Povodom 25 
godina osnivanja nase zajednice bili smo prijatno iznenadjeni kada nas je 
kontaktirao Lazar Maksimović sa ponudom da učestvujemo u jutarnjem 
programu Rujna zora na Gradskoj TV.
Pored svih tehničkih problema koji su se nenadano pojavili neposredno prije, a i 
tokom same emisije u koju sam se uključio bez predstave kako to izgleda na 
ekranu i bez saznanja da li se svo vrijeme dobro čujemo - ekipa Jutarnjeg 
programa je na profesionalan način odradila cijeli prilog koji je bio obogaćen 
fotografijama iz aktivnosti naše zajednice. Naknadne fotografije koje su nam 
poslali pojedini članovi govore nam da se ekipa urednika dobro pripremila za 
emisiju, da je ozbiljno prošetala nasim web sajtom i finalizirala prilog na 
zadovoljstvo svih nas.
Obzirom da, kao predstavnik MEAA, nijesam bio u mogućnosti da dam odgovore na 
sva pitanja koja su mi prethodno poslana ja sam ih okačio na stranice našeg 
sajta:
1. U 
decembru ste proslavili 25 godina od formiranja etničke zajednice Crnogoraca u 
Australiji. Na koji način ste afirmisali/promovisali naše nacionalne vrijednosti 
tokom prethodnih godina?
—— 
Prvo da Vas pozdravim i Vas i sve vae gledaoce kako u Crnoj Gori tako i sirom 
svijeta koji vas prate putem Satelita, Interneta i mnogobrojnih drustvenih mreža.
Moram reci da sam zatečen ovako iscrpnim pitanjima koji mi govore da ste jedan 
od vrlo rijetkih koji se pripremio za razgovor sa nama.
25 godina rada jedne organizacije u turbulentnim vremenima je vrlo tesko 
smjestiti u mali vremenski prostor emisije u koju smo pozvani, ali cu pokusati u 
sto manjim crtama da ukažem javnosti na naše aktivnosti.
Ko ih je pratio putem naseg web sajta, kao i putem medija u Crnoj Gori upoznat 
je sa nasim izuzetnim doprinosom zajednickom djelovanju cjelokupne crnogorske 
dijaspore sirom svijeta u borbi za obnovu crnogorske nezavisnosti. 
Australija je bila dugo vremena izdvojena od aktuelnih zbivanja na nasim 
prostorima pa je ovo bilo idealno mjesto na kojem se razvila pogubna 
asimilatorska politika SPC prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Ovdje su medijski 
prostor etničkih zajednica trovali brojni pripadnici koji nijesu prestajali u 
vodjenju rata protiv Jugoslavije, a svaki i najmanji pokušaj afirmacije Crne 
Gore i Crnogoraca smatrao se štetnim po srpsku zajednicu. Tek dolaskom novijeg 
skolovanog kadra nakon 90-tih godina počeli su da duvaju neki novi vjetrovi koji 
su unijeli nemir u takvom kompaktnom djelovanju srpske zajednice. 
Stoga je osnivanje Crnogorske ETNIČKE zajednice u Australiji izazvalo pravu buru. 
Krenula je nevidjena hajka etnickih srpskih medija na nas koji smo se usudili da 
srušimo tu idilu. Medjutim mi smo znanjem i upornošću doveli do toga da smo 
umirili sve medijske napade na nas, odstranili smo sve dopisnike koji su svojim 
izvjestajima iz Crne Gore i Srbije širili neistine i mržnju medju nasa dva 
bratska naroda da bismo odmah na početku shvatili važnost moderne tehnologije i 
krenuli sa našim web sajtom poznatim medju iseljenicima sirom svijeta. Da se 
razumijemo - to nije bilo ni malo lagano postići: morali smo da pratimo njihove 
radio emisije i da oštrim reagovanjima institucijama australskog sistema 
ukazujemo na njihovo nacionalšovinističko djelovanje. Tada bi odgovarajuca 
komisija izdvajala emisije, prevodila ih na engleski i rezultat bi bio 
udaljavanje takvih saradnika.Gubljenje posla radio dopisnika iz Srbije i Crne 
Gore gubila se i znacajna novcana zarada pa je pocelo da se zazire od negativnih 
i laznih informacija vezanih za Crnu Goru. 
