Povodom 25 godina osnivanja nase zajednice bili smo prijatno iznenadjeni kada nas je kontaktirao Lazar Maksimović sa ponudom da učestvujemo u jutarnjem programu Rujna zora na Gradskoj TV.
Pored svih tehničkih problema koji su se nenadano pojavili neposredno prije, a i tokom same emisije u koju sam se uključio bez predstave kako to izgleda na ekranu i bez saznanja da li se svo vrijeme dobro čujemo - ekipa Jutarnjeg programa je na profesionalan način odradila cijeli prilog koji je bio obogaćen fotografijama iz aktivnosti naše zajednice. Naknadne fotografije koje su nam poslali pojedini članovi govore nam da se ekipa urednika dobro pripremila za emisiju, da je ozbiljno prošetala nasim web sajtom i finalizirala prilog na zadovoljstvo svih nas.
Obzirom da, kao predstavnik MEAA, nijesam bio u mogućnosti da dam odgovore na sva pitanja koja su mi prethodno poslana ja sam ih okačio na stranice našeg sajta:

 

 

1. U decembru ste proslavili 25 godina od formiranja etničke zajednice Crnogoraca u Australiji. Na koji način ste afirmisali/promovisali naše nacionalne vrijednosti tokom prethodnih godina?


——
Prvo da Vas pozdravim i Vas i sve vae gledaoce kako u Crnoj Gori tako i sirom svijeta koji vas prate putem Satelita, Interneta i mnogobrojnih drustvenih mreža.
Moram reci da sam zatečen ovako iscrpnim pitanjima koji mi govore da ste jedan od vrlo rijetkih koji se pripremio za razgovor sa nama.

25 godina rada jedne organizacije u turbulentnim vremenima je vrlo tesko smjestiti u mali vremenski prostor emisije u koju smo pozvani, ali cu pokusati u sto manjim crtama da ukažem javnosti na naše aktivnosti.
Ko ih je pratio putem naseg web sajta, kao i putem medija u Crnoj Gori upoznat je sa nasim izuzetnim doprinosom zajednickom djelovanju cjelokupne crnogorske dijaspore sirom svijeta u borbi za obnovu crnogorske nezavisnosti.
Australija je bila dugo vremena izdvojena od aktuelnih zbivanja na nasim prostorima pa je ovo bilo idealno mjesto na kojem se razvila pogubna asimilatorska politika SPC prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Ovdje su medijski prostor etničkih zajednica trovali brojni pripadnici koji nijesu prestajali u vodjenju rata protiv Jugoslavije, a svaki i najmanji pokušaj afirmacije Crne Gore i Crnogoraca smatrao se štetnim po srpsku zajednicu. Tek dolaskom novijeg skolovanog kadra nakon 90-tih godina počeli su da duvaju neki novi vjetrovi koji su unijeli nemir u takvom kompaktnom djelovanju srpske zajednice.
Stoga je osnivanje Crnogorske ETNIČKE zajednice u Australiji izazvalo pravu buru. Krenula je nevidjena hajka etnickih srpskih medija na nas koji smo se usudili da srušimo tu idilu. Medjutim mi smo znanjem i upornošću doveli do toga da smo umirili sve medijske napade na nas, odstranili smo sve dopisnike koji su svojim izvjestajima iz Crne Gore i Srbije širili neistine i mržnju medju nasa dva bratska naroda da bismo odmah na početku shvatili važnost moderne tehnologije i krenuli sa našim web sajtom poznatim medju iseljenicima sirom svijeta. Da se razumijemo - to nije bilo ni malo lagano postići: morali smo da pratimo njihove radio emisije i da oštrim reagovanjima institucijama australskog sistema ukazujemo na njihovo nacionalšovinističko djelovanje. Tada bi odgovarajuca komisija izdvajala emisije, prevodila ih na engleski i rezultat bi bio udaljavanje takvih saradnika.Gubljenje posla radio dopisnika iz Srbije i Crne Gore gubila se i znacajna novcana zarada pa je pocelo da se zazire od negativnih i laznih informacija vezanih za Crnu Goru.
Paralelno smo uključivali našu zajednicu u institucije australskog sistema pa se ime Montenegro počelo pojavljivati u mnogim drzavnim dokumentima. Registrovali smo, po odobrenju naseg arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog gospodina Mihaila i Crkvenoskolsku opstinu Crnogorske pravoslavne crkve i ona kao takva stoji u registru zajedno sa preko 150 drugih vjerskih zajednica. Registrovali smo našu zajednicu u sve moguće etničke saveze i državne organizacije pa smo uvijek bili na listi pozvanih prilikom bilo kakvih drzavnih proslava.

