Svadbeni običaji Muslimana Podgorice i Tuzi

 


 
VJERIDBA
 
Proces vjeridbe odvijao se duže vremena. Momci nijesu imali priliku da sami biraju djevojku, tako da se budući vjerenici uglavnom nijesu ni poznavali. Djevojke su se pokrivale od svoje dvanaeste godine i rijetko su izlazile.  Prilikom izlaska pokrivale bi se peštom, zaštićene od muških pogleda.
Prvi čin vjeridbe je “rič” (ćkavćyam:riječ, obećanje). Kada se nekoj porodici svidi djevojka, odmah se šalje prosac. Prosac je obično ugledni građanin koji je blizak sa porodicom kod koje ide da ‘’iska’’ (traži) djevojku. Nakon što biva poslužen i počašćen obraća se domaćinu obično sljedećim riječima: ‘’Doša sam da vi iskam šćer za npr. Ahmeta Jusuf-agina”, a zatim nabraja sve pozitivne strane porodice koja ga je poslala. Neke porodice bi pričekale par dana da se bolje informišu o momku i njegovoj porodici, dok bi neke odmah dale rič. Najčešće bi se čekalo nedelju dana dok nebi stigla vijest ‘’đevojka vi se dala’’ ili ‘’nema te rašta dohodit’’. Da prosac i porodica koja ga šalje ne bi bili uvrijeđeni, izmišljali bi se razlozi odbijanja prosca, npr. ‘’đevojka je mlada’’ i sl.
Na rič se daruje riza-vezena krpa koju bi kasnije nevjesta nosila na šal-pasu i prsten. Podgoričani i Tuzani bi rijetko udavali svoje kćerke po selima. Uglavnom su ih udavali u Podgorici, Tuzima, Skadru i Sarajevu. Vjerovatno zbog sličnosti običaja, jezika i kulture. Takođe, u tim gradovima je živio veliki broj iseljenika iz Podgorice, dakle Podgoričana.

 

PRSTEN
 
Nekoliko dana nakon date riči slijedi "prsten". Pod prestenom se podrazumjeva svečanost, potvrđivanje date riječi i početak vjeridbe. Prsten se sastoji od dimija, košulje, papuča, bombona i dva prstena ukoliko jedan nije dat na rič. Prsten mladoj donose obično ujak, stric i brat mladoženje. Pokupi se najbliža rodbina i komšije, uglavnom žene i prate presten. Kod đevojke ih dočekaju najtoplije. Ispod fildžana ostavljaju pare, a bomboni se djele svim neudatim đevojkama u komšiluku i šire.
Vjeridba traje i do godinu dana. Zatim se ugovara datum svadbe. Vjenčanje se održava po šerijatskim propisima. Ugovara se dar koji slijeduje mladu. Svadba se odgađa za četvrtak.
Dan prije svadbe se šalje sinija đevojki, a đevojka šalje djevojačko ruho (prćija,čeiz,sprema).

 

DJEVOJAČKA KNA
 
Noć u oči četvrtka održava se djevojačka kna i momačko veče. Djevojke te večeri kanom boje dlanove ruku. Djevojačka strane tu noć ide kod momka po sarajliju-baklavu. Tu se zadržavaju kratko. Nakon toga ustajući pjevaju "Dajte nama što je naše" (misli se na sarajliju) “sjutra ćemo što je vaše (misli se na đevojku). Veselje se nastavlja kod djevojke do kasno u noć. Majke bi savjetovale svoje kćeri da budu poslušne u novom domu, da čuvaju obraz roditelja. "Bliži ti je most od Cimne no kućni prag" bila je uglavnom poruka svim djevojkama koje su se udavale. Buduća nevjesta obukuje nošnju i dvori.

 

SVADBA
 
Ujutro počinju pripreme oko nevjeste. Nekoliko žena je sređuju, prave joj kosu i tješe nevjestu koja je za to vrijeme veoma tužna. Nevjesta oblači dimije, jelk i košulju. Na glavi ima iljanlake (kapu sa dukatima) i šamiju. Na nogama papuče ili kundure (cipele).
I kod momka se održavaju pripreme. U svatove se ubrajaju svi oni koji odlaze po mladu, među kojima su obavezno bajraktar, đeveri, vođa puta, prstendžija, muštulukdžija, bašendžija i endžibule. Dok bajraktar vijori bajrak, svatovi pjevaju;
 
"Razvi bajrak bajraktare
Od junačke kuće stare"
 
Kada se svatovi približe kući u kojoj je nevjesta, muštulukdžija se izdvoji iz reda i obavještava nevjestinu stranu da su svatovi blizu kuće. Nevjesta svatove posmatra kroz prsten sa prozora. Žene ulaze u kuću, a muškarci sjede odvojeni. Nevjesta ne izlazi odmah pred endžije koje je nestrpljivo čekaju. Kad ugledaju nevjestu svi prisutni izgovore "mašallah". Bašendžija ustaje i vrši se prstenovanje. U jednoj se čaši naspe šerbet i prsten se prethodno stavlja u čašu i prstendžija uz pomoć bašendžije traži odgovarajući prst na ruci i treći put ga stavlja. Bašendžija se obraća svima "Aj da Bog da nam srećna bila pa nam sa nafakom i hajrom u dom ulegla", svi izgovaraju "Amin ja Rabbi". Bašendžija vadi bombone i vrti ih tri puta oko glave nevjestine i zatim ih baca u vis na prisutne.Glavni svat traži da se nevjesta izvede jer već nastupa podne. Običaj je da nevjesta izađe iz kuće prije podna. Nevjestu iz kuće izvode braća ili najbliži rođaci ukoliko nema braće. Bezbratnice su imale prsten na kažiprstu.Nevjesta sa crvenim duvakom napušta roditeljsku kuću. Sitno korača. Na kapiji je preuzimaju đeveri.Nakon što se svatovi približe momačkoj kući bivaju dočekani uz pjesmu, a na vratima je momak koji dočekuje nevjestu zajedno sa svekrvom. Posipa pšenicu i sitan novac. Nevjesta dotiče kućni prag tri puta. Pod desnom rukom stavlja joj se Kuran a pod lijevom hljeb. U rukama nosi bokal vode i tako prelazi prag. Kad nevjesta sjedne na stolicu, skutadžija (muško dijete) sjeda joj u krilo. Ona mu daje poklon. Svadbeno veselje se nastavlja do pred akšam. Mlada se daruje. U oči petka nevjesta ulazi u đerdek.

 
Ajdin Rakić