Paralelno smo uključivali našu zajednicu u institucije australskog sistema pa se 
ime Montenegro počelo pojavljivati u mnogim drzavnim dokumentima. Registrovali 
smo, po odobrenju naseg arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog 
gospodina Mihaila i Crkvenoskolsku opstinu Crnogorske pravoslavne crkve i ona 
kao takva stoji u registru zajedno sa preko 150 drugih vjerskih zajednica. 
Registrovali smo našu zajednicu u sve moguće etničke saveze i državne 
organizacije pa smo uvijek bili na listi pozvanih prilikom bilo kakvih drzavnih 
proslava.
U najkracim 
crtama mogle bi se nabrojati dio aktivnosti na koje smo s’pravom ponosni:
• Odmah nakon osnivanja naša zajednica je sa crnogorskim iseljenickim 
organizacijama USA, Kanade i Evrope igrala značajnu ulogu u objedinjavanju 
cjelokupne crnogorske iseljeničke dijaspore na svjetskom nivou. 
• Uzeli smo učešće na prvim Crnogorskim susretima i Kongresima crnogorskih 
iseljenika u Njujorku, Čikagu i Cetinju kada je gradjeno iseljeničko jedinstvo u 
borbi za ostvarivanje crnogorske nezavisnosti. 
• Bili smo dio delegacije 1999. godine na Svjetskom kongresu u Njujorku kada smo 
potpisali «Deklaraciju dobre volje o Crnoj Gori» sa zahtjevom Vladi Crne Gore da 
raspiše Referendum za nezavisnost! 
• Naša zajednica je bila aktivni učesnik predreferendumske kampanje, a i tokom 
samog referendumskog procesa.
• U Australiji smo jedini organizovali uspješnu promociju Pokreta za nezavisnu 
evropsku Crnu Goru 
• Cijelo vrijeme smo pisali apele, saopštenja, reagovanja i pisma podrške borbi 
za obnovu crnogorske državnosti
• Našom zaslugom imamo otvorena vrata u mnogim zvaničnim institucijama 
australskog sistema i trudimo se da reprezentujemo Crnu Goru na najbolji mogući 
način. Postali smo dio širokog kruga etničkih zajednica Australije 
• Crnogorska etnička zajednica Australije figurira u skoro svim institucijama 
australskog sistema kao autentični predstavnik Crne Gore. 
• Zahvaljujući nama po prvi put u Popisu Australije pojavljuje se nacionalna 
odrednica Crnogorac! 
• Naša zajednica pomaže našim gradjanima i ovdje i u Crnoj Gori na mnogo načina. 
Prve informacije o Australiji naši, zainteresovani da se ovdje usele, dobijaju 
preko nas. 
• Naš web sajt je jedan od najznačajnijih i najposjećenijih sajtova cjelokupne 
crnogorske dijaspore preko kojeg pomažemo našim iseljenicima sa pregršt korisnih 
informacija 
• Naša zajednica posreduje i pokušava da pronadje osobe koje su pokidale svoje 
veze sa svojima u Crnoj Gori 
• Crnogorska etnička zajednica je, nakon uporne prepiske, natjerala Poštu 
Australije da u svoj softverski sistem uvrste kao posebnu državu i Crnu Goru - 
do tada, šest godina nakon nezavisnosti, na svim pošiljkama ste morali napisati 
Serbia and Montenegro!
• Odstranili smo sve anticrnogorske i fašističke radio reportere sa državnog SBS 
radio programa na srpskom jeziku koji je sve do našeg angažovanja bio prava 
Gebelsova mašinerija. Sada tu radio stanicu rado slušaju kako Srbi, tako i 
Crnogorci.
• Očistili smo taj radio i od svještenstva SPC odakle su i popovi odstranjeni 
što se graničilo sa nemogućom misijom i na taj način pomogli i osoblju srpskog 
radio programa da svoj posao rade na profesionalan način - što oni i čine! 