U najkracim crtama mogle bi se nabrojati dio aktivnosti na koje smo s’pravom ponosni:


• Odmah nakon osnivanja naša zajednica je sa crnogorskim iseljenickim organizacijama USA, Kanade i Evrope igrala značajnu ulogu u objedinjavanju cjelokupne crnogorske iseljeničke dijaspore na svjetskom nivou.
• Uzeli smo učešće na prvim Crnogorskim susretima i Kongresima crnogorskih iseljenika u Njujorku, Čikagu i Cetinju kada je gradjeno iseljeničko jedinstvo u borbi za ostvarivanje crnogorske nezavisnosti.
• Bili smo dio delegacije 1999. godine na Svjetskom kongresu u Njujorku kada smo potpisali «Deklaraciju dobre volje o Crnoj Gori» sa zahtjevom Vladi Crne Gore da raspiše Referendum za nezavisnost!
• Naša zajednica je bila aktivni učesnik predreferendumske kampanje, a i tokom samog referendumskog procesa.
• U Australiji smo jedini organizovali uspješnu promociju Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru
• Cijelo vrijeme smo pisali apele, saopštenja, reagovanja i pisma podrške borbi za obnovu crnogorske državnosti
• Našom zaslugom imamo otvorena vrata u mnogim zvaničnim institucijama australskog sistema i trudimo se da reprezentujemo Crnu Goru na najbolji mogući način. Postali smo dio širokog kruga etničkih zajednica Australije
• Crnogorska etnička zajednica Australije figurira u skoro svim institucijama australskog sistema kao autentični predstavnik Crne Gore.
• Zahvaljujući nama po prvi put u Popisu Australije pojavljuje se nacionalna odrednica Crnogorac!
• Naša zajednica pomaže našim gradjanima i ovdje i u Crnoj Gori na mnogo načina. Prve informacije o Australiji naši, zainteresovani da se ovdje usele, dobijaju preko nas.
• Naš web sajt je jedan od najznačajnijih i najposjećenijih sajtova cjelokupne crnogorske dijaspore preko kojeg pomažemo našim iseljenicima sa pregršt korisnih informacija
• Naša zajednica posreduje i pokušava da pronadje osobe koje su pokidale svoje veze sa svojima u Crnoj Gori
• Crnogorska etnička zajednica je, nakon uporne prepiske, natjerala Poštu Australije da u svoj softverski sistem uvrste kao posebnu državu i Crnu Goru - do tada, šest godina nakon nezavisnosti, na svim pošiljkama ste morali napisati Serbia and Montenegro!
• Odstranili smo sve anticrnogorske i fašističke radio reportere sa državnog SBS radio programa na srpskom jeziku koji je sve do našeg angažovanja bio prava Gebelsova mašinerija. Sada tu radio stanicu rado slušaju kako Srbi, tako i Crnogorci.
• Očistili smo taj radio i od svještenstva SPC odakle su i popovi odstranjeni što se graničilo sa nemogućom misijom i na taj način pomogli i osoblju srpskog radio programa da svoj posao rade na profesionalan način - što oni i čine!
• Predstavnik naše zajednice je bio od početka član Savjeta crnogorske dijaspore pri MIP-u Crne Gore
• Zahvaljujući našoj zajednici gradonačelnik opštine u kojoj je registrovana CEZA postavlja crnogorsku zastavu na jarbol sidnejske opštine prilikom svih značajnijih datuma iz crnogorske istorije.
• Godine 2018. na centralnom mjestu sidnejske opštine Bayside, uz prisustvo opštinskih i državnih funkcionera, zasadjeno je drvo posvećeno Danu nezavisnosti Crne Gore.
• Crnogorska etnička zajednica je, uz blagoslov mitropolita Mihaila, registrovala Crkvenoskolsku opstinu u Australiji



2. Na kakve prepreke ste nailazili?

_____

Uglavnom sam u prvom pitanju i naveo sa kojim problemima smo se susrijetali, ali moram reći da već duže vrijeme nemamo nikakvih problema od strane srpskih udruzenja. Stiče se utisak da su prihvatili kao realnost postojanje nezavisne Crne Gore. Više nam problema pričinjava naša pizma, ljubomora i zavist koja i ovdje preslikava podjele koje su vidljive i u Crnoj Gori.



