Amerikancima smatrano kao udar na demokratiju, čime se dovodi u pitanje mogućnost samostalnog vodjenja spoljne politike.

Oštro reagovanje Amerike prema Novom Zelandu došlo je iz straha da bi i druge zemlje mogle da se povedu za njihovim primjerom, prije svega Japan.
Strah od nuklearnog incidenta bio je naročito izražen u Sovjetskom Savezu nakon Cernobila. Preduzete su konkretne mjere posebno u lukama gdje su stacionirani brodovi nuklearne flote. U Murmansku je izradjen scenario za slučaj nuklearnog icidenta i sprovedena su i naučna ispitivanja. Scenario se bazirao na pretpostavci da je u luci došlo do havarije na nuklearnom postrojenju nekog od brodova. Kako su ispitivanja pokazala od 500 000 stanovnika Murmanska bilo bi 65000 žrtava ! Od toga 8000 mrtvih i 26000 izloženih jakoj dozi radijacije sa teškim posljedicama.

Na universitetu u Aucklandu došli su do sličnih rezultata, ali iz političkih razloga rezultati istraživanja nikada nijesu iznijeti na uvid javnosti.
Nezna se koliko je bilo nuklearnih havarija koje su ostale nepoznate ili su drugačije prezentirane. Obavijeno je tajnom sve što je u vezi nuklearnog naoružanja i upotrebe. Australska ispitivanja pokazala su da tajnost kojom su obavijeni američki planovi za slučaj nekog icidenta sprečava efikasnu koordinaciju, uključujući neinformisanost lokalnih vlasti i populacije!
Kao članica NATO da li bi Crna Gora bila u stanju da, poput Novog Zelanda, pruži i održi politički i ekonomski otpor, ukoliko bi se ukazala potreba da se njena teritorija upotrijebi za vojne instalacije ili pogodnosti za nuklearne brodove.

Sovjetski Savez je bio naročito uporan u pogledu pomorske baze u Boki Kotorskoj. Krajem 1970. na sastanaku expertske grupe Varšavskog Pakta, data je podrška hrvatskoj emigraciji za razbijanje SFRJ a za uzvrat ustup Boke kao pomorske baze!

Iako o tome, koliko se zna, nije riječ - možda i za NATO Bokeški zaliv odjednom dobije strateški značaj.

I        I