• Predstavnik naše zajednice je bio od početka član Savjeta crnogorske dijaspore 
pri MIP-u Crne Gore 
• Zahvaljujući našoj zajednici gradonačelnik opštine u kojoj je registrovana 
CEZA postavlja crnogorsku zastavu na jarbol sidnejske opštine prilikom svih 
značajnijih datuma iz crnogorske istorije. 
• Godine 2018. na centralnom mjestu sidnejske opštine Bayside, uz prisustvo 
opštinskih i državnih funkcionera, zasadjeno je drvo posvećeno Danu nezavisnosti 
Crne Gore. 
• Crnogorska etnička zajednica je, uz blagoslov mitropolita Mihaila, 
registrovala Crkvenoskolsku opstinu u Australiji
2. Na kakve prepreke ste nailazili?
_____
Uglavnom 
sam u prvom pitanju i naveo sa kojim problemima smo se susrijetali, ali moram 
reći da već duže vrijeme nemamo nikakvih problema od strane srpskih udruzenja. 
Stiče se utisak da su prihvatili kao realnost postojanje nezavisne Crne Gore. 
Više nam problema pričinjava naša pizma, ljubomora i zavist koja i ovdje 
preslikava podjele koje su vidljive i u Crnoj Gori.
3. Kada su Crnogorci počeli da se doseljavaju na ovaj kontinent i i koliko ih 
trenutno živi u Australiji?
——— 
 
Prvi iseljenik iz Crne Gore, kojemu je zabilježeno ime, stigao je u Australiju 
1885. godine i zvao se Kosta Celovic (Ćelović ili Čelović), a prva 
emigracija koja se bilježi u Australiji vezana je za 1884 godinu. Dio Crnogoraca 
koji se doselio u kasnom devetnaestom vijeku dolazi iz dijela okupiranog od 
strane Austrije (Paštrovići i Boka Kotorska) i bili su upisani kao Austrijanci. 
Od 1921 oni se prepoznaju kao Jugosloveni.  Na osnovu podataka sakupljenih u 
Iseljeničkom Komesarijatu vidljivo je da izmedju 1919 i 1941. oko 15000 ljudi 
potiče iz Jugoslavije, od čega se neznatan procenat  odnosi na Crnu Goru. Oni su 
nalazili zaposlenje na šećernim poljima u Queensland (Innisfail), u drvnoj 
industriji, u rudnicima (Broken Hill) ili na farmama. Bio je to naporan rad, od 
zore do kasnih noćnih sati i često se radilo za 'suvo' preživljavanje, ali 
drugoga izlaza nije bilo. U samom pocetku vecina nasih zemljaka bila je 
izvrgnuta raznim prevarama i podvalama i nije mali broj onih koji za svoj rad 
nijesu dobijali ni minimalnu nadnicu. Takva situacija upucivala ih je jedne na 
druge, da se pomazu i organizuju. Tada pocinju da se formiraju i prva zajednicka 
udruzenja. Tako je Srpsko-Crnogorski Crveni krst, osnovan u Boulder u Zapadnoj 
Australiji 1912 godine i bio je jedan od prva dva Juznoslovenska udruzenja 
formiranih u Australiji, dok su ostali pripadali Hrvatima.
Broj onih 
koji se nacionalno izjasnjavaju Crnogorcima po zadnjem Popisu 2016. broji 2296. 
Velika je to zasluga nase zajednice koja je vodila prepisku sa australskim 
institucijama sistema da bi poceli i nas da prebrojavaju i to je dokaz da su iz 
Popisne komisije prihvatili nase zahtjeve, a ispravili podmetanja srpskih medija 
koji su prenosili netacna saopstenja od njihove strane da svako izjasnjavanje 
Crnogorcima ne znaci nista, ali gubi glas za srpsku zajednicu. Vazno je 
napomenuti da vladina podrska etnickim grupama zavisi i od broja na popisu pa su 
mnogi Crnogorci upadali u tu šemu da zbog braće zaboravljaju na sebe.