3. Kada su Crnogorci počeli da se doseljavaju na ovaj kontinent i i koliko ih trenutno živi u Australiji?

———
 
Prvi iseljenik iz Crne Gore, kojemu je zabilježeno ime, stigao je u Australiju 1885. godine i zvao se Kosta Celovic (Ćelović ili Čelović), a prva emigracija koja se bilježi u Australiji vezana je za 1884 godinu. Dio Crnogoraca koji se doselio u kasnom devetnaestom vijeku dolazi iz dijela okupiranog od strane Austrije (Paštrovići i Boka Kotorska) i bili su upisani kao Austrijanci. Od 1921 oni se prepoznaju kao Jugosloveni.  Na osnovu podataka sakupljenih u Iseljeničkom Komesarijatu vidljivo je da izmedju 1919 i 1941. oko 15000 ljudi potiče iz Jugoslavije, od čega se neznatan procenat  odnosi na Crnu Goru. Oni su nalazili zaposlenje na šećernim poljima u Queensland (Innisfail), u drvnoj industriji, u rudnicima (Broken Hill) ili na farmama. Bio je to naporan rad, od zore do kasnih noćnih sati i često se radilo za 'suvo' preživljavanje, ali drugoga izlaza nije bilo. U samom pocetku vecina nasih zemljaka bila je izvrgnuta raznim prevarama i podvalama i nije mali broj onih koji za svoj rad nijesu dobijali ni minimalnu nadnicu. Takva situacija upucivala ih je jedne na druge, da se pomazu i organizuju. Tada pocinju da se formiraju i prva zajednicka udruzenja. Tako je Srpsko-Crnogorski Crveni krst, osnovan u Boulder u Zapadnoj Australiji 1912 godine i bio je jedan od prva dva Juznoslovenska udruzenja formiranih u Australiji, dok su ostali pripadali Hrvatima.

Broj onih koji se nacionalno izjasnjavaju Crnogorcima po zadnjem Popisu 2016. broji 2296. Velika je to zasluga nase zajednice koja je vodila prepisku sa australskim institucijama sistema da bi poceli i nas da prebrojavaju i to je dokaz da su iz Popisne komisije prihvatili nase zahtjeve, a ispravili podmetanja srpskih medija koji su prenosili netacna saopstenja od njihove strane da svako izjasnjavanje Crnogorcima ne znaci nista, ali gubi glas za srpsku zajednicu. Vazno je napomenuti da vladina podrska etnickim grupama zavisi i od broja na popisu pa su mnogi Crnogorci upadali u tu šemu da zbog braće zaboravljaju na sebe.



4. Koliko članova organizacija broji? Iz kojih gradova dolaze ljudi?

——
Nasa organizacija je transparentna i svako moze da vidi ko su nasi clanovi na našem sajtu. Ima i onih koji ne zele da im se podaci javno objavljuju kako bi izbjegli moguće familijarne, kumovske ili prijateljske probleme, ali i u tim uslovima mozemo reći da nas u zajednici ima oko 170 (podaci dostupni na nasem web sajtu). Samo treba uzeti u obzir nase običaje da obično taj jedan clan iza sebe ima i nekoliko clanova uze porodice pa se sa sigurnoscu moze reci da smo uspjeli okupiti impozantan broj clanova za jednu malu iseljenicku grupu.
Da ponovo napomenem da je iskljucivo zasluga nase zajednice sto smo imali mogucnost da se izjasnimo nacionalno Crnogorcima, da navedemo crnogorski jezik kao jezik kojim pricamo u domacinstvu i mogucnost da se izjasnimo kao postovaoci Crnogorske pravoslavne crkve..
Nasi clanovi su iz raznih mjesta sirom Australije, a cak ih imamo nekoliko i iz drugih država svijeta.



