Svojevremeno sam rekao da Crna Gora nije samo 13812 kvadratnih kilometara , ona je neuporedivo više od toga , jer predstsvlja skup svih njenih gradjana u zemlji i svijetu. Mnogi od iseljenika- dijaspore već dugo godina žive van njenih granica i tamo su se afirmisali kao vrijedni naučnici, stručnjaci i radni ljudi.

Svi crnogorski iseljenici i dijaspora danas sa pažnjom i zabrinutošću prate razvoj dogadjaja u matičnoj državi.
Naravno, svi smo svjedoci ogrominih promjena u svijetu i nekih novih ekstremnih vremena na političkom, zdravstvenom i ekonomskom planu. To nije zaobišlo ni  Crnu Goru. Kaže se da ekstremna vremena stvaraju i ekstremne ili iracionalne reakcije kod ljudi. Izgleda da smo i mi svjedoci toga.

U današnjoj Crnoj Gori umonogome se pokušava uticati na javno mnjenje i svi smo svjedoci sramotnog negiranja crnogorske nacije , istorije  a sve uz pomoć odredjenih medija ili društvenih platformi u zemlji i inostranstvu. Na njima se informacije šire brzo, a dezinformacije jos brže! 

Nedavno smo proslavili 13.  jul,  taj veličanstveni crnogorski datum. Teško je shvatiti da u trećoj deceniji XXI vijeka uzimaju maha ideologije koje su i u Crnoj Gori i na podrucju Jugoslavije doprinijele rasplamsavanju oružanih sukuoba u prošlosti. Kao da nijesmo svjesni toga i kao da nijesmo naučili dovoljno lekcija. Treba  li podsjetiti da je za vrijeme drugog svjetskog rata, otkad datiraju te negativne ideologije ,  čitav antifašistički svijet na čelu sa vodjama Amerike, Velike Britanije i Sovjestkog Saveza stao iza juglosolvenskog narodnooslobodilackog pokreta (NOP) i u Teheranu 1943. mu dali berezervnu podršku. Pred kraj rata je i sam kralj Petar pozvao sve ostatke svojih podržavaoca u Jugoslaviji , koji do tada nijesu, da se stave NOP-u na  raspolaganje,  a sam lider četnickog pokreta Draža Mihailović je na svom sudjenju priznao  greške četnickog pokreta i tražio pomilovanje. Time je, reklo bi se,  sve rečeno.
Ne smijemo dopustiti da te stvari uzmu maha i dovedu opet do krvoprolića na ovim prostorima, za koji je nažalost, ne bez razloga okarakterisan kao „bure baruta“.

No, veličanstveno je bilo u proteklom periodu vidjeti udruženu Crnu Goru u zemlji i svijetu,  u zaštiti svojih istorijskih,  nacionalnih i kulturnih vrijednosti. Mnoge crnogorske institucije , partije, gradjanska društva  su ispravno digli svoj glas protiv trenutne situacije.
Iseljenička društva i pojedinci širom svijeta  su pokazali protestnim skupovima, aktivnostima, saopštenjima, da Crnu Goru ima ko da zaštitii i odbrani od ovih napada.

Stoga pozivamo državne institucije  da spriječe i da se suprostave  širenju lavina napada koje se odnose se na skrnavljanje Crne Gore , našeg nacionalnog identiteta i svijetle prošlosti. U protivnom , stvara se pogrešna , iskrivljena slika o našoj zemlji a narod se maninpuliše neistinama koje jos više produbljuju krizu i podjele.

Vezano za novi razvoj dogadjaja, nedavno je pokušano izglasavanje promjene dijela ustava gdje bi se crnogorskim iseljenicima na radu u inostranstvu ugrozila mnoga prava u svojoj matici Crnoj Gori.
Više od pedeset  iseljeničkih udruženja su nedavno rekla što misle o tome i združenim djelovanjem poslali protesnu poruku na državne, i adrese nekih ambasada u Crnoj Gori. Ako je Upravi za dijasporu u  interesu zaštita interesa svih naših gradjana u isleljeništvu,  onda mora kontinuirano stati i ne dopustiti da ova prava ikada budu ukinuta jer mnogi iseljenici imaju samo crnogorsko državljanstvo.

Čini mi se da i danas , više nego ikad, je potrebno da se sav narod iz Crne Gore i iz iseljeništva udruži i da zajednički kažemo - ne!- svima onima koji su protiv moderne Crne Gore gdje hoće da joj ometu njen slobodrski, multinacionalni i multikonfesionalni  karakter i ugroze njen mir.
No , smatram da je Crna Gora  ipak mudra i da neće dozvoliti da joj se to ikad naruši jer je mnogo naših preedka dalo svoje živote za slobodu naše zemlje kako bi mi mogli u miru da živimo.

Vidjeli smo da se Crna Gora lako udruži kad god je u nevolji. Na primjer,  tokom nedavne Covid pandemije , crnogorska udruženja širom svijeta su odmah obezbijedili dobrovoljne priloge za pomoć crnogorskom zdravstvenom sistemu. Crnogorski iseljenici su uvijek i kroz istoriju bili tu da pomognu svoju zemlju i nerijetko su i svoje živote davali za nju. Tako je i danas i tako će i biti zauvijek.
U toj združenosti Crne Gore tj čitavog svog naroda zemlji i inostranstvu leži njena ogormna  snaga.

No sada treba napraviti sljedeći korak i naći rješenje za trenutnu situaciju. Neophodno je da sve progresivne snage nastave u cilju prevazilaženja problema koji su nastali. Demokratski dijalog je neophodan da se nadje rješenje jer se mora spriječiti dalje produbljivanje krize.
Stiče se utisak da se i nivo svijesti širom zemlje u proteklom periodu promijenio u pozitivnom smjeru . Bitno je da Crna Gora bude razvijana dalje demokratskim procesima i da se svi Crnogorci tj. svi  gradjani Crne Gore okrenemo njoj u potpunosti jer nema prirodnijeg nego biti svoji na svome. A i mi svi nemamo drugu domovinu osim Crne Gore!

Crna Gora ,  naravno , kao i svaka zemlja na svijetu , ima  i svoje različitosti. I to  je i sasvim prirodno. Važno je da mišljenjima koja su konstruktivna , pozitivna i dobronamjerna obezbijedimo daji razvitak za sve nas i da se rukovodimo stvarima kao sto su  mir, sloboda, i prosperitet.
Ja sam ubijedjen da će Crna Gora naći načina da se izbori sa ovim nedaćama, kao što je to i radila u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji,  i da će je ovo samo jos više osnažiti, i učiniti Crnogorce tj. sve  gradjane Crne Gore u zemlji i svijetu još više ujedinjenim i posvećenim njenoj svijetloj budućnosti.