4. Koliko članova organizacija broji? Iz kojih gradova dolaze ljudi? 
——
Nasa organizacija je transparentna i svako moze da vidi ko su nasi clanovi 
na našem sajtu. Ima i onih koji ne zele da im se podaci javno objavljuju kako bi 
izbjegli moguće familijarne, kumovske ili prijateljske probleme, ali i u tim 
uslovima mozemo reći da nas u zajednici ima oko 170 (podaci dostupni na nasem 
web sajtu). Samo treba uzeti u obzir nase običaje da obično taj jedan clan iza 
sebe ima i nekoliko clanova uze porodice pa se sa sigurnoscu moze reci da smo 
uspjeli okupiti impozantan broj clanova za jednu malu iseljenicku grupu.
Da ponovo napomenem da je iskljucivo zasluga nase zajednice sto smo imali 
mogucnost da se izjasnimo nacionalno Crnogorcima, da navedemo crnogorski jezik 
kao jezik kojim pricamo u domacinstvu i mogucnost da se izjasnimo kao postovaoci 
Crnogorske pravoslavne crkve..
Nasi clanovi su iz raznih mjesta sirom Australije, a cak ih imamo nekoliko i iz 
drugih država svijeta.
5. Kako ocjenjujete kvalitet života u ovoj zemlji? Kada uporedite 1996. godinu i 
danas, šta se promijenilo? 
———
Po tadasnjim nekim statističkim podacima samo oko 16% doseljenika je nalazilo 
posao u svojoj struci – što ne znači i odgovarajuće radno mjesto! Uglavnom su 
radili teške fizičke poslove na građevinama i razne noćne poslove (čišćenja, 
krečenja, taksiranja, obezbjeđenja i dežurstva). Da bi se održavao stečeni 
standard radilo se i cijelih sedam dana, pa se od umora nije imalo mnogo vremena 
za druženje. Nemogućnost da se uspije u australijskom društvu naši (i ne samo 
naši) iseljenici nadomještavali su punim angažovanjem u svojim zajednicama. Oni 
koji su duže vremena ovdje i sa malo više vijuga bave se biznisom – većinom u 
svojoj zajednici, a do bolje pozicije i mogućnosti ostanka u Australiji ne 
biraju se sredstva. Gazi se i preko rođačkih, prijateljskih, kumovskih i inih 
odnosa, samo da bi se ostvario san o uspješnosti. Najčešći izgovor za ovakav 
odnos je budućnost djece. A djeca su i najčešći izgovor za ostanak ili odlazak. 
Većina doseljenika se ovdje još nije čestito ni smjestila, a već počinju sa 
pakovanjem kofera za povratak. Malo je onih koji taj korak učine na vrijeme. 
Kasnije, kad djeca uhvate korijene u novom okruženju i pođu u školu, sve postaje 
besmisleno.
Upravo ovaj mladji narastaj je promijenio u mnogome standard zivota nasih 
useljenika. Veliki broj nase omladine je visoko obrazovan I nije nalazio problem 
u nalazenju dobrog posla, ali su ih velike obaveze i poslovna ambicioznost 
udaljili od interesovanja za prilike (kako politicke tako i ekonomske) u nasoj 
zemlji. Vole Crnu Goru i rado je posjecuju, ali se gubi ona spona koja bi 
trebala da ih veze. Ne treba se tome mnogo cuditi, jer iskustvo pokazuju da 
daljina napravi jedan jaz u kulturoloskim pogledima pa vas ni najrodjeniji ne 
prihvataju na nacin kako bi se to ocekivalo. Mladji narastaj ne razumije pravila 
i norme ponasanja koja vladaju u Crnoj Gori, a nasi tamo opet ne razumiju nacin 
njihovog razmisljanja proizvedenog zivotom i radom u ovom drustvenom sistemu.
Generalno 
gledajuci, Australija je napredna drzava u kojoj zivi preko 200 razlicitih 
etnickih zajednica i svako uziva ista prava. U drzavi u kojoj je vjera licna 
stvar svakog pojedinca i u kojoj crkva ne vodi politiku vlada mir i spokojstvo. 