5. Kako ocjenjujete kvalitet života u ovoj zemlji? Kada uporedite 1996. godinu i danas, šta se promijenilo?


———
Po tadasnjim nekim statističkim podacima samo oko 16% doseljenika je nalazilo posao u svojoj struci – što ne znači i odgovarajuće radno mjesto! Uglavnom su radili teške fizičke poslove na građevinama i razne noćne poslove (čišćenja, krečenja, taksiranja, obezbjeđenja i dežurstva). Da bi se održavao stečeni standard radilo se i cijelih sedam dana, pa se od umora nije imalo mnogo vremena za druženje. Nemogućnost da se uspije u australijskom društvu naši (i ne samo naši) iseljenici nadomještavali su punim angažovanjem u svojim zajednicama. Oni koji su duže vremena ovdje i sa malo više vijuga bave se biznisom – većinom u svojoj zajednici, a do bolje pozicije i mogućnosti ostanka u Australiji ne biraju se sredstva. Gazi se i preko rođačkih, prijateljskih, kumovskih i inih odnosa, samo da bi se ostvario san o uspješnosti. Najčešći izgovor za ovakav odnos je budućnost djece. A djeca su i najčešći izgovor za ostanak ili odlazak. Većina doseljenika se ovdje još nije čestito ni smjestila, a već počinju sa pakovanjem kofera za povratak. Malo je onih koji taj korak učine na vrijeme. Kasnije, kad djeca uhvate korijene u novom okruženju i pođu u školu, sve postaje besmisleno.
Upravo ovaj mladji narastaj je promijenio u mnogome standard zivota nasih useljenika. Veliki broj nase omladine je visoko obrazovan I nije nalazio problem u nalazenju dobrog posla, ali su ih velike obaveze i poslovna ambicioznost udaljili od interesovanja za prilike (kako politicke tako i ekonomske) u nasoj zemlji. Vole Crnu Goru i rado je posjecuju, ali se gubi ona spona koja bi trebala da ih veze. Ne treba se tome mnogo cuditi, jer iskustvo pokazuju da daljina napravi jedan jaz u kulturoloskim pogledima pa vas ni najrodjeniji ne prihvataju na nacin kako bi se to ocekivalo. Mladji narastaj ne razumije pravila i norme ponasanja koja vladaju u Crnoj Gori, a nasi tamo opet ne razumiju nacin njihovog razmisljanja proizvedenog zivotom i radom u ovom drustvenom sistemu.

Generalno gledajuci, Australija je napredna drzava u kojoj zivi preko 200 razlicitih etnickih zajednica i svako uziva ista prava. U drzavi u kojoj je vjera licna stvar svakog pojedinca i u kojoj crkva ne vodi politiku vlada mir i spokojstvo. Australija se sistemski izgradjuje vodeci racuna da infrastruktura prati podjednako i gradove i manja naselja tako da se nema osjecaj izolovanosti. Nije ni ovamo bas sve lako, ali u zavisnosti od vasih psihickih, fizickih i edukativnih sposobnosti dobit ćete ono što i zasluzujete..
Kad se osvrnem na dane mog dolaska u Australiju i sada vidim zaista veliku razliku. Ovdje uzimaju sve sto je dobro i pozitivno sa svake strane. Nema tog proizvoda ili hrane u svijetu koje ne mozete naci ovdje.
Australija je napravila turisticki bum u svakom pogledu. Oni od bilo cega naprave turisticku atrakciju i mnogo toga bismo mogli nauciti od njih i primijeniti na nase prirodne ljepote u Crnoj Gori.



6. Na koji način pomažete našim građanima koji prvi put dođu na ovaj kontinent i žele da započnu novo životno poglavlje?


——-
Ranije smo pomagali mnogo više povezivanjem sa agentima za useljavanje, nalazeci potrebne informacije, a onda i upoznavanjem sa poslodavcima vecinom sa prostora bivse Jugoslavije. Danas je daleko manje takvih zahtjeva obzirom da su sve informacije dostupne putem Interneta i ko ne umije da ih na taj nacin pronadje i ne treba da pokusava da dolazi ovamo.



7.Kakve manifestacije organizujete i koliko često se okupljate? Koliko je pandemija uticala na okupljanja?


