Čevo ravno, gnijezdo junačko …
Predivan put sa tri trake do pustoga Čeva
Za samo 15 minuta voznje stigli smo na opjevano Čevo i osjetili tugu kojom nas je dočekalo. Stare i oronule zgrade osnovne škole i mjesne ambulante svjedoče nam da je ovdje nekada bilo života. Bilo i mladosti i djece i naroda pa iako nije bilo puteva nije nedostajalo dječjeg zamora, ljudske priče i uzajamne pomoći.
Danas smo u jedinoj kafani za jednim stolom zatekli četvoricu mještana koji su nam u prijateljskom razgovoru stavili do znanja da u selu, sem njih četvorice, imaju još dvije udovice i jedna baba. Povremeno još po neko nekada navrati.
Čevo ima i svoje dvije crkve koje nijesu pale u ruke crkve Srbije i to je ono što Čevu daje dodatni sjaj.
Koristimo priliku da se zahvalimo na gostoprimstvu Vuku Vukotiću, Radovanu Draškoviću, Nikoli Damjanoviću i Mijodragu Draškoviću i poželimo da dočekaju završetak puteva do Nikšića i Danilovgrada što bi donijelo jednu novu dimenziju života u ovpj netaknutoj prirodi.