Australija se sistemski izgradjuje vodeci racuna da infrastruktura prati 
podjednako i gradove i manja naselja tako da se nema osjecaj izolovanosti. Nije 
ni ovamo bas sve lako, ali u zavisnosti od vasih psihickih, fizickih i 
edukativnih sposobnosti dobit ćete ono što i zasluzujete.. 
Kad se osvrnem na dane mog dolaska u Australiju i sada vidim zaista veliku 
razliku. Ovdje uzimaju sve sto je dobro i pozitivno sa svake strane. Nema tog 
proizvoda ili hrane u svijetu koje ne mozete naci ovdje. 
Australija je napravila turisticki bum u svakom pogledu. Oni od bilo cega 
naprave turisticku atrakciju i mnogo toga bismo mogli nauciti od njih i 
primijeniti na nase prirodne ljepote u Crnoj Gori.
6. Na koji način pomažete našim građanima koji prvi put dođu na ovaj 
kontinent i žele da započnu novo životno poglavlje? 
——- 
Ranije smo pomagali mnogo više povezivanjem sa agentima za useljavanje, nalazeci 
potrebne informacije, a onda i upoznavanjem sa poslodavcima vecinom sa prostora 
bivse Jugoslavije. Danas je daleko manje takvih zahtjeva obzirom da su sve 
informacije dostupne putem Interneta i ko ne umije da ih na taj nacin pronadje i 
ne treba da pokusava da dolazi ovamo.
7.Kakve manifestacije organizujete i koliko često se okupljate? Koliko je 
pandemija uticala na okupljanja? 
——— 
Morate imati u vidu da je Australija nesto sasvim drugacije od ostalih drzava 
gdje zivi nasa emigracija. Od Sidneja do Perta ima skoro 5000 km, a do Melburna, 
Adelaide ili Brizbejna samo oko 1000 - 1500! To je jedno ogromno prostranstvo 
koje je vrlo tesko obuhvatiti. Nasi ljudi zive svuda i mnogi od njih nemaju cak 
ni Internet pa mozete zamisliti kako je tesko organizovati neko znacajnije 
okupljanje. U Sidneju je djelovalo jedno udruzenje koje je odrzavalo redovno 
zabave, ali to je bilo u vremenu prije raspada Jugoslavije kada su se svi rado 
odazivali na sva okupljanja koja su imala crnogorski predznak. Nakon 90-tih i 
ono je utihnulo.
Mi smo se redovno okupljali jednom sedmicno u prostorijama koje nam je 
dodijelila Australija, ali sa ekspanzijom internet tehnologije nestala je 
potreba za takvom vrstom sastanaka. 
Jedina kompaktna zajednica nasih Crnogoraca nalazi se u Melburnu i oni su jedini 
koji mogu organizovati nase proslave. Mi smo ponosni na njih i način kako to 
rade pa i ovim putem iskazujem zahvalnost nasima u Melburnu, a medju njima 
posebno familiji Lukića od kojih je Josip i danas podpredsjednik nase zajednice. 
Da ne izostavim da naglasim kako je i sekretar udruzenja iz Melburna, Stanka 
Ercegovac i ne bi bilo nista cudno kada bi, jednog dana Melburn nastavio da 
bastini bogati program i aktivnosti nase zajednice.
Promociju Crne Gore vec neko vrijeme uspjesno realizujemo na premijerskim 
vecerima koje se organizuju u Sidneju, a ciji smo ucesnici od prvih dana 
organizovanja pa je i pored velikih potrazivanja za nas uvijek rezervisan jedan 
sto. Upravo vrsimo pripreme i pravimo ekipu od nas desetoro koji ce biti ove 
godine 1. Marta za stolom i ponosno stati iza crnogorske zastave. 
Epidemija nam je pokvarila godisnje proslave i ostale prigodne večere, ali 
tijesno odrzavamo internet komunikacije i nadamo se vracanju starim danima.
8. Vaš vebsajt je izuzetno sadržajan. Šta sve mogu pronaći zainteresovani 
građani?