———
Morate imati u vidu da je Australija nesto sasvim drugacije od ostalih drzava gdje zivi nasa emigracija. Od Sidneja do Perta ima skoro 5000 km, a do Melburna, Adelaide ili Brizbejna samo oko 1000 - 1500! To je jedno ogromno prostranstvo koje je vrlo tesko obuhvatiti. Nasi ljudi zive svuda i mnogi od njih nemaju cak ni Internet pa mozete zamisliti kako je tesko organizovati neko znacajnije okupljanje. U Sidneju je djelovalo jedno udruzenje koje je odrzavalo redovno zabave, ali to je bilo u vremenu prije raspada Jugoslavije kada su se svi rado odazivali na sva okupljanja koja su imala crnogorski predznak. Nakon 90-tih i ono je utihnulo.
Mi smo se redovno okupljali jednom sedmicno u prostorijama koje nam je dodijelila Australija, ali sa ekspanzijom internet tehnologije nestala je potreba za takvom vrstom sastanaka.
Jedina kompaktna zajednica nasih Crnogoraca nalazi se u Melburnu i oni su jedini koji mogu organizovati nase proslave. Mi smo ponosni na njih i način kako to rade pa i ovim putem iskazujem zahvalnost nasima u Melburnu, a medju njima posebno familiji Lukića od kojih je Josip i danas podpredsjednik nase zajednice. Da ne izostavim da naglasim kako je i sekretar udruzenja iz Melburna, Stanka Ercegovac i ne bi bilo nista cudno kada bi, jednog dana Melburn nastavio da bastini bogati program i aktivnosti nase zajednice.
Promociju Crne Gore vec neko vrijeme uspjesno realizujemo na premijerskim vecerima koje se organizuju u Sidneju, a ciji smo ucesnici od prvih dana organizovanja pa je i pored velikih potrazivanja za nas uvijek rezervisan jedan sto. Upravo vrsimo pripreme i pravimo ekipu od nas desetoro koji ce biti ove godine 1. Marta za stolom i ponosno stati iza crnogorske zastave.
Epidemija nam je pokvarila godisnje proslave i ostale prigodne večere, ali tijesno odrzavamo internet komunikacije i nadamo se vracanju starim danima.



8. Vaš vebsajt je izuzetno sadržajan. Šta sve mogu pronaći zainteresovani građani?


——-
Nas sajt je, bez lazne skromnosti, jedan od najsadrzajnijih, ako ne i najsadrzajniji sajt interesantan po sve one koji zele da pročitaju i nesto sto nijesu imali prilike da ranije nadju po pitanju Crne Gore. Pored mnogih priloga o raznim obicajima u Crnoj Gori, kompletnog sadrzaja Gorskog Vijenca na latinici i cirilici i izbor najznacajnijih stihova iz njega tu su i mnogi drugi sadrzaji. Najinteresantniji je Registar prezimena u kojem su sakupljena sva dostupna prezimena sa porijeklom iz svih knjiga koje su nam bile dostupne. Taj registar se svakodnevno dopunjava pojedinacnim prilozima i izuzetno je popularan medju nasim posjetiocima sirom svijeta. Na sajtu mozete naci sve o nasim plemenima kao i mape plemena kako onih istorijskih tako i onih izdvojene na najnovijim mapama Crne Gore.
Na sajtu su postavljeni i nasi prilozi objavljeni u medijima, album sa bogatom istorijom aktivnosti nase zajednice, etnogeneza Crnogoraca,  Podsjetnik o Crnoj Gori profesora Zekovica, dokumenti koji objasnjavaju sve tradicionalne crnogorske vrijednosti : crnogorska kapa, himna, zastava, grb, ukrasi na kapi, Defter za Crnu Goru iz turskih izvora.  Tu su i blogovi sa prilozima istaknutih naucnika i novinara, mnogobrojni intervjui, medijski prilozi nase zajednice, foto album nasih aktivnosti i mnogo drugih interesantnosti koje mozete na njemu naci.
Najbolje da posjetite www.montenegro.org.au



9. Kakvu imate saradnja sa sličnim Udruženjima u Americi i Kanadi?


———
Sa njima smo uvijek imali izvanrednu saradnju od prvih dana zajednickog djelovanja objedinjavanja nase dijaspore i organizovanja Kongresa crnogorske dijaspore. Da napomenem da se radilo o starim udruzenjima koje su vodili Blazo Sredanovic pa u Kanadi pok Vojislav Rašović, kao i drustvo Rumija sa kojima smo krenuli u zajednicko djelovanje nase dijaspore sirom svijeta. Pocelo se od Skupova dijaspore,, Kongresa na kojima smo donosili znacajne apele, reagovanja, deklaracije koje smo upucivali na mnoge adrese u Crnoj Gori i svijetu sto je imalo znacajnog odjeka medju nasim iseljenicima, a i u samoj Crnoj Gori.
Nakon proglasenja nezavisnosti desila se erupcija novoosnovanih udruzenja od kojih je vrlo malo onih koji zaista iza sebe ostavljaju pozitivan trag. Danas su to udruzenja u Njemackoj, Engleskoj, Turskoj i blizem okruzenju u bivsim drzavama ex YU.



