Govori se da je ruska diplomatija u Parizu postavila pitanje
Crne Gore i da su Čičerin i Rakovski o tome dugo i temeljito
razgovarali sa Brijanom. Činjenica je da, sve dok sa Ke d'Orseja
ne budu udaljeni prijetvorni likovi što podržavaju beogradski
imperijalizam, pritisci drugih neće mnogo postići. Brijan će,
kao i tolike druge njegove kolege, biti ugušen u stisku tih
zmija koje šire svoj otrov putevima masonskog bankarskog
poslovanja.
Francuski kapital želi da dominira na Balkanu putem svoje
tvorevine, Jugoslavije. Usljed toga, najviše je Pariz neprestano
pun svih vrsta srpskih oficira koji se šepure svojim uniformama,
i njihovih žena zaduženih da izvode što savršenije plesove radi
pripajanja dunavskog satelita prostranom evropskom sistemu čiji
je Francuska militaristički centar.
Srbi, koji odlično poznaju prirodna bogatstva Crne Gore,
požurili su da u Parizu razviju mrežu međunarodnih interesa,
koji su se, s Vesnićem na čelu, a posredstvom specijalizovanih
poslanika, širili po čitavom svijetu. Bertelo se, nažalost, uz
pomoć nekih naših ljudi, posebnopobrinuo da utiče na francusku i
italijansku politiku tako da one malu savezničku državu žrtvuju
svojim interesima.
Iza Berteloa stoje stari ambasadori i opunomoćeni ministri, koje
on pokreće kao marionete i uspijeva da ih postavi na
najosjetljivija mjesta sa kojih se donose odluke u političkim i
finansijskim organizacijama, sačinjenim od srpskih državnih
zvaničnika i francuskih bankara i finansijera, koji imaju svoje
povjerenike u Gornjem i Donjem domu, a prije svega apsolutno
upravljaju štampom i nadležnim ministarstvima.
Radikalna stranka, koja je u Srbiji na vlasti, krajnje je
centralistička. Ona je potčinjena Pašićevoj diktaturi. Crna Gora
je bila prva žrtva ove partije, koju Francuska podržava svim
sredstvima. Trupe kralja Aleksandra, pod zaštitom francuskih,
okupirale su zemlju nakon povlačenja Austrijanaca.
Italijani, zatečeni francuskom-srpskom igrom, izgubili su
orijentaciju i pustili uzurpatore bez ometanja, jer bi morali da
povuku punomoćje koje je Italija, preko Đolitija i Sporazuma i
po volji Francuske, dala beogradskim političarima, a oni nemaju
drugi cilj do da od Srbije načine imperiju kako bi obnovili
Istočno carstvo.
Francuski narod svakako neće ignorisati to što je njegov manji
brat po oružju, narod Crne Gore, žrtvovao sve što je imao, i
mnogo više nego što je mogao, radi otpora i zajedničkog cilja.
Francuski narod ne smije zaboraviti da se Crna Gora borila
potpuno nesebično, bez prestanka i pobjedonosno, sa svojim
kraljem na čelu, dok god je imala oružja i namirnica i
najnužnijih sredstava.
Kad je nastupio mir, trebalo je, po pravu koje je stekla nakon
podnijetih žrtava, da odlučuje ravnopravno s ostalim saveznicima,
i sama da plebiscitom utvrdi da li bi radije da je upije i
uništi beogradski srbizam ili da ostane nezavisna kao što je
oduvijek bila ili da učestvuje u novoj hibridnoj državi Južnih
Slovena kao dio federacije.
Francuski narod, kome je dosta ratova, mora se složiti da je
bilo dosta i da Jugoslavija ne može biti ništa drugo do
prikriveni izgovor za imperijalizam Ke d'Orseja, masonerije i
banaka:Crna
Gora ne smije vječno biti žrtva u tom paklu, kao srpska kolonija
ili provincija.
Arsil je još napisao: "Srbi u Crnoj Gori čine stvari koje bi
bile kažnjive čak i u neprijateljskoj okupiranoj zemlji: pokolji
civilnog stanovništva, mučenja civila, izgladnjivanje populacije,
utamničenja, otmice, uzurpacija vlasti, obavezna regrutacija
stanovnika, pljačke, konfiskacija dobara, devalvacija papirnog
novca, nelegalne rekvizicije, devastacija i uništavanje
zemljišnih posjeda i istorijskih spomenika, zloupotreba bijele
zastave tokom pobune, itd...! sve to kako bi se Crnogorci
primorali da se pokore Srbiji".
Zar su dakle sve stare sudije sa Mirovne konferencije umrle?
Naša je dužnost da branimo Crnu Goru, ali to je još veća dužnost
za Francusku. Crnogorci su se oduvijek borili za civilizaciju
protiv varvarstva. U posljednjem ratu i nakon Versajskog mira,
Crnogorci su bez oružja i namirnica, samo uz podršku svojih
vjekovnih prava, dokazali da su i dalje junački i neukrotivi
sinovi Crnih Planina. Oni uz to i dokazuju, svojom junačkom
borbom, da se nikada neće pokoriti Jugoslaviji.
Francuzi! Vaša je dužnost da iznesete pitanje Crne Gore pred
Društvo naroda. Čemu služi to Društvo, ako nema mogućnost da
ispravi nepravde mirovnih sporazuma; nepravde koje su stvorile
nemoguć svijet i koje razvijaju sve preduslove za širenje
anarhije?
Invazija Srba u Crnoj Gori nije sprovedena sa žarom nacionalnog
prozelitizma, kao kod drugih naroda, već jedino uz duh prevlasti,
i poricanje svakog idealističkog osjećaja. Jezik i
vjeroispovijest bili su samo sredstvo i izgovor”