——- 
Nas sajt je, bez lazne skromnosti, jedan od najsadrzajnijih, ako ne i 
najsadrzajniji sajt interesantan po sve one koji zele da pročitaju i nesto sto 
nijesu imali prilike da ranije nadju po pitanju Crne Gore. Pored mnogih priloga 
o raznim obicajima u Crnoj Gori, kompletnog sadrzaja Gorskog Vijenca na latinici 
i cirilici i izbor najznacajnijih stihova iz njega tu su i mnogi drugi sadrzaji. 
Najinteresantniji je Registar prezimena u kojem su sakupljena sva dostupna 
prezimena sa porijeklom iz svih knjiga koje su nam bile dostupne. Taj registar 
se svakodnevno dopunjava pojedinacnim prilozima i izuzetno je popularan medju 
nasim posjetiocima sirom svijeta. Na sajtu mozete naci sve o nasim plemenima kao 
i mape plemena kako onih istorijskih tako i onih izdvojene na najnovijim mapama 
Crne Gore.
Na sajtu su postavljeni i nasi prilozi objavljeni u medijima, album sa bogatom 
istorijom aktivnosti nase zajednice, etnogeneza Crnogoraca,  Podsjetnik o Crnoj 
Gori profesora Zekovica, dokumenti koji objasnjavaju sve tradicionalne 
crnogorske vrijednosti : crnogorska kapa, himna, zastava, grb, ukrasi na kapi, 
Defter za Crnu Goru iz turskih izvora.  Tu su i blogovi sa prilozima istaknutih 
naucnika i novinara, mnogobrojni intervjui, medijski prilozi nase zajednice, 
foto album nasih aktivnosti i mnogo drugih interesantnosti koje mozete na njemu 
naci. 
Najbolje da posjetite
www.montenegro.org.au
9. Kakvu imate saradnja sa sličnim Udruženjima u Americi i Kanadi?
——— 
Sa njima smo uvijek imali izvanrednu saradnju od prvih dana zajednickog 
djelovanja objedinjavanja nase dijaspore i organizovanja Kongresa crnogorske 
dijaspore. Da napomenem da se radilo o starim udruzenjima koje su vodili Blazo 
Sredanovic pa u Kanadi pok Vojislav Rašović, kao i drustvo Rumija sa kojima smo 
krenuli u zajednicko djelovanje nase dijaspore sirom svijeta. Pocelo se od 
Skupova dijaspore,, Kongresa na kojima smo donosili znacajne apele, reagovanja, 
deklaracije koje smo upucivali na mnoge adrese u Crnoj Gori i svijetu sto je 
imalo znacajnog odjeka medju nasim iseljenicima, a i u samoj Crnoj Gori. 
Nakon proglasenja nezavisnosti desila se erupcija novoosnovanih udruzenja od 
kojih je vrlo malo onih koji zaista iza sebe ostavljaju pozitivan trag. Danas su 
to udruzenja u Njemackoj, Engleskoj, Turskoj i blizem okruzenju u bivsim 
drzavama ex YU.
10. Kakvu komunikaciju imate sa našim institutucinalnim sistemom? Na šta bi 
skrenuli pažnju? 
——- 
Sa nasima institucijama svaki vid komunikacije je vrlo tesko uspostaviti i to 
nije slucaj samo sa onima u vlasti - to je generano stanje. Vrlo malo ih se moze 
izuzeti od tako ignorantskog ponasanja. Moram navesti ovdje kao pozitivan primje 
AntenuM i njenog urednika Draska Sukovica. Imali smo dobru saradnju i sa 
urednicom Satelitskog TV programa Oliverom Vukadinovic, a od politicara bih 
izdvojio gradonacelnika Podgorice Ivana Vukovica. 
Ima tu jos par njih koje bih mogao navesti, ali, genealno gledajuci vrlo je 
tesko ostvariti pravu i poslovnu komunikaciju. Ukoliko se zamjerite samo jednom 
primjedbom nekom od urednika u medijima vi ste zapecatili sa vasim 
objavljivanjima bez obzira sto ste na istoj strani nezavisne i medjunarodno 
priznate Crne Gore. Narod je tamo izuzetno sujetan i ne trpi bilo kakve kritike, 
ali  putem naseg sajta mi nastavljamo djelovanje kao i prethodnih 25 godina. 