10. Kakvu komunikaciju imate sa našim institutucinalnim sistemom? Na šta bi skrenuli pažnju?


——-
Sa nasima institucijama svaki vid komunikacije je vrlo tesko uspostaviti i to nije slucaj samo sa onima u vlasti - to je generano stanje. Vrlo malo ih se moze izuzeti od tako ignorantskog ponasanja. Moram navesti ovdje kao pozitivan primje AntenuM i njenog urednika Draska Sukovica. Imali smo dobru saradnju i sa urednicom Satelitskog TV programa Oliverom Vukadinovic, a od politicara bih izdvojio gradonacelnika Podgorice Ivana Vukovica.
Ima tu jos par njih koje bih mogao navesti, ali, genealno gledajuci vrlo je tesko ostvariti pravu i poslovnu komunikaciju. Ukoliko se zamjerite samo jednom primjedbom nekom od urednika u medijima vi ste zapecatili sa vasim objavljivanjima bez obzira sto ste na istoj strani nezavisne i medjunarodno priznate Crne Gore. Narod je tamo izuzetno sujetan i ne trpi bilo kakve kritike, ali  putem naseg sajta mi nastavljamo djelovanje kao i prethodnih 25 godina.
I kada se ostvari neka komunikacija onda je to sve nesto preko noci i neorganizovano. Evo i ovaj slucaj sa Vama pokazuje isto. Nije lako 25 godina strpati u neko vrijeme za koje i ne znamo kolika je minutaza. Nijesmo ni probali komunikaciju i sve je uvijek pod znakom pitanja, a odgovornost  javne rijeci je velika.



11. Kako komentarišete trenutnu političku situaciju u našoj zemlji? Kako izgleda iz Vaše perspektive?

_____
Ko iskljuci emocije i pokusa da sa strane analizira razvoj dogadjaja kod nas ne bi trebalo da bude previse iznenadjen. Cinjenice ukazuju da je ovo izvanredan scenario USA i Evrope bar sto se tice procrnogorske strane i dvojca URE i tzv Demokrata (navodim ovo tzv ispred Demokrata, jer su nakon smjene predsjednika Skupstine pozvali narod na neposlusnost umjesto da se povinuju demokratskim procedurama koje su promovisali prije izbora). 30 godina je bilo previse bez promjene vlasti i velike sile su urgirale da do nje dodje. Nasli su dobitnu kombinaciju, dali im unaprijed veliki novac (ko to na zapadu daje i jedan jedini dolar, a da nema za njega pokrice) dali im u ruke papir kojeg su procitali narednog jutra – primopredaja vlasti sa jednim mandatom manje onako civilizovano nikako se ne uklapa u balkanske okvire. Uz sve to Predsjednik Djukanovic je zadrzao i funkciju predsjednika partije kako bi se iskljucila svaka mogucnost pozivanja svoga clanstva na ulice te je tako dat prostor klerofasistima da odigraju svoje kolo. Medjutim, to je otislo toliko daleko da su i oni uvidjeli kako je vrag odnio salu pa je ekipa pozvana na popravni i sada gledamo drugu fazu. Zalosno je sto je odlazeca vlada ucinila toliko zla u brisanju tradicionalnih crnogorskih vrijednosti da ce trebati dosta vremena da se ispravi  kulturoloski zlocin ucinjen od uljeza kojima je prethodna vlast dala pocasna drzavljanstva i drzala ih kao spavace u nasemu srcu da nas onako bezocno satru i po dubini i po sirini. Oni koji su kritikovali prethodnu vlast zbog nepotizma za kratko vrijeme su zaposlili i buduce unuke, napunili dzepove svojim buducim generacijama da su po tom pitanju DPS-ovci ispali kao male bebe.
Ipak je pozitivna stvar da se konacno otvorila pandorina kutija i da su Crnogorci shvatili kako se moraju okrenuti svojoj Crkvi obzirom da je djelovanje SPC jedna kancer rana razvoju demokratske i civilizovane Crne Gore. Vidjeli smo mnogo mladog svijeta koji su hrabro ustali protiv takvog nazadnog nacina djelovanja SPC i tolikog izliva primitivizma da sam se cesto pitao kako je bilo moguce da smo zivjeli jedni pored drugih? Opravdanje mogu naci jedino u izuzetno velikom prilivu novca koji se slivao u njihove dzepove, a na njega niko nije imun – pogotovo ne nasi nacionalno nezreli pripadnici naroda koji zaspu sa jednom, a probude se sa drugom nacionalnoscu i uz put zakuce velike privilegije kao pripadnici tog novog manjinskog naroda.

Nadu Crnoj Gori daje mlada generacija koju vidim da rame uz rame stoje i Crnu Goru brane zajedno Crnogorci svih vjera. Sve dok nas ne utjeraju u vjerske torove, kao sto su to uradili sa prelijepom Bosnom, Crna Gora nece biti izgubljena