|
|
Hram dubokih podjela!
Najava osveštanja Sabornog hrama u Podgorici po svoj prilici daleko je od
procesa pomirenja na što su se pozivali velikodostojnici SPC.
Ovaj hram će, sve su prilike, biti hram dubokih podjela čija će zvona
podsjećati, kako ovu tako i naredne generacije na nepravdu koja je učinjena
Crnoj Gori, koja je i u ovom vijeku podanički prinesena na oltar
velikosrpstva.
Zagrljaj dželata i žrtve na prostoru Crne Gore nije nikakva novost i naša
radost punoj nezavisnosti Crne Gore pokazala se kao kratkotrajna.
Risto Radović je ipak odigrao simultanku u velemajstorskom stilu!
On je, a ne mi napravio nezavisnu Crnu Goru!!!
Kao mudrac i dobar poznavaoc odnosa u vrhu SPC bilo mu je jasno da od
svesrpskog prestola nema šta da traži pa je s'pravom bacio karte na rezervnu
varijantu - na svoju Crnu Goru! Jednom Crnogorac - znao nam je dobro narav i
način kako da nas probudi iz dubokog sna! Žestoko je udario dje smo najtanji.
Udarao je na sve naše svetinje - na naciju, jezik i državu! Prikivao
Dukljane na Vezirov most, Crnogorce prozivao kopiladima samo da nam probudi
inat! I uspio je! Upalila se Crna Gora uzduž i poprijeko! I digoše se
Crnogorci, a uz njih i mnogi koji su se našem jatu, pokazaće se - privremeno,
priključili! No dovoljno da se Crna Gora digne iz pepela. Digao se narod, a
SPC umirila. Popovi se sakrili u mišje rupe, popadije same prave srpsku
cicvaru i ne prozivaju Kadiju. Ne oglašava se ni Džombić! Čudan neki osjećaj
zavladao. Referendum samo što nije krenuo, a gospodina Radovića nigdje na
vidjelo. Nestade sa medijske scene. Predje u ilegalu!
Ni riječ ZA ni riječ PROTIV!
Umiren Amfilohije - umirena pastva!!!
Da li je tada i kakva li je trgovina dogovorena možda saznajemo ovih dana!?
I tako, dok smo se mi radovali obnovi nezavisnosti Risto je krečio i otimao
crkve, rušio i ubacivao srpske svece, mijenjao istorijske činjenice,
helikopterima zauzimao planinske vrhove i krstovima obilježavao 'svoju'
teritoriju. Prije toga je srušio nešto što je bilo crnogorski dragulj na
svjetskom nivou - pravoslavne crkve sa dva oltara - pravoslavni na jednoj,
katolički na drugoj strani! Uz pomoć petokolonaša po katastrima upisivao i
arčio Crnu Goru sve 1/1.
No i pored ovolike demonstracije sile i s'vana i iznutra ne smijemo biti
potpuno nezadovoljni!
Ipak je situacija malo drugačija od 1918. godine!
Ipak je na mapi medjunarodno priznata Crna Gora!
Ipak je rame uz rame srpskom i crnogorski jezik!
Ipak je živa i Crnogorska pravoslavna crkva.
Ipak nam se ne mogu na silu urezivati četiri ocila na kapama.
Ni zvanična zastava nije po zelji SPC, a i himna ostaje da ih zulja.
Ono što daje nadu za konačnu pobjedu, do koje će jednog dana sigurno doći,
jeste i činjenica da stasava mladja generacija koja shvata da biti
pravoslavne vjere ne mora da znači da si po automatizmu Srbin; što veliki
broj mladih islamske vjeroispovijesti isto tako prihvata da pripadnost
islamskoj vjeri ne mora da znači da se nacionalno moraš izjasniti kao
Bošnjak ili da katolik mora biti Hrvat.
Sve veći broj mladih koji srcem i dušom pripadaju i vole Crnu Goru i
smatraju za normalno da se i nacionalno osjećaju Crnogorcima, bez obzira na
njihovu vjeroispovijest. Tako je svuda u civilizovanom svijetu kojemu će se
jednog dana pridruziti i naša jedina istinska domovina Crna Gora.
Bila je ovo pogodna prilika i da se ovdje probude doskorasnji zestoki
protivnici crnogorske nezavisnosti, oni koji su pljuvali po današnjem
rukovodstvu Crne Gore nazivajući ih tada najpogrdnijim imenima, a nas
karakterisali kao mrzitelje Srba – nakon duže vremena ukazala im se prilika
da sakupe koji dolar za Amfilohijeve siromahe (a i za sebe) i tako se nanovo
uvuku i duhovnim i svetovnim vladarima! ‘Pošteno’ ka što su od vajkada
činjeli čime su, vjerujem, osigurali sebi mjesto u nebeskom carstvu.
Mi ostajemo dosljedni sebi – našoj braći Srbima želimo da im hram donese mir
i spokoj i da prihvate kako slobode koje uživaju u Crnoj Gori moraju
dopustiti i nama Crnogorcima i da se pri svakoj molitvi sjete one narodne
“oteto – prokleto”!
I dok budu proslavljali i vijorili srpskim zastavama iskazujući nepoštovanje
države koja ih hrani mi ćemo 7. oktobra konačno biti svjedoci nemoći naše
države da Srpsku pravoslavnu crkvu postavi u istu ravan sa ostalim vjerskim
organizacijama u Crnoj Gori.
7. oktobra ćemo biti svjedoci podaničkog ponašanja naše vlasti i tog dana će
crnogorska zastava u ispred Crnogorske etničke zajednice u Sidneju biti
spuštena na pola koplja.
Mihailo Mandić
predsjedik MEAA
Prilog je objavljen i na Portalu Analitika:
www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/118115-mandi-hram-dubokih-podjela
I
I
Odštampaj stranicu
|
|