I kada se ostvari neka komunikacija onda je to sve nesto preko noci i 
neorganizovano. Evo i ovaj slucaj sa Vama pokazuje isto. Nije lako 25 godina 
strpati u neko vrijeme za koje i ne znamo kolika je minutaza. Nijesmo ni probali 
komunikaciju i sve je uvijek pod znakom pitanja, a odgovornost  javne rijeci je 
velika.
11. Kako komentarišete trenutnu političku situaciju u 
našoj zemlji? Kako izgleda iz Vaše perspektive?
_____
Ko iskljuci emocije i pokusa da sa strane analizira razvoj dogadjaja kod nas ne 
bi trebalo da bude previse iznenadjen. Cinjenice ukazuju da je ovo izvanredan 
scenario USA i Evrope bar sto se tice procrnogorske strane i dvojca URE i tzv 
Demokrata (navodim ovo tzv ispred Demokrata, jer su nakon smjene predsjednika 
Skupstine pozvali narod na neposlusnost umjesto da se povinuju demokratskim 
procedurama koje su promovisali prije izbora). 30 godina je bilo previse bez 
promjene vlasti i velike sile su urgirale da do nje dodje. Nasli su dobitnu 
kombinaciju, dali im unaprijed veliki novac (ko to na zapadu daje i jedan jedini 
dolar, a da nema za njega pokrice) dali im u ruke papir kojeg su procitali 
narednog jutra – primopredaja vlasti sa jednim mandatom manje onako civilizovano 
nikako se ne uklapa u balkanske okvire. Uz sve to Predsjednik Djukanovic je 
zadrzao i funkciju predsjednika partije kako bi se iskljucila svaka mogucnost 
pozivanja svoga clanstva na ulice te je tako dat prostor klerofasistima da 
odigraju svoje kolo. Medjutim, to je otislo toliko daleko da su i oni uvidjeli 
kako je vrag odnio salu pa je ekipa pozvana na popravni i sada gledamo drugu 
fazu. Zalosno je sto je odlazeca vlada ucinila toliko zla u brisanju 
tradicionalnih crnogorskih vrijednosti da ce trebati dosta vremena da se ispravi  
kulturoloski zlocin ucinjen od uljeza kojima je prethodna vlast dala pocasna 
drzavljanstva i drzala ih kao spavace u nasemu srcu da nas onako bezocno satru i 
po dubini i po sirini. Oni koji su kritikovali prethodnu vlast zbog nepotizma za 
kratko vrijeme su zaposlili i buduce unuke, napunili dzepove svojim buducim 
generacijama da su po tom pitanju DPS-ovci ispali kao male bebe.
Ipak je pozitivna stvar da se konacno otvorila pandorina kutija i da su 
Crnogorci shvatili kako se moraju okrenuti svojoj Crkvi obzirom da je djelovanje 
SPC jedna kancer rana razvoju demokratske i civilizovane Crne Gore. Vidjeli smo 
mnogo mladog svijeta koji su hrabro ustali protiv takvog nazadnog nacina 
djelovanja SPC i tolikog izliva primitivizma da sam se cesto pitao kako je bilo 
moguce da smo zivjeli jedni pored drugih? Opravdanje mogu naci jedino u izuzetno 
velikom prilivu novca koji se slivao u njihove dzepove, a na njega niko nije 
imun – pogotovo ne nasi nacionalno nezreli pripadnici naroda koji zaspu sa 
jednom, a probude se sa drugom nacionalnoscu i uz put zakuce velike privilegije 
kao pripadnici tog novog manjinskog naroda.
Nadu Crnoj Gori daje mlada generacija koju vidim da rame uz rame stoje i Crnu Goru brane zajedno Crnogorci svih vjera. Sve dok nas ne utjeraju u vjerske torove, kao sto su to uradili sa prelijepom Bosnom, Crna Gora nece biti izgubljena
09.02